Klub filma

[zomri]

Dale

Ajoj bas mi je zao. Radovao sam se ovoj temi i raspravama o filmu ali izgleda da nije sudjeno da zazivi. Ako je opterecenje ucestvovati svake sedmice ne treba se time zamarati, pa ni ja necu svake sedmice ucestvovati. Navrati sa nekim upisom

Predlazem da iduce sedmice radimo In fabric po dejlovom prijedlogu.

[Nierika]

Za ovaj film ipak moram više upregnuti lijevu stranu mozga. Zaplet je jednostavan i vrlo dramski, dva lika suprotnih htijenja u zbijenom prostoru koji rađa tenziju, i potencijalno grad Istanbul kao personificirani treći lik. Struktura je školski čista, motiv ljepila za miševe ili Jusufovih cigara dosljedno iskorišten, biografija oba lika suptilno i vješto plasirane..I ovdje postoji svojevrsni limbo u kojem se oba lika nalaze, kod Mahmuta u emocionalnom i duhovnom smislu, kod Jusufa u nešto opipljivijem, egzistencijalnom. Mahmut se sve vrijeme fokusira na ono što ih razdvaja (već ste pominjali - odnos urbanog i ruralnog, status, obrazovanje, godine, svjetonazor, karakter itd) propuštajući širu sliku i koliko toga suštinskog im je zajedničko. Ova paralela mi je najviše naglašena u prizoru s mišem gdje mu Jusuf ipak odluči skratiti muke umjesto da ga prepusti na milost i nemilost ulici. I jedan i drugi se brane eskapizmom, kod Jusufa vezanog za maštarije o ženama, kod Mahmuta za Tarkovskog. To što nije riječ o profesionalnim glumcima mi daje neki životni šmek svemu, i jedan i drugi imaju ekspresivna upečatljiva lica koja pričaju vlastitu priču. Prostor, tj. stan me s druge strane jeste zagrebao dok sam gledala, sve vrijeme sam imala osjećaj da su kadrovi (malo vještački) prilagođeni prostoru a ne obratno. Nedovoljno mi je filmski i specifičan i malo toga se čita o liku koji živi u njemu (osim fotografija), ne znam. Ali ovo pripisujem produkcijskim problemima, izvukli su maksimum sigurno. Super mi je kontrast u prizoru u kojem Mahmut gleda porniće dok Jusuf razgovara na telefon s majkom, efektno i duhovito.

Sve u svemu, odličan i vješt prikaz alijenacije u velikom gradu na pomalo muški, hardkor način, bez suviše emocija i riječi. Prva pomisao na alijenaciju u urbanoj sredini su mi Chungking i Lost in translation, al' ne bih rekla da mi je dobra analogija.

Pročitah i da je glumac koji je glumio Jusufa poginuo nedugo nakon snimanja filma, u 28.

[ExNihilo]

Ko se makar ovlaš družio s modernom turskom književnošću, bit će mu poznati osnovni tematski pejzaži Uzaka. Mene je, u tom smislu, kontekst filma podsjetio na lajtmotive književnosti Orhana Kemala: recesija pustoši provinciju, protagonist stiže u veliki grad, istanbulski dokovi, uvijek istanbulski dokovi, sudar karaktera, izdaja, i gorčina sazrijevanja.

Inače nisam ljubitelj filmova oskudnih na dijalogu, dobar dijalog je poput dobrog začina, lakše se proguta i kad je bljutavo, ali za film koji istražuje nepregledna polja samoće, manjak dijaloga je neobično prikladan. Međutim, kako samoća dolazi u različitim pakovanjima, tako se i Uzak fokusira na njenu specifičnu emanaciju: samoća otuđenja, ostrančavanja, nepripadanja. Čovjek kao strano tkivo na vlastitom životu. Otuđen od drugih, ali i sebe. Jednostavno - daljina odjekuje tišinom ovog filma.

Najvažniji lajtmotiv je, svakako, komunikacijski jaz. Opipljiv je osjećaj da, samo kada bismo mogli do kraja objasniti svoje postupke, sebi i drugima, možda, ipak, ne bismo bili brod na otvoren moru. Ali ne možemo, zbog čega protagonisti uglavnom i ne komuniciraju, nego bulje u treptavo svjetlo tv ekrana, simbol komunikacijske provalije, distant jedan od drugog, od vlastitih snova (snimati kao Tarkovsky ili ploviti morem), od vlastitih emocija (bivša supruga i komšinica), a u konačnici od vlastitog života. Život odijeljen zidom od drugih, život kao nešto što se događa drugima.

Na nivou eksperesije, otuđenje dehumanizira naše protagoniste. Nakon što saznaje da je majka hospitalizirana, Mahmut je letargičan, bezizražajan, skoro ravnodušan. Njegova reakcija me podsjetila na Kamijevog Mersoa i vječno otvaranje Stranca:

Majka mi je danas umrla. A možda i juče, ne znam.

Međutim, baš kao što Merso nije dehumaniziran, nego je stranac, Ceylan je optimističan, otuđenje ipak nije progutalo dušu, pa Mahmut dokazuje da mu je stalo time što bdije nad majčinom posteljom. Slično vrijedi za Jusufa, njegova pojava odaje izvjestan nespokoj, tup pogled i uhođenje žena, skoro pa stereotipan portret silovatelja, ali taj isti Jusuf mari da li će miš još biti živ kada ga se mačke dočepaju.

Važna tema Uzaka su i žene. Žena kao naslućeni lijek za gore podcrtani problem samoće, ali jednako neuhvatljiva kao i dijalog, magnovenje, neodređena patnja u daljini. Tema žene me podsjetila na Andrićevu pjesmu koja, čini mi se, savršeno uobličuje ovaj sentiment:

Žene, ja ne znam kome ste vi bile blaga kiša jutarnja, ali u naš
život ulazite kao pljusci nošeni vihorima. Preko vaših bijelih tjelesa
pjeni se bučno život naš, zaustavlja se u virove i pada strmoglavce.
Ta mudrost nije lijek, ni starost ne pomaže, i kad sve umukne,
vaš je glas još u bilu krvi moje.

Konačno, treća velika tema je ekonomska, skoro pa marksistički znak jednakosti između nezaposlenosti (Jusuf) i otuđenja od vlastitog rada (Mahmut). Rad, sam po sebi, nije dovoljan da ispuni čovjeka, samo da ga situira i ošamuti nad istinski važni pitanjima, zbog čega nema suštinske razlike između Jusufa i Mahmuta, osim materijalne, jer obojica su nesretni i žive isprazne živote. Štaviše, Mahmut je "razočarani Jusuf", on zna da "uspjeh" neće Jusufa spasiti gorčine, ali mu ipak ne može dati nikakav drugi savjet, jer ga ni sam ne vidi.

Sa tehničkog aspekta, izuzetna specifičnost Uzaka su krupni kadrovi. Nešto što se ne sreće često u modernoj kinematografiji. Volio bih čuti razmišljanja o eventualnoj funkciji istih, izvan one prosto estetske.

[Nierika]

Volio bih čuti razmišljanja o eventualnoj funkciji istih, izvan one prosto estetske.

Meni se čini da su krupni kadrovi najprisutniji tamo gdje likovi dominiraju nad radnjom a ujedno i nisu previše pričljivi , pa se ta njihova unutarnja previranja moraju nečim dočarati, bilo krupnim kadrom, bilo projiciranjem na eksterijer.
Edit: Krupni plan sam htjela reći iznad

[zomri]

Volio bih čuti razmišljanja o eventualnoj funkciji istih, izvan one prosto estetske.

Meni se čini da su krupni kadrovi najprisutniji tamo gdje likovi dominiraju nad radnjom a ujedno i nisu previše pričljivi , pa se ta njihova unutarnja previranja moraju nečim dočarati, bilo krupnim kadrom, bilo projiciranjem na eksterijer.
Edit: Krupni plan sam htjela reći iznad

to je to . plus estetski dojam i svojevrsni hommage njegovom drugom uzoru Kiarostamiju.

[zomri]

Slično vrijedi za Jusufa, njegova pojava odaje izvjestan nespokoj, tup pogled i uhođenje žena, skoro pa stereotipan portret silovatelja, ali taj isti Jusuf mari da li će miš još biti živ kada ga se mačke dočepaju.

Ne bih rekao da je po srijedi neki stalking scenario, više je to odraz njegove neprilagođenosti urbanom životu. On, momak sa sela, nema blage kako započeti razgovor sa bilo kojom gradskom ženom. Više je lik sa margine iz neke pjesme Zabranjenog pušenja, "običan uhljup s Koševa", nego potencijalni silovatelj. Dovoljno je da ženska ode u kino da odustane od svega

Jusuf je u velikom gradu kao riba na suhom, što doslovno i vidimo kada posmatra onu ribu na zemlji.

ps. Zanimljivo je sa koliko šarma i humora je ovo snimljeno. Kada kažeš art film ili slow cinema ljudi odmah kontaju koja je to dosada, a ovdje imamo nekoliko scena na koje se raja u kinu (kada je igrao na sff) bukvalno kočila od smijeha. Ono sa Stalkerom i pornićem, pa kako ovaj krade telefon dok Mahmut gleda lezbejke, pa onda smrad obuće Ima i još jedan meta-vic: ono kad u kafani razgovaraju pa neko komentariše za Mahmuta u smislu da ne može da se odluči je li mu draži Tarkovsky ili žene, u ovoj sceni sa pornićem koja slijedi dobijamo definitivni odgovor

[ExNihilo]

Slično vrijedi za Jusufa, njegova pojava odaje izvjestan nespokoj, tup pogled i uhođenje žena, skoro pa stereotipan portret silovatelja, ali taj isti Jusuf mari da li će miš još biti živ kada ga se mačke dočepaju.

Ne bih rekao da je po srijedi neki stalking scenario, više je to odraz njegove neprilagođenosti urbanom životu. On, momak sa sela, nema blage kako započeti razgovor sa bilo kojom gradskom ženom. Više je lik sa margine iz neke pjesme Zabranjenog pušenja, "običan uhljup s Koševa", nego potencijalni silovatelj. Dovoljno je da ženska ode u kino da odustane od svega

Jusuf je u velikom gradu kao riba na suhom, što doslovno i vidimo kada posmatra onu ribu na zemlji.

Prije nego će Mahmut pogledati porno film, a Jusuf otići na spavanje, njih dvojica gledaju Stalker (Tarkovsky). Mislim da je i to suptilni nod činjenici da su, obojica, zapravo stakleri: obojica uhode žene za koje su zainteresovani.

Naravno da Jusuf nije potencijalni silovatelj. Ali njegova površinska pojava, kako rekoh, odaje takvu auru, što je simptom komunikacijskog jaza među likovima, ali i prema društvu u cjelini.

[ExNihilo]

Slično vrijedi za Jusufa, njegova pojava odaje izvjestan nespokoj, tup pogled i uhođenje žena, skoro pa stereotipan portret silovatelja, ali taj isti Jusuf mari da li će miš još biti živ kada ga se mačke dočepaju.

ps. Zanimljivo je sa koliko šarma i humora je ovo snimljeno. Kada kažeš art film ili slow cinema ljudi odmah kontaju koja je to dosada, a ovdje imamo nekoliko scena na koje se raja u kinu (kada je igrao na sff) bukvalno kočila od smijeha. Ono sa Stalkerom i pornićem, pa kako ovaj krade telefon dok Mahmut gleda lezbejke, pa onda smrad obuće Ima i još jedan meta-vic: ono kad u kafani razgovaraju pa neko komentariše za Mahmuta u smislu da ne može da se odluči je li mu draži Tarkovsky ili žene, u ovoj sceni sa pornićem koja slijedi dobijamo definitivni odgovor

Zanimljiv je taj komični realizam. Svi smo upoznali likove koji, recimo, idu za drugima i gase svjetla. Na tom nivou identifikacije film radi dobar posao.

[zomri]

Slično vrijedi za Jusufa, njegova pojava odaje izvjestan nespokoj, tup pogled i uhođenje žena, skoro pa stereotipan portret silovatelja, ali taj isti Jusuf mari da li će miš još biti živ kada ga se mačke dočepaju.

Ne bih rekao da je po srijedi neki stalking scenario, više je to odraz njegove neprilagođenosti urbanom životu. On, momak sa sela, nema blage kako započeti razgovor sa bilo kojom gradskom ženom. Više je lik sa margine iz neke pjesme Zabranjenog pušenja, "običan uhljup s Koševa", nego potencijalni silovatelj. Dovoljno je da ženska ode u kino da odustane od svega

Jusuf je u velikom gradu kao riba na suhom, što doslovno i vidimo kada posmatra onu ribu na zemlji.

Prije nego će Mahmut pogledati porno film, a Jusuf otići na spavanje, njih dvojica gledaju Stalker (Tarkovsky). Mislim da je i to suptilni nod činjenici da su, obojica, zapravo stakleri: obojica uhode žene za koje su zainteresovani.

Naravno da Jusuf nije potencijalni silovatelj. Ali njegova površinska pojava, kako rekoh, odaje takvu auru, što je simptom komunikacijskog jaza među likovima, ali i prema društvu u cjelini.

Nategnuto mi je to sa Stalkerom kao suptilnim nodom. Istina oba (benigno) uhode žene, ali ih komunikacijski jaz i otuđenost, možda i introvertnost, sprečavaju da uspostave ikakav kontakt. Gledanje iz daljine je najdalje dokle smiju ići.

Čitanje komunikacijskog jaza među likovima kao alegorije za društvo u cjelini je nešto s čime se mogu složiti

[ExNihilo]

Ne bih rekao da je po srijedi neki stalking scenario, više je to odraz njegove neprilagođenosti urbanom životu. On, momak sa sela, nema blage kako započeti razgovor sa bilo kojom gradskom ženom. Više je lik sa margine iz neke pjesme Zabranjenog pušenja, "običan uhljup s Koševa", nego potencijalni silovatelj. Dovoljno je da ženska ode u kino da odustane od svega

Jusuf je u velikom gradu kao riba na suhom, što doslovno i vidimo kada posmatra onu ribu na zemlji.

Prije nego će Mahmut pogledati porno film, a Jusuf otići na spavanje, njih dvojica gledaju Stalker (Tarkovsky). Mislim da je i to suptilni nod činjenici da su, obojica, zapravo stakleri: obojica uhode žene za koje su zainteresovani.

Naravno da Jusuf nije potencijalni silovatelj. Ali njegova površinska pojava, kako rekoh, odaje takvu auru, što je simptom komunikacijskog jaza među likovima, ali i prema društvu u cjelini.

Nategnuto mi je to sa Stalkerom kao suptilnim nodom. Istina oba (benigno) uhode žene, ali ih komunikacijski jaz i otuđenost, možda i introvertnost, sprečavaju da uspostave ikakav kontakt. Gledanje iz daljine je najdalje dokle smiju ići.

Čitanje komunikacijskog jaza među likovima kao alegorije za društvo u cjelini je nešto s čime se mogu složiti

Maliciozna namjera nije nužno preteča stalkinga. Stalker može imati i beninge namjere.

[DEMONIKA]

kao tumor
ja samo upadam od dosade, ne zamjerite

[DEMONIKA]

Prije nego će Mahmut pogledati porno film, a Jusuf otići na spavanje, njih dvojica gledaju Stalker (Tarkovsky). Mislim da je i to suptilni nod činjenici da su, obojica, zapravo stakleri: obojica uhode žene za koje su zainteresovani.

Naravno da Jusuf nije potencijalni silovatelj. Ali njegova površinska pojava, kako rekoh, odaje takvu auru, što je simptom komunikacijskog jaza među likovima, ali i prema društvu u cjelini.

Nategnuto mi je to sa Stalkerom kao suptilnim nodom. Istina oba (benigno) uhode žene, ali ih komunikacijski jaz i otuđenost, možda i introvertnost, sprečavaju da uspostave ikakav kontakt. Gledanje iz daljine je najdalje dokle smiju ići.

Čitanje komunikacijskog jaza među likovima kao alegorije za društvo u cjelini je nešto s čime se mogu složiti

Maliciozna namjera nije nužno preteča stalkinga. Stalker može imati i beninge namjere.

stalker ne može imati nikakve druge namjere, osim maliciozne, koliko god se u njegovoj glavi činile beningne

[ExNihilo]

Nategnuto mi je to sa Stalkerom kao suptilnim nodom. Istina oba (benigno) uhode žene, ali ih komunikacijski jaz i otuđenost, možda i introvertnost, sprečavaju da uspostave ikakav kontakt. Gledanje iz daljine je najdalje dokle smiju ići.

Čitanje komunikacijskog jaza među likovima kao alegorije za društvo u cjelini je nešto s čime se mogu složiti

Maliciozna namjera nije nužno preteča stalkinga. Stalker može imati i beninge namjere.

stalker ne može imati nikakve druge namjere, osim maliciozne, koliko god se u njegovoj glavi činile beningne

Što ne bi mogao? Odličan primjer je Nolanov Following koji, upravo, istražuje psihologiju benignog stalkanja.

[DEMONIKA]

Maliciozna namjera nije nužno preteča stalkinga. Stalker može imati i beninge namjere.

stalker ne može imati nikakve druge namjere, osim maliciozne, koliko god se u njegovoj glavi činile beningne

Što ne bi mogao? Odličan primjer je Nolanov Following koji, upravo, istražuje psihologiju benignog stalkanja.

dok se ne nađe u momenu da mu to preraste u opsesiju

[ExNihilo]

stalker ne može imati nikakve druge namjere, osim maliciozne, koliko god se u njegovoj glavi činile beningne

Što ne bi mogao? Odličan primjer je Nolanov Following koji, upravo, istražuje psihologiju benignog stalkanja.

dok se ne nađe u momenu da mu to preraste u opsesiju

Svašta nešto može biti opsesija.

[Nierika]

Prije nego će Mahmut pogledati porno film, a Jusuf otići na spavanje, njih dvojica gledaju Stalker (Tarkovsky). Mislim da je i to suptilni nod činjenici da su, obojica, zapravo stakleri: obojica uhode žene za koje su zainteresovani.

Nategnuto mi je to sa Stalkerom kao suptilnim nodom. Istina oba (benigno) uhode žene, ali ih komunikacijski jaz i otuđenost, možda i introvertnost, sprečavaju da uspostave ikakav kontakt. Gledanje iz daljine je najdalje dokle smiju ići.

Ja sam taj njihov stalking doživjela ne kao karakternu crtu koja utiče na narativ nego kao još jednu nuspojavu otuđenosti iza koje se krije strah od žena. Jusuf ih, u skladu s godinama, doživljava kao objekt požude (ne poznaje ni jednu od njih), a kod Mahmuta je više fokus na emocionalnoj konekciji.

Meni je btw promaklo da je gledao Stalkera u onom prizoru, mislila sam da je nešto random.

[DEMONIKA]

Što ne bi mogao? Odličan primjer je Nolanov Following koji, upravo, istražuje psihologiju benignog stalkanja.

dok se ne nađe u momenu da mu to preraste u opsesiju

Svašta nešto može biti opsesija.

da, i uvijek završi neslavno

[ExNihilo]

Prije nego će Mahmut pogledati porno film, a Jusuf otići na spavanje, njih dvojica gledaju Stalker (Tarkovsky). Mislim da je i to suptilni nod činjenici da su, obojica, zapravo stakleri: obojica uhode žene za koje su zainteresovani.

Nategnuto mi je to sa Stalkerom kao suptilnim nodom. Istina oba (benigno) uhode žene, ali ih komunikacijski jaz i otuđenost, možda i introvertnost, sprečavaju da uspostave ikakav kontakt. Gledanje iz daljine je najdalje dokle smiju ići.

Ja sam taj njihov stalking doživjela ne kao karakternu crtu koja utiče na narativ nego kao još jednu nuspojavu otuđenosti iza koje se krije strah od žena. Jusuf ih, u skladu s godinama, doživljava kao objekt požude (ne poznaje ni jednu od njih), a kod Mahmuta je više fokus na emocionalnoj konekciji.

Meni je btw promaklo da je gledao Stalkera u onom prizoru, mislila sam da je nešto random.

Da, slažem se.

[zomri]

Prije nego će Mahmut pogledati porno film, a Jusuf otići na spavanje, njih dvojica gledaju Stalker (Tarkovsky). Mislim da je i to suptilni nod činjenici da su, obojica, zapravo stakleri: obojica uhode žene za koje su zainteresovani.

Nategnuto mi je to sa Stalkerom kao suptilnim nodom. Istina oba (benigno) uhode žene, ali ih komunikacijski jaz i otuđenost, možda i introvertnost, sprečavaju da uspostave ikakav kontakt. Gledanje iz daljine je najdalje dokle smiju ići.

Ja sam taj njihov stalking doživjela ne kao karakternu crtu koja utiče na narativ nego kao još jednu nuspojavu otuđenosti iza koje se krije strah od žena. Jusuf ih, u skladu s godinama, doživljava kao objekt požude (ne poznaje ni jednu od njih), a kod Mahmuta je više fokus na emocionalnoj konekciji.

Meni je btw promaklo da je gledao Stalkera u onom prizoru, mislila sam da je nešto random.

Stalker u toj sceni, kasnije sam gleda Mirror.

[ExNihilo]

A naziv pornića.

[zomri]

[Nierika]

Stalker u toj sceni, kasnije sam gleda Mirror.

Ne treba pospan gledati filmove.

ExNihilo, gdje tačno vidiš benignost u narušavanju nečije privatnosti?

[DEMONIKA]

A naziv pornića.

kroz prizmu stalkera, malignog

[ExNihilo]

Stalker u toj sceni, kasnije sam gleda Mirror.

Ne treba pospan gledati filmove.

ExNihilo, gdje tačno vidiš benignost u narušavanju nečije privatnosti?

Govorilo se o Jusufu kao potencijalnom silovatelju. Dakle, benignost njegovog staklanja podrazumijeva odsustvo takve namjere.

Ali i mimo toga, stalking ne podrazumijeva nužno narušavanje privatnosti. Odličan primjer je ono što danas kolokvijalno nazivamo online stalkanjem: praćenje stvari koje osoba svakako objavljuje javno.

[Nierika]

Govorilo se o Jusufu kao potencijalnom silovatelju. Dakle, benignost njegovog staklanja podrazumijeva odsustvo takve namjere.

Ali i mimo toga, stalking ne podrazumijeva nužno narušavanje privatnosti. Odličan primjer je ono što danas kolokvijalno nazivamo online stalkanjem: praćenje stvari koje osoba svakako objavljuje javno.

Za Jusufa se slažem, ali to je jer imamo uvid u njegov intimni svijet. Iz perspektive svih onih žena to vjerovatno drugačije izgleda.
Za online stalking - mda, i ja sam na jednom drugom forumu iz prve ruke saznala da se sve napisano prati i sabira pa sad svaki treći post umjesto objavljivanja ostavim ipak sebi u dnevnik.