omar little wrote: ↑07/05/2020 21:54
toliko toga sto ne sljaka se treba rijesti da se ova serija nije trebala ni snimati. to je rjesenje svih njihovih problema.

pusti ti covjeke, samo ti sebe slusaj, dobro si ti to.
svidio mi se ajvar. drama, bas drama. na nasim prostorima se takve ne prave, skoro pa nikad. dobar scenarij, dobra rezija, gluma, sve fino upakirano. ima neki miris dasaka; ljudi, prica, tisina. neizreceno je glasnije, mocnije i bitnije od izrecenog. tom tematikom kraja i rastakanja ljubavi i zivota se ne bavi nikada kod nas. vani da. blue valentine je slican, u biti i srzi; pristupi su im drukciji (proslost-sadasnjost), ali se bave istom stvari - krajem.
sa trifunovicem citav zivot imam vrlo turbulentan odnos, vecinom mi ide nakurac, ali ovdje je iskoracio iz svoje naporne i vec ofucane varijacije na sebe, persone koju prodaje i razvlaci po radovima vec godinama. glumi. rijetko ko zna jesti pred kamerom kao on. rijetko dobro jede. vjerojatno zato sto stvarno zdere, ali bas je nasao savrsenu mjeru. sjajnu kemiju ima sa vesnom cipcic i to su neke od najjacih scena filma. vesna cipcic odlicna, nisam je sto godina vidjela. ninkovicka je dobra. ostatak ekipe fino izabran. cisto sa strane zapazanje - po mom ukusu, meni osobno, je ono uloga za glogovca vise nego za trifunovica, ali to vise ne moze, jel', i da ocemo.
ima tu i manica, naravno, svasta sam ja tu nasla,

ali, eto, da preskocim, za promjenu, i velim - u kontekstu i za podneblje ono je skroz dobro.
Pogledah i ostatak epizoda Tajkuna, i kol'ko god sam se branila, malo mi je ipak prirastao srcu pa ne znam više koliko sam objektivna.

Žuljalo me sve i svašta i do kraja ali ne do mjere da je negledljivo i neoprostivo. Nije mi uglavnom žao što sam odgledala do kraja, naveo me na razmišljanje više nego da je sve bilo kako treba.
Ajvar i Rossi su i meni osvježenje, kontam što si baš Ajvarom presjekla Tajkuna

, ja isto volim suptilnost, neizrečenost, fokus na unutarnji svijet i Lost in translation vajb. Više volim sama dopisivati i tumačiti nego da mi se crta.
O jedenju pred kamerom -

, nisam razmišljala nikad o tome pretjerano al kad vratim film na sve ikad odgledano, pogotovo u ovakvoj vrsti filma, nije nebitna stavka i svašta se kroz nju može pročitati i o liku i glumi.