Novi korona virus - velika opasnost ili ne ? POGLEDATI PRVI POST!

[RtrnOfSalisbury]

hocel sta bit od ovih cudotvornih, korona ubijajucih maski ?

[Tesla Edison]

Ma ništa, držati se maske i dalje, ne gledati vijesti i to je to. Šta se može. Nisam više pametan oko ovoga.

Danas sam čuo informaciju da su pluća od ovog momka bila sva od rana i da su pore za kisik male ko igla. Da je i preživio bio bi 100% invalid.

Sad imam osjećaj da je narod ozbiljnije ovo shvatio a da medije boli briga . Evo već par dana bez senzacionalističkih naslova i sl.

Ko zna kako će i kada ovo sve završiti. Vakcine sumnjam da će biti. Samo se nadam da će virus naglo nestati kao što je sa SARS-om bilo samo SARS se nije globalno proširio.

[Tesla Edison]

hocel sta bit od ovih cudotvornih, korona ubijajucih maski ?

Uzmeš masku, umočiš u varkinu i metneš na lice.

Ni radijacija ti tad ne može ništa.

[RtrnOfSalisbury]

hocel sta bit od ovih cudotvornih, korona ubijajucih maski ?

Uzmeš masku, umočiš u varkinu i metneš na lice.

Ni radijacija ti tad ne može ništa.

jebatga, rade na nakim novim maskama, mozda je to najlakse privremeno rjesenje, nece valjda kostat 500 ojrici

glede pluca, hrkljus nije napravio virus, vjerovatno

[megaribi1]

.

P.S. Jesi to promjenio i ti misljenje ? Jer se sjecam da si ranije govorio da je sve ovo prevara hu ha

Nisam nikad to govorio. Govorio sam da su brojke prevara što i dalje smtram te da virus nije opasan onako kako su nam govorili u početku.

Ovakvi slučajevi uvijek potresu čovjeka.

Nego, mene buni to, ako se virus razmnožava u tijelu kako broj unešenih čestica virusa odredjuje kliničku sliku? Od 20 nastane 20000 vrlo brzo. Ili grijesim?

Logično je zaključiti da sa manjim brojem unesenih virusa, organizmu se daje više vremena da razvije antitijela.

[Hame_]

Koga je strah nek sjedi kući, dok ga ne bude strah.

Šta ste se uprpili, fol briga vas za ostale?! Razmjer'te sebi novi kanton i izolujte se od nas.

*Gledam na RTL penzionera pitaju ovo oko nošenja maski... "Meni je 80 godina i ja poštujem sve upute. Da kažete nosite dvije maske, ja bih dvije maske nosio.".

Znači, kome je zort neka se čuva.

[Mogy87]

hocel sta bit od ovih cudotvornih, korona ubijajucih maski ?

Imaju i ove: ovo je bas sci-fi

Zaštitna maska koja zasvijetli u dodiru s koronavirusom
Istraživači s MIT-a i Harvarda dizajniraju zaštitnu masku koja bi fluorescentnim svjetlom vizualno signalizirala prisutnost SARS-CoV-2 virusa u izdahnutom zraku osobe koja nosi masku.

Zajednički projekt dva velika istraživačka tima – s Massaschusetts Institute of Technology (MIT) i Sveučilišta u Harvardu – započet je još prije šest godina. Cilj mu je izrada bioloških senzora namijenjenih brzom otkrivanju virusnog genetičkog materijala u tjelesnim izlučevinama. Nakon dokazane uspješnosti na drugim virusima, senzore sada redizajniraju kako bi bili prilagođeni skriningu na novi koronavirus SARS-CoV-2, uzročnika pandemije COVID-19.

Prilagođavanje prethodnog rješenja
Do sada, a posebice unazad dvije godine, suradnja MIT-a i Harvarda rezultirala je izradom bioloških senzora sposobnih za razlikovanje i prepoznavanje virusnih patogena, te već postoje senzorski moduli koji uspješno detektiraju uzročnike ospica, gripe, SARS-a, C-hepatitisa, Ebole, Zike i groznice Zapadnog Nila.

S pandemijskim širenjem koronavirusom uzrokovane COVID-19 infekcije, pojavila se potreba za testovima koji bi u što kraćem vremenu i što pouzdanije mogli trijažirati inficirane od neinficiranih pojedinaca. Razlozi su razumljivi: u epidemiološkom smislu je ključno na vrijeme identificirati i izolirati inficiranu osobu koja bi (ukoliko bi bila neprepoznata) mogla svojim ulaskom u bolnicu, starački dom, radno mjesto ili prijevozno sredstvo zaraziti na desetke drugih ljudi, posebice onih u rizičnim skupinama starijih i kronično bolesnih.

Inženjeri s MIT-a i Harvarda su kao startni modul za izradu detektora za SARS-CoV-2 virus uzeli detekcijske senzore za Ebola i Zika virus, te ih preradili i prilagodili za prepoznavanje kontakta s novim koronavirusom.

Novi koncept maske osjetljive na virus mogao bi zamijeniti dosadašnji način uzimanja uzorka sa sluznice dišnog puta za dijagnostiku COVID-19
Novi koncept maske "osjetljive na virus" mogao bi zamijeniti dosadašnji način uzimanja uzorka sa sluznice dišnog puta za dijagnostiku COVID-19
Tim istraživača je u zaštitnu masku za lice ugradio senzore koji su sposobni fluorescentno zasvijetliti u slučaju kontakta maske s virusom kada se inficirana osoba nakašlje ili kihne. Štoviše, uspjelo se povećati osjetljivost senzora, tako da i pri običnom disanju prepoznaju virus u zraku iz dišnog puta inficirane osobe.


Identifikacijski dvokorak
Senzori se aktiviraju u dva koraka: u prvom, detektiraju se mikroskopske kapljice sluzi ili sline u izdahnutom ili iskašljanom zraku, a u idućem koraku senzori unutar tog mikro-uzorka prepoznaju genetičku sekvencu virusa. Za identifikaciju virusa potrebno je prepoznavanje tek malenog dijela njegove genetičke sekvence. Nakon kontakta s virusom, u dijagnostičkom modulu senzora se aktiviraju biofluorescentne reakcije i unutar sat vremena od kontakta senzora s virusom fluorescentni signal postaje vidljiv prostim okom.

Od tehničko-biokemijskih detalja, za sada je jedino objavljen podatak da senzori u sebi sadrže genetički materijal kojim se fluorescentni reagens veže na virus. Posrijedi je DNK i RNK materijal kojega se u liofilizatoru tehnikom „suhog smrzavanja“ (liofilizacije) pripremi za ugradnju u tkaninu zaštitne maske.

Fluorescirajuće maske bi mogle postati alternativa trenutno postojećim metodama skrininga
Fluorescirajuće maske bi mogle postati alternativa trenutno postojećim metodama skrininga
Liofilizacija iz genetičkog materijala izvlači vlagu bez oštećenja genetičke strukture molekule. Tako "osušen" materijal ugrađen u masku ima znatno duži rok uporabljivosti, jer liofiliziran može na sobnoj temperaturi ostati stabilan i nekoliko mjeseci.

Istraživački tim ističe kako je projekt još u razvojnim fazama: trenutno je u tijeku višetjedno provjeravanje praktične primjenjivosti konceptualnog modela na zdravim i bolesnim pojedincima, ljudima u svakodnevnim životnim situacijama, uz istovremeno testiranje osjetljivosti i specifičnosti senzora u prepoznavanju genetičkog uzorka SARS-CoV-2 u aerosoliziranim kapljicama sline inficiranih osoba.

Potencijal praktične primjenjivosti
Kada se postigne zadovoljavajuća razina osjetljivosti i specifičnosti detekcije koronavirusa, senzore se planira koristiti na jedan od dva moguća načina (ili na oba, ukoliko se pokažu podjednako pogodnim): nanosit će se na unutarnju stranu materijala za izradu maski ili će biti prilagođen za „ugradnju“ na bilo koji model već gotove zaštitne maske.

Ukoliko se pokažu primjenjivi, senzori bi mogli postati jeftinija i brza metoda za detekciju COVID-19. S uspješnom praktičnom primjenom biofluorescentnih senzora, „svijetleće maske“ bi mogle postati brža i preciznija alternativa trenutno postojećim metodama skrininga, kao što je provjera tjelesne temperature. A zdravstvene službe bi bile u mogućnosti dijagnosticirati inficirane pacijente puno bržom metodom nego što je dosadašnje uzimanje briseva sluznice, njihov siguran transport do laboratorija i višesatno čekanje na laboratorijske rezultate.

Praktična primjena senzora mogla bi biti na aerodromima i drugim prometnim čvorištima gdje bi se pomoću takvih maski moglo identificirati zaražene putnike, a i u zdravstvenim ustanovama gdje bi ih se koristilo kao trijažni skrining pred prijem na epidemiološki „čiste“ odjele, npr. one za operativni tretman ili hemato-onkološke odjele.


https://www.bug.hr/znanost/zastitna-mas ... usom-15218

[freelancerBIH]

.

P.S. Jesi to promjenio i ti misljenje ? Jer se sjecam da si ranije govorio da je sve ovo prevara hu ha

Nisam nikad to govorio. Govorio sam da su brojke prevara što i dalje smtram te da virus nije opasan onako kako su nam govorili u početku.

Ovakvi slučajevi uvijek potresu čovjeka.

Nego, mene buni to, ako se virus razmnožava u tijelu kako broj unešenih čestica virusa odredjuje kliničku sliku? Od 20 nastane 20000 vrlo brzo. Ili grijesim?

Od 20 nastane desetine hiljada cestica virusa... Bukvalno kad se krene po plucima razmnozavat - zarazene celije pucaju kao baloni puni vode ... E sad kad krenes zarazu sa nizom kolicinom virusa - dajes tijelu vise vremena da se pripremi i napravi anti tijela prije nego sto virus dospije u pluca - tj. donji dio pluca. Ako se zarazis vecom kolicinom virusa, veca je sansa da ce se prije spustit u pluca prije nego sto ti tijelo napravi dovoljnu kolicinu anti tijela da se odbrani i ocisti virus iz sebe.

Suma sumarum:

- Veca doza virus = veca mogucnost teze klinicke slike poput teze upale pluca - ARDS-a, stvaranja tromboze- mogucnosti da virus dodje do mozga, srca, jetre, bubrega itd. itd.

- Manja doza = tijelo ima vise vremena da pocne praviti anti tijela prije nego sto se virus spusti u pluca i od te tacke krene dalje da se siri po tijelu.

E da - jos jedna vazna stvar - ako virus uspije uci u krv - tad se vise ne veze za ACE2 receptore vec se krece kaciti na crvena krvna zrnca i unistava ih - sto dovodi do tromboze => krv se krene grusati => pocne opadati nivo kisika u organizmu jer krv vise ne moze da kola kako treba => dolazi do ostecenja ili zatajenja organa poput srca - bubrega - mozga - jetre itd. itd.

[zubi]

glede pluca, hrkljus nije napravio virus, vjerovatno

Nije. Samo od sebe.

[Tesla Edison]

.

P.S. Jesi to promjenio i ti misljenje ? Jer se sjecam da si ranije govorio da je sve ovo prevara hu ha

Nisam nikad to govorio. Govorio sam da su brojke prevara što i dalje smtram te da virus nije opasan onako kako su nam govorili u početku.

Ovakvi slučajevi uvijek potresu čovjeka.

Nego, mene buni to, ako se virus razmnožava u tijelu kako broj unešenih čestica virusa odredjuje kliničku sliku? Od 20 nastane 20000 vrlo brzo. Ili grijesim?

Od 20 nastane desetine hiljada cestica virusa... Bukvalno kad se krene po plucima razmnozavat - zarazene celije pucaju kao baloni puni vode ... E sad kad krenes zarazu sa nizom kolicinom virusa - dajes tijelu vise vremena da se pripremi i napravi anti tijela prije nego sto virus dospije u pluca - tj. donji dio pluca. Ako se zarazis vecom kolicinom virusa, veca je sansa da ce se prije spustit u pluca prije nego sto ti tijelo napravi dovoljnu kolicinu anti tijela da se odbrani i ocisti virus iz sebe.

Suma sumarum:

- Veca doza virus = veca mogucnost teze klinicke slike poput teze upale pluca - ARDS-a, stvaranja tromboze- mogucnosti da virus dodje do mozga, srca, jetre, bubrega itd. itd.

- Manja doza = tijelo ima vise vremena da pocne praviti anti tijela prije nego sto se virus spusti u pluca i od te tacke krene dalje da se siri po tijelu.

Kontam sad. Mislio sam ranije da je dovoljan samo kontakt sa virusom i nagrabusio si. Nisam znao da količina isto utiće.

Jel to specifično za sve viruse, kao i za bjesnilo?

Da li su onda recimo, pojedine vakcine, ustvari male količine virusa koje proizvedu samo antitijela a ne izazovu bolest? Ili su u vakcinama, osim male količine virusa, i oslabljeni virusi i kako virus može oslabiti bez prirodne mutacije?

Jesam smor ali fakat me ovo zanima, sorry

[RtrnOfSalisbury]

glede pluca, hrkljus nije napravio virus, vjerovatno

Nije. Samo od sebe.

nije bas samo od sebe, objasnice neko nekad nadajmo se

[zubi]

glede pluca, hrkljus nije napravio virus, vjerovatno

Nije. Samo od sebe.

nije bas samo od sebe, objasnice neko nekad nadajmo se

A dohakacemo i gejcu jednom, za nadat se..

[RtrnOfSalisbury]

hocel sta bit od ovih cudotvornih, korona ubijajucih maski ?

Imaju i ove: ovo je bas sci-fi

Zaštitna maska koja zasvijetli u dodiru s koronavirusom
Istraživači s MIT-a i Harvarda dizajniraju zaštitnu masku koja bi fluorescentnim svjetlom vizualno signalizirala prisutnost SARS-CoV-2 virusa u izdahnutom zraku osobe koja nosi masku.

Zajednički projekt dva velika istraživačka tima – s Massaschusetts Institute of Technology (MIT) i Sveučilišta u Harvardu – započet je još prije šest godina. Cilj mu je izrada bioloških senzora namijenjenih brzom otkrivanju virusnog genetičkog materijala u tjelesnim izlučevinama. Nakon dokazane uspješnosti na drugim virusima, senzore sada redizajniraju kako bi bili prilagođeni skriningu na novi koronavirus SARS-CoV-2, uzročnika pandemije COVID-19.

Prilagođavanje prethodnog rješenja
Do sada, a posebice unazad dvije godine, suradnja MIT-a i Harvarda rezultirala je izradom bioloških senzora sposobnih za razlikovanje i prepoznavanje virusnih patogena, te već postoje senzorski moduli koji uspješno detektiraju uzročnike ospica, gripe, SARS-a, C-hepatitisa, Ebole, Zike i groznice Zapadnog Nila.

S pandemijskim širenjem koronavirusom uzrokovane COVID-19 infekcije, pojavila se potreba za testovima koji bi u što kraćem vremenu i što pouzdanije mogli trijažirati inficirane od neinficiranih pojedinaca. Razlozi su razumljivi: u epidemiološkom smislu je ključno na vrijeme identificirati i izolirati inficiranu osobu koja bi (ukoliko bi bila neprepoznata) mogla svojim ulaskom u bolnicu, starački dom, radno mjesto ili prijevozno sredstvo zaraziti na desetke drugih ljudi, posebice onih u rizičnim skupinama starijih i kronično bolesnih.

Inženjeri s MIT-a i Harvarda su kao startni modul za izradu detektora za SARS-CoV-2 virus uzeli detekcijske senzore za Ebola i Zika virus, te ih preradili i prilagodili za prepoznavanje kontakta s novim koronavirusom.

Novi koncept maske osjetljive na virus mogao bi zamijeniti dosadašnji način uzimanja uzorka sa sluznice dišnog puta za dijagnostiku COVID-19
Novi koncept maske "osjetljive na virus" mogao bi zamijeniti dosadašnji način uzimanja uzorka sa sluznice dišnog puta za dijagnostiku COVID-19
Tim istraživača je u zaštitnu masku za lice ugradio senzore koji su sposobni fluorescentno zasvijetliti u slučaju kontakta maske s virusom kada se inficirana osoba nakašlje ili kihne. Štoviše, uspjelo se povećati osjetljivost senzora, tako da i pri običnom disanju prepoznaju virus u zraku iz dišnog puta inficirane osobe.


Identifikacijski dvokorak
Senzori se aktiviraju u dva koraka: u prvom, detektiraju se mikroskopske kapljice sluzi ili sline u izdahnutom ili iskašljanom zraku, a u idućem koraku senzori unutar tog mikro-uzorka prepoznaju genetičku sekvencu virusa. Za identifikaciju virusa potrebno je prepoznavanje tek malenog dijela njegove genetičke sekvence. Nakon kontakta s virusom, u dijagnostičkom modulu senzora se aktiviraju biofluorescentne reakcije i unutar sat vremena od kontakta senzora s virusom fluorescentni signal postaje vidljiv prostim okom.

Od tehničko-biokemijskih detalja, za sada je jedino objavljen podatak da senzori u sebi sadrže genetički materijal kojim se fluorescentni reagens veže na virus. Posrijedi je DNK i RNK materijal kojega se u liofilizatoru tehnikom „suhog smrzavanja“ (liofilizacije) pripremi za ugradnju u tkaninu zaštitne maske.

Fluorescirajuće maske bi mogle postati alternativa trenutno postojećim metodama skrininga
Fluorescirajuće maske bi mogle postati alternativa trenutno postojećim metodama skrininga
Liofilizacija iz genetičkog materijala izvlači vlagu bez oštećenja genetičke strukture molekule. Tako "osušen" materijal ugrađen u masku ima znatno duži rok uporabljivosti, jer liofiliziran može na sobnoj temperaturi ostati stabilan i nekoliko mjeseci.

Istraživački tim ističe kako je projekt još u razvojnim fazama: trenutno je u tijeku višetjedno provjeravanje praktične primjenjivosti konceptualnog modela na zdravim i bolesnim pojedincima, ljudima u svakodnevnim životnim situacijama, uz istovremeno testiranje osjetljivosti i specifičnosti senzora u prepoznavanju genetičkog uzorka SARS-CoV-2 u aerosoliziranim kapljicama sline inficiranih osoba.

Potencijal praktične primjenjivosti
Kada se postigne zadovoljavajuća razina osjetljivosti i specifičnosti detekcije koronavirusa, senzore se planira koristiti na jedan od dva moguća načina (ili na oba, ukoliko se pokažu podjednako pogodnim): nanosit će se na unutarnju stranu materijala za izradu maski ili će biti prilagođen za „ugradnju“ na bilo koji model već gotove zaštitne maske.

Ukoliko se pokažu primjenjivi, senzori bi mogli postati jeftinija i brza metoda za detekciju COVID-19. S uspješnom praktičnom primjenom biofluorescentnih senzora, „svijetleće maske“ bi mogle postati brža i preciznija alternativa trenutno postojećim metodama skrininga, kao što je provjera tjelesne temperature. A zdravstvene službe bi bile u mogućnosti dijagnosticirati inficirane pacijente puno bržom metodom nego što je dosadašnje uzimanje briseva sluznice, njihov siguran transport do laboratorija i višesatno čekanje na laboratorijske rezultate.

Praktična primjena senzora mogla bi biti na aerodromima i drugim prometnim čvorištima gdje bi se pomoću takvih maski moglo identificirati zaražene putnike, a i u zdravstvenim ustanovama gdje bi ih se koristilo kao trijažni skrining pred prijem na epidemiološki „čiste“ odjele, npr. one za operativni tretman ili hemato-onkološke odjele.


https://www.bug.hr/znanost/zastitna-mas ... usom-15218

neki su dosli do 15 minuta, al bolje neg dva-tri il vise dana. svedno predugo je to

[RtrnOfSalisbury]

Nije. Samo od sebe.

nije bas samo od sebe, objasnice neko nekad nadajmo se

A dohakacemo i gejcu jednom, za nadat se..

nepoznam tog gospodna

[freelancerBIH]

Nisam nikad to govorio. Govorio sam da su brojke prevara što i dalje smtram te da virus nije opasan onako kako su nam govorili u početku.

Ovakvi slučajevi uvijek potresu čovjeka.

Nego, mene buni to, ako se virus razmnožava u tijelu kako broj unešenih čestica virusa odredjuje kliničku sliku? Od 20 nastane 20000 vrlo brzo. Ili grijesim?

Od 20 nastane desetine hiljada cestica virusa... Bukvalno kad se krene po plucima razmnozavat - zarazene celije pucaju kao baloni puni vode ... E sad kad krenes zarazu sa nizom kolicinom virusa - dajes tijelu vise vremena da se pripremi i napravi anti tijela prije nego sto virus dospije u pluca - tj. donji dio pluca. Ako se zarazis vecom kolicinom virusa, veca je sansa da ce se prije spustit u pluca prije nego sto ti tijelo napravi dovoljnu kolicinu anti tijela da se odbrani i ocisti virus iz sebe.

Suma sumarum:

- Veca doza virus = veca mogucnost teze klinicke slike poput teze upale pluca - ARDS-a, stvaranja tromboze- mogucnosti da virus dodje do mozga, srca, jetre, bubrega itd. itd.

- Manja doza = tijelo ima vise vremena da pocne praviti anti tijela prije nego sto se virus spusti u pluca i od te tacke krene dalje da se siri po tijelu.

Kontam sad. Mislio sam ranije da je dovoljan samo kontakt sa virusom i nagrabusio si. Nisam znao da količina isto utiće.

Jel to specifično za sve viruse, kao i za bjesnilo?

Da li su onda recimo, pojedine vakcine, ustvari male količine virusa koje proizvedu samo antitijela a ne izazovu bolest? Ili su u vakcinama, osim male količine virusa, i oslabljeni virusi i kako virus može oslabiti bez prirodne mutacije?

Jesam smor ali fakat me ovo zanima, sorry

Imas evo jos jedan edit sam dodao sa malim pojasnjenjem:

" E da - jos jedna vazna stvar - ako virus uspije uci u krv - tad se vise ne veze za ACE2 receptore vec se krece kaciti na crvena krvna zrnca i unistava ih - sto dovodi do tromboze => krv se krene grusati => pocne opadati nivo kisika u organizmu jer krv vise ne moze da kola kako treba => dolazi do ostecenja ili zatajenja organa poput srca - bubrega - mozga - jetre itd. itd."


"Jel to specifično za sve viruse, kao i za bjesnilo?"

Jeste.

"Da li su onda recimo, pojedine vakcine, ustvari male količine virusa koje proizvedu samo antitijela a ne izazovu bolest? Ili su u vakcinama, osim male količine virusa, i oslabljeni virusi i kako virus može oslabiti bez prirodne mutacije?"

Neke vakcine jesu oslabljene verzije virusa.. ali to je zastarjela metoda, ja mislim da cak i nije sigurna za upotrebu kod ovih korona virusa...

Imas sad novije metode koji koriste isjecke genoma iz samog virusa koji se zovu "messenger RNA" - koji zaraze nase celije u tijelu i onda tijelo pocne proizvoditi anti tijela - bez da si zapravo zarazen virusom. Ali je to prekompleksno, mislim da nas to i ne zanima...

Evo linka za faze razvoja vakcina:

https://www.raps.org/news-and-articles/ ... ne-tracker

[Mogy87]

@TESLA_EDISON

Evo opcenito o razvoju vakcina sa osvrtom na COVID iz pera Stribora Markovica. Covjek je bio direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d. i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK).

"Svaki put kada nam se pojavi nova bolest, ljude će prvo obuzeti strah. To je prirodno, mi smo potomci ljudi koji su nekim čudom preživjeli kuge, kolere, šarlahe, dječju paralizu, velike boginje i bezbroj drugih infekcija. Strah je prirodni ljudski refleks.

Ljudi možda nisu spektakularno fizički snažni i neustrašivi, ali ipak imamo jednu malu prednost – intelekt. U XIX. i XX. stoljeću naučili smo obuzdavati bolesti. Na svaki strah javlja se moć ljudskog razuma – što mogu napraviti s obzirom na ono što znam? Osim lijekova za liječenje već nastale infekcije, kako napraviti cjepivo? Znamo već puno, pa upoznajmo neke od strategija.

Prva nam je mogućnost napraviti isto što i u slučaju virusa morbila, parotitisa, rubeole, dječje paralize, žute groznice.

Možemo ih utišati (atenuirati).
Napravit ćemo laboratorijske oblike virusa koji više ne izazivaju bolest, ali izazivaju dobru imunološku reakciju. No, atenuiranje ima jednu slabost. Za njega je potrebno puno vremena, katkad i godine. Sjetimo se priče o tome. U slučaju virusa koji trenutno puni medije, za tako nešto nemamo vremena. Uz sve, postoje virusi koje nismo mogli atenuirati. Primjer je virus hepatitisa B. Jednostavno to nismo uspjeli napraviti.

Uvijek nam ostaje druga mogućnost koju znamo iz klasične proizvodnje cjepiva. Virus možemo uzgojiti, kao što je slučaj s virusom gripe, dječje paralize ili bjesnoće, a potom ćemo taj virus – ubiti. Kažemo ljepšim rječnikom, inaktivirati. Inaktivirani virus ćemo dati čovjeku u injekciji i priča je riješena. Nije to uvijek tako lako. Prvo, moramo naći dobrog domaćina za uzgoj željenog virusa.

Ponekad su nam potrebni mjeseci da nađemo stanice gdje virus nesmetano raste – virus može biti previše destruktivan i ubiti stanice prije no ga dobijemo u dovoljnim količinama. Može se i desiti kako stanična linija na kojoj rastu se teško može koristiti za masovnu proizvodnju. Osim tog problema, postoje i drugi. Morate dokazati s jasnim metodama jeste li virus doista ubili. Samo za razvoj ispitivanja efikasnosti inaktivacije trebate niz mjeseci.

Sam virus može biti toliko opasan da predstavlja opasnost za uzgoj u industriji čak i kod vrhunskih eksperata za proizvodnju cjepiva – sjetite se primjera virusa ebole. Kada sve to konačno imamo, može nam se desiti razočaranje – imat ćemo mrtvi virus, ali on neće stvarati dovoljno snažan imunološki odgovor. Takav problem smo imali s virusom ospica. U povijesti cjepiva razvili smo „mrtvo“ cjepivo protiv ospica koje je stvaralo vrlo slabu imunološku reakciju i prestalo se koristiti još sedamdesetih godina.


U slučaju da nam ne uspije atenuiranje ili inaktivacija, što je gotovo sigurno kod SARS-CoV-2 virusa, morat ćemo krenuti u sljedeći korak – rekombinantno cjepivo. Zvuči jednostavno – uzet ćemo gene za proteine virusa, prebaciti ih u drugi organizam kao što je kvasac, pa će nam takav kvasac biti “tvornica” tih proteina. Po potrebi, dodat ćemo adjuvant i stvoriti imunološku reakciju. Ta-da! Kad bi barem to bilo toliko jednostavno. Prvo, moramo analizirati sve gene virusa odnosno slijed baza u njihovoj DNK ili RNK. Srećom, danas to ide munjevito, kineski su znanstvenici analizirali gene SARS-CoV-2 iznimnom brzinom i učinili ih dostupnima cijelom svijetu. Drugo, moramo biti sigurni kako određeni protein virusa stvara tzv. zaštitni imunitet.

Vrlo lako se dogodi da protutijela protiv nekog proteina virusa uopće ne štite od infekcije samim virusom. To je normalno, tijelo stvara imunološku reakciju protiv niza proteina u borbi proti virusa, ali samo će neke strategije biti djelotvorne. Stoga moramo identificirati koji protein moramo uzeti. Kod virusa hepatitisa B to je bio površinski antigen čiji smo gen ubacili u kvasac, a taj nam je kvasac poslužio kao tvornica. Kod cjepiva protiv HPV-a, to su bili L proteini. Kada se pojavi novi virus uvijek postoji pitanje koji je protein najbolje uzeti. U slučaju SARS-CoV-2 to može biti „spike“ protein koji omogućuje ulazak u stanicu, no samo će vrijeme pokazati je li to najbolja strategija. Trebamo odabrati i najbolji način (kažemo – ekspresijski sustav), to mogu biti kvasci, ali i stanice insekata. Za razvoj te tehnologije, a da bude sigurna i primjenjiva u ljudima, trebaju dugi mjeseci.

Osim rekombinantnih proteina u cjepivima, postoji moguća prečica. Svi proteini nastaju iz tzv. glasničke RNK (mRNK). Zašto onda ne napraviti cjepivo s glasničkom RNK i dati čovjeku? To omogućuje ekspresni razvoj cjepiva i tvrtke kao što je Moderna upravo su to i započele. Stanice će iz ubrizgane mRNK napraviti protein, nastat će imunološka reakcija i posao je gotov.

Na žalost, postoje opet slabosti i ovog pristupa. I rekombinantni proteini i mRNK mogu stvoriti preslab imunološki odgovor, čak i kad smo odabrali dobar cilj, odnosno protein. To može biti problem usprkos adjuvansima (pojačivačima imunološke reakcije), baš kao i u slučaju inaktiviranih cjepiva. Imunološki sustav u nekim situacijama zahtijeva trajnije prisustvo ili živi virus da bi stvorio zaštitni imunitet. Jedini je način vratiti se u pokušaj stvaranja živog, atenuiranog („utišanog“) virusa, bez garancije uspjeha. Naizgled smo se zavrtjeli u krugu. Srećom, tehnologija današnjice nam omogućuje nešto drugo.

Možemo ubaciti gen virusa u – drugi virus
Ova istraživačka platforma je relativno nova tehnika u povijesti cjepiva. Na neki način je hibrid između atenuiranih virusa i rekombinantnih cjepiva. Glavni je uvjet da „virus primatelj“ ne bude opasan po čovjeka. I sve smo to stvorili.

Jednu grupu čine virusi koji su živi, ali se u čovjeku ne mogu umnožavati. Najpoznatiji takav virus je MVA, modificirani vakcinija virus Ankara. Vakcinija virusi svoje podrijetlo u cjepivima sežu još od Jennerovog cjepiva protiv velikih boginja (variole). Moderna znanost o cjepivima je uvijek inspirirana uspjesima prošlosti. MVA je ono što na engleskom zovemo „tailor made“ odnosno točno skrojen za potrebe novih cjepiva. MVA raste lako u pilećim staničnim linijama koje desetljećima koristimo za uspješna cjepiva kao što su ospice (morbili) ili parotitis. No, ne može se razmnožavati u čovjeku. Ipak, kada u virus ubacimo gen za željeni protein drugog virusa može nastati bolji imunološki odgovor i bez potrebe za adjuvansima.

Stvoren je niz takvih cjepiva koja su zasada u eksperimentalnoj fazi protiv virusa kao što su Chikungunya, zika i ebola. Osim MVA, potencijalno se mogu koristiti i AAV virus (adenovirus asocirani virus) te arenavirusi i alfavirusi. Kako ne rastu u čovjeku, ovakva „fuzijska“ virusna cjepiva nazivamo „replikacijski negativna“ jer se ne umnožavaju (repliciraju) u čovjeku.

Postoji i snažnija strategija od replikacijski negativnih virusnih cjepiva, a to su, logično, replikacijski pozitivni. Takvi se virusi aktivno umnožavaju u čovjeku, no ne štete čovjeku. Ova strategija je čak mudrija od prethodne – replikacija će omogućiti dulji kontakt s proteinom virusa protiv kojeg želimo imunološku reakciju, koji traje danima ili tjednima. Ovdje iskorištavamo sve dobre strane atenuiranih virusa i rekombinantne tehnologije.

Dva su poznata virusa koja koristimo za tu namjenu. Prvi je VSV, virus vezikularnog stomatitisa, a drugi je atenuirani virus kojeg zovemo skraćenicom YF-17D. Ovaj koncept je itekako zaživio u stvarnoj medicinskoj primjeni. Sanofi-Pasteur razvio je cjepivo protiv virusa japanskog encefalitisa, vrlo opasne bolesti, tako da je u YF-17D virus ugradio dva proteina virusa japanskog encefalitisa. Proteini se zovu prM i E i nalaze se u ovojnici virusa.

Ovo je cjepivo dobro klinički ispitano i registrirano u zemljama gdje se ta bolest pojavljuje. Cjepivo je živo i stvara zbog toga odličan imunološki odgovor. Drugi poznati primjer je cjepivo protiv ebole koje je nedavno registrirano u cijelom svijetu. Tvrtka MSD je razvila cjepivo protiv ebole tako da je u VSV virus ubacio gen GP (površinski glikoprotein) virusa Ebole, soja Kikwit 1995. Sjetimo se kako bi uzgoj tog virusa živog bio iznimno opasan, a proces njegovog atenuiranja je vjerojatno nemoguć ili je dugotrajan. VSV virus živjet će i umnožavati i davati našem organizmu protein ebole.

Tako nastaje efikasna imunološka reakcija. Takva „fuzijska“ virusna cjepiva predstavljaju novo poglavlje u cjepivima. Podsjetimo se kako je pred desetak godina cjepivo protiv ebole bio samo san. Virus ebole inače pripada istoj skupini virusa kao što je i Marburg virus. Malena, ali potencijalno opasna epidemija tog virusa desila se u Beogradu 1967. godine i odnijela nekoliko ljudskih života, no dobrom karantenom je spriječeno daljnje širenje.

I za kraj, ostaje pitanje – hoće li se razviti cjepivo protiv SARS-CoV-2 virusa? Više istraživačkih grupa užurbano radi na tome raznim strategijama, ali će potrebu za tim cjepivom diktirati sam virus. Ako ga njegove epidemiološke karakteristike učine trajnim ili sezonskim kao što je gripa, potreba za cjepivom očito će postojati."

[Tesla Edison]

Od 20 nastane desetine hiljada cestica virusa... Bukvalno kad se krene po plucima razmnozavat - zarazene celije pucaju kao baloni puni vode ... E sad kad krenes zarazu sa nizom kolicinom virusa - dajes tijelu vise vremena da se pripremi i napravi anti tijela prije nego sto virus dospije u pluca - tj. donji dio pluca. Ako se zarazis vecom kolicinom virusa, veca je sansa da ce se prije spustit u pluca prije nego sto ti tijelo napravi dovoljnu kolicinu anti tijela da se odbrani i ocisti virus iz sebe.

Suma sumarum:

- Veca doza virus = veca mogucnost teze klinicke slike poput teze upale pluca - ARDS-a, stvaranja tromboze- mogucnosti da virus dodje do mozga, srca, jetre, bubrega itd. itd.

- Manja doza = tijelo ima vise vremena da pocne praviti anti tijela prije nego sto se virus spusti u pluca i od te tacke krene dalje da se siri po tijelu.

Kontam sad. Mislio sam ranije da je dovoljan samo kontakt sa virusom i nagrabusio si. Nisam znao da količina isto utiće.

Jel to specifično za sve viruse, kao i za bjesnilo?

Da li su onda recimo, pojedine vakcine, ustvari male količine virusa koje proizvedu samo antitijela a ne izazovu bolest? Ili su u vakcinama, osim male količine virusa, i oslabljeni virusi i kako virus može oslabiti bez prirodne mutacije?

Jesam smor ali fakat me ovo zanima, sorry

Imas evo jos jedan edit sam dodao sa malim pojasnjenjem:

" E da - jos jedna vazna stvar - ako virus uspije uci u krv - tad se vise ne veze za ACE2 receptore vec se krece kaciti na crvena krvna zrnca i unistava ih - sto dovodi do tromboze => krv se krene grusati => pocne opadati nivo kisika u organizmu jer krv vise ne moze da kola kako treba => dolazi do ostecenja ili zatajenja organa poput srca - bubrega - mozga - jetre itd. itd."


"Jel to specifično za sve viruse, kao i za bjesnilo?"

Jeste.

"Da li su onda recimo, pojedine vakcine, ustvari male količine virusa koje proizvedu samo antitijela a ne izazovu bolest? Ili su u vakcinama, osim male količine virusa, i oslabljeni virusi i kako virus može oslabiti bez prirodne mutacije?"

Neke vakcine jesu oslabljene verzije virusa.. ali to je zastarjela metoda, ja mislim da cak i nije sigurna za upotrebu kod ovih korona virusa...

Imas sad novije metode koji koriste isjecke genoma iz samog virusa koji se zovu "messenger RNA" - koji zaraze nase celije u tijelu i onda tijelo pocne proizvoditi anti tijela - bez da si zapravo zarazen virusom. Ali je to prekompleksno, mislim da nas to i ne zanima...

Evo linka za faze razvoja vakcina:

https://www.raps.org/news-and-articles/ ... ne-tracker

E hvala ti. Ispade da nije foruma živio bi u zabludi što se tiče ove tematike.

Koliko samo koraka testiranja vakcine. Al štaš, neki i dalje više vjeruju Jeleni Karleuši .

[Tesla Edison]

@TESLA_EDISON

Evo opcenito o razvoju vakcina sa osvrtom na COVID iz pera Stribora Markovica. Covjek je bio direktor istraživačkog programa u PLIVA d.d. i voditelj stanične biologije u GlaxoSmithKline (GSK).

"Svaki put kada nam se pojavi nova bolest, ljude će prvo obuzeti strah. To je prirodno, mi smo potomci ljudi koji su nekim čudom preživjeli kuge, kolere, šarlahe, dječju paralizu, velike boginje i bezbroj drugih infekcija. Strah je prirodni ljudski refleks.

Ljudi možda nisu spektakularno fizički snažni i neustrašivi, ali ipak imamo jednu malu prednost – intelekt. U XIX. i XX. stoljeću naučili smo obuzdavati bolesti. Na svaki strah javlja se moć ljudskog razuma – što mogu napraviti s obzirom na ono što znam? Osim lijekova za liječenje već nastale infekcije, kako napraviti cjepivo? Znamo već puno, pa upoznajmo neke od strategija.

Prva nam je mogućnost napraviti isto što i u slučaju virusa morbila, parotitisa, rubeole, dječje paralize, žute groznice.

Možemo ih utišati (atenuirati).
Napravit ćemo laboratorijske oblike virusa koji više ne izazivaju bolest, ali izazivaju dobru imunološku reakciju. No, atenuiranje ima jednu slabost. Za njega je potrebno puno vremena, katkad i godine. Sjetimo se priče o tome. U slučaju virusa koji trenutno puni medije, za tako nešto nemamo vremena. Uz sve, postoje virusi koje nismo mogli atenuirati. Primjer je virus hepatitisa B. Jednostavno to nismo uspjeli napraviti.

Uvijek nam ostaje druga mogućnost koju znamo iz klasične proizvodnje cjepiva. Virus možemo uzgojiti, kao što je slučaj s virusom gripe, dječje paralize ili bjesnoće, a potom ćemo taj virus – ubiti. Kažemo ljepšim rječnikom, inaktivirati. Inaktivirani virus ćemo dati čovjeku u injekciji i priča je riješena. Nije to uvijek tako lako. Prvo, moramo naći dobrog domaćina za uzgoj željenog virusa.

Ponekad su nam potrebni mjeseci da nađemo stanice gdje virus nesmetano raste – virus može biti previše destruktivan i ubiti stanice prije no ga dobijemo u dovoljnim količinama. Može se i desiti kako stanična linija na kojoj rastu se teško može koristiti za masovnu proizvodnju. Osim tog problema, postoje i drugi. Morate dokazati s jasnim metodama jeste li virus doista ubili. Samo za razvoj ispitivanja efikasnosti inaktivacije trebate niz mjeseci.

Sam virus može biti toliko opasan da predstavlja opasnost za uzgoj u industriji čak i kod vrhunskih eksperata za proizvodnju cjepiva – sjetite se primjera virusa ebole. Kada sve to konačno imamo, može nam se desiti razočaranje – imat ćemo mrtvi virus, ali on neće stvarati dovoljno snažan imunološki odgovor. Takav problem smo imali s virusom ospica. U povijesti cjepiva razvili smo „mrtvo“ cjepivo protiv ospica koje je stvaralo vrlo slabu imunološku reakciju i prestalo se koristiti još sedamdesetih godina.


U slučaju da nam ne uspije atenuiranje ili inaktivacija, što je gotovo sigurno kod SARS-CoV-2 virusa, morat ćemo krenuti u sljedeći korak – rekombinantno cjepivo. Zvuči jednostavno – uzet ćemo gene za proteine virusa, prebaciti ih u drugi organizam kao što je kvasac, pa će nam takav kvasac biti “tvornica” tih proteina. Po potrebi, dodat ćemo adjuvant i stvoriti imunološku reakciju. Ta-da! Kad bi barem to bilo toliko jednostavno. Prvo, moramo analizirati sve gene virusa odnosno slijed baza u njihovoj DNK ili RNK. Srećom, danas to ide munjevito, kineski su znanstvenici analizirali gene SARS-CoV-2 iznimnom brzinom i učinili ih dostupnima cijelom svijetu. Drugo, moramo biti sigurni kako određeni protein virusa stvara tzv. zaštitni imunitet.

Vrlo lako se dogodi da protutijela protiv nekog proteina virusa uopće ne štite od infekcije samim virusom. To je normalno, tijelo stvara imunološku reakciju protiv niza proteina u borbi proti virusa, ali samo će neke strategije biti djelotvorne. Stoga moramo identificirati koji protein moramo uzeti. Kod virusa hepatitisa B to je bio površinski antigen čiji smo gen ubacili u kvasac, a taj nam je kvasac poslužio kao tvornica. Kod cjepiva protiv HPV-a, to su bili L proteini. Kada se pojavi novi virus uvijek postoji pitanje koji je protein najbolje uzeti. U slučaju SARS-CoV-2 to može biti „spike“ protein koji omogućuje ulazak u stanicu, no samo će vrijeme pokazati je li to najbolja strategija. Trebamo odabrati i najbolji način (kažemo – ekspresijski sustav), to mogu biti kvasci, ali i stanice insekata. Za razvoj te tehnologije, a da bude sigurna i primjenjiva u ljudima, trebaju dugi mjeseci.

Osim rekombinantnih proteina u cjepivima, postoji moguća prečica. Svi proteini nastaju iz tzv. glasničke RNK (mRNK). Zašto onda ne napraviti cjepivo s glasničkom RNK i dati čovjeku? To omogućuje ekspresni razvoj cjepiva i tvrtke kao što je Moderna upravo su to i započele. Stanice će iz ubrizgane mRNK napraviti protein, nastat će imunološka reakcija i posao je gotov.

Na žalost, postoje opet slabosti i ovog pristupa. I rekombinantni proteini i mRNK mogu stvoriti preslab imunološki odgovor, čak i kad smo odabrali dobar cilj, odnosno protein. To može biti problem usprkos adjuvansima (pojačivačima imunološke reakcije), baš kao i u slučaju inaktiviranih cjepiva. Imunološki sustav u nekim situacijama zahtijeva trajnije prisustvo ili živi virus da bi stvorio zaštitni imunitet. Jedini je način vratiti se u pokušaj stvaranja živog, atenuiranog („utišanog“) virusa, bez garancije uspjeha. Naizgled smo se zavrtjeli u krugu. Srećom, tehnologija današnjice nam omogućuje nešto drugo.

Možemo ubaciti gen virusa u – drugi virus
Ova istraživačka platforma je relativno nova tehnika u povijesti cjepiva. Na neki način je hibrid između atenuiranih virusa i rekombinantnih cjepiva. Glavni je uvjet da „virus primatelj“ ne bude opasan po čovjeka. I sve smo to stvorili.

Jednu grupu čine virusi koji su živi, ali se u čovjeku ne mogu umnožavati. Najpoznatiji takav virus je MVA, modificirani vakcinija virus Ankara. Vakcinija virusi svoje podrijetlo u cjepivima sežu još od Jennerovog cjepiva protiv velikih boginja (variole). Moderna znanost o cjepivima je uvijek inspirirana uspjesima prošlosti. MVA je ono što na engleskom zovemo „tailor made“ odnosno točno skrojen za potrebe novih cjepiva. MVA raste lako u pilećim staničnim linijama koje desetljećima koristimo za uspješna cjepiva kao što su ospice (morbili) ili parotitis. No, ne može se razmnožavati u čovjeku. Ipak, kada u virus ubacimo gen za željeni protein drugog virusa može nastati bolji imunološki odgovor i bez potrebe za adjuvansima.

Stvoren je niz takvih cjepiva koja su zasada u eksperimentalnoj fazi protiv virusa kao što su Chikungunya, zika i ebola. Osim MVA, potencijalno se mogu koristiti i AAV virus (adenovirus asocirani virus) te arenavirusi i alfavirusi. Kako ne rastu u čovjeku, ovakva „fuzijska“ virusna cjepiva nazivamo „replikacijski negativna“ jer se ne umnožavaju (repliciraju) u čovjeku.

Postoji i snažnija strategija od replikacijski negativnih virusnih cjepiva, a to su, logično, replikacijski pozitivni. Takvi se virusi aktivno umnožavaju u čovjeku, no ne štete čovjeku. Ova strategija je čak mudrija od prethodne – replikacija će omogućiti dulji kontakt s proteinom virusa protiv kojeg želimo imunološku reakciju, koji traje danima ili tjednima. Ovdje iskorištavamo sve dobre strane atenuiranih virusa i rekombinantne tehnologije.

Dva su poznata virusa koja koristimo za tu namjenu. Prvi je VSV, virus vezikularnog stomatitisa, a drugi je atenuirani virus kojeg zovemo skraćenicom YF-17D. Ovaj koncept je itekako zaživio u stvarnoj medicinskoj primjeni. Sanofi-Pasteur razvio je cjepivo protiv virusa japanskog encefalitisa, vrlo opasne bolesti, tako da je u YF-17D virus ugradio dva proteina virusa japanskog encefalitisa. Proteini se zovu prM i E i nalaze se u ovojnici virusa.

Ovo je cjepivo dobro klinički ispitano i registrirano u zemljama gdje se ta bolest pojavljuje. Cjepivo je živo i stvara zbog toga odličan imunološki odgovor. Drugi poznati primjer je cjepivo protiv ebole koje je nedavno registrirano u cijelom svijetu. Tvrtka MSD je razvila cjepivo protiv ebole tako da je u VSV virus ubacio gen GP (površinski glikoprotein) virusa Ebole, soja Kikwit 1995. Sjetimo se kako bi uzgoj tog virusa živog bio iznimno opasan, a proces njegovog atenuiranja je vjerojatno nemoguć ili je dugotrajan. VSV virus živjet će i umnožavati i davati našem organizmu protein ebole.

Tako nastaje efikasna imunološka reakcija. Takva „fuzijska“ virusna cjepiva predstavljaju novo poglavlje u cjepivima. Podsjetimo se kako je pred desetak godina cjepivo protiv ebole bio samo san. Virus ebole inače pripada istoj skupini virusa kao što je i Marburg virus. Malena, ali potencijalno opasna epidemija tog virusa desila se u Beogradu 1967. godine i odnijela nekoliko ljudskih života, no dobrom karantenom je spriječeno daljnje širenje.

I za kraj, ostaje pitanje – hoće li se razviti cjepivo protiv SARS-CoV-2 virusa? Više istraživačkih grupa užurbano radi na tome raznim strategijama, ali će potrebu za tim cjepivom diktirati sam virus. Ako ga njegove epidemiološke karakteristike učine trajnim ili sezonskim kao što je gripa, potreba za cjepivom očito će postojati."

Odoh kafu pristaviti i da čitam. Hvala

[Bloo]

Tesla, sine, ne moras sve quotat da zahvalis.



I od kafe raste rep!

[freelancerBIH]

Kontam sad. Mislio sam ranije da je dovoljan samo kontakt sa virusom i nagrabusio si. Nisam znao da količina isto utiće.

Jel to specifično za sve viruse, kao i za bjesnilo?

Da li su onda recimo, pojedine vakcine, ustvari male količine virusa koje proizvedu samo antitijela a ne izazovu bolest? Ili su u vakcinama, osim male količine virusa, i oslabljeni virusi i kako virus može oslabiti bez prirodne mutacije?

Jesam smor ali fakat me ovo zanima, sorry

Imas evo jos jedan edit sam dodao sa malim pojasnjenjem:

" E da - jos jedna vazna stvar - ako virus uspije uci u krv - tad se vise ne veze za ACE2 receptore vec se krece kaciti na crvena krvna zrnca i unistava ih - sto dovodi do tromboze => krv se krene grusati => pocne opadati nivo kisika u organizmu jer krv vise ne moze da kola kako treba => dolazi do ostecenja ili zatajenja organa poput srca - bubrega - mozga - jetre itd. itd."


"Jel to specifično za sve viruse, kao i za bjesnilo?"

Jeste.

"Da li su onda recimo, pojedine vakcine, ustvari male količine virusa koje proizvedu samo antitijela a ne izazovu bolest? Ili su u vakcinama, osim male količine virusa, i oslabljeni virusi i kako virus može oslabiti bez prirodne mutacije?"

Neke vakcine jesu oslabljene verzije virusa.. ali to je zastarjela metoda, ja mislim da cak i nije sigurna za upotrebu kod ovih korona virusa...

Imas sad novije metode koji koriste isjecke genoma iz samog virusa koji se zovu "messenger RNA" - koji zaraze nase celije u tijelu i onda tijelo pocne proizvoditi anti tijela - bez da si zapravo zarazen virusom. Ali je to prekompleksno, mislim da nas to i ne zanima...

Evo linka za faze razvoja vakcina:

https://www.raps.org/news-and-articles/ ... ne-tracker

E hvala ti. Ispade da nije foruma živio bi u zabludi što se tiče ove tematike.

Koliko samo koraka testiranja vakcine. Al štaš, neki i dalje više vjeruju Jeleni Karleuši .

Jbg ja sam od decembra proucavao sta kako.. Cim sam cuo naziv SARS - znao sam da nece biti dobro... 1.1.2020 sam vec svoje bio pripremao za izolacije jer sam znao sta ce se desit... Samo nisam iskreno bio ocekivao da ce ovako brzo doci do nas... Mislio sam da ce se ovo otegnuti kao i sa originalnim SARS-om 2003 pa da se mozda pritaji i nestane... Ovo nas je sviju uhvatilo nespremne, dokaz samo koliko je krhak svijet u kojem zivimo ...

Ovo sigurno nije ni prvi ni zadnji virus koji ce izazvati pandemiju u ovoj deceniji.. Samo smo sad imali srece sto nije ni blizu smrtonosan kako se isprva mislilo.

A vrlo lahko se moze desiti da dobijemo pandemiju od virusa koji je zarazan kao ospice - a da ima smrtonosnost Ebole... E tad bismo ga, u najmanju ruku prnuli u sisu i najebali dobro

[okanomalo]

Koga je strah nek sjedi kući, dok ga ne bude strah.

Šta ste se uprpili, fol briga vas za ostale?! Razmjer'te sebi novi kanton i izolujte se od nas.

*Gledam na RTL penzionera pitaju ovo oko nošenja maski... "Meni je 80 godina i ja poštujem sve upute. Da kažete nosite dvije maske, ja bih dvije maske nosio.".

Znači, kome je zort neka se čuva.

svima je zort.trebalo bi i tebi da bude.ko ti kaze da bi ti prezivio da obolis?

[last mohicans]

Jbg ovaj virus fakat zna biti zeznut. Ovaj momak mehaničar (pod uslovom da naši idioti nisu šta zabrljali nemarom jer su sa KCUS-a svi stručni otjerani) baš mlad umro . Jbg, treba biti oprezan.

Jel ima veze koliko čestica virusa se unese ili je svejedno unio jedan ili 1000 virusa u sebe? Oni se svakako množe u tijelu?

Za većinu virusa a pogotovo respiratornih itekako je važna ekspozicija virusu i viralno optetećenje. Logično što je veće ovo opterećenje i veći broj virusa u organizmu da će klinička slika biti izraženija.
Sad da li to važi i za ovaj virus, ne mogu potvrditi ali trebalo bi da važi. Mada tu težina kl slike ovisi i o drugim faktorima Al o tome drugi put.

Da, ali imamo slučajeva gdje svi ukucani nisu pozitvni ili imaju blagu sliku, vise nikakvu. Ja sam to pitanje postavljao ranije, kako se razlikuju ti sojevi virusa? Nekom izazove tezu, nekom blazu sliku. Sjetim se klastera Igman gdje je bas bio zajeban soj, direktno je izazazvao 4 smrti, ako se ne varam. Direktor Igmana je imao tezu sliku, sa upalom pluca, a supruga mu, jedini epidemiolog iz Konjica, je preminula. Taj soj mi bas ostao u sjecanju. Vozač direktora je također preminuo, duze vremena je proveo sa tim prenosiocem iz Srbije, koji se na kraju izvukao. Nigdje nisam pročitao da je preminuo. Ovo sto splinter kaze da ta izlozenost igra ulogu, ali slučajevi nezarazenih ukucana recimo idu kontra te priče. Ako je iko baš izlozen, to su članovi iste porodice. Poznajem neke sto su oboljeli, roditelji recimo, sa teskim upalama pluca, dok su djeca imala blage ili nikakve simptome. Da je nepredvidiv i zeznut, jeste.

[Mogy87]

@TESLA_EDISON
Ako te kojim slucajem bude zanimalo jos nesto na ovu temu Stribor Markovic pise fantasticne tekstove. Preko razvoja, testiranja, logistike, sastojaka pojedinih vakcina, a sve na razumljiv nacin.
Ovdje je link na njegove tekstove:
https://imunizacija.hr/category/novosti ... jepljenju/

[Tesla Edison]

Tesla, sine, ne moras sve quotat da zahvalis.



I od kafe raste rep!

Bil samnom izašla na kafu?

[freelancerBIH]

Tesla, sine, ne moras sve quotat da zahvalis.



I od kafe raste rep!

Bil samnom izašla na kafu?

Ti zovi Bloo na kafu, a ja cu Mogy87 zvati na kafu, nesto mi stalno lajka postove

@Mogy87 Jesmo za kafu?