Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Pogledam nakon bog zna koliko vremena film koji sam još kao djecak gledao ni manje ni više bar 50 puta toliko sam puta gledao da sad nakon nekih 16-17 godina znam skoro svaki razgovor.
Ma uvijek moze gore, taman nekako kad se igracki probio oni krvni ugrusci mu okoncase karijeru. Ne mogu da vjerujem da je toliko zajebano, ni on ni Bosh se nisu nikad vise vratili.
Kris Vejn Džekson rođen je i odrastao u Misisipiju. Kao po obrascu, porodica je bila siromašna, a majka je radeći u kafeteriji pokušavala da deci pruži što više. Teško detinjstvo je dodatno pogoršala pojava prvih simptoma Turetovog sindroma. Verovatno nasleđenog od majke.
Kris je svoj beg od stvarnosti pronašao u košarci. Nije mu bilo bitno da li igra po prašini ili betonu, jer parket je mogao samo da zamišlja, dovoljno je bilo da mu date loptu u ruke. Isprva nije ni znao pravila, ali je ogromna i neiscrpna želja za košarkom bila jača od svake prepreke.
Košarka ga je oslobodila stega u koje su ga stavili nagli pokreti vrata, vilice i neprestano namigivanje. Ono što je radio nekontrolisano, postalo je kontrolisano čim bi uzeo narandžastu loptu i počeo da je tapka na košarkaškom terenu.
Brzo je pokazao da je izuzetno talentovan za košarku. U srednjoj školi je vrlo brzo postao prva zvezda, ubacujući bez problema više od 20 poena po utakmici. Prvo što su primetili bio je njegov šut, za brzim izbačajem iznad glave. Sipao je sa svih pozicija.
Vrlo brzo je stigao poziv Luizijane. Tamo se zadržao svega dve godine. Ako se pitate zašto, evo zašto. U te dve sezone beležio je prosečno 29 poena po utakmici. U prvoj je taj prosek bio 30 poena. U drugoj su mu deo "oteli" Roberts i dobro poznati Šekil O'Nil, koji je samo jednu sezonu proveo uz Džeksona, pre nego što je ovaj otišao u NBA.
U prvoj sezoni na LSU, dobio je nagradu za najboljeg freshmena NCAA, ali je još veći uspeh bio što je stigao do prvog tima NCAA. Rešetanje u drugoj sezoni ga je opet odvelo u prvi tim lige. Njemu uz rame je bio pokojni Alfonso Ford.
Sa takvom reputacijom elitnog strelca, ali sa potencijalnim problemom da je prenizak za šutera, a da nema viziju i pregled igre plejmejkera, bilo je pitanje sa koje će ga pozicije pokupiti na draftu. Draft 1990. i Nagetsi ga biraju za pozicije broj tri.
Kakav je šuter bio Rauf govori i detalj sa koledž utakmice protiv Tenesija. Tada je postigao 49 poena, ubacio je čak 10 trojki, šutirajući bacanja gotovo nepogrešivo - 11 od 12. Nazivali su ga šuterskim fenomenom. Nešto kao sada Stefa Karija. Samo što je njegova sudbina bila daleko drugačija od Karijeve. Njegova misija bila je nešto drugo, osim ispaljivanja neverovatnih šuteva za tri poena.
Ima ovih ludih ugovora u americi koliko hoces, ima neki bezbol igrac (zaboravio sam mu ime) koji se prestao baviti igranjem jos 2001, ali New York Mets su mu duzni placati 1,300,000$ godisnje sve do 2035 godine kada ce liku biti 72 godine