"Antifašistička politika" i "Blajburška književnost"

[madner]

Mitovi su ono iz proslosti na osnovu cega zelimo graditi buducnost. Tako je mit o americkom snu i ljudima koji su postali milioneri zelja da Amerika bude zemlja mogucnosti.
Naravno da trebamo, to nam kaze gdje se susjedi krecu u buducnosti. Kosovski i Bleiburski mitovi su pogubni za te nacije, jer su centralni stubovi. HOS nije, ne gradimo suzivot na osnovu te formacije.

Ljudi imaju problem da shvate da je demokratsko pravo saucesnika NDH da odrze misu i da nemamo pravo da im to zabranimo. Niti smo zabranili, niti smo im uskratili to pravo. Takodje je demokratsko pravo gradjana da odrze proteste protiv te mise i velicana tog rezima. Odredjivanje normi se zove drustvo, to je skup normi koji se vremenom mogu promjeniti i razni pokreti to i jesu uradili. Naravno da nije uzaludno, a jesu mnogi osjetljivi. Ne razumiju pravo na protest protiv njihovog misljenja.

Dzeko kontra Salihamidzica nije neka dilema, jer su oba izuzetno pozitivni primjeri. Praviti neku laznu dilemu oko njih nema smisla.

Ma HOS sam uzeo oportunistički kao primjer ( u svakom od nas čuči mali oportunista) jer nisam htio da sad izazivam još nekih tenzija na temi. Naravno da to nije centralni stub, mada jeste u funkciji mantre o suživotu. Mogu se ja uslovno složiti sa tobom da su kosovski i bleajburški mit pogubni za te nacije, ali zaista mislim da nije na meni da mijenjam tuđe mitove.

Oko ovog boldiranog ću se složiti. Ali to sa sobom povlači i posljedice. Između ostalog da neki ljudi, koji ne bi trebali, se počinju osjećati neugodno u ovoj sredini (mislim konkretno na Sarajevo). I zbog toga je odgovornost onih političkih partija koje barem nominalno sebe deklariraju kao multietničke ( a koje su pozivale na proteste) zapravo najveća. Mogao je SUBNOR organizovati sto puta te proteste, niko se ne bi na njih obazreo da nije bilo upravo tih stranaka i njihovog medijskog upliva. Al opet ako oni misle da je to ispravan način, onda dobro. Ja ne mislim.

Nije pitanje jesu li Džeko i Salihamidžić pozitivni primjeri, nego pitanje sa kim se identificira kolektivitet iz kojeg su potekli. Sa Džekom, naravno...iako je Salihamidžić i osvajač lige šampiona, i igrao za Bajern i Juventus.....džaba.

Nije, centralni stub mantre o suzivotu je NOP jer je dokaz da se moglo puno toga skupa. Nije meni cilj da ih mjenjam, ali je moje pravo da ih ismijavam. Od toliko stvari uzeli najvece gubitnike. I naravno da primjetim da je to dosta jedinstveno u svijetu, obicno je cilj inspirisati ljude a ne nabijati im komplekse nize vrijednosti.

Sarajevo je najugodnija sredina za zivot do Maribora, upravo zato sto bastini prave vrijednosti i ne dozvoljava velicanje jednog rezima koji je ubio gotovo 10 000 Sarajlija i obezglavio pola tadasnje Bosnjacke inteligencije. Ko smatra da su cetnici i ustase bili pravi igraci, ima dosta gradova za takve.
Mogu ja organizovati proteste, ako ne pogodim sustinu nece niko doci.

Meni je Salihamidzic uvijek bio veci uzor, veci radnik, duze najbolji na svojoj poziciji. To sto nije volio cugati sa rajom kada se okupe je odraz profesionalnosti koja nam fali.
Sto opet nema veze s tim da je Dzeko isto odlican.

[madner]

Jaki su ti argumenti.

Onda bih i ja mirne duše mogao da kažem da je islamska zajednica kao organizacija podržavala više naciste i Hitlera, a malo manje NDH i Pavelića.

I bila suučesnik koji je i dan - danas priznat u glavnom gradu BiH.

Uloga IZ sasvim sigurno nije svjetla i Himler jeste preko nje vrsio rekrutovanje. To su ti kratkovidni potezi IZ zbog kojeg je uvijek bolje biti na drugoj strani u politici od nje. Rijetko su pogodili stranu.

Priznata je i KC, sto ne znaci da nije ima ulogu negativca od 41 do 45. I to ne malog nego glavnog.

[Škobo Habu]

Ovdje nisu toliko bitni P.E.N. i šestorica dobrovoljnih prognanika iz njega pojedinačno. Kako su zajedno otišli, tako ih u ovoj temi treba tretirati. Kao i one koji su ostali u P.E.N. Centru.

I jedni i drugi su nešto malo jače figure od običnih pijuna u političkoj partiji. U rangu lovca i skakača u igri na tri table (S/H/B).

Skakač se malo povukao da izolira lovca bošnjačke politike u "multi-kulti" glavnom gradu i ojača pozadinu hrvatske politike.

Ništa više.

Poenta je u onome što se da zaključiti iz svega?

Politika je involvirana u sve pore ovoga društva. Nema tog esnafa u ovoj zemlji koji nije involviran u politička dešavanja ili je ideološki indoktriniran.

Opet podvlačim - Lovrenovića sam uvijek smatrao za ozbiljna intelektualca. Rijetka pojava na ovdašnjoj sceni koja je tako pedantna i temeljita u svojim stavovima. Njegov patriotizam spram ove zemlje, kakva god da je, nije uopšte upitan.
Problem je nastao kada se njegov osjećaj za domovinu sukobio sa većinskim, bošnjačkim osjećajm za isto.

Ne sjećam se da su ga tada podržavali svi ti lučići, raspudići, mlakić i mnogi drugi.

No, sada, u ovom momentu, imam osjećaj da je njegova individualnost dosta upitna, jer je njegov razlog napuštanja P.E.N-a dosta smušen, konfuzan, nerazumljiv iz samog saopštenja.

Dopustio je da njegovu poziciju brani neko drugi kome se, isto tako, da dosta toga prigovoriti.

[Novak20]

Jaki su ti argumenti.

Onda bih i ja mirne duše mogao da kažem da je islamska zajednica kao organizacija podržavala više naciste i Hitlera, a malo manje NDH i Pavelića.

I bila suučesnik koji je i dan - danas priznat u glavnom gradu BiH.

Uloga IZ sasvim sigurno nije svjetla i Himler jeste preko nje vrsio rekrutovanje. To su ti kratkovidni potezi IZ zbog kojeg je uvijek bolje biti na drugoj strani u politici od nje. Rijetko su pogodili stranu.

Priznata je i KC, sto ne znaci da nije ima ulogu negativca od 41 do 45. I to ne malog nego glavnog.

Da imaš jedan kriterij prema svemu, znao bi da nije kratkovidan potez IZ biti uz naciste i fašiste dok ovi naizgled pobjeđuju 1941. i 1942. i metu Jevreje i Srbe pa onda dati imena ulica u glavnom gradu BiH po imenima SS oficira i drugih suradnika poganih režima '90.-ih i zadržati ih do dana današnjeg.

Ono što je tebi kratkovidan potez IZ polovinom prošloga stoljeća, meni je 80 godina povlačenja čudnih, licemjernih poteza i dan-danas. Ne direktno od IZ ali iz tog kruga.

[Škobo Habu]

Zar on to zagovara? Znam da je Vlaisavljević prešao put od gradjanske države do trećeg entiteta, ali nisam imala taj dojam kod Lovrenovića ili sam zaboravila, moram opet uzeti '21 Tezu' da pogledam. Kako god, to je političko pitanje; ali ne postoji čovjek koji se toliko predano bavi kulturnom istorijom BiH, i, bar se meni čini, sa toliko ljubavi.

Iz tastature Nebojiše Jovanovića, iako nije potpisan.

https://www.tacno.net/kultura/druga-smr ... ite-u-bih/

Oni me podsjećaju na onih 50-ak dežurnih intelektualca što su svakom loncu poklopac, i o svemu imaju saopštenje, i ti mu znaš sadržaj prije nego što si pročitao prvu rečenicu. I na AMUS. Sve te umjetničke asocijacije ne bi trebale javno djelovati, jer je umjetnost lijepa, i ta njihova prizemna prepucavanja mi nekako srozavaju vrijednost njihovih djela u očima. Umjetnicima bi trebalo zabraniti da komentarišu dnevne dogadjaje, da tu ostane ono malo misterije zbog koje ih čitaš/slušaš kad ti treba utjeha od stvarnosti.

Umjetnost bi trebala, iako je to utopistička ideja, da spaja ljude a ne da postavlja ideološke granice između njih.

Iz primjera bosansko-hercegovačkog P.E.N-a možemo zaključiti da je međunarodna zajednica bacila milione i milione sredstava u građenje povjerenja između zajednica rastrganim ratom, ali sve džabe. Sve je to funkcionisalo do tačke gdje to bilo profitabilno, nakon toga...mrka kapa.

Da, i to je šteta, ali svaki čovjek ima svoju putanju i dozvoljeno mu je, poželjno čak, da upije više identiteta.

Kod Jergovića je primjetan taj otklon, bolje reći prezir, prema svemu onome što je bio u zadnjih dvadeset godina.
U njegovom slučaju, najmanje je bitno da li se još uvijek osjeća Sarajlijom, što je - po njegovom priznanju veoma teško - jer to njegovo Sarajevo više ne postoji, koliko je bitna činjenica da je on sebe pomirio sa Zagrebom, u kojem se uvijek osjećao kao uljez.

Hvala Bogu da to više nije tako.

[palermo]

Nije, centralni stub mantre o suzivotu je NOP jer je dokaz da se moglo puno toga skupa. Nije meni cilj da ih mjenjam, ali je moje pravo da ih ismijavam. Od toliko stvari uzeli najvece gubitnike. I naravno da primjetim da je to dosta jedinstveno u svijetu, obicno je cilj inspirisati ljude a ne nabijati im komplekse nize vrijednosti.

Sarajevo je najugodnija sredina za zivot do Maribora, upravo zato sto bastini prave vrijednosti i ne dozvoljava velicanje jednog rezima koji je ubio gotovo 10 000 Sarajlija i obezglavio pola tadasnje Bosnjacke inteligencije. Ko smatra da su cetnici i ustase bili pravi igraci, ima dosta gradova za takve.
Mogu ja organizovati proteste, ako ne pogodim sustinu nece niko doci.

Meni je Salihamidzic uvijek bio veci uzor, veci radnik, duze najbolji na svojoj poziciji. To sto nije volio cugati sa rajom kada se okupe je odraz profesionalnosti koja nam fali.
Sto opet nema veze s tim da je Dzeko isto odlican.

U jebo te.....pa da se ne složim gotovo ni sa čim.....

osim onim da je tvoje neotuđivo pravo da ih ismijavaš.....kao što je njihovo pravo da ih boli qrko za tebe....

[madner]

Jaki su ti argumenti.

Onda bih i ja mirne duše mogao da kažem da je islamska zajednica kao organizacija podržavala više naciste i Hitlera, a malo manje NDH i Pavelića.

I bila suučesnik koji je i dan - danas priznat u glavnom gradu BiH.

Uloga IZ sasvim sigurno nije svjetla i Himler jeste preko nje vrsio rekrutovanje. To su ti kratkovidni potezi IZ zbog kojeg je uvijek bolje biti na drugoj strani u politici od nje. Rijetko su pogodili stranu.

Priznata je i KC, sto ne znaci da nije ima ulogu negativca od 41 do 45. I to ne malog nego glavnog.

Da imaš jedan kriterij prema svemu, znao bi da nije kratkovidan potez IZ biti uz naciste i fašiste dok ovi naizgled pobjeđuju 1941. i 1942. i metu Jevreje i Srbe pa onda dati imena ulica u glavnom gradu BiH po imenima SS oficira i drugih suradnika poganih režima '90.-ih i zadržati ih do dana današnjeg.

Ono što je tebi kratkovidan potez IZ polovinom prošloga stoljeća, meni je 80 godina povlačenja čudnih, licemjernih poteza i dan-danas. Ne direktno od IZ ali iz tog kruga.

Jos da ne lupas gluposti, gdje bi ti bio kraj. IZ nije uz NDH 1941, kada je Njemacka na vrhuncu snage. 43 i 44 pristati na regrutovanje jedinice je uzasno kratkovidan potez, tada je vecini vec jasno da 100 miliona Njemaca nece pobjediti 500 miliona.

IZ je uspjela biti maksimalno kratkovidna, kada drugi mjenjaju dresove u pobjednike oni prelaze u gubitnike.


No to nema veze sa KC koja je svakako zlikovac cijelo vrijeme WW2.

[piupiu]

Zar on to zagovara? Znam da je Vlaisavljević prešao put od gradjanske države do trećeg entiteta, ali nisam imala taj dojam kod Lovrenovića ili sam zaboravila, moram opet uzeti '21 Tezu' da pogledam. Kako god, to je političko pitanje; ali ne postoji čovjek koji se toliko predano bavi kulturnom istorijom BiH, i, bar se meni čini, sa toliko ljubavi.

Iz tastature Nebojiše Jovanovića, iako nije potpisan.

https://www.tacno.net/kultura/druga-smr ... ite-u-bih/
rnosti.

Uh, uh. Pa ja, ako se dobro sjećam, upravo je tu Mirjanu Kasapović negdje Lovrenović raščlanjivao na proste faktore, a moguće je da sam nešto pobrkala; ali ta je žena u akademskoj zajednici, izmedju ostalog, označena kao politički motivisana da promoviše cijepanje Bosne.

Ne znam otkud ovo čitanje Lovrenovića, ja nikada nisam stekla dojam da on promoviše konsocijaciju, već da traži neki put izmedju bosanske (čitaj bošnjačke) nacionalne države i koncoscijacijskog modela.

Što se kulture tiče, on je jako dobro secira, i s pravom, i njegova teza da su u Bosni uvijek postojale tri elitne i jedna narodna živuća kultura je sasvim legitimna.

Sad odoh, pa ponovo iščitavah 21 tezu, i još uvijek ne vidim kako Lovrenović zagovara HDZ politiku.

http://ivanlovrenovic.com/clanci/bosna- ... ercegovini

[madner]

Nije, centralni stub mantre o suzivotu je NOP jer je dokaz da se moglo puno toga skupa. Nije meni cilj da ih mjenjam, ali je moje pravo da ih ismijavam. Od toliko stvari uzeli najvece gubitnike. I naravno da primjetim da je to dosta jedinstveno u svijetu, obicno je cilj inspirisati ljude a ne nabijati im komplekse nize vrijednosti.

Sarajevo je najugodnija sredina za zivot do Maribora, upravo zato sto bastini prave vrijednosti i ne dozvoljava velicanje jednog rezima koji je ubio gotovo 10 000 Sarajlija i obezglavio pola tadasnje Bosnjacke inteligencije. Ko smatra da su cetnici i ustase bili pravi igraci, ima dosta gradova za takve.
Mogu ja organizovati proteste, ako ne pogodim sustinu nece niko doci.

Meni je Salihamidzic uvijek bio veci uzor, veci radnik, duze najbolji na svojoj poziciji. To sto nije volio cugati sa rajom kada se okupe je odraz profesionalnosti koja nam fali.
Sto opet nema veze s tim da je Dzeko isto odlican.

U jebo te.....pa da se ne složim gotovo ni sa čim.....

osim onim da je tvoje neotuđivo pravo da ih ismijavaš.....kao što je njihovo pravo da ih boli qrko za tebe....

Sasvim logicno, kada imas takve stavove bilo bi krajnje lose da se ista poklapa.

To svakako nije problem, kao sto rekoh nista ne moze promjeniti rezultat.

[Škobo Habu]

Uh, uh. Pa ja, ako se dobro sjećam, upravo je tu Mirjanu Kasapović negdje Lovrenović raščlanjivao na proste faktore, a moguće je da sam nešto pobrkala; ali ta je žena u akademskoj zajednici, izmedju ostalog, označena kao politički motivisana da promoviše cijepanje Bosne.

Ne znam otkud ovo čitanje Lovrenovića, ja nikada nisam stekla dojam da on promoviše konsocijaciju, već da traži neki put izmedju bosanske (čitaj bošnjačke) nacionalne države i koncoscijacijskog modela.

Što se kulture tiče, on je jako dobro secira, i s pravom, i njegova teza da su u Bosni uvijek postojale tri elitne i jedna narodna živuća kultura je sasvim legitimna.

Sad odoh, pa ponovo iščitavah 21 tezu, i još uvijek ne vidim kako Lovrenović zagovara HDZ politiku.

http://ivanlovrenovic.com/clanci/bosna- ... ercegovini

Svo nerazumjevanje datira još od 2007. godine.

politika-f13/ivan-lovrenovic-moje-puste ... 39178.html

[piupiu]

Svo nerazumjevanje datira još od 2007. godine.

politika-f13/ivan-lovrenovic-moje-puste ... 39178.html

Nema više originalnog teksta. Još da dodam da je Lovrenović i Lučića raščlanjivao na proste, ali da možda naši generalno ostrašćeni i često samo površeno 'upućeni' ljudi ne prihvataju da Lovrenovićev stav prema nacionalizmu uključuje i bošnjački nacionalizam, koji ima nekoliko izuzetno reprezentativnih primjera i ovdje na forumu.

Ta nacionalistička isključivost je odavno postala mainstream, i ako se taj sentiment poveže sa psihologijom mase koja zagovara bošnjačku gradjansku državu, ja u potpunosti razumijem otkud anti-sentiment (ne ulazeći u to ko je kome šta prvi, drugi ili treći uradio, a ni u šire političke motive, jer ne mislim da Lovrenović igra za politiku). On o tome, takodje, naširoko i nadugačko piše. Kao analitičar, ne kao proponent.

[Sociolog]

Jergovic opet na svojoj stranici pun mrznje..sad za slycaj spustanja zastave u Pragu povodom Pisca Bekima

Za ljude koji duze citaju Jergovica,gotivio sam ga prije,...od kud mu tolika zadnjih godina mrznja prema.Sarajevu,pa i mimikriranja prema ovdasnjim Muslimanima? Ovdje je zivio 30 godina..

Kao da ima neki kompleks

[Novak20]

Ovi balkanski biskupi bi mogli dosta toga naučiti od njemačkih. Ne moraju izmišljati toplu vodu.

http://www.prometej.ba/clanak/prijevodi ... -ratu-4419
..........

IV. Učiti za budućnost

Kapitulacijom Njemačke 8. svibnja 1945. završio je Drugi svjetski rat u Europi. Dugo je trebalo da se u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj i među njezinim biskupima tematizira i samokritički razmotri vlastita umiješanost u Treći Reich i u Drugi svjetski rat. Načelno protivljenje nacionalsocijalističkom svjetonazoru, ukazivanje na mnoge mučenike koncentracijskih logora i drugih mjesta smaknuća, kao i obrana biskupa, za vlastiti njemački narod dugo su vremena vrijedili za dostatan odgovor na pitanje suodgovornosti i krivnje u ratu i u nacionalsocijalizmu. Danas sa žaljenjem i sramom gledamo na žrtve i na one čija su egzistencijalna pitanja naočigled zločina i rata ostala bez primjerena odgovora iz vjere. S višegodišnjim odmakom nam se posebno posramljujućim čini to što se na patnje i žrtve drugih dugo vremena nismo ni osvrnuli, a kamoli otvoreno o njima govorili.

Razmjena i putovi pomirenja s našim susjedima, posebice s Francuskom i Poljskom, pomogli su nam da ostavimo iza sebe suženi pogled obilježen izbjegavanjem, potiskivanjem i vlastitim bolom. Crkva u Njemačkoj uspjela je pronaći sebe tek nakon kritičkog, a nerijetko i napetog i bolnog sučeljavanja s iskustvima i patnjom drugih, osobito Židova. Pri tome smo doživjeli da su ti susreti pridonijeli i pridonose obnovi Crkve.

Ponašanje naših prethodnika u službi ima svoje korijene u upletenosti u nacionalni duh vremena te u crkvenim shvaćanjima odnosa Crkve i države, koja su se razvijala pod drukčijim povijesnim okolnostima i iz teološkoga uvida ne mogu zahtijevati opću valjanost. U godinama 1933.-1945. posve su nedovoljno ispitivane njihove granice i vremenska uvjetovanost te su zbog toga izazvali teško problematične uzroke. Bilo je potrebno zastrašujuće iskustvo moderne te kritičko egzegetsko i teološko propitivanje kako bi Crkva nanovo odredila odnos društva i religije i izoštrila ulogu Crkve u državi u smislu kritičkog suvremenika. Crkva se danas shvaća pozvanom i obvezanom da u svakoj državi i od svake vlade zahtijeva i sama doprinosi ostvarenju neotuđivih ljudskih prava koja izviru iz dostojanstva svih ljudi u njihovoj sličnosti s Bogom, prava koja su temelj socijalnog uređenja i svega što služi spasenju duše. Obnovljeni oblik vojnog i zatvorskog dušobrižništva dobar je primjer i svjedočenje za novu suradnju države i Crkve. Ponovno smo otkrili da poruka Evanđelja nije ograničena vlastitom državnom granicom te da solidarnost u kršćanskom smislu nije ograničena samo na vlastiti narod. Nadvladavanje svake patnje širom svijeta odgovara nasljedovanju Isusa.

Nipošto na zadnjem mjestu mogli bismo središnje uvide nauka o „pravednom ratu“ uskladiti s „pravednim mirom“, kako bi taj nauk što bolje ispunio svoju izvornu intenciju, tj. sprečavanje nasilja. Kao svoju zadaću razumijemo to da pridonosimo razvitku tih procesa učenja te da time produbljujemo crkveni mirotvorni nauk u svjetlu novih iskustava. Ova naša izjava, kojoj je u pripremi stajala izjava „Pravedni mir“ (2000.), bitno proizlazi iz tog shvaćanja.

Danas pak sa zahvalnošću zaključujemo da nas je spremnost na suočavanje s mučnim pitanjima i zahtjevnim problemima približila Kristu i dubljem razumijevanju Evanđelja. Posebno značenje pritom pripada memoria passionis, spomenu na patnju žrtava. U njima susrećemo Krista.

[Milenkov buraz]

Jaki su ti argumenti.

Onda bih i ja mirne duše mogao da kažem da je islamska zajednica kao organizacija podržavala više naciste i Hitlera, a malo manje NDH i Pavelića.

I bila suučesnik koji je i dan - danas priznat u glavnom gradu BiH.

Uloga IZ sasvim sigurno nije svjetla i Himler jeste preko nje vrsio rekrutovanje. To su ti kratkovidni potezi IZ zbog kojeg je uvijek bolje biti na drugoj strani u politici od nje. Rijetko su pogodili stranu.

Priznata je i KC, sto ne znaci da nije ima ulogu negativca od 41 do 45. I to ne malog nego glavnog.

Da imaš jedan kriterij prema svemu, znao bi da nije kratkovidan potez IZ biti uz naciste i fašiste dok ovi naizgled pobjeđuju 1941. i 1942. i metu Jevreje i Srbe pa onda dati imena ulica u glavnom gradu BiH po imenima SS oficira i drugih suradnika poganih režima '90.-ih i zadržati ih do dana današnjeg.

Ono što je tebi kratkovidan potez IZ polovinom prošloga stoljeća, meni je 80 godina povlačenja čudnih, licemjernih poteza i dan-danas. Ne direktno od IZ ali iz tog kruga.

Obje vjerske institucije imaju svojih crnih strana u tom periodu, naravno da imaju. Bezvezna je rasprava čiji je veći... ista je to sorta ljudi koji su davali podršku Nijemcima i dmaćim izdjnicima, svejedno nosili ahmediju ili križ.

@Novak20 Ja kao Bošnjak ovdje na forumu već odavno pišem i govorim o toj mladomuslimanskoj ideologiji koja romantičarski gleda na taj period, zato i imamo nazive ulice i škola po slugama onog režima. i jeste licemjerno stajati ispred Vječne vatre a davati imena po onima koji su podržavali onaj sistem.

[Ludzak]

Većina tih religijskih vođa i poslušnika su na strani fašizma. Ne svi, ali jesu vecina. Pogotovo na Balkanu.

[The 51st State]

Ima tu nijansi, vise su protiv komunizma nego da su za fasizam, niije bas da svi citiraju majn kampf uz kafu.

[Ludzak]

Ne moraju čitati majn kampf da bi bili fašisti.

Dovoljno je samo razvrstavati ljude na vjernike i nevjernike i ćafire, i to je jedan vid fašisticke ideologije.

[Banksy]

centralni stub mantre o suzivotu je NOP jer je dokaz da se moglo puno toga skupa. Nije meni cilj da ih mjenjam, ali je moje pravo da ih ismijavam. Od toliko stvari uzeli najvece gubitnike. I naravno da primjetim da je to dosta jedinstveno u svijetu, obicno je cilj inspirisati ljude a ne nabijati im komplekse nize vrijednosti.

Sarajevo je najugodnija sredina za zivot do Maribora, upravo zato sto bastini prave vrijednosti i ne dozvoljava velicanje jednog rezima koji je ubio gotovo 10 000 Sarajlija i obezglavio pola tadasnje Bosnjacke inteligencije. Ko smatra da su cetnici i ustase bili pravi igraci, ima dosta gradova za takve.
Mogu ja organizovati proteste, ako ne pogodim sustinu nece niko doci.

Upravo tako.

[Banksy]

Moglo bi se nadugo i naširoko, ali nisu vrijedni.
A i izlizalo se već...

Sve je ispod, iako pravi tekst, onaj koji zaista zaslužuju, pravu, brutalnu demontažu, još nisam pročitala.

https://sic.ba/satira/mirnes-sokolovic- ... vnost-van/
https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/kolu ... pen-557965
https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... ima/377920
https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... bih/377738

https://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiz ... dgovornost

[The 51st State]

Ne moraju čitati majn kampf da bi bili fašisti.

Dovoljno je samo razvrstavati ljude na vjernike i nevjernike i ćafire, i to je jedan vid fašisticke ideologije.

Ne razvrstavaju to vjerski sluzbenici nego ljudi sami.

[Ludzak]

Ne moraju čitati majn kampf da bi bili fašisti.

Dovoljno je samo razvrstavati ljude na vjernike i nevjernike i ćafire, i to je jedan vid fašisticke ideologije.

Ne razvrstavaju to vjerski sluzbenici nego ljudi sami.

To su poslušnici, a oni slusaju vodje. Mada i same religije razvrstavaju ljude na takav nacin.

[Novak20]

Moglo bi se nadugo i naširoko, ali nisu vrijedni.
A i izlizalo se već...

Sve je ispod, iako pravi tekst, onaj koji zaista zaslužuju, pravu, brutalnu demontažu, još nisam pročitala.

https://sic.ba/satira/mirnes-sokolovic- ... vnost-van/
https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/kolu ... pen-557965
https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... ima/377920
https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... bih/377738

https://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiz ... dgovornost

Nećeš ni pročitati.

Nema ga tko napisati.

[Škobo Habu]

Nema više originalnog teksta. Još da dodam da je Lovrenović i Lučića raščlanjivao na proste, ali da možda naši generalno ostrašćeni i često samo površeno 'upućeni' ljudi ne prihvataju da Lovrenovićev stav prema nacionalizmu uključuje i bošnjački nacionalizam, koji ima nekoliko izuzetno reprezentativnih primjera i ovdje na forumu.

Ta nacionalistička isključivost je odavno postala mainstream, i ako se taj sentiment poveže sa psihologijom mase koja zagovara bošnjačku gradjansku državu, ja u potpunosti razumijem otkud anti-sentiment (ne ulazeći u to ko je kome šta prvi, drugi ili treći uradio, a ni u šire političke motive, jer ne mislim da Lovrenović igra za politiku). On o tome, takodje, naširoko i nadugačko piše. Kao analitičar, ne kao proponent.

Lovrenović je među prvima kritikovao kandidaturu Komšića za člana Presjedništva. Potpuno argumentovano i mjerodavno.

Njegovu dalekovidnost možemo danas potvrditi, kao i same posljedice komšićevske politike.

Upravo zbog takvih stavova brzo je došao na udar "građanske" kritike. Lovrenović je intelektualac koji je veoma svijestan jedne stvari u ovoj nedovršenoj zemlji - kad-tad će se morati u njoj pomiriti građansko i nacionalno. Nemoguće je isključivati jedno na uštrb drugog.
Godinama se forsira ideja "građanskog" Komšića na uštrb nacionalnog osjećaja Hrvata, i to je dovelo samo do daljeg komplikovanja i usložnjavanja političke situacije. No, sve ovo oko sarajevske mise je samo potvrdilo da tamo gdje vlada moć razuma i argumentacije više nema ništa osim emocija i politikanstva.

Demokratsko je pravo nekog od potpisnika da iskaže svoj stav povodom mise, kao i da ga obrazloži, jer upravo jedan Predrag Finci ima lične razloge zato, baš kao i Lovrenović što ima lične razloge da bude protiv toga.
Istupanje Jergovića i Lovrenovića je, u suštini, ne samo nerazumjevanje jednog Fincija, već i apsolutno negiranje nečijeg prava da iskaže vlastiti stav.

[Banksy]

Moglo bi se nadugo i naširoko, ali nisu vrijedni.
A i izlizalo se već...

Sve je ispod, iako pravi tekst, onaj koji zaista zaslužuju, pravu, brutalnu demontažu, još nisam pročitala.

https://sic.ba/satira/mirnes-sokolovic- ... vnost-van/
https://www.oslobodjenje.ba/dosjei/kolu ... pen-557965
https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... ima/377920
https://radiosarajevo.ba/metromahala/ja ... bih/377738

https://booksa.hr/kolumne/kritike/knjiz ... dgovornost

Nećeš ni pročitati.

Nema ga tko napisati.

Booksa link iznad je posebno zanimljiv.

Nekako se uvijek vratimo na Ivančića, to je bilo za primjer... Umorili se ljudi, valjda.

[piupiu]

Nakupilo se materijala.

https://www.dnevnik.ba/teme/jergovicu-i ... ub-fasista

Jergoviću i drugovi, dobro došli u klub “fašista”


Kad god bi se neka javna osoba iz kategorije “poštenih Hrvata” usudila iskočiti iz dominantnog narativa bošnjačkog Sarajeva, automatski je brisana iz “raje” i prekvalificirana u mrsku kategoriju “fašista".

Piše: Nino Raspudić za Večernji.hr.

Fašista” (s karakterističnim mekim “š”), “papak”, “seljak”, “bobanovac”, “ustaša” i “neprijatelj Bosne” u dominantnom dijelu sarajevske javnosti postao sam davno, 2006., u vrijeme kad su Bošnjaci prvi put izabrali Željka Komšića za “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH. Fatalno ispadanje iz temeljne sarajevske antropološke kategorije “raje” skrivio sam javnim nastupima u kojima sam govorio o lažnoj građanskoj politici u BiH koja služi kao krinka za nacionalizam brojnijeg naroda. Od cool tipa iz Mostara koji je podigao prvi spomenik Bruceu Leeju na svijetu, preko noći sam im postao gori od tamničara s Heliodroma.

Drugu prevaru s izborom Komšića 2010. nazvao sam zadnjim čavlom u lijes BiH i, s deset godina odmaka, vidim da sam bio potpuno u pravu. Tada se otišlo i korak dalje, nametanjem tzv. platformaške vlasti, u kojoj su hrvatske predstavnike trebali glumiti minorni HSP i notorni Lijanovići, tadašnji halal Hrvati bez izbornog legitimiteta. Komšić je tada na zidu u uredu jednog do drugog držao portret HOS-ovog zapovjednika Blaža Kraljevića i Josipa Broza Tita. Paradoksalno, u to vrijeme su za sarajevske medije svi Hrvati bili ustaše osim pravaša i svi lopovi osim Lijanovića.

Grad se svih tih godina praznio od Hrvata, ljudi koji su cijeli rat proveli u opsadi, a koji su tiho odlazili nakon njega. Sve je očitija postajala laž o “europskom Jeruzalemu”, jer je Jeruzalem multietnički grad, a Sarajevo je danas višenacionalno uglavnom utoliko što u njemu žive muslimani različitih nacija, od Bošnjaka do Arapa. Ostali prijeratni Sarajlije sveli su se uglavnom na staračko stanovništvo, one koji nisu imali gdje i nešto manekena multikulturalizma koji su godinama, neki svjesno, neki nesvjesno, bili korisne budale tuđeg nacionalizma. U međuvremenu se društvo “fašista” i “papaka” povećavalo.

Kad god bi se neka javna osoba iz kategorije “poštenih Hrvata” usudila makar minimalno iskočiti iz dominantnog narativa bošnjačkog Sarajeva, automatski je brisana iz “raje” i prekvalificirana u mrsku kategoriju “fašista”. Mržnja prema novootkrivenim “fašistima” je uvijek veća od one prema starima, jer ispada da su oni bili podmukliji, duže prikrivani hrvatski šovinisti. Njihovo višedesetljetno puhanje u jedra velikobošnjačke politike pod građanskom fasadom pri tome im nije olakotna već otegotna okolnost. Činilo se da su prava raja, a ispali su teški fašisti. Kad danas čitaš sarajevske komentare o Jergoviću ispada da je veći hrvatski nacionalist od generala Glasnovića.

Nas, stare fašiste i paleopapke čini mi se da više i ne mrze. S nama odavno znaju na čemu su. Količina mržnje koja se u Sarajevu danas iskazuje prema kardinalu Puljiću, koji je cijelo vrijeme rata bio u gradu, a dijelom ga i hranio, veća je nego prema Mladiću i ekipi koji su razvaljivali Sarajevo s istim znakovljem s kojim danas “raja” prosvjeduje protiv kardinala i mise za žrtve komunističkog pokolja 1945.

Kulminaciju pomračene totalitarne svijesti, s obzirom na društvenu relevantnost, ne predstavlja tip koji sa sjekirom u ruci javno prijeti kardinalu, već javno obraćanje sarajevskog P.E.N. Centra koje zavrjeđuje biti prenijeto u cijelosti:

“Mi, dolje potpisani članovi i članice P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini, povodom evropskog Dana pobjede nad fašizmom, potvrđujemo svoju odanost antifašističkim vrijednostima slobode, jednakosti i tolerancije među ljudima, koje su istovremeno i vrijednosti koje zagovara Povelja Međunarodnog P.E.N.-a. Zbog toga smatramo da je ideja da se u Sarajevu organizira komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere koji su nastradali u povlačenju fašističkih i nacističkih snaga prema Bleiburgu sramotna za ovaj grad i za ovu zemlju. Antifašistička pozicija koju zastupamo je bolja i humanija strana povijesti, i u to ime, iz poštovanja prema brojnim nevinim žrtvama ustaških zločina, zahtijevamo da se planirana misa otkaže.”

Činjenica da oni 2020. “potvrđuju odanost antifašističkim vrijednostima slobode”, dok antikomunističke ne spominju, posebno je bizarna kad se taj staljinistički pojam (Berlinski zid se u DDR-u službeno zvao “Antifašistički zaštitni zid”) vezuje uz toleranciju. Misa za vojnike i civile pobijene bez suđenja za njih je “komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere”. Oni zahtijevaju da se misa otkaže, kao da je slet ili koncert.

Nakon ove objave iz članstva P.E.N.-a istupili su Ivica Đikić, Miljenko Jergović, Željko Ivanković i Ivan Lovrenović. Posljednja trojica su bila među osnivačima centra P.E.N.-a u opkoljenom Sarajevu 1992. Objavili su i razloge istupanja što je izazvalo lavinu mrzilačkih komentara i njihovu prekvalifikaciju, s kardinalom, u klub fašista u kojem smo se mi sretniji našli odavno.

Čini se kako će uskoro Željko Komšić ostati posljednji, barem nominalno, nebošnjački član raje. Kardinal Puljić je, nakon hajke u kojoj je Komšić imao istaknutu ulogu, izjavio da ga više neće pozivati na prijeme. Pravo pitanje je zašto ga je pozivao do sada i davao mu time legitimitet. Ali ne treba tražiti dlaku u jajetu sada kad smo u istom klubu.

S novopridošlima možemo podijeliti iskustva, prije svega da se ništa ne gubi kad se ispadne iz kruga “prave raje” i apelirati da sada konačno promisle - je li čitava jedna nova generacija, od Orašja do Mostara, stvarno bila u krivu, jesu li svi ti šušnjari, pepići, milovići i knezovići zadrti hrvatski šovinisti, pače “fašisti”, ili su odrastajući pod stalnom “antifašističkom” medijskom batinom samo ranije progledali, prenosi Večernji.hr

Evo mu odogovor od Fra Ive Šarčevića:

https://lupiga.com/vijesti/razgovor-fra ... -povijesti