Bleiburg - Sarajevo
-
Hajvan
- Posts: 9637
- Joined: 25/10/2008 13:21
- Location: SaraJovo
#1076 Re: Bleiburg - Sarajevo
Dobice to, al u kurcu… osunecenom
-
Škobo Habu
- Posts: 9754
- Joined: 19/06/2013 17:54
- Location: Kod Sirogojna na sijelu.
-
kakavdanakneiskustvu
- Posts: 65642
- Joined: 03/08/2010 19:04
#1078 Re: Bleiburg - Sarajevo
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/go ... lF1Zrsv4u0
Iz molitvi treba biti isključena bilo kakva politika, a komemoracije na Bleiburgu proteklih godina pokazuju da je to politički događaj u koji je uključena manipulacija i mistifikacija prošlosti gdje se na krivi način prikazuju događaji za vrijeme i na kraju Drugog svjetskog rata, ističe profesor historije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ivo Goldstein.
U razgovoru za Al Jazeeru, autor brojnih naučnih i stručnih knjiga, uključujući knjigu Jasenovac i Bleiburg nisu isto (zajedno s ocem Slavkom, 2011) i monografiju Jasenovac iz 2018. godine, objašnjava kako su događaji iz 1945. godine puno kompleksniji i kompliciraniji nego što bi današnji organizatori komemoracija na Bleiburgu, u Zagrebu i Sarajevu željeli.
“Kao što će se komemorirati nevini ljudi koji su stradali na tom prostoru, volio bih da se isto tako kaže da je u kolonama vojske NDH bilo i mnogo ratnih zločinaca. Trebalo bi nedvosmisleno osuditi ustaški režim, koji je uveo režim terora i na temelju takve politike desetke tisuća ljudi progonio i odveo u smrt”, ističe Goldstein.
Objašnjava i da je komemoracija na Bleiburgu hrvatska specifičnost kao proizvod neprikladnog odnosa prema prošlosti u čije je tumačenje ušla jedna nacionalistička i šovinistička nota. Sve to, prema njegovom mišljenju vodi ka relativizaciji zločina što je generalno pogubno za kulturu sjećanja. Ovo je pogotovo opasno za Bosnu i Hercegovinu, u čijem će se glavnom gradu održati komemoracija i misa za žrtve Bleiburga, pod pokroviteljstvom Sabora Hrvatske.
Kako komentarišete odluku da se u Sarajevu, u kojem su za vrijeme Nezavisne države Hrvatske ubijene i odvedene u logore hiljade građana, organizuje molitva za žrtve Bleiburga?
Svaka misa koja se drži u crkvi pa i misa zadušnica jest molitva za dušu pokojnika te bi morala biti isključivo molitva. Katolička teologija naučava da bi to trebalo biti u punoj predanosti Bogu, što znači da bi trebala biti isključena bilo kakva politika iz te mise. Mi smo vidjeli na Bleiburgu i u takvim prilikama, da je u te mise itekako bila uključena politika, da je uključena jedna povijesna manipulacija i mistifikacija, da se na krivi način prikazuju događaji za vrijeme i na kraju Drugog svjetskog rata, i to je ono što je apsolutno neprihvatljivo.
Bilo je među visokim katoličkim dužnosnicima koji su u govorima na Bleiburgu spomenuli Jasenovac, odnosno spomenuli su žrtve ustaškog režima, i tražili su isto tako da se o njima vodi računa, ali to je bila manjina. Valja pridodati da je na Bleiburgu bilo i islamskih vjerskih dužnosnika koji su govorili u istom tom neprihvatljivom tonu.
Moramo se vratiti u 1945. godinu. Što se dogodilo na onom što se naziva ‘križni put’? Početkom svibnja 1945. oko 100.000 vojnika oružanih snaga NDH, i otprilike 50.000 civila, krenulo je prema austrijskoj granici u bijegu pred partizanima. Na putu su se vodile bitke čak i nakon 9. svibnja, dana kada je službeno u Evropi završio rat. Bilo je obostrano velikih gubitaka. Neki uopće nisu stigli do Austrije, kako vojnici, tako i jedan dio civila koji su stradali kao kolateralne žrtve. Neki su bili zarobljeni u Sloveniji. Neki su uspjeli prebjeći u Austriju i od tamo ih je britanska vojska pustila da idu dalje prema zapadnim zemljama a neke je vratila natrag u Jugoslaviju.
Po zarobljavanju mnogi su bili ubijeni bez suda, i u tom smislu je počinjen ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, ali treba reći da je među onima koji su ubijeni bilo i ratnih zločinaca. Prvo, to su bili pripadnici oružanih snaga NDH, države koja je bila zločinačka i izdajnička. To nije bila nikakva hrvatska država, kako joj to ime govori. Naime, kakva je to hrvatska država bez Dalmacije, Hrvatskog primorja, bez Baranje, Međimurja, ali koja integrira čitavu Bosnu i Hercegovinu? Osim toga, to nije bila nezavisna država, to je bio njemačko-talijanski ili nacifašistički protektorat, svojevrsna kolonija, gdje su s jedne strane Nijemci a s druge strane Talijani imali pune ovlasti i za njih nevažne poslove prepuštali su ustaškim vlastima. Drugo, među tih 100.000 vojnika bilo je više tisuća onih koji su tokom rata okrvavili ruke i koji bi na svakom sudu koji bi ih sudio i 1945. i sve do dana današnjega bili osuđeni na najteže kazne.
Osim toga, u priči koju nam serviraju organizatori bleiburške komemoracije i drugi iz tog ideološkog tabora tvrdi se da su stradali ljudi zato što su Hrvati. Nisu tamo stradali ljudi zato što su Hrvati, nego zato što su bili integrirani u vojni ili politički aparat NDH ili su bili bliski njemu. Prema tome, kada iz te perspektive gledamo na događaje iz 1945, onda vidimo da je to puno kompleksnije, kompliciranije, nego što bi današnji organizatori tih događanja na Bleiburgu, u Zagrebu i Sarajevu željeli. Vidio sam da Biskupska konferencija BiH očitovala o ovoj krajnje nezgodnoj situaciji da se drži misa u centru Sarajeva. Ukoliko bi to bila nepolitička misa onda bih mogao prihvatiti to rješenje, ali je pitanje kako to izvesti.
Međutim, misa je pod političkim pokroviteljstvom...
Da. Reći će se da je bilo nevinih ljudi među tim žrtvama, ali isto tako treba reći da je tamo bilo zločinaca, i to imenom i prezimenom. Jedan od najpoznatijih jasenovačkih koljača Miroslav Filipović Majstorović, bivši franjevac, koji je 1942. izbačen iz franjevačkog reda upravo zbog sudjelovanja u genocidnim akcijama, po slomu NDH uspijeva se prebaciti u Austriju, ali ga Britanci predaju jugoslavenskim vlastima, potom je doveden u Zagreb i tu osuđen na smrt.
Jednog od zapovjednika jasenovačkog logora Ivicu Matkovića kojeg su zatočenici okarakterizirali kao "bestijalnog zločinca", "okorjelog zlikovca", "nervčika", "krvoloka", "krvnika", "poznatog po zvjerstvima", jednog od "najistaknutijih krvnika", zarobili su pripadnici Jugoslavenske armije negdje u Sloveniji i ubrzo nakon predaje pogubili u Kranju. Dakle, Matković nije ni došao do suda. Da li bismo ga trebali žaliti? Da li bismo sada trebali roniti suze nad njegovom tragičnom sudbinom? Tu je, primjerice, bio i jedan od manje poznatih jasenovačkih zločinaca Ante Zrinušić koji je uhvaćen na kraju rata i osuđen u Zagrebu na smrt. Dakle, dokazi su za mnoge vrlo jasni i nedvojbeni, od te se činjenice ne može pobjeći.
No, u vojnoj koloni koja je išla u Austriju bio je i priličan broj mladića 1927. i 1928. godišta iz raznih dijelova NDH, uključujući i Bosnu i Hercegovinu koji su mobilizirani u posljednjoj velikoj mobilizaciji ujesen 1944. godine. I oni su povučeni prema Bleiburgu, a nisu mogli biti ni za šta krivi. Po zarobljavanju su oni, kao najmlađi, uglavnom brzo puštani kućama ili bili mobilizirani u partizanske jedinice, ali bilo je i onih koji su poginuli kao lateralne žrtve posljednjih bitaka, ali i smaknuti po zarobljavanju. Ako se na sarajevskoj misi budu oni komemorirali, onda je to u redu.
No, treba reći da je među poginulima bilo i ratnih zločinaca. Najvažnije bi bilo da se nedvosmisleno osudi ustaški režim, koji je uveo režim terora i na temelju takve politike desetke tisuća ljudi progonio i odveo u smrt. Da li su to organizatori mise u Sarajevu voljni i kadri učiniti, ne znam. Da li je uopće moguće pomiriti sve te proturječne zahtjeve, također ne znam.
Kakvu poruka se može poslati sa mise? Jer je i uloga Crkve bila višeslojna, a rekli ste da su i na komemoraciji u Blaiburgu, među visokim katoličkim zvaničnicima bili i oni koji su spomenuli Jasenovac.
Siguran sam da su organizatori mise u Sarajevu svjesni kako su slojevi teških sjećanja nataložili na vrijeme današnje, na svim stranama, i iz svih vremena. Valja se prisjetiti vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Šarića, promotora radikalnih stavova, kao i njegovog bliskog suradnika, sarajevskog župnika Božidara Brale, „harangera protiv Srba i svega onoga što nije bilo ustaško", za kojeg se tvrdi da je 1941. neposredno sudjelovao u zločinu nad 180 Srba na Alipašinu mostu u Sarajevu.
S druge strane, valja se prisjetiti sjajnih ljudi unutar crkve koji su se založili i protestirali protiv takvih postupaka, poput mostarskog biskupa Alojzija Mišića ili župnika u mostarskoj biskupiji, don Joze Zovka i don Andrije Majića, koji su svjedočili o strahotama što ih izvode ustaše.
Prema tome nije crkva u Bosni i Hercegovini jednodimenzionalna u tim stvarima, međutim, treba reći da je bilo ljudi i bilo je i pojava koje se apsolutno moraju osuditi. I iz te mise to mora biti jasno. Za unutrašnji mir u BiH, ne samo za kulturu sjećanja, nego i zbog činjenice da ta kultura sjećanja ima neposrednu refleksiju na današnje vrijeme, izuzetno važno.
Šta vam govori činjenica da se javni diskurs i ostrašćene rasprave u vezi sa Bleiburgom sada pojavljuju i van Hrvatske? Znači li to da će se Bleiburg 'preliti' i u Bosnu i Hercegovinu narednih godina ili će se opet vratiti u Bleiburg?
Ako je ikako moguće, trebalo bi to smiriti. Ključne poteze bi trebala napraviti visoka politika u Hrvatskoj. Predsjednik Zoran Milanović se postavio prema tim stvarima posve drugačije od svoje prethodnice Kolinde Grabar Kitarović. Mi se u Hrvatskoj približavamo parlamentarnim izborima, nadam se da će nova garnitura imati prikladnije stavove o ovim problemima negoli sadašnja. Naravno da se ta loša energija iz Hrvatske, ali i iz Srbije, prelijeva u Bosnu i Hercegovinu. Jednostavno, ulazi se u jedan začarani krug međusobnih manipulacija i mistifikacija, međusobnih isticanja žrtava po onome “ja pravedan, svi drugi krivi” i “ja sam vječna žrtva a svi drugi su nas vječno proganjali, šikanirali i ubijali”. Toga smo se već naslušali i nagledali i mislim da tome jednostavno treba doći kraj.
Neprihvatljivo je da iz Banja Luke dolaze priče o 700.000 jasenovačkih žrtava, jer to nije istina, ali ovakva priča pogotovo ostrašćena, zapravo po zakonu spojenih posuda samo dolijeva ulje na vatru i na onoj drugoj strani. Jedan ekstremizam rađa i potiče onaj druge, oni se međusobno hrane i žive jedan od drugog.
Osim toga, na kraju rata 1945. bilo i je ubijenih pripadnika mnogih pokreta i iz Slovenije, Srbije, Crne Gore. Međutim, pitanje komemoracije u Bleiburgu se isključivo veže za Hrvatsku, a ona se organizuje pod pokroviteljstvom državne institucije. Šta je uzrok tome?
Da, to je hrvatska specifičnost. Ona je proizvod jednog dugogodišnjeg, traumatičnog ili neprikladnog odnosa prema prošlosti. Za vrijeme socijalističke Jugoslavije o blajburškim žrtvama se govorilo malo ili nimalo. Nije se govorilo, a trebalo je. Došle su 90-te, došla je demokratizacija. Dogodilo se da je u ta objašnjenja o povijesti, dijelom i zbog agresivnog rata, ušla jedna žestoka nacionalistička, šovinistička nota. Umjesto da se trezveno i hladno analizira što se dogodilo na Bleiburgu i Križnom putu, stvari su otišle u drugu krajnost. Kao i uvijek, sve je funkcioniralo po zakonu spojenih posuda, jer su u isto vrijeme na temelju priče o 700.000 jasenovačkih žrtava i ustašama koji zapravo ne žele ništa drugo nego ubijati Srbe, srpski radikali pokrenuli rat u BiH. Među njima je bilo onih koji su otvoreno govorili da “ovo nije rat, ovo je osveta za zločine iz 1941-1945”.
Priču o Bleiburgu i Križnom putu valja staviti u kontekst – u okvire procesa koji počinje još u listopadu 1944. i koji nazivamo “obračun s narodnim neprijateljem”. Počelo je u Vojvodini, kad su masovno bili ubijani folksdojčeri, potom je bilo masovnih osveta nakon oslobođenja Beograda 20. listopada, osvetnički se gnjev tijekom narednih mjeseci valjao prema zapadu i kulminirao u svibnju 1945. godine. Dakle, mogli bismo u tim povijesnim analizama ići u razne detaljne razrade, ali je uvijek važno odnositi se prema njima distancirano, smiriti duhove.
Ono što je ključna činjenica s kojom treba početi i treba završiti je da znamo svi odgovor tko je u Drugom svjetskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije bio na pravoj a tko na krivoj strani. Partizani su bili prava strana, a svi ovi ostali ustaše, četnici, slovenski belogardejci, bilo ih je tu još, oni su bili na krivoj strani. I relativizacija njihovog položaja je zapravo nemoguća, nema načina i argumenata da se relativizira njihov zločinački karakter. Činjenica je da je među tim ljudima u tim jedinicama bilo i dobrih ljudi koji nisu ništa napravili, ne umanjuje zločinački karakter tih jedinica i tih pokreta.
Ipak, relativiziranje događaja se dešava, kao i pokušaji historijskog revizionizma. Koliko je pogubno za naša društva da se stvara posve kriva kultura sjećanja?
Apsolutno je pogubno, jer takve šovinističke prezentacije prošlosti dodatno izazivaju sukobe iz kojih više ne možete van. S druge strane, ona zajednica koja takve prezentacije promovira i prikazuje sebe jednostrano i pristrano stvara o sebi lažnu sliku. To vam mogu usporediti sa situacijom u nekom poduzeću – u završnom računu vi lažirate bilancu i onda nemate jasnu sliku o tome što se u poduzeću radilo, nemate ni jasnu sliku gdje ste sada, i naravno da ne možete napraviti nikakvu realnu projekciju što I kako raditi u budućnosti.
Antifašizam se kod nas vezao za partizane i narodnooslobodilačke pokrete. Danas sebe mnogi nazivaju antifašistima koristeći riječi i provodeći djela koja su u suprotnosti sa antifašističkim idejama. Ko su zapravo danas antifašisti? Kako ih možemo definirati u sadašnjem društvenom i političkom kontekstu, ne samo kod nas, nego i u Evropi?
U Evropi taj termin više nije tako prezentan. Mnoge zemlje koje su imale teške trenutke u Drugom svjetskom ratu, kao Francuska i Njemačka, su taj odnos prema prošlosti u velikom dijelu svojih društava jednostavno savladale. Njemačka je imala puno težu zadaću u suočavanju sa prošlošću, jer je otpor nacistima u njoj bio zanemarive snage. A partizanski pokret je bio izuzetno jak u Jugoslaviji, u BiH i Hrvatskoj najjači. Dakle, mi bismo trebali imati puno lakši zadatak od Nijemaca, a pokazuje se da je to nesavladivo gradivo.
Antifašizam ni u Drugom svjetskom ratu nije bio isključivo komunistički, jer je velika saveznička antifašistička koalicija uključivala i Veliku Britaniju, Francusku i SAD. Antifašizam se ne može svoditi na komunizam. Drugo, pojmovi protokom vremena mijenjaju značenje, pa danas i termin antifašizam treba shvaćati u posve drugačijem kontekstu: pogotovo s obzirom na ratove 90-tih, kada je benzin za njihovo pokretanje i vođenje bila mržnja prema drugom i drugačijem, antifašizam je taj koji se suprotstavlja takvoj mržnji i omogućava da ljudi različitih nacija i vjera, ali i različiti po nekim drugim parametrima, mogu živjeti zajedno.
Valja uvažavati različitosti koje nam pruža današnje građansko društvo, to je taj prostor slobode koji valja imati. Antifašizam je važan u pogledu održavanja i čuvanja tog prostora slobode, to je taj element koji se, u odnosu na antifašizam prije 75 godina, mora posebno čuvati. Valja se prisjetiti da se antifašistička koalicija borila protiv fašizma koji je htio uništiti ne samo komunizam, nego i parlamentarnu demokraciju i čitav niz domašaja tadašnje civilizacije. Da su sile Osovine pobijedile, mnogo stvari bi izgledalo bitno drugačije, i u političkom smislu i u mnogim drugim dimenzijama života.
Kada govorite o mržnji i netrpeljivosti, nije li to problem i današnjice u kojoj postoji kultura koja je netolerantna, također bez prihvatanja i uvažavanja drugog i drugačijeg? Je li ovo problem cijelog svijeta danas?
Apsolutno. Ta netrpeljivost, nesnošljivost se danas povećava, čak i u razvijenim zemljama za koje smo smatrali da je to raspirivanje nesnošljivosti samo stvar povijesti. Mislili smo da je u njima nemoguće da će se obnavljati različite radikalne stranke i pokreti, ali događa se. Tome svjedočimo nakon migrantske krize 2015. godine i niza terorističkih napada, ali i drugih negativnih događanja. Bio je niz koji je promijenio svijet nagore. Valja okrenuti kotač povijesti.
Iz molitvi treba biti isključena bilo kakva politika, a komemoracije na Bleiburgu proteklih godina pokazuju da je to politički događaj u koji je uključena manipulacija i mistifikacija prošlosti gdje se na krivi način prikazuju događaji za vrijeme i na kraju Drugog svjetskog rata, ističe profesor historije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ivo Goldstein.
U razgovoru za Al Jazeeru, autor brojnih naučnih i stručnih knjiga, uključujući knjigu Jasenovac i Bleiburg nisu isto (zajedno s ocem Slavkom, 2011) i monografiju Jasenovac iz 2018. godine, objašnjava kako su događaji iz 1945. godine puno kompleksniji i kompliciraniji nego što bi današnji organizatori komemoracija na Bleiburgu, u Zagrebu i Sarajevu željeli.
“Kao što će se komemorirati nevini ljudi koji su stradali na tom prostoru, volio bih da se isto tako kaže da je u kolonama vojske NDH bilo i mnogo ratnih zločinaca. Trebalo bi nedvosmisleno osuditi ustaški režim, koji je uveo režim terora i na temelju takve politike desetke tisuća ljudi progonio i odveo u smrt”, ističe Goldstein.
Objašnjava i da je komemoracija na Bleiburgu hrvatska specifičnost kao proizvod neprikladnog odnosa prema prošlosti u čije je tumačenje ušla jedna nacionalistička i šovinistička nota. Sve to, prema njegovom mišljenju vodi ka relativizaciji zločina što je generalno pogubno za kulturu sjećanja. Ovo je pogotovo opasno za Bosnu i Hercegovinu, u čijem će se glavnom gradu održati komemoracija i misa za žrtve Bleiburga, pod pokroviteljstvom Sabora Hrvatske.
Kako komentarišete odluku da se u Sarajevu, u kojem su za vrijeme Nezavisne države Hrvatske ubijene i odvedene u logore hiljade građana, organizuje molitva za žrtve Bleiburga?
Svaka misa koja se drži u crkvi pa i misa zadušnica jest molitva za dušu pokojnika te bi morala biti isključivo molitva. Katolička teologija naučava da bi to trebalo biti u punoj predanosti Bogu, što znači da bi trebala biti isključena bilo kakva politika iz te mise. Mi smo vidjeli na Bleiburgu i u takvim prilikama, da je u te mise itekako bila uključena politika, da je uključena jedna povijesna manipulacija i mistifikacija, da se na krivi način prikazuju događaji za vrijeme i na kraju Drugog svjetskog rata, i to je ono što je apsolutno neprihvatljivo.
Bilo je među visokim katoličkim dužnosnicima koji su u govorima na Bleiburgu spomenuli Jasenovac, odnosno spomenuli su žrtve ustaškog režima, i tražili su isto tako da se o njima vodi računa, ali to je bila manjina. Valja pridodati da je na Bleiburgu bilo i islamskih vjerskih dužnosnika koji su govorili u istom tom neprihvatljivom tonu.
Moramo se vratiti u 1945. godinu. Što se dogodilo na onom što se naziva ‘križni put’? Početkom svibnja 1945. oko 100.000 vojnika oružanih snaga NDH, i otprilike 50.000 civila, krenulo je prema austrijskoj granici u bijegu pred partizanima. Na putu su se vodile bitke čak i nakon 9. svibnja, dana kada je službeno u Evropi završio rat. Bilo je obostrano velikih gubitaka. Neki uopće nisu stigli do Austrije, kako vojnici, tako i jedan dio civila koji su stradali kao kolateralne žrtve. Neki su bili zarobljeni u Sloveniji. Neki su uspjeli prebjeći u Austriju i od tamo ih je britanska vojska pustila da idu dalje prema zapadnim zemljama a neke je vratila natrag u Jugoslaviju.
Po zarobljavanju mnogi su bili ubijeni bez suda, i u tom smislu je počinjen ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, ali treba reći da je među onima koji su ubijeni bilo i ratnih zločinaca. Prvo, to su bili pripadnici oružanih snaga NDH, države koja je bila zločinačka i izdajnička. To nije bila nikakva hrvatska država, kako joj to ime govori. Naime, kakva je to hrvatska država bez Dalmacije, Hrvatskog primorja, bez Baranje, Međimurja, ali koja integrira čitavu Bosnu i Hercegovinu? Osim toga, to nije bila nezavisna država, to je bio njemačko-talijanski ili nacifašistički protektorat, svojevrsna kolonija, gdje su s jedne strane Nijemci a s druge strane Talijani imali pune ovlasti i za njih nevažne poslove prepuštali su ustaškim vlastima. Drugo, među tih 100.000 vojnika bilo je više tisuća onih koji su tokom rata okrvavili ruke i koji bi na svakom sudu koji bi ih sudio i 1945. i sve do dana današnjega bili osuđeni na najteže kazne.
Osim toga, u priči koju nam serviraju organizatori bleiburške komemoracije i drugi iz tog ideološkog tabora tvrdi se da su stradali ljudi zato što su Hrvati. Nisu tamo stradali ljudi zato što su Hrvati, nego zato što su bili integrirani u vojni ili politički aparat NDH ili su bili bliski njemu. Prema tome, kada iz te perspektive gledamo na događaje iz 1945, onda vidimo da je to puno kompleksnije, kompliciranije, nego što bi današnji organizatori tih događanja na Bleiburgu, u Zagrebu i Sarajevu željeli. Vidio sam da Biskupska konferencija BiH očitovala o ovoj krajnje nezgodnoj situaciji da se drži misa u centru Sarajeva. Ukoliko bi to bila nepolitička misa onda bih mogao prihvatiti to rješenje, ali je pitanje kako to izvesti.
Međutim, misa je pod političkim pokroviteljstvom...
Da. Reći će se da je bilo nevinih ljudi među tim žrtvama, ali isto tako treba reći da je tamo bilo zločinaca, i to imenom i prezimenom. Jedan od najpoznatijih jasenovačkih koljača Miroslav Filipović Majstorović, bivši franjevac, koji je 1942. izbačen iz franjevačkog reda upravo zbog sudjelovanja u genocidnim akcijama, po slomu NDH uspijeva se prebaciti u Austriju, ali ga Britanci predaju jugoslavenskim vlastima, potom je doveden u Zagreb i tu osuđen na smrt.
Jednog od zapovjednika jasenovačkog logora Ivicu Matkovića kojeg su zatočenici okarakterizirali kao "bestijalnog zločinca", "okorjelog zlikovca", "nervčika", "krvoloka", "krvnika", "poznatog po zvjerstvima", jednog od "najistaknutijih krvnika", zarobili su pripadnici Jugoslavenske armije negdje u Sloveniji i ubrzo nakon predaje pogubili u Kranju. Dakle, Matković nije ni došao do suda. Da li bismo ga trebali žaliti? Da li bismo sada trebali roniti suze nad njegovom tragičnom sudbinom? Tu je, primjerice, bio i jedan od manje poznatih jasenovačkih zločinaca Ante Zrinušić koji je uhvaćen na kraju rata i osuđen u Zagrebu na smrt. Dakle, dokazi su za mnoge vrlo jasni i nedvojbeni, od te se činjenice ne može pobjeći.
No, u vojnoj koloni koja je išla u Austriju bio je i priličan broj mladića 1927. i 1928. godišta iz raznih dijelova NDH, uključujući i Bosnu i Hercegovinu koji su mobilizirani u posljednjoj velikoj mobilizaciji ujesen 1944. godine. I oni su povučeni prema Bleiburgu, a nisu mogli biti ni za šta krivi. Po zarobljavanju su oni, kao najmlađi, uglavnom brzo puštani kućama ili bili mobilizirani u partizanske jedinice, ali bilo je i onih koji su poginuli kao lateralne žrtve posljednjih bitaka, ali i smaknuti po zarobljavanju. Ako se na sarajevskoj misi budu oni komemorirali, onda je to u redu.
No, treba reći da je među poginulima bilo i ratnih zločinaca. Najvažnije bi bilo da se nedvosmisleno osudi ustaški režim, koji je uveo režim terora i na temelju takve politike desetke tisuća ljudi progonio i odveo u smrt. Da li su to organizatori mise u Sarajevu voljni i kadri učiniti, ne znam. Da li je uopće moguće pomiriti sve te proturječne zahtjeve, također ne znam.
Kakvu poruka se može poslati sa mise? Jer je i uloga Crkve bila višeslojna, a rekli ste da su i na komemoraciji u Blaiburgu, među visokim katoličkim zvaničnicima bili i oni koji su spomenuli Jasenovac.
Siguran sam da su organizatori mise u Sarajevu svjesni kako su slojevi teških sjećanja nataložili na vrijeme današnje, na svim stranama, i iz svih vremena. Valja se prisjetiti vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Šarića, promotora radikalnih stavova, kao i njegovog bliskog suradnika, sarajevskog župnika Božidara Brale, „harangera protiv Srba i svega onoga što nije bilo ustaško", za kojeg se tvrdi da je 1941. neposredno sudjelovao u zločinu nad 180 Srba na Alipašinu mostu u Sarajevu.
S druge strane, valja se prisjetiti sjajnih ljudi unutar crkve koji su se založili i protestirali protiv takvih postupaka, poput mostarskog biskupa Alojzija Mišića ili župnika u mostarskoj biskupiji, don Joze Zovka i don Andrije Majića, koji su svjedočili o strahotama što ih izvode ustaše.
Prema tome nije crkva u Bosni i Hercegovini jednodimenzionalna u tim stvarima, međutim, treba reći da je bilo ljudi i bilo je i pojava koje se apsolutno moraju osuditi. I iz te mise to mora biti jasno. Za unutrašnji mir u BiH, ne samo za kulturu sjećanja, nego i zbog činjenice da ta kultura sjećanja ima neposrednu refleksiju na današnje vrijeme, izuzetno važno.
Šta vam govori činjenica da se javni diskurs i ostrašćene rasprave u vezi sa Bleiburgom sada pojavljuju i van Hrvatske? Znači li to da će se Bleiburg 'preliti' i u Bosnu i Hercegovinu narednih godina ili će se opet vratiti u Bleiburg?
Ako je ikako moguće, trebalo bi to smiriti. Ključne poteze bi trebala napraviti visoka politika u Hrvatskoj. Predsjednik Zoran Milanović se postavio prema tim stvarima posve drugačije od svoje prethodnice Kolinde Grabar Kitarović. Mi se u Hrvatskoj približavamo parlamentarnim izborima, nadam se da će nova garnitura imati prikladnije stavove o ovim problemima negoli sadašnja. Naravno da se ta loša energija iz Hrvatske, ali i iz Srbije, prelijeva u Bosnu i Hercegovinu. Jednostavno, ulazi se u jedan začarani krug međusobnih manipulacija i mistifikacija, međusobnih isticanja žrtava po onome “ja pravedan, svi drugi krivi” i “ja sam vječna žrtva a svi drugi su nas vječno proganjali, šikanirali i ubijali”. Toga smo se već naslušali i nagledali i mislim da tome jednostavno treba doći kraj.
Neprihvatljivo je da iz Banja Luke dolaze priče o 700.000 jasenovačkih žrtava, jer to nije istina, ali ovakva priča pogotovo ostrašćena, zapravo po zakonu spojenih posuda samo dolijeva ulje na vatru i na onoj drugoj strani. Jedan ekstremizam rađa i potiče onaj druge, oni se međusobno hrane i žive jedan od drugog.
Osim toga, na kraju rata 1945. bilo i je ubijenih pripadnika mnogih pokreta i iz Slovenije, Srbije, Crne Gore. Međutim, pitanje komemoracije u Bleiburgu se isključivo veže za Hrvatsku, a ona se organizuje pod pokroviteljstvom državne institucije. Šta je uzrok tome?
Da, to je hrvatska specifičnost. Ona je proizvod jednog dugogodišnjeg, traumatičnog ili neprikladnog odnosa prema prošlosti. Za vrijeme socijalističke Jugoslavije o blajburškim žrtvama se govorilo malo ili nimalo. Nije se govorilo, a trebalo je. Došle su 90-te, došla je demokratizacija. Dogodilo se da je u ta objašnjenja o povijesti, dijelom i zbog agresivnog rata, ušla jedna žestoka nacionalistička, šovinistička nota. Umjesto da se trezveno i hladno analizira što se dogodilo na Bleiburgu i Križnom putu, stvari su otišle u drugu krajnost. Kao i uvijek, sve je funkcioniralo po zakonu spojenih posuda, jer su u isto vrijeme na temelju priče o 700.000 jasenovačkih žrtava i ustašama koji zapravo ne žele ništa drugo nego ubijati Srbe, srpski radikali pokrenuli rat u BiH. Među njima je bilo onih koji su otvoreno govorili da “ovo nije rat, ovo je osveta za zločine iz 1941-1945”.
Priču o Bleiburgu i Križnom putu valja staviti u kontekst – u okvire procesa koji počinje još u listopadu 1944. i koji nazivamo “obračun s narodnim neprijateljem”. Počelo je u Vojvodini, kad su masovno bili ubijani folksdojčeri, potom je bilo masovnih osveta nakon oslobođenja Beograda 20. listopada, osvetnički se gnjev tijekom narednih mjeseci valjao prema zapadu i kulminirao u svibnju 1945. godine. Dakle, mogli bismo u tim povijesnim analizama ići u razne detaljne razrade, ali je uvijek važno odnositi se prema njima distancirano, smiriti duhove.
Ono što je ključna činjenica s kojom treba početi i treba završiti je da znamo svi odgovor tko je u Drugom svjetskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije bio na pravoj a tko na krivoj strani. Partizani su bili prava strana, a svi ovi ostali ustaše, četnici, slovenski belogardejci, bilo ih je tu još, oni su bili na krivoj strani. I relativizacija njihovog položaja je zapravo nemoguća, nema načina i argumenata da se relativizira njihov zločinački karakter. Činjenica je da je među tim ljudima u tim jedinicama bilo i dobrih ljudi koji nisu ništa napravili, ne umanjuje zločinački karakter tih jedinica i tih pokreta.
Ipak, relativiziranje događaja se dešava, kao i pokušaji historijskog revizionizma. Koliko je pogubno za naša društva da se stvara posve kriva kultura sjećanja?
Apsolutno je pogubno, jer takve šovinističke prezentacije prošlosti dodatno izazivaju sukobe iz kojih više ne možete van. S druge strane, ona zajednica koja takve prezentacije promovira i prikazuje sebe jednostrano i pristrano stvara o sebi lažnu sliku. To vam mogu usporediti sa situacijom u nekom poduzeću – u završnom računu vi lažirate bilancu i onda nemate jasnu sliku o tome što se u poduzeću radilo, nemate ni jasnu sliku gdje ste sada, i naravno da ne možete napraviti nikakvu realnu projekciju što I kako raditi u budućnosti.
Antifašizam se kod nas vezao za partizane i narodnooslobodilačke pokrete. Danas sebe mnogi nazivaju antifašistima koristeći riječi i provodeći djela koja su u suprotnosti sa antifašističkim idejama. Ko su zapravo danas antifašisti? Kako ih možemo definirati u sadašnjem društvenom i političkom kontekstu, ne samo kod nas, nego i u Evropi?
U Evropi taj termin više nije tako prezentan. Mnoge zemlje koje su imale teške trenutke u Drugom svjetskom ratu, kao Francuska i Njemačka, su taj odnos prema prošlosti u velikom dijelu svojih društava jednostavno savladale. Njemačka je imala puno težu zadaću u suočavanju sa prošlošću, jer je otpor nacistima u njoj bio zanemarive snage. A partizanski pokret je bio izuzetno jak u Jugoslaviji, u BiH i Hrvatskoj najjači. Dakle, mi bismo trebali imati puno lakši zadatak od Nijemaca, a pokazuje se da je to nesavladivo gradivo.
Antifašizam ni u Drugom svjetskom ratu nije bio isključivo komunistički, jer je velika saveznička antifašistička koalicija uključivala i Veliku Britaniju, Francusku i SAD. Antifašizam se ne može svoditi na komunizam. Drugo, pojmovi protokom vremena mijenjaju značenje, pa danas i termin antifašizam treba shvaćati u posve drugačijem kontekstu: pogotovo s obzirom na ratove 90-tih, kada je benzin za njihovo pokretanje i vođenje bila mržnja prema drugom i drugačijem, antifašizam je taj koji se suprotstavlja takvoj mržnji i omogućava da ljudi različitih nacija i vjera, ali i različiti po nekim drugim parametrima, mogu živjeti zajedno.
Valja uvažavati različitosti koje nam pruža današnje građansko društvo, to je taj prostor slobode koji valja imati. Antifašizam je važan u pogledu održavanja i čuvanja tog prostora slobode, to je taj element koji se, u odnosu na antifašizam prije 75 godina, mora posebno čuvati. Valja se prisjetiti da se antifašistička koalicija borila protiv fašizma koji je htio uništiti ne samo komunizam, nego i parlamentarnu demokraciju i čitav niz domašaja tadašnje civilizacije. Da su sile Osovine pobijedile, mnogo stvari bi izgledalo bitno drugačije, i u političkom smislu i u mnogim drugim dimenzijama života.
Kada govorite o mržnji i netrpeljivosti, nije li to problem i današnjice u kojoj postoji kultura koja je netolerantna, također bez prihvatanja i uvažavanja drugog i drugačijeg? Je li ovo problem cijelog svijeta danas?
Apsolutno. Ta netrpeljivost, nesnošljivost se danas povećava, čak i u razvijenim zemljama za koje smo smatrali da je to raspirivanje nesnošljivosti samo stvar povijesti. Mislili smo da je u njima nemoguće da će se obnavljati različite radikalne stranke i pokreti, ali događa se. Tome svjedočimo nakon migrantske krize 2015. godine i niza terorističkih napada, ali i drugih negativnih događanja. Bio je niz koji je promijenio svijet nagore. Valja okrenuti kotač povijesti.
-
Hajvan
- Posts: 9637
- Joined: 25/10/2008 13:21
- Location: SaraJovo
#1079 Re: Bleiburg - Sarajevo
ne znam tko je ovdje glup, a tko bukvalista...
a i dalmatinci govore bosanskim jezikom, i duze su bili pod bosanskom, no li tzv rvackom vlascu…
a i dalmatinci govore bosanskim jezikom, i duze su bili pod bosanskom, no li tzv rvackom vlascu…
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#1080 Re: Bleiburg - Sarajevo
Ovaj bukvalista u svojoj namjeri da ispadne smješan ispadne, zapravo, glup.
U stvarnosti su upravo bitku na Sutjesci iznjeli Dalmatinci, odnosno Hrvati.
Kakav crni mevlud? za bitku na Neretvi.
-
Bloo
- Globalna šefica
- Posts: 50580
- Joined: 16/01/2008 23:03
- Location: Korriban
-
piupiu
- Posts: 16760
- Joined: 05/01/2008 05:08
#1082 Re: Bleiburg - Sarajevo
Pa nije baš tako. Gdje god odeš, svi znaju za njega.sumirprimus wrote: ↑12/05/2020 09:15 i ono znam da je sok al 92 nije svijet stao, bio je to jedan" manji sukob" lokalnog karaktera. skoro pa nezanimljiv i neprimjecen, druga stvar sto je nama bio sve.
-
Hajvan
- Posts: 9637
- Joined: 25/10/2008 13:21
- Location: SaraJovo
#1083 Re: Bleiburg - Sarajevo
nije vama dobro
-
Škobo Habu
- Posts: 9754
- Joined: 19/06/2013 17:54
- Location: Kod Sirogojna na sijelu.
#1084 Re: Bleiburg - Sarajevo
O.k. I šta sada?
Klanjat mevlud komunistima? Od toga pola partizanskih jedinica činio 1. hrvatski korpus sa Glavnom operativnom grupom na čelu sa Titom.
Sve u svemu, glup pokušaj crnog humora.
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#1085 Re: Bleiburg - Sarajevo
Samo napominjem , ja jučer u Prozor umjesto u Stolac , ti danas sa Neretve na SutjeskuŠkobo Habu wrote: ↑12/05/2020 12:55O.k. I šta sada?
Klanjat mevlud komunistima? Od toga pola partizanskih jedinica činio 1. hrvatski korpus sa Glavnom operativnom grupom na čelu sa Titom.
Sve u svemu, glup pokušaj crnog humora.
samo sam to primijetio.Jest , pa kad je Plenković poslao cvijeće hrvatskim partizanima i kako je napisao na vijencu , herojima , odmah su desničari počeli iskrivljavat i tok i značaj te bitke na vrlo dobro poznati i smišljen način, da su poslije rata Tito i partija od poraza napravili pobjedu....da ne idem dalje , bila je samo ispravka krivog navoda
eto to je sada, druže Boško 
.-
Naslovnica
- Posts: 35238
- Joined: 20/03/2013 15:38
#1086 Re: Bleiburg - Sarajevo
Samo dostojanstveno u pomen nevinim žrtvama! 
-
Škobo Habu
- Posts: 9754
- Joined: 19/06/2013 17:54
- Location: Kod Sirogojna na sijelu.
#1087 Re: Bleiburg - Sarajevo
Tipično za nas. Raja se okupi da prosvjeduje zbog jedne stvari, a onda se raspravlja o sasvim desetoj.
https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... ale-555963
Na skupu protiv mise za Bleiburg verbalno napadnut bivši dogradonačelnik Sarajeva
Njega je tokom skupa verbalno napao muškarac koji ga je optužio da je odgovoran za gradnju hotela u neposrednoj blizini Katedrale. Također, spomenuti sugrađanin se verbalno sukobio i sa drugim učesnicima antifašističkog skupa uz optužbe da su zapravo oni fašisti.
https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih ... ale-555963
-
piupiu
- Posts: 16760
- Joined: 05/01/2008 05:08
-
sumirprimus
- Posts: 88884
- Joined: 10/02/2010 07:54
- Location: Bunker :D Saj ops
#1089 Re: Bleiburg - Sarajevo
ma znaju ko i mi za njesra u ruandi. ovlas i povrsno, preko cnn.a i tv.apiupiu wrote: ↑12/05/2020 12:52Pa nije baš tako. Gdje god odeš, svi znaju za njega.sumirprimus wrote: ↑12/05/2020 09:15 i ono znam da je sok al 92 nije svijet stao, bio je to jedan" manji sukob" lokalnog karaktera. skoro pa nezanimljiv i neprimjecen, druga stvar sto je nama bio sve.
-
piupiu
- Posts: 16760
- Joined: 05/01/2008 05:08
#1090 Re: Bleiburg - Sarajevo
Boško, Boško, i ti imaš neke vrlo crno-bijele stavove. Kakvim, bolan, komunistima? Moj je dedo bio u partizanima, ni 'k' od komuniste. Sela su djecu slala u partizane, zna se i zašto, kakvi crni komunisti, sve go nepismen i polupismen stvor! Više je bilo djece u partizanima, nego 'komunista' (za to si morao biti u radničkom pokretu, znat šta pročitati, imati kakave veze s gradom).Škobo Habu wrote: ↑12/05/2020 12:55O.k. I šta sada?
Klanjat mevlud komunistima? Od toga pola partizanskih jedinica činio 1. hrvatski korpus sa Glavnom operativnom grupom na čelu sa Titom.
Sve u svemu, glup pokušaj crnog humora.
-
piupiu
- Posts: 16760
- Joined: 05/01/2008 05:08
#1091 Re: Bleiburg - Sarajevo
Pa dobro. Nisu svi mazohisti ko mi, da otvore nezavisni bosanski front na Klixovom forumu, kao podružnicu rata u Siriji.sumirprimus wrote: ↑12/05/2020 13:25
ma znaju ko i mi za njesra u ruandi. ovlas i povrsno, preko cnn.a i tv.a
-
sumirprimus
- Posts: 88884
- Joined: 10/02/2010 07:54
- Location: Bunker :D Saj ops
#1092 Re: Bleiburg - Sarajevo
mislim da je nekima ovde rat u siriji blizi negoli sto je rat u bosni ikad bio, ideoloski naravno...
moze bit bidne da grijesim.
no poenta je nismo mi toliko interesantni nikad svijetu ni bili. da se ne lazemo. inace ne bi bilo kao sto je bilo.nazalost.
-
piupiu
- Posts: 16760
- Joined: 05/01/2008 05:08
#1093 Re: Bleiburg - Sarajevo
Čini ti se. Gdje god sam na svijetu bila, o tome su me pitali (nažalost). Bosanski brend je rat. A bilo je kako je bilo. Rat je nekome stvarnost, a nekome biznis.sumirprimus wrote: ↑12/05/2020 13:38mislim da je nekima ovde rat u siriji blizi negoli sto je rat u bosni ikad bio, ideoloski naravno...
moze bit bidne da grijesim.
no poenta je nismo mi toliko interesantni nikad svijetu ni bili. da se ne lazemo. inace ne bi bilo kao sto je bilo.nazalost.
Last edited by piupiu on 12/05/2020 13:41, edited 1 time in total.
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#1094 Re: Bleiburg - Sarajevo
Meni nekako najbliže na Sjeverni Cipar otići i ne parafraziraj Čengu s tim bidne , on ti je SDA -ovac .
Kako nismo , kad su preko naših leđa ustrojili novi odnos snaga na Balkanu
i ne parafraziraj Čengu s tim bidne , on ti je SDA -ovac .Kako nismo , kad su preko naših leđa ustrojili novi odnos snaga na Balkanu
-
Škobo Habu
- Posts: 9754
- Joined: 19/06/2013 17:54
- Location: Kod Sirogojna na sijelu.
#1095 Re: Bleiburg - Sarajevo
Jebi ga, da prostiš, ispade da niko nije išao iz uvjerenja ni u partizane, ni u ustaše, ni u četnike.piupiu wrote: ↑12/05/2020 13:33
Boško, Boško, i ti imaš neke vrlo crno-bijele stavove. Kakvim, bolan, komunistima? Moj je dedo bio u partizanima, ni 'k' od komuniste. Sela su djecu slala u partizane, zna se i zašto, kakvi crni komunisti, sve go nepismen i polupismen stvor! Više je bilo djece u partizanima, nego 'komunista' (za to si morao biti u radničkom pokretu, znat šta pročitati, imati kakave veze s gradom).
Jasno je meni o čemu ti pričaš, ali moraš znati da su komunisti imali jaku agitacijsku službu koja je pridobijala, postepeno, narodne mase.
Prije neki dan sam gledao neki srbijanski dokumentarac o komunistima i četnicima, u kome ocvali rojalista sa kokardom na šapki otvoreno kaže da su komunisti imali pametnije ljude. U smislu edukacije, naravno.
Imaš Nazora i njegove "Zapise", pa možeš - barem fragmente - pročitati i uvjeriti se kako je to sve išlo na terenu.
By the way, sva partizanska obilježja su sekularnog karaktera. Zato mi je i smiješno kada gledam političare pred Vječnom vatrom kako uče fatihe.
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#1096 Re: Bleiburg - Sarajevo
Bilo je i vjerskih službenika koji su nosili petokraku u Titovoj vojsci .
Ima tih nezamislivih predanja za današnje doba , da se streljalo za svaku krađu u toku oslobodilačke borbe.
Jabuka , šal.....tek su možda figure.
Možda su tako agitirali i pridobijali neuke kao i danas što to čine visokoobrazovani , u ime Boga i naroda.
Imaš i Derviša Sušića i Maka Dizdara , ni oni nisu sjedili u štabu .
Ne vidim ništa loše u učenju fatihe oslobodiocima ili misi zadušnici onima koji su uslovno bili komunisti.
Ali fašističkom i uz to kako kažu nevinom šljamu, to je baš proljeće nad proljećem.
Ništa nije savršeno , ali da se partizani mogu izjednačavati sa četnicima i ustašama , to može samo na Balkanu.
Zaboravih bilo je i domobrana .
Uglavnom ta vremena hrvatska savremena TV i filmska produkcija pokušala je sagledati u 'Dugoj mračnoj noći ' , može se reć na sasvim prihvatljiv i autentičan način.
Ima tih nezamislivih predanja za današnje doba , da se streljalo za svaku krađu u toku oslobodilačke borbe.
Jabuka , šal.....tek su možda figure.
Možda su tako agitirali i pridobijali neuke kao i danas što to čine visokoobrazovani , u ime Boga i naroda.
Imaš i Derviša Sušića i Maka Dizdara , ni oni nisu sjedili u štabu .
Ne vidim ništa loše u učenju fatihe oslobodiocima ili misi zadušnici onima koji su uslovno bili komunisti.
Ali fašističkom i uz to kako kažu nevinom šljamu, to je baš proljeće nad proljećem.
Ništa nije savršeno , ali da se partizani mogu izjednačavati sa četnicima i ustašama , to može samo na Balkanu.
Zaboravih bilo je i domobrana .
Uglavnom ta vremena hrvatska savremena TV i filmska produkcija pokušala je sagledati u 'Dugoj mračnoj noći ' , može se reć na sasvim prihvatljiv i autentičan način.
-
Škobo Habu
- Posts: 9754
- Joined: 19/06/2013 17:54
- Location: Kod Sirogojna na sijelu.
#1097 Re: Bleiburg - Sarajevo
16. istočno-bosanska narodno-oslobodilačka brigada je imala i svog imama. Sve do kraja rata. Mogu se naći fotografije na netu.
To ti jedan od najočitiji primjera agitacija po pitanju klasne borbe.
Nakon oslobođenja, imamo čistke nepodobni elemenata u ideološkom smislu.
Opet smatram da je najprikladniji vid izražavanja pijateta pogunulim anti-fašistima minuta šutnje.
To ti jedan od najočitiji primjera agitacija po pitanju klasne borbe.
Nakon oslobođenja, imamo čistke nepodobni elemenata u ideološkom smislu.
Opet smatram da je najprikladniji vid izražavanja pijateta pogunulim anti-fašistima minuta šutnje.
-
piupiu
- Posts: 16760
- Joined: 05/01/2008 05:08
#1098 Re: Bleiburg - Sarajevo
Ne moram ništa gledati, ni čitati Nazora. Imala sam predratnih ilegalaca u famliji. I nanu, vjernicu, koja je bila u radničkom pokretu. I toga je bilo. Govorim o sastavu partizanske vojske i tome kako se od njih pravi ideološka totalitarna, komunistička vojska u krvožednom pohodu na 'naš narod' (sa svih revizionističkih strana). To je pogan posao.Škobo Habu wrote: ↑12/05/2020 13:42Jebi ga, da prostiš, ispade da niko nije išao iz uvjerenja ni u partizane, ni u ustaše, ni u četnike.piupiu wrote: ↑12/05/2020 13:33
Boško, Boško, i ti imaš neke vrlo crno-bijele stavove. Kakvim, bolan, komunistima? Moj je dedo bio u partizanima, ni 'k' od komuniste. Sela su djecu slala u partizane, zna se i zašto, kakvi crni komunisti, sve go nepismen i polupismen stvor! Više je bilo djece u partizanima, nego 'komunista' (za to si morao biti u radničkom pokretu, znat šta pročitati, imati kakave veze s gradom).
Jasno je meni o čemu ti pričaš, ali moraš znati da su komunisti imali jaku agitacijsku službu koja je pridobijala, postepeno, narodne mase.
Prije neki dan sam gledao neki srbijanski dokumentarac o komunistima i četnicima, u kome ocvali rojalista sa kokardom na šapki otvoreno kaže da su komunisti imali pametnije ljude. U smislu edukacije, naravno.
Imaš Nazora i njegove "Zapise", pa možeš - barem fragmente - pročitati i uvjeriti se kako je to sve išlo na terenu.
By the way, sva partizanska obilježja su sekularnog karaktera. Zato mi je i smiješno kada gledam političare pred Vječnom vatrom kako uče fatihe.
-
Billy The Pljuc
- Posts: 4013
- Joined: 06/02/2015 07:59
- Location: Odakle sam bio više nisam...
#1099 Re: Bleiburg - Sarajevo
Sha kae Kavaz, eto ti ćeš reći trebaju li muslimani prosvjedovati ili ne, de to objasni potomcima onih koje Luburić povješa prije bijega iz Sarajeva, ostale da i ne spominjemo.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/reis-ka ... /200512082
https://www.klix.ba/vijesti/bih/reis-ka ... /200512082
-
Škobo Habu
- Posts: 9754
- Joined: 19/06/2013 17:54
- Location: Kod Sirogojna na sijelu.
#1100 Re: Bleiburg - Sarajevo
I moj djed je bio u radničkom pokretu, pa šta?piupiu wrote: ↑12/05/2020 14:25
Ne moram ništa gledati, ni čitati Nazora. Imala sam predratnih ilegalaca u famliji. I nanu, vjernicu, koja je bila u radničkom pokretu. I toga je bilo. Govorim o sastavu partizanske vojske i tome kako se od njih pravi ideološka totalitarna, komunistička vojska u krvožednom pohodu na 'naš narod' (sa svih revizionističkih strana). To je pogan posao.
Trebam njega uzeti za ugaoni kamen kada govorim o agitaciji?
Niko ne tvrdi da su u toku NOB to bili. To će postati kasnije, kada se budu uklanjali retrogradni i "buržujski" ideološki elementi.
Zašto je jedan Zulfikarpašić emigrirao?
Vladimir Dedijer?