"Antifašistička politika" i "Blajburška književnost"

[zposao]

nisi nikad cuo za politicki aktivizam pisaca!?

Kakve to sad veze ima kada si jasno ljude obilježila kao ustaše? Imas li neki konkretan dokaz , njihov stav, pisanje kojim su se odredili ustašama?

a kakv je vas dokaz o radu i stavovima PEN BiH

Koga briga. Ja nisam ni za koga rekao da je "ustaša" , "četnik" ili "isilovac".
Ti si evo malo iznad ljude obilježila kao ustaše.

[volta dzontra]

Auu, a zašto se Miljenko ne ispiše iz ove Bonse i H. i bude ono baš dosljedan. Baš ono iz principa. Zašto se ne ispiše iz Bošnjakistana teta Nevze, Allah joj se smilovao. Oteli mu Sarajevo. Uprljali ga da mu se gadi. Čisto sumLJam da ga veže druga polovica, Škutorija. Neka bude muško i prizna da je peder, ili da parafraziram bude pravi partizan i prizna da je ustaša. Da mu se pod stare dane usta krive u desno. Biće mu lakše, a i nama s njim(a).

Ispod svakog nivoa je optuživati Jergovića za ustaštvo. Ne radi se ovdje uopšte o aplaudiranju ustaškoj ideologiji, već o suprostavljenim historijskim narativima između potpisnika i otpadnika.

Problem sa Bleiburgom i komunističkim zločinima jeste što se taj dio, koji pripada samim počecima uspostavljanja FNRJ, nasljedio, odnosno prenio iz ex YU sve do današnjeg dana, dok se niko nije bavio ozbiljnim istraživanjem po tom pitanjem u BiH.
U tom kontekstu, ne postoji jasna distinkcija između onoga što se zaista zbilo na Bleiburškom polju, i na samo na njemu, već po cijeloj Sloveniji, i onoga što je usvojena ideološka slika o svemu tome kako su je na kraju prikazali Titovi partizani.

Postoji samo crno-bijela slika o tom događaju oko kojega se krve dvije zavađene ideološke skupine - podjeljene na "desne" i "lijeve".

No, ono što je najveći paradoks na domaćoj književnoj sceni, odnosno klasičan prikaz kakvu intelektualnu šaradu imamo oko sebe, jeste ta uskogrudost i sebičnost Jergovića i kompanije kada govore o današnjem Sarajevu - ono je nedemokratsko u smislu da se prava Hrvata-katolika guše, ono se osililo u tom svom bosanskom unitarizmu koji je najbliži ideološkoj ostavštini Miloševića, dok nemaju uopšte nikakvog odgovora na austrijsko zabranjivanje mise, distanciranje Katoličke crkve u Koruškoj od kompletne komemoracije, samo njeno tretiranje u austrijskoj javnosti.

Veliko je pitanje šta bi jedan Jergović na tu temu odgovorio da ga o tome pitaju u Austriji?
Da li bi bojkotovao kakvu dodjelu nagrade?

E vala lažeš. Pola Hrvatske prigovara na ovu temu, pišu tekstove i ovi pisci što su dali ostavke su u pojedinačnim tekstovima to osuđivali. Jergović i ostali imaju otpor prema hipokriziji da dobar dio ANTIMISARA ustvari iza antifašizma skriva antihrvatski šovinizam (što je istina) jer se u svom antifašizmu dobro gledaju ne zamjeriti dominatnim unitarističkim narativima

[Connaisseur Karlin]

Zar se nisu dovoljno puta odredili prema Bleiburgu, misi, ustašama i hrvatovanju uopće?

Zar je uopće upitan njihov stav prema tim događajima?

vlro ambivalentan stav

[Connaisseur Karlin]

Kakve to sad veze ima kada si jasno ljude obilježila kao ustaše? Imas li neki konkretan dokaz , njihov stav, pisanje kojim su se odredili ustašama?

a kakv je vas dokaz o radu i stavovima PEN BiH

Koga briga. Ja nisam ni za koga rekao da je "ustaša" , "četnik" ili "isilovac".
Ti si evo malo iznad ljude obilježila kao ustaše.

pa n ajedna indirektan nacin jesu ne kuzis njihov prisutp pisanja o skakljivim temama

[zposao]

Dobri, završiki smo raspravu. Za tebe su ovi pisci što su se ispisali iz PEN-a redom svi ustaše. I to su uradili jer su ustaše pa to više ne mogu nikako kriti.

U redu.

[LBVIEW]

Da je se komunisticko ideolosko istorijsko nasljedje temeljno satralo, onda bi drugaciji odnos i prema tim kontroverznim licnostima bio.

Upravo je to satiranje i silovanje tog socijalističkog i komunističkog nasljeđa dovelo do romantičarskih pogleda na NDH, SS divizije i sl. govna.

Upravo obratno, komunisticko "sminkanje" historije, gdje se nikada nije kriticki preispitala partizanska saradnja s cetnicima prvu godinu i pol rata, s akcentom.na brojne ustanicke zlocine,.poput onog gornjem toku Une, je odgovorna i za to. Pa i sam Jergovic u svojoj analizi naucnog rada americkog historicara Maxa Bergholza - "Cudna sutnja, zaasto.nema spomenika za muslimanske civilne zrtve ubijene u Bosni u Drugom svjetskom ratu", dovodi u pitanje antifasisticki karakter istog. No, tad Jergovic ni je odgovarao kao danas.

[JohnnyS]

Na mimohodu je bilo siguran sam uglavnom anti SDA tijelo ovog grada. Problem je što SDA i ta mladomuslimanska ideologija blagonaklono gleda na taj NDH period zbog svojih "Bošnjaka". Imamo dokaz tome po davanju imena ulica i škola spornih ličnosti. Dakle gledati na Sarajevo kroz tu prizmu mladomuslimanske ideologije, a posebno održani mimohod, je u najmanju ruku pogrešno da ne kažem zlonamjerno. Kao da kažemo da par likova u Zagrebu koji obuku ustaške uniforme odražavaju devedeset postotnu većinu u Zagrebu.

Gdje je bilo to anti SDA tijelo grada kad su se ulicama i školama davala imena "spornih ličnosti"?

Treba istinu govoriti jer kako reče uzoriti Kardinal Puljić istina oslobađa.

https://www.slobodnaevropa.org/a/skola- ... 82495.html

Problem su mladomuslimanske hobotnice koje masu stvari drže pod monopolom pa se stiče dojam da svi misle tako a daleko je to od istine.

Šteta što se nezadovoljstvo iz skupštine nije prenijelo i na ulicu pa i da šira javnost vidi antifašističke tekovine, bar jedno kozaračko kolo pred dvoranom ili nasred ulice. Ili će ipak biti da je lakše antifašizam demonstrirati nad jednom u tom gradu marginalnom skupinom nego se Zahiragiću i zahiragićima zamjeriti, oni bi mogli probati i razbiti kolo...

[Connaisseur Karlin]

Da je se komunisticko ideolosko istorijsko nasljedje temeljno satralo, onda bi drugaciji odnos i prema tim kontroverznim licnostima bio.

Upravo je to satiranje i silovanje tog socijalističkog i komunističkog nasljeđa dovelo do romantičarskih pogleda na NDH, SS divizije i sl. govna.

Upravo obratno, komunisticko "sminkanje" historije, gdje se nikada nije kriticki preispitala partizanska saradnja s cetnicima prvu godinu i pol rata, s akcentom.na brojne ustanicke zlocine,.poput onog gornjem toku Une, je odgovorna i za to. Pa i sam Jergovic u svojoj analizi naucnog rada americkog historicara Maxa Bergholza - "Cudna sutnja, zaasto.nema spomenika za muslimanske civilne zrtve ubijene u Bosni u Drugom svjetskom ratu", dovodi u pitanje antifasisticki karakter istog. No, tad Jergovic ni je odgovarao kao danas.

jah, Jergovic "analizrao" stranca koji je PRVI obratio paznju , iako je sve sacuvano upravo u arhivama u BiH , odnosno doticna dokumentacija nije zapaljena/eliminirana

vecina stranaca znatno vise "otkrivaju " povijest Balkana od domacih "povjesnicara" zatrovanih nacionalizmom

This dissertation analyzes the dynamics of mass killing in the Kulen Vakuf region of Bosnia during 1941 in order to explain why a culture of silence crystallized after the Second World War about the murder of Muslim civilians by Serb insurgents. The main argument is that the silence about nearly 2,000 Muslim civilians massacred by Serb insurgents was rooted in the transformation of many of the perpetrators into members of the Communist-led Partisan resistance movement. After the war, the Communist authorities remained silent about the massacres to avoid implicating Partisan fighters as war criminals, and so too did the Muslim survivors out of fear and a desire to move on. The dissertation uncovers the emergence of the silence through an analysis of the actions of the local Communist authorities, the Muslim and Serb communities, and the interactions among them between the years 1941-1981. It studies the history of the silence through the categories of those who “were silenced” and those who “were silent,” concluding that the complicity of nearly all social groups was necessary for the maintenance of silence about the massacres, which everyone knew about, but almost no one spoke of publicly. Through a detailed study of one Bosnian region over four decades this dissertation sheds light on the broader subjects of mass violence, remembrance, and national relations and identification in this part of Europe during the twentieth century. Specifically, it shows how the German invasion of Yugoslavia—and not widespread ethnic hatred among neighbors—triggered a small number of local extremists to engage in mass violence, which quickly cascaded into acts of attempted genocide and civil war. It illuminates how perpetrators of mass ethnic violence paradoxically were absorbed by guerrilla forces dedicated to multi-ethnic co-existence. It demonstrates how a Communist regime, which was explicitly committed to promoting the national equality of its multi-national population, ended up practicing a war remembrance policy that was profoundly skewed along national lines, and specifically against Muslims. It shows the concrete ways in which silence, a subject that historians of remembrance generally pay lip-service to but have yet to examine carefully, is created and enforced in the aftermath of mass killing. Finally, it argues that fixed notions of ethnic hatred or inter-ethnic friendship fail to grasp the highly fluid and situational nature of national relations and identification in multi-ethnic communities living in the shadow of mass killing. This dissertation is based on three main sources: previously untapped archival documents, especially from the Archive of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo and the Archive of the Una-Sana Canton in Bihać; memoirs and testimonies written by participants in wartime events, including several unpublished manuscripts never used before by researchers; and numerous interviews conducted with survivors of mass killings and their children.

[kakavdanakneiskustvu]

moramo podvuci da je danas na sceni aktivno ustastvo Hrvata iz BiH

Tri PEN BiH clan su iz HR , naravno, svoj ustaski stav su lako dokazali u BIH, ali svoje ustastvo ne mogu i ne smiju, cak ni nalivperom, prakticirati u HR

ovo je neko napisao pod nickom @karlinke koliko ja vidim???

[džakailibu]

ne znam da li je neko spomenuo mlakica. nisam siguran da je on u penu uopste ali znam da je nesto pisao a jergovic sherovao. nikada mi se nije ucinio posebno zanimljivim ali ovo posljednje sto je napisao u kontekstu mise je skup dnevnik.ba i poskok floskula o carsijetini i dva bosnjacka clana predsjednistva. Onako poprilicno jednostrano i hdz zastranjen pristup. Nekako bi vise ocekivao od ljudi od pera. a hvale ga ljudi okolo. I slag na kraju pise da je jedan od njegovih rodjaka bio u ustasama , valjda mobilisan os strane istih,ali posto je bio nepismen sigurno nije mogao biti fasista.ne znam ali meni to zvuci kao gomila gluposti.

[Connaisseur Karlin]

moramo podvuci da je danas na sceni aktivno ustastvo Hrvata iz BiH

Tri PEN BiH clan su iz HR , naravno, svoj ustaski stav su lako dokazali u BIH, ali svoje ustastvo ne mogu i ne smiju, cak ni nalivperom, prakticirati u HR

ovo je neko napisao pod nickom @karlinke koliko ja vidim???

eh a sad analiziraj njihovo pisanje u HR sto kazu o Lijepoj Nasoj , NDH i Ustasama

[kakavdanakneiskustvu]

Dobri, završiki smo raspravu. Za tebe su ovi pisci što su se ispisali iz PEN-a redom svi ustaše. I to su uradili jer su ustaše pa to više ne mogu nikako kriti.

U redu.

da,i inače je poznato da pisci koji su inace ustaše su godinama pisali u npr. feralu

[kakavdanakneiskustvu]

moramo podvuci da je danas na sceni aktivno ustastvo Hrvata iz BiH

Tri PEN BiH clan su iz HR , naravno, svoj ustaski stav su lako dokazali u BIH, ali svoje ustastvo ne mogu i ne smiju, cak ni nalivperom, prakticirati u HR

ovo je neko napisao pod nickom @karlinke koliko ja vidim???

eh a sad analiziraj njihovo pisanje u HR sto kazu o Lijepoj Nasoj , NDH i Ustasama

ajde ti prvo reci koja trojica od njih su ustaše a koji nije??

[Connaisseur Karlin]

ovo je neko napisao pod nickom @karlinke koliko ja vidim???

eh a sad analiziraj njihovo pisanje u HR sto kazu o Lijepoj Nasoj , NDH i Ustasama

ajde ti prvo reci koja trojica od njih su ustaše a koji nije??

ja sma dovoljno rekla, sad je na tebe red, da vidim kako pratis njeihove radove o Ustastvu u HR

[Sociolog]

Vasa misljenja o Miljenki Jergovicu..piscu s Mejtasa birkvatile?

[LBVIEW]

Upravo je to satiranje i silovanje tog socijalističkog i komunističkog nasljeđa dovelo do romantičarskih pogleda na NDH, SS divizije i sl. govna.

Upravo obratno, komunisticko "sminkanje" historije, gdje se nikada nije kriticki preispitala partizanska saradnja s cetnicima prvu godinu i pol rata, s akcentom.na brojne ustanicke zlocine,.poput onog gornjem toku Une, je odgovorna i za to. Pa i sam Jergovic u svojoj analizi naucnog rada americkog historicara Maxa Bergholza - "Cudna sutnja, zaasto.nema spomenika za muslimanske civilne zrtve ubijene u Bosni u Drugom svjetskom ratu", dovodi u pitanje antifasisticki karakter istog. No, tad Jergovic ni je odgovarao kao danas.

jah, Jergovic "analizrao" stranca koji je PRVI obratio paznju , iako je sve sacuvano upravo u arhivama u BiH , odnosno doticna dokumentacija nije zapaljena/eliminirana

vecina stranaca znatno vise "otkrivaju " povijest Balkana od domacih "povjesnicara" zatrovanih nacionalizmom

This dissertation analyzes the dynamics of mass killing in the Kulen Vakuf region of Bosnia during 1941 in order to explain why a culture of silence crystallized after the Second World War about the murder of Muslim civilians by Serb insurgents. The main argument is that the silence about nearly 2,000 Muslim civilians massacred by Serb insurgents was rooted in the transformation of many of the perpetrators into members of the Communist-led Partisan resistance movement. After the war, the Communist authorities remained silent about the massacres to avoid implicating Partisan fighters as war criminals, and so too did the Muslim survivors out of fear and a desire to move on. The dissertation uncovers the emergence of the silence through an analysis of the actions of the local Communist authorities, the Muslim and Serb communities, and the interactions among them between the years 1941-1981. It studies the history of the silence through the categories of those who “were silenced” and those who “were silent,” concluding that the complicity of nearly all social groups was necessary for the maintenance of silence about the massacres, which everyone knew about, but almost no one spoke of publicly. Through a detailed study of one Bosnian region over four decades this dissertation sheds light on the broader subjects of mass violence, remembrance, and national relations and identification in this part of Europe during the twentieth century. Specifically, it shows how the German invasion of Yugoslavia—and not widespread ethnic hatred among neighbors—triggered a small number of local extremists to engage in mass violence, which quickly cascaded into acts of attempted genocide and civil war. It illuminates how perpetrators of mass ethnic violence paradoxically were absorbed by guerrilla forces dedicated to multi-ethnic co-existence. It demonstrates how a Communist regime, which was explicitly committed to promoting the national equality of its multi-national population, ended up practicing a war remembrance policy that was profoundly skewed along national lines, and specifically against Muslims. It shows the concrete ways in which silence, a subject that historians of remembrance generally pay lip-service to but have yet to examine carefully, is created and enforced in the aftermath of mass killing. Finally, it argues that fixed notions of ethnic hatred or inter-ethnic friendship fail to grasp the highly fluid and situational nature of national relations and identification in multi-ethnic communities living in the shadow of mass killing. This dissertation is based on three main sources: previously untapped archival documents, especially from the Archive of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo and the Archive of the Una-Sana Canton in Bihać; memoirs and testimonies written by participants in wartime events, including several unpublished manuscripts never used before by researchers; and numerous interviews conducted with survivors of mass killings and their children.

Jah, ako povjesnicari zatrovani nacionalizmom nisu otkivali povijest Balkana, zasto to nisu ono sto nisu bili zatrovani istim u proslom sistemu, vec su sistematski prikrivali cetnicko- partizanske zlocine nad Bosnjacima, o cemu pise Bergholz?

[kakavdanakneiskustvu]

eh a sad analiziraj njihovo pisanje u HR sto kazu o Lijepoj Nasoj , NDH i Ustasama

ajde ti prvo reci koja trojica od njih su ustaše a koji nije??

ja sma dovoljno rekla, sad je na tebe red, da vidim kako pratis njeihove radove o Ustastvu u HR

ti si trojicu od njih prozvala ustašama,znaci poklonicima pavelića,luburića,hitlera ,fašistima,koji to od njih 4 nije,zasto uporno izbjegavas odgovoriti na to pitanje,pa da krenemo dalčje?

[Connaisseur Karlin]

ajde ti prvo reci koja trojica od njih su ustaše a koji nije??

ja sma dovoljno rekla, sad je na tebe red, da vidim kako pratis njeihove radove o Ustastvu u HR

ti si trojicu od njih prozvala ustašama,znaci poklonicima pavelića,luburića,hitlera ,fašistima,koji to od njih 4 nije,zasto uporno izbjegavas odgovoriti na to pitanje,pa da krenemo dalčje?

dokazi da nisu

[kakavdanakneiskustvu]

ja sma dovoljno rekla, sad je na tebe red, da vidim kako pratis njeihove radove o Ustastvu u HR

ti si trojicu od njih prozvala ustašama,znaci poklonicima pavelića,luburića,hitlera ,fašistima,koji to od njih 4 nije,zasto uporno izbjegavas odgovoriti na to pitanje,pa da krenemo dalčje?

dokazi da nisu

ko konkretno?

zašto uporno izbjegavanje odgovora???

a ti bi valjda trebala dokazati da jesu jer si ih ti prozvala fašistima

[Connaisseur Karlin]

Upravo obratno, komunisticko "sminkanje" historije, gdje se nikada nije kriticki preispitala partizanska saradnja s cetnicima prvu godinu i pol rata, s akcentom.na brojne ustanicke zlocine,.poput onog gornjem toku Une, je odgovorna i za to. Pa i sam Jergovic u svojoj analizi naucnog rada americkog historicara Maxa Bergholza - "Cudna sutnja, zaasto.nema spomenika za muslimanske civilne zrtve ubijene u Bosni u Drugom svjetskom ratu", dovodi u pitanje antifasisticki karakter istog. No, tad Jergovic ni je odgovarao kao danas.

jah, Jergovic "analizrao" stranca koji je PRVI obratio paznju , iako je sve sacuvano upravo u arhivama u BiH , odnosno doticna dokumentacija nije zapaljena/eliminirana

vecina stranaca znatno vise "otkrivaju " povijest Balkana od domacih "povjesnicara" zatrovanih nacionalizmom

This dissertation analyzes the dynamics of mass killing in the Kulen Vakuf region of Bosnia during 1941 in order to explain why a culture of silence crystallized after the Second World War about the murder of Muslim civilians by Serb insurgents. The main argument is that the silence about nearly 2,000 Muslim civilians massacred by Serb insurgents was rooted in the transformation of many of the perpetrators into members of the Communist-led Partisan resistance movement. After the war, the Communist authorities remained silent about the massacres to avoid implicating Partisan fighters as war criminals, and so too did the Muslim survivors out of fear and a desire to move on. The dissertation uncovers the emergence of the silence through an analysis of the actions of the local Communist authorities, the Muslim and Serb communities, and the interactions among them between the years 1941-1981. It studies the history of the silence through the categories of those who “were silenced” and those who “were silent,” concluding that the complicity of nearly all social groups was necessary for the maintenance of silence about the massacres, which everyone knew about, but almost no one spoke of publicly. Through a detailed study of one Bosnian region over four decades this dissertation sheds light on the broader subjects of mass violence, remembrance, and national relations and identification in this part of Europe during the twentieth century. Specifically, it shows how the German invasion of Yugoslavia—and not widespread ethnic hatred among neighbors—triggered a small number of local extremists to engage in mass violence, which quickly cascaded into acts of attempted genocide and civil war. It illuminates how perpetrators of mass ethnic violence paradoxically were absorbed by guerrilla forces dedicated to multi-ethnic co-existence. It demonstrates how a Communist regime, which was explicitly committed to promoting the national equality of its multi-national population, ended up practicing a war remembrance policy that was profoundly skewed along national lines, and specifically against Muslims. It shows the concrete ways in which silence, a subject that historians of remembrance generally pay lip-service to but have yet to examine carefully, is created and enforced in the aftermath of mass killing. Finally, it argues that fixed notions of ethnic hatred or inter-ethnic friendship fail to grasp the highly fluid and situational nature of national relations and identification in multi-ethnic communities living in the shadow of mass killing. This dissertation is based on three main sources: previously untapped archival documents, especially from the Archive of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo and the Archive of the Una-Sana Canton in Bihać; memoirs and testimonies written by participants in wartime events, including several unpublished manuscripts never used before by researchers; and numerous interviews conducted with survivors of mass killings and their children.

Jah, ako povjesnicari zatrovani nacionalizmom nisu otkivali povijest Balkana, zasto to nisu ono sto nisu bili zatrovani istim u proslom sistemu, vec su sistematski prikrivali cetnivko- partizanske zlocine nad Bosnjacima, o cemu pise Berghokz?

pa znamo zasto je muslimanima bilo nemoguce dokazati vlastitu tragediju , na zalost

ja se cudim da dokazi u argivama nisu zapaljeni upravo od strane goFana koji su krili

[Connaisseur Karlin]

ti si trojicu od njih prozvala ustašama,znaci poklonicima pavelića,luburića,hitlera ,fašistima,koji to od njih 4 nije,zasto uporno izbjegavas odgovoriti na to pitanje,pa da krenemo dalčje?

dokazi da nisu

ko konkretno?

zašto uporno izbjegavanje odgovora???

a ti bi valjda trebala dokazati da jesu jer si ih ti prozvala fašistima

svojim odlaskom su dokazali , svojim rezerviranim obrzalozenjima su dokazali

eh, sad ti dokazi da nisu

[kakavdanakneiskustvu]

i zato su ustaše???

ok,predajem se,ustaše su,samo de još reci koji to od njih 4 nije,jer si tako napisala?

[Lincoln-Burrows]

Znači svih šest Hrvata koliko ih je bilo u PEN su napustili to društvo, prvo sam mislio da je samo 4.
Inače ukupan broj članova PEN je 40.

[kakavdanakneiskustvu]

Znači svih šest Hrvata koliko ih je bilo u PEN su napustili to društvo, prvo sam mislio da je samo 4.
Inače ukupan broj članova PEN je 40.

a troje od njih su ustaše

[Connaisseur Karlin]

Znači svih šest Hrvata koliko ih je bilo u PEN su napustili to društvo, prvo sam mislio da je samo 4.
Inače ukupan broj članova PEN je 40.

kojih 6 , zar nije 4