Osmanlije su ............

[stubrijez]

hehehe pa dobro si nasao dva primjera u moru svega onoga sto je poruseno u tvom svakodnevnom okruzenju. Ovo ti je ko i za one bijele carape fakat si ti neki veliki turkofil

[Tegla ajvara]

Što ne mogu ovih islamofoba (a ironija je da su sami muslimani, makar po imenu), bježanja od sopstvenih tradicija i nasilnog približavanja svemu što je zapadnjačko, a potiskivanje svega istočnjakog, kao da je sve najgore.
Jes, naveo je dva primjera, siguran sam da ih ima još par. A da li ima primjera u zapadnim zemljama? Misliš da je bilo šta očuvano, makar jedan sakralni objekat u Španiji nakon rekonkviste? U Francuskoj? Na Siciliji? U Mađarskoj?
Možemo mi ovdje diskutovati do sutra ovdje o Osmanlijama kako su oni ovo, kako su oni ono, ali činjenica je da su u razvijenom srednjem i ranom novom vijeku bili najtolerantnija zemlja što se religije tiče, naročito u svom zlatnom dobu.

[Dozer]

Kao sto je i cinjenica da su religije od svog nastanka u ljudskim umovima - kamen spoticanja i sjeme mrznje medju ljudima.

Logicno pitanje glasi - sta je poenta religija danas?

[Nekako s proljeća]

Most Mehmed-paše Sokolovića je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. „Carigradska džada“). Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju, Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana (1565—1579) — Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III.

Pri povlačenju Austrijanaca iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a sljedeće godine srpska vojska prilikom napuštanja Višegrada je razorila još jedno. Takvo stanje mosta se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje.

[Nekako s proljeća]

hehehe pa dobro si nasao dva primjera u moru svega onoga sto je poruseno u tvom svakodnevnom okruzenju. Ovo ti je ko i za one bijele carape fakat si ti neki veliki turkofil

Ne naprđuj i ne lijepi etikete. Pojam fakat (stvarno, zaista i sl.) je turcizam koji koristiš da se izraziš, a meni ne pada na pamet da te nazovem turkofilom. Jer sam svjestan da svi koristimo dosta turcizama u govoru, ne zbog toga što smo turkofili već da bi se bolje razumjeli. I da sam napisao ''ma jok'' što je dijelom turcizam ili ''ma ne'', isti je smisao-negiranje da sam turkofil. Jednostavno tema je o osmanlijama i to je to, a ona je prostorno i vremenski neiscrpna, jer je riječ o carstvu il' imperiji kako ko voli da se izrazi.

Slažem se da je u nedavnoj prošlosti porušeno nekoliko stotina objekata islamske religije u Bosni i Hercegovini, to je nesporna činjenica. Također i u još daljnjoj prošlosti, još i više u susjednim državama Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Ipak, tema bi trebala da ide daleko daleko više u prošlost, najmanje do 1461. u vrijeme kada se vrše pripreme za odbranu Bosne od Osmanlija i Ugara. Konkretno u maju iste godine kada iznenada umire bosanski kralj Stjepan Tomaš Kotromanić. Za njega bi mogli reći komotno da je bio veliki katil za sopstveni narod, ne znam kako drugačije da ga nazovem ako su tačna saznanja da je 1459. pogubio preko 40.000 svojih podanika pripadnika Crkve bosanske.

Meni je logičnije da je Bobovac predat Osmanlijama a ne da je vojno zauzet. Nema potrebe da naprđujemo je li ili nije, kada je činjenica da ''pao''. Pao bi on prije ili poslije, s obzirom na silu koja je udarila na iznutra urušeno bosansko kraljevstvo.

[stubrijez]

Što ne mogu ovih islamofoba (a ironija je da su sami muslimani, makar po imenu), bježanja od sopstvenih tradicija i nasilnog približavanja svemu što je zapadnjačko, a potiskivanje svega istočnjakog, kao da je sve najgore.
Jes, naveo je dva primjera, siguran sam da ih ima još par. A da li ima primjera u zapadnim zemljama? Misliš da je bilo šta očuvano, makar jedan sakralni objekat u Španiji nakon rekonkviste? U Francuskoj? Na Siciliji? U Mađarskoj?
Možemo mi ovdje diskutovati do sutra ovdje o Osmanlijama kako su oni ovo, kako su oni ono, ali činjenica je da su u razvijenom srednjem i ranom novom vijeku bili najtolerantnija zemlja što se religije tiče, naročito u svom zlatnom dobu.

I ti si turkofil hehehe...
Moras da naucis da islamofobija veze nema sa turkofobijom isto kao sto nacionalni identitet Bosnjaka nema veze sa religijskom pripadnoscu (ustvari ne bi trebao nazalost ima i to okosnica) i da Spanija nema veze sa Bosnom a turci sa saracenima. Historiju valja sagledati objektivno a ne kroz prizmu kvazi ili pseudo nacionalne svijesti. Pomijesao si sve bas u stilu aktuelnog prosjecnog Bosnjaka mediokriteta. Ja se nasilno ne priblizavam nicem, tu sam gdje jesam. Nasa zemlja je u Europi Turska je nesto drugo, sta mislis sto narod odlazi da zivi i radi u Njemacku, Svicu i Austriju mjesto u Tursku. To je danas.. a sto se tice tolerantnosti osmanlija u pogledu religije u to vrijeme i u to iskreno sumnjam kad vidis da je sacuvano skoro pa nula bogomolja iz vremena prije njihivog dolaska ili za vrijeme njihive okupacije. Govorim o sve tri krscanske religije, ako grijesim ispravi me mozda su bile drvene pa ih crvi pojeli... ali ja nisam ni govorio o religiji vec o opstem kulturnom i tehnoloskom nazadovanju zemlje za njihovog VAKTA. Vakat je turski a fakat engleski, nije fakat turcizam...

[geralt]

Ipak, tema bi trebala da ide daleko daleko više u prošlost, najmanje do 1461. u vrijeme kada se vrše pripreme za odbranu Bosne od Osmanlija i Ugara. Konkretno u maju iste godine kada iznenada umire bosanski kralj Stjepan Tomaš Kotromanić. Za njega bi mogli reći komotno da je bio veliki katil za sopstveni narod, ne znam kako drugačije da ga nazovem ako su tačna saznanja da je 1459. pogubio preko 40.000 svojih podanika pripadnika Crkve bosanske.

Znam da je dao izbor da predju na katolicanstvo ili napuste zemlju, te da je veliki broj krstjana presao u Hercegovinu pod zastitu Stjepana Kosace, a takodjer veliki broj presao na katolicanstvo. Bio bih ti zahvalan ako bi me uputio na izvore koji govore o masovnom ubijanju, pogotovo o ubijanju 40 000 ljudi.

[Nekako s proljeća]

Mislim da smo se konkretno ovog događaja ubijanja ili kako mu se tepa ''trijebljenja'' pripadnika Crkve bosanske doticali na temi o Srednjevjekovnoj Bosni. Po sjećanju, osim spašavanja života prebjegom u Hercegovinu koji pominješ, najveći dio pripadnika Crkve bosanske (patareni, bogumili, heretici, krivovjernici...kako su iz nazivali progonitelji) je spas tražio i našao u nepristupačnim bosanskim planinama. Isto po sjećanju, mislim da je bio naveden duplo manji broj od 40.000 ubijenih. Tražilica nije u funkciji i nisam ni pokušavao doći do tog dijela, ali je izvor sigurno naveden.Klaićka nije sigurno jer se ona ne bavi i tim periodom, moguće je da izvor jeste Safvet Beg Bašagić ili eventualno neki izvor koji se temeljitije bavio bogumilima. Ako nađem-javim.
Ovaj podatak od 40.000 ubijenih pripadnika Crkve bosanske koji u komentaru navedoh sam našao u III dijelu knjige ''Vremeplov'' Bošnjaka i familije Čeljo na historijskom prostoru kneževine Sandalja Hranića od 14 do 21 vijeka. Autor je Kasim Sejfi-bega Čeljo a stranica je broj 42.
Radi korektnosti ću čim nađem vremena objaviti kao fotografiju integralni tekst u kojem se navodi taj podatak.

Mislim da je broj ubijenih, ma koliki on stvarno bio, itekako negativno uticao na stanovništvo Srednjevjekovne Bosne neposredno pred dolazak Osmanlija na teritoriju Bosne 1463. Za progonjene je on predstavljao najvjerovatnije osjećaj ogorčenosti ka nedjelu svog kralja i neizvjesnost zbog moguće okupacije od strane tuđin koji je, nudio izgledne garancije prava na život. To je valjda jasno obzirom na islamsko pravilo da - u vjeri nema prisile.

U tom smislu je koristan primjer vojvode Radaka, zapovjednika kraljevskog grada Bobovca, koji je bio preobraćeni (konvertit) katolik ali je u srcu ostao pripadnik Crkve bosanske. Iz osvete prema bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću za počinjene zločine nad sopstvenim podanicima, tada bez otpora predaje osmanskom sultanu Mehemedu Fatihu stoni kraljevski grad Bobovac i sa svojom posadom prelazi na stranu Osmanlija u ratu protiv svog kralja.
Reklo bi se u nas-iz inata, a bosanski inat jeste bio i ostao naša specifičnost.

[Seawolf]

....
U tom smislu je koristan primjer vojvode Radaka, zapovjednika kraljevskog grada Bobovca, koji je bio preobraćeni (konvertit) katolik ali je u srcu ostao pripadnik Crkve bosanske. Iz osvete prema bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću za počinjene zločine nad sopstvenim podanicima, tada bez otpora predaje osmanskom sultanu Mehemedu Fatihu stoni kraljevski grad Bobovac i sa svojom posadom prelazi na stranu Osmanlija u ratu protiv svog kralja.
Reklo bi se u nas-iz inata, a bosanski inat jeste bio i ostao naša specifičnost.

Nemoj brkati inat sa koristoljubljem.

[Nekako s proljeća]

Ništa ja ne brkam stari, osveta i inat jesu dva osnovna motiva za predaju Bobovca pod kontrolu Osmanlija, a slažem se da su koristoljublje, pragmatičnost i sl. dodatni motivi.
Koristoljublje kao primjer se može staviti u fokus prilikom izbora koju su dobili stanovnici Jajca, da prihvate islam kao vjeru ako žele da zadrže svoje staleške i druge privilegije. Slično kao kada je ubijenim ili prognanim pripadnicima Crkve bosanske predhodno oduzeta zemlja i dodijeljena katolicima ili onim koji su pokršteni u katolike da bi sačuvali glavu, stalež ili imetak.

[geralt]

Mislim da smo se konkretno ovog događaja ubijanja ili kako mu se tepa ''trijebljenja'' pripadnika Crkve bosanske doticali na temi o Srednjevjekovnoj Bosni. Po sjećanju, osim spašavanja života prebjegom u Hercegovinu koji pominješ, najveći dio pripadnika Crkve bosanske (patareni, bogumili, heretici, krivovjernici...kako su iz nazivali progonitelji) je spas tražio i našao u nepristupačnim bosanskim planinama. Isto po sjećanju, mislim da je bio naveden duplo manji broj od 40.000 ubijenih. Tražilica nije u funkciji i nisam ni pokušavao doći do tog dijela, ali je izvor sigurno naveden.Klaićka nije sigurno jer se ona ne bavi i tim periodom, moguće je da izvor jeste Safvet Beg Bašagić ili eventualno neki izvor koji se temeljitije bavio bogumilima. Ako nađem-javim.
Ovaj podatak od 40.000 ubijenih pripadnika Crkve bosanske koji u komentaru navedoh sam našao u III dijelu knjige ''Vremeplov'' Bošnjaka i familije Čeljo na historijskom prostoru kneževine Sandalja Hranića od 14 do 21 vijeka. Autor je Kasim Sejfi-bega Čeljo a stranica je broj 42.
Radi korektnosti ću čim nađem vremena objaviti kao fotografiju integralni tekst u kojem se navodi taj podatak.

Mislim da je broj ubijenih, ma koliki on stvarno bio, itekako negativno uticao na stanovništvo Srednjevjekovne Bosne neposredno pred dolazak Osmanlija na teritoriju Bosne 1463. Za progonjene je on predstavljao najvjerovatnije osjećaj ogorčenosti ka nedjelu svog kralja i neizvjesnost zbog moguće okupacije od strane tuđin koji je, nudio izgledne garancije prava na život. To je valjda jasno obzirom na islamsko pravilo da - u vjeri nema prisile.

U tom smislu je koristan primjer vojvode Radaka, zapovjednika kraljevskog grada Bobovca, koji je bio preobraćeni (konvertit) katolik ali je u srcu ostao pripadnik Crkve bosanske. Iz osvete prema bosanskom kralju Stjepanu Tomaševiću za počinjene zločine nad sopstvenim podanicima, tada bez otpora predaje osmanskom sultanu Mehemedu Fatihu stoni kraljevski grad Bobovac i sa svojom posadom prelazi na stranu Osmanlija u ratu protiv svog kralja.
Reklo bi se u nas-iz inata, a bosanski inat jeste bio i ostao naša specifičnost.

Hvala ti na detaljnom odgovoru

[sadie_forever]

bolje sultanski fes nego papina kapa ha ya

[Tegla ajvara]

I isti taj Radak biva ubijen nedaleko nakon predaje Bobovca, gdje postoji narodna legenda da je Mehmed Fatih rekao: Ako si izdao svog kralja, kako da očekujem da mene vjerno služiš.

[geralt]

I isti taj Radak biva ubijen nedaleko nakon predaje Bobovca, gdje postoji narodna legenda da je Mehmed Fatih rekao: Ako si izdao svog kralja, kako da očekujem da mene vjerno služiš.

Ima o tome dobar citat u V. Klaicevoj "Povijesti Bosne":

Vec 19. svibnja padoše prednje čete Mahomet paše pod Bobovac, a sutradan dospije sam car sa glavnom vojskom pred grad, koji je branio knez Radak, nekoč gorljiv pataren, a kasnije od sile katolik. Bobovac bijaše tvrd grad, te bi mogao bio i dvie godine odoljevati svoj turskoj sili. Sam Muhamed uvidi da nebi tako lahko ovaj grad uzeti; zato dade velike topove pod njim lievati, nebi li ga pretvorio u prah i pepeo. Nu toga mu nije trebalo. Već treći dan obsade predade mu potajni pataren Radak taj branik ciele Bosne, pošto mu bješe obećana nagrada, ako svoga kralja izdade. Zauzevši grad podieli Muhamed žitelje na troje: jedan dio ostavi u gradu, drugi pokloni svojim pašam i vezirom, a treći dio pošalje u Carigrad...

... Izdajnika Radaka stiže zaslužena kazna. Kada je malo zatim od cara Muhameda zahtievao, da ga nagradi za predaju grada, otrese se ovaj nanj ljutito i rekavši mu: "Nevaljanjče jadni! ti koji svomu gospodaru od jedne vjere nisi bio vjeran ni pouzdan, kako ćeš meni Turčinu biti vjeran?" namigne krvniku, koji mu odrubi glavu. Još i danas pokazuje se na putu iz Sutiske u Borovicu golema stiena Radakovica, gdje da je nevjerni Radak od turskog mača poginuo.

Inace, interesantan detalj koji se nece naci u modernim historijskim udzbenicima je da je dvije trecina stanovnika Bobovca porobljeno, cak i nakon mirnog osvajanja grada.

[Sanjarko]

U pisanoj historiji ima dosta pretjerivanja, lazi, mitova itd.

[Nekako s proljeća]

Ovdje je bitno spomenuti i teoriju Mađara Thalloczya koji je okrivio Stjepana Tomaševića za probleme u Bosni:„Protiv kršćanstva nije nitko toliko zgriješio kao bosanski kralj.Kao podanik ugarskoga kralja, od koga mu je izviralo svako pravo, neprisiljen ni od koga prešao je k Turčinu i plaćajući mu porez osnažio ga. Zatim se pretvarao kao obraćenik i prevario svoje dobročinitelje, jer je od njih zadobivenu pomoć dao neprijatelju. Koliko je odatle proteklo štete, koliko je zemlje uništeno, koliko je ljudi prodano, to nije potrebno spominjati, jer je poznato.“
Lajos, Thalloczy, „DerHistorikerundPolitiker“, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2010.


„Bosanski velikaši nijesu gradili bosansku državu, nego joj uvijek potkopavali temelje zbog vlastitih interesa. Kralj je bio lutka u njihovim rukama. Oni su postavljali kraljeve na prijestolje, oni su ih i skidali. Nijedan kralj nije od njih mogao da vodi samostalnu državnu politiku,da učvrsti državu ni prema unutrašnjosti ni prema vanjskom svijetu. Jedne središnje državne vlasti u Bosni nije bilo. Turčin je mnogomu velikašu bio veći prijatelj nego sam kralj. Velikaši su zvali Turke ili da im pomognu ili sude. Kakvi su velikaši, takav je bio i narod, a turska obećanja o poboljšanju težačkih odnošaja, čini se da su na narodnoj duši uspavala osjećaj slobode i nezavisnosti Bosanskog Kraljevstva. Toje možda bilo najjače oružje, kojim je Turčin svladao i osvojio Bosnu.
Dominik Mandić, Herceg-Bosna i Hrvatska. Prigodom 500-godišnjice pada Bosne. Hrvatska revija,13,1963., str. 423

Osmanlije su sustavno organizirale napade na Bosnu te su tako lakše prodrli na područje Bosne. Kontrolirale su tako unutarnje poslove u Bosni i utjecaje na izbor vlade, ubirali danak, a upadi Osmanlija na područje Bosne bili su kronološki 1426. godine, 1430. godine, 1432. godine te 1434. godine.

[Nekako s proljeća]

Još za kraj da ubacim jedan fun fact. Begova džamija leži na temeljima Jupiterovog hrama

Na primjeru Sarajeva uočljiva je koncepcija planski osnovanog grada-rezidencije koji je svojim zadužbinama na obalama Miljacke počeo graditi Gazi Isa-beg. On je još prije pada Bosanskog kraljevstva sagradio dvor-saray po kome je grad dobio ime SARAJEVO, zatim 1457. godine džamiju koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu po čemu je dobila ime Careva. Oba ova objekta, i džamija i saray, sagrađeni su prije 1462. godine kada je napisana vakufnama Gazi Isa-bega o osnivanju njegovih zadužbina, koja je...

Izvor, strana 136: http://www.anubih.ba/godisnjak/god42/Go ... 2-full.pdf

Navodno je Careva dzamija bila namijenjena begu a Begova zapravo namijenjena sultanu Mehmedu, a sam sultan je odabrao ''begovu'' ...

[Tegla ajvara]

Inače, jedna od mnogobrojnih teorija zavjere oko pada Bosne jeste i ta da se kralj Tomaš tajno pobratimio s Mehmedom, te da je prihvatio islam i odlučio da Bosna bude saveznik Osmanlinama u evropskim osvajanjima, što se nije svidjelo Stjepanu Tomaševiću te je odlučio u dvorskoj uroti ubiti svoga oca kako bi postao kralj.
Ova teorija vjerovatno proizilazi iz vjerovanja da je Tomaš stvarno bio ubijen u nekoj zavjeri, ali o tome nema puno podataka.

[90minut]

Inače, jedna od mnogobrojnih teorija zavjere oko pada Bosne jeste i ta da se kralj Tomaš tajno pobratimio s Mehmedom, te da je prihvatio islam i odlučio da Bosna bude saveznik Osmanlinama u evropskim osvajanjima, što se nije svidjelo Stjepanu Tomaševiću te je odlučio u dvorskoj uroti ubiti svoga oca kako bi postao kralj.
Ova teorija vjerovatno proizilazi iz vjerovanja da je Tomaš stvarno bio ubijen u nekoj zavjeri, ali o tome nema puno podataka.

Nebitno i da nije polovina se okrenula prema osmanlija mnogo prije nego što su pokucali na vrata što govori mnogo.
Takvo vrijeme bilo.

[Tegla ajvara]

Inače, jedna od mnogobrojnih teorija zavjere oko pada Bosne jeste i ta da se kralj Tomaš tajno pobratimio s Mehmedom, te da je prihvatio islam i odlučio da Bosna bude saveznik Osmanlinama u evropskim osvajanjima, što se nije svidjelo Stjepanu Tomaševiću te je odlučio u dvorskoj uroti ubiti svoga oca kako bi postao kralj.
Ova teorija vjerovatno proizilazi iz vjerovanja da je Tomaš stvarno bio ubijen u nekoj zavjeri, ali o tome nema puno podataka.

Nebitno i da nije polovina se okrenula prema osmanlija mnogo prije nego što su pokucali na vrata što govori mnogo.
Takvo vrijeme bilo.

Žalosno je da 90% naroda u Bosni ne zna za jednog Hrvoja Vukčića Hrvatinića, za kojeg smatram da je jedan od najvećih "izdanaka" ove države ikada, ako ne i najveći. Osoba koja je imala najveću vladarsku moć u svojim rukama, a da je bio Bošnjanin, čak veću nego li što je ijedan bosanski kralj imao ikada. Upravo se on veže za dolazak Osmanlija na prostor Bosne, jer ih je on pozvao u pomoć, kad je krenuo na put bez povratka 1414. poziva osmanlijske akindžije u pomoć, ali ni oni mu nisu pomogli da se održi, te ubrzo je preminuo. Nakon toga, Osmanlije se konstantno spominju vezano za Bosnu.

[90minut]

Inače, jedna od mnogobrojnih teorija zavjere oko pada Bosne jeste i ta da se kralj Tomaš tajno pobratimio s Mehmedom, te da je prihvatio islam i odlučio da Bosna bude saveznik Osmanlinama u evropskim osvajanjima, što se nije svidjelo Stjepanu Tomaševiću te je odlučio u dvorskoj uroti ubiti svoga oca kako bi postao kralj.
Ova teorija vjerovatno proizilazi iz vjerovanja da je Tomaš stvarno bio ubijen u nekoj zavjeri, ali o tome nema puno podataka.

Nebitno i da nije polovina se okrenula prema osmanlija mnogo prije nego što su pokucali na vrata što govori mnogo.
Takvo vrijeme bilo.

Žalosno je da 90% naroda u Bosni ne zna za jednog Hrvoja Vukčića Hrvatinića, za kojeg smatram da je jedan od najvećih "izdanaka" ove države ikada, ako ne i najveći. Osoba koja je imala najveću vladarsku moć u svojim rukama, a da je bio Bošnjanin, čak veću nego li što je ijedan bosanski kralj imao ikada. Upravo se on veže za dolazak Osmanlija na prostor Bosne, jer ih je on pozvao u pomoć, kad je krenuo na put bez povratka 1414. poziva osmanlijske akindžije u pomoć, ali ni oni mu nisu pomogli da se održi, te ubrzo je preminuo. Nakon toga, Osmanlije se konstantno spominju vezano za Bosnu.

Drugo vrijeme gledali se saveznici gledalo se da putem brata spojiš i tako dalje.

Danas se to gleda drugim ocima naivno i prosipa se krv.

[Nekako s proljeća]

Inače, jedna od mnogobrojnih teorija zavjere oko pada Bosne jeste i ta da se kralj Tomaš tajno pobratimio s Mehmedom, te da je prihvatio islam i odlučio da Bosna bude saveznik Osmanlinama u evropskim osvajanjima, što se nije svidjelo Stjepanu Tomaševiću te je odlučio u dvorskoj uroti ubiti svoga oca kako bi postao kralj.
Ova teorija vjerovatno proizilazi iz vjerovanja da je Tomaš stvarno bio ubijen u nekoj zavjeri, ali o tome nema puno podataka.

Treba dati prednost historijskim činjenicama, a u smislu povoda za napad osmanlija u proljeće 1463. je jedna nesporna , Stjepan Tomašević je predhodno odbio da sultanu plati uobičajeni godišnji danak. Desni klik-prikaži sliku-odličan zum.

Izvor i više:

[Tegla ajvara]

To svakako, historijski fakti su historijski fakti. Samo kao fun fact navodim par teorija zavjere o padu Bosne i šta bi bilo kad bi bilo, jer ona brdovita Bosna tesko da bi pala onako brzo.
Takodjer, postoji i podatak kod, čini mi se Konstantina Mihajlovića, inače plačenika koji je u vrijeme pada Bosne bio u službi Osmanlija, i on navodi podatak da je Tomašević poslao izaslanike u Jedrene kako bi pregovarali sa sultanom uz plaćanje harača, te da su dogovorili i odložili rat, ali čim su izaslanici krenuli nazad, nedugo nakon je i krenula osmanska osvajačka vojska. Možda se i iz ovoga izvodi ona čuvena da je Bosna pala šapatom.

[geralt]

Za osvajanje Bosne se komotno moze reci da je trajalo decenijama, i da je 1463. bila samo jedna (ne posljednja) faza.

Ono je pocelo mnogo prije toga, jer potpuno nezavisne drzave ne placaju danak tudjim vladarima i ne dopustaju tudja utvrdjenja na svojoj teritoriji. Takodjer se zavrsilo mnogo kasnije, jer su Madjari potisnuli Osmanlije sa sjevera zemlje i tamo ustanovili svoju vlast sa lokalnim plemstvom, a znamo i da je Hercegovina jos dvije decenije bila nezavisna. Nakon Stjepana Tomasevica su i Madjari i Osmanlije imali svoje "bosanske kraljeve" kao vazale jedno vrijeme (Madjari Nikolu Ilockog, a Osmanlije Matiju Kotromanica).

Ako se za pocetak osvajanja Bosne uzme bitka kod Bilece, a za zavrsetak konacni pad Jajca i Usore oko 1530., moze se reci da je osvajanje Bosne trajalo 140 godina, i da je ona odolijevala puno duze od npr. Srbije.

[otac_makarije]

.
Takodjer, postoji i podatak kod, čini mi se Konstantina Mihajlovića, inače plačenika koji je u vrijeme pada Bosne bio u službi Osmanlija

Konstantin je bio janičar, silom odveden poslije pada Novog Brda. Inače u svojim"turskim hronikama" ili kako se ponekad prevode "janičarevim hronikama" je ostavio gomilu informacija o uredjenju osmanijske mašinerije tog vremena, mnogim istorijskim događajima kojim je prisustvovao i svjedočio pa i padu Bosne