Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
ExNihilo wrote: ↑11/06/2020 23:23
Govorilo se o Jusufu kao potencijalnom silovatelju. Dakle, benignost njegovog staklanja podrazumijeva odsustvo takve namjere.
Ali i mimo toga, stalking ne podrazumijeva nužno narušavanje privatnosti. Odličan primjer je ono što danas kolokvijalno nazivamo online stalkanjem: praćenje stvari koje osoba svakako objavljuje javno.
Za Jusufa se slažem, ali to je jer imamo uvid u njegov intimni svijet. Iz perspektive svih onih žena to vjerovatno drugačije izgleda.
Za online stalking - mda, i ja sam na jednom drugom forumu iz prve ruke saznala da se sve napisano prati i sabira pa sad svaki treći post umjesto objavljivanja ostavim ipak sebi u dnevnik.
zomri wrote: ↑11/06/2020 23:03
Stalker u toj sceni, kasnije sam gleda Mirror.
Ne treba pospan gledati filmove.
ExNihilo, gdje tačno vidiš benignost u narušavanju nečije privatnosti?
Govorilo se o Jusufu kao potencijalnom silovatelju. Dakle, benignost njegovog staklanja podrazumijeva odsustvo takve namjere.
Ali i mimo toga, stalking ne podrazumijeva nužno narušavanje privatnosti. Odličan primjer je ono što danas kolokvijalno nazivamo online stalkanjem: praćenje stvari koje osoba svakako objavljuje javno.
zomri wrote: ↑27/05/2020 18:58
ma gdje nema, ba. ima ih koliko hoćeš koji nisu toliko teški a podatni su za raspravu. evo koje sam ja razmatrao za svoj prvi pick: taksist, ajz vajd šat, beoning, the shining ili od novijih recimo lighthouse.
Eyes wide shut, please.
Mogu li ja o ovome? It's a tedious wank. Baš kao ona priča da je Kubrick Cruisea natjerao da 95 puta ponovi istu scenu ulaska na vrata. Takav je kompletan film. Kao da te neko tjera da 95 puta prodješ kroz ista vrata.
piupiu wrote: ↑12/06/2020 00:47
Mogu li ja o ovome? It's a tedious wank. Baš kao ona priča da je Kubrick Cruisea natjerao da 95 puta ponovi istu scenu ulaska na vrata. Takav je kompletan film. Kao da te neko tjera da 95 puta prodješ kroz ista vrata.
Hoćeš li nam se pridružiti u gledanju, može Kubrick nakon In fabrica što se mene tiče (ne mora EWS, može bilo koji drugi njegov)?
piupiu wrote: ↑12/06/2020 00:47
Mogu li ja o ovome? It's a tedious wank. Baš kao ona priča da je Kubrick Cruisea natjerao da 95 puta ponovi istu scenu ulaska na vrata. Takav je kompletan film. Kao da te neko tjera da 95 puta prodješ kroz ista vrata.
Hoćeš li nam se pridružiti u gledanju, može Kubrick nakon In fabrica što se mene tiče (ne mora taj, može bilo koji drugi njegov)?
Evo malo čitam da vidim o čemu se radi, ne mogu obećati, ali pratim.
zomri wrote: ↑27/05/2020 18:58
ma gdje nema, ba. ima ih koliko hoćeš koji nisu toliko teški a podatni su za raspravu. evo koje sam ja razmatrao za svoj prvi pick: taksist, ajz vajd šat, beoning, the shining ili od novijih recimo lighthouse.
Eyes wide shut, please.
Mogu li ja o ovome? It's a tedious wank. Baš kao ona priča da je Kubrick Cruisea natjerao da 95 puta ponovi istu scenu ulaska na vrata. Takav je kompletan film. Kao da te neko tjera da 95 puta prodješ kroz ista vrata.
Doće valjda i Kubrickova remek djela na red, šta kažeš na tri dosadašnja filma koja smo gledali?
When you explain poetry, it becomes banal. Better than any explanation is the experience of feelings that poetry can reveal to a nature open enough to understand it.(P.Neruda)
Mada se načelno slažem sa jaranom Pablom, mislim isto tako da bilo kakvo iskustvo konzumiranja umjetnosti gubi na vrijednosti ako se samo zadrži za sebe. Poentu umjetnost dobija tek u podjeli sa svojim peerovima.
Ja svako umjetničko djelo prvenstveno pamtim emocijom. Postoje filmovi koje sam gledala i knjige koje sam pročitala, kojima se uopšte ne mogu sjetiti radnje. Samo emocije. Za mene jedino tako djelo ima umjetničku vrijednost.
Mogu li ja o ovome? It's a tedious wank. Baš kao ona priča da je Kubrick Cruisea natjerao da 95 puta ponovi istu scenu ulaska na vrata. Takav je kompletan film. Kao da te neko tjera da 95 puta prodješ kroz ista vrata.
Doće valjda i Kubrickova remek djela na red, šta kažeš na tri dosadašnja filma koja smo gledali?
When you explain poetry, it becomes banal. Better than any explanation is the experience of feelings that poetry can reveal to a nature open enough to understand it.(P.Neruda)
Mada se načelno slažem sa jaranom Pablom, mislim isto tako da bilo kakvo iskustvo konzumiranja umjetnosti gubi na vrijednosti ako se samo zadrži za sebe. Poentu umjetnost dobija tek u podjeli sa svojim peerovima.
Ja svako umjetničko djelo prvenstveno pamtim emocijom. Postoje filmovi koje sam gledala i knjige koje sam pročitala, kojima se uopšte ne mogu sjetiti radnje. Samo emocije. Za mene jedino tako djelo ima umjetničku vrijednost.
meni mnoge odgledane i pročitane stvari ostave emocije, pisanje po forumu o tome mi predstavlja teror
isto kao kad mi profa očekuje neku analizu djela, a ti jednostavno nisi rječit pa kažeš, meni je to super
Mada se načelno slažem sa jaranom Pablom, mislim isto tako da bilo kakvo iskustvo konzumiranja umjetnosti gubi na vrijednosti ako se samo zadrži za sebe. Poentu umjetnost dobija tek u podjeli sa svojim peerovima.
Ja svako umjetničko djelo prvenstveno pamtim emocijom. Postoje filmovi koje sam gledala i knjige koje sam pročitala, kojima se uopšte ne mogu sjetiti radnje. Samo emocije. Za mene jedino tako djelo ima umjetničku vrijednost.
meni mnoge odgledane i pročitane stvari ostave emocije, pisanje po forumu o tome mi predstavlja teror
isto kao kad mi profa očekuje neku analizu djela, a ti jednostavno nisi rječit pa kažeš, meni je to super
Ja svako umjetničko djelo prvenstveno pamtim emocijom. Postoje filmovi koje sam gledala i knjige koje sam pročitala, kojima se uopšte ne mogu sjetiti radnje. Samo emocije. Za mene jedino tako djelo ima umjetničku vrijednost.
meni mnoge odgledane i pročitane stvari ostave emocije, pisanje po forumu o tome mi predstavlja teror
isto kao kad mi profa očekuje neku analizu djela, a ti jednostavno nisi rječit pa kažeš, meni je to super
I meni je to bila prva asocijacija. Tema i ideja!
i vrhunac radnje
ono de ba
koji vrhunac umal ne zaspah
negdje si napisala koje si filmove zadnje gledala, ne mogu naći post, de ponovi
Io sono l'amore - prekrasan stariji talijanski film Marriage Story - Baumbach Pain and Glory - Almodovar The Ballad of Buster Scruggs - the Cohen brothers The Irishman - Scorsese
negdje si napisala koje si filmove zadnje gledala, ne mogu naći post, de ponovi
Io sono l'amore - prekrasan stariji talijanski film Marriage Story - Baumbach Pain and Glory - Almodovar The Ballad of Buster Scruggs - the Cohen brothers The Irishman - Scorsese
danima počinjem ajrišmena i ne ide,
De Niro me tako umara sa svojim istim facama stoljećima, od Taxiste ne mjenja izraz lica
hvala
odoh gledati pain and glory
When you explain poetry, it becomes banal. Better than any explanation is the experience of feelings that poetry can reveal to a nature open enough to understand it.(P.Neruda)
Mada se načelno slažem sa jaranom Pablom, mislim isto tako da bilo kakvo iskustvo konzumiranja umjetnosti gubi na vrijednosti ako se samo zadrži za sebe. Poentu umjetnost dobija tek u podjeli sa svojim peerovima.
Ja svako umjetničko djelo prvenstveno pamtim emocijom. Postoje filmovi koje sam gledala i knjige koje sam pročitala, kojima se uopšte ne mogu sjetiti radnje. Samo emocije. Za mene jedino tako djelo ima umjetničku vrijednost.
Kako rece Bresson “I'd rather people feel a film before understanding it.“
To je svakako taj osnovni nivo uzivanja u umjetnosti o kome i Neruda govori. Umjetnost nam omogucava pored ostalog da svijet vidimo i njegovim ocima. Podjela tog iskustva sa peerovima daje nam mogucnost i da ono sto gledamo/konzumiramo vidimo jos ponekim parom ociju. Da subjektivnost ne ostane samo to, o tome se radi. Uvijek sam za to da nase iskustvo konzumacije umjetnosti kao rezultat ponudi i informaciju.
DEMONIKA wrote: ↑12/06/2020 01:28
meni mnoge odgledane i pročitane stvari ostave emocije, pisanje po forumu o tome mi predstavlja teror
isto kao kad mi profa očekuje neku analizu djela, a ti jednostavno nisi rječit pa kažeš, meni je to super
Ja isto nemam inspiraciju za pisati o svakom filmu koji pogledam, ali bih o filmovima koje volim mogla roman napisati. Po meni nije svrha ove teme da se analizira po nekakvim parametrima i pravilima, nego prosto da švrljamo sve što nam se svidi ili nas nervira ili bi moglo bolje/drugačije.
Meni prvoj je jako stalo da ovome svemu ne pristupam kao još jednoj obavezi.
DEMONIKA wrote: ↑12/06/2020 01:43
danima počinjem ajrišmena i ne ide,
De Niro me tako umara sa svojim istim facama stoljećima, od Taxiste ne mjenja izraz lica
hvala
odoh gledati pain and glory
Eeeee, brava, brava!
Ako nadješ ovaj Io sono l'amore, toplo preporučujem. Čista poezija.
The Irishman je meni meditacija o smrti. Kao da gledam sve Martyjeve filmove ispočetka. Da utvrdimo šta je umiranje. I na kraju, odškrine vrata (zadnja scena)... da udje smrt. Dobar, dobar.
DEMONIKA wrote: ↑12/06/2020 01:28
meni mnoge odgledane i pročitane stvari ostave emocije, pisanje po forumu o tome mi predstavlja teror
isto kao kad mi profa očekuje neku analizu djela, a ti jednostavno nisi rječit pa kažeš, meni je to super
Ja isto nemam inspiraciju za pisati o svakom filmu koji pogledam, ali bih o filmovima koje volim mogla roman napisati. Po meni nije svrha ove teme da se analizira po nekakvim parametrima i pravilima, nego prosto da švrljamo sve što nam se svidi ili nas nervira ili bi moglo bolje/drugačije.
Meni prvoj je jako stalo da ovome svemu ne pristupam kao još jednoj obavezi.
Ma da to je sva poenta, nije ovo neki art maraton ni profi kriticarstvo kada mi se ne svidi film ili nemam vremena preskocim tu sedmicu.
zomri wrote: ↑12/06/2020 01:43
Kako rece Bresson “I'd rather people feel a film before understanding it.“
To je svakako taj osnovni nivo uzivanja u umjetnosti o kome i Neruda govori. Umjetnost nam omogucava pored ostalog da svijet vidimo i njegovim ocima. Podjela tog iskustva sa peerovima daje nam mogucnost i da ono sto gledamo/konzumiramo vidimo jos ponekim parom ociju. Da subjektivnost ne ostane samo to, o tome se radi. Uvijek sam za to da nase iskustvo konzumacije umjetnosti kao rezultat ponudi i informaciju.
Mislim da svako djelo ima potpuno odvojen život u trenutku kad napusti autora. Mi i kroz umjetnikovo sočivo vidimo nešto svoje i potpuno neočekivano i 'nenamišljeno' od strane stvaraoca.
Na šta misliš kad kažeš podjela iskustva s 'peerovima'? U kojem smo smislu mi 'peers'? S autorom? Kao publika?
