Ja ne znam jel tebi moram crtat ili Boze svasta , zar se ne vidi očigledan sarkazam
Drugovima i drugaricama antifašistima...
Da nema zabrane okupljanja,i danas bi,u većini gradova u kojima žive Bošnjaci,bio obilježen 9.maj,dan pobjede nad fašizmom.Vihorile bi se trobojke,pjevale pjesme o slavnim revolucionarima,isticale pobjede,klicalo bratstvu-jedinstvu...i na taj način bi udruženja koja se nazivaju antifašistička obilježila današnji dan.lspod trobojke sa crvenom petokrakom vidjeli bi raznih živopisnih likova,od onih starih,krezubih pogurenih likova,gabora i đuturuma,koji se ne sjećaju šta je bilo juče,ali se sjećaju šta je bilo prije 50 godina.Bilo bi tu i proćelavih dama smežuranih vratova,sa stotinu bolesti, kornjača ispranih mozgova,koje se sa suzama u očima sjećaju svih tih dana, davno prohujalih,žal za izgubljenom mladošću kompezovaće mržnjom i zlobom svega što je izvan onoga za što one smatraju da je u redu.Biće tu i mladih pionira kojima je Bata Živojinović najdraži glumac,biti će stasalih pionirki provokativno obučenih,kojima je neko usadio u glavu da je Tito samo gradio fabrike i pravio puteve...
Slušati čemo hvalospjeve o Titu,partiji, komunistima,a nikad ni jednom riječju nećemo čuti da govore o golgoti muslimana kroz koju su prošli u periodu 41-45,ali ni svemu onome poslije rata.
Govoriće o Titu sa takvim žarom,elanom,ljubavi,sa više nježnosti i topline nego što su ikada kazali i jednoj djevojci u koju su bili zaljubljeni,koja je bila centar njihova svijeta,ne,to se ne može porediti,jer Tito je centar svemira...
I tako,ti i takvi će obilježiti dan pobjede nad fašizmom.Kako to lijepo i gordo zvuči,,dan pobjede nad fašizmom", Lijep naziv.Ništa sporno.Forma itekako zadovoljava.Ali šta je suština takvog obilježavanja?
Obilježava se dan sloma trećeg rajha, kapitulacije nacističke Njemačke, pobjeda saveznika nad fašizmom,poraz te ideologije koja je imala za cilj zavladati svijetom, nametnuti svoje zakone,svoje geslo,,rad,red, disciplina,,,sa matricom ,, jedan narod, jedan vođa, ukratko, njemačka arijevska rasa ispred svih,dok su svi ostali niža vrijednost... Nijemci i njihovi fašistički saveznici su ti koji će odlučivati šta će ko raditi,ko će živjeti,a ko umrijeti...Pa, svaki čovjek bi trebao biti protiv tih načela koje je proklamovao fašizam.I to ne bi trebalo biti sporno nikome.Ako tako postavimo stvari,svi koji su protiv toga, trebalo bi da budu antifašisti
U teoriji da,ali praksa pokazuje drukčije.Ne bi trebalo previše širiti, nego staviti akcent na Bošnjake muslimane u tom periodu,kako su se oni nosili sa svim tim i fašizmom,ali i antifašizmom,u periodu 41-45.
Bošnjaci su, kao i nebrojeno puta do tada,ali i poslije,pa i danas,bili razjedinjeni, nesložni,bez jasnog cilja,bez jasne politike,bez ičega što bi upućivalo da se radi o narodu koji čini većinu stanovništva Bosne, koji je autohton, koji u Bosni živi vijekovima.Bili smo samo vjerska skupina,bez nacionalnog identiteta,do kojeg,ako ćemo pravo,i nije nam bilo stalo,bilo nam je bitniji vjerski identitet.
Ni Srbi,ni Hrvati, Nijemci, ltalijani, nisu nas doživljavali kao ozbiljan narod vrijedan pažnje.Žalosno, ali istinito.U njihovim očima bili smo nebitni,samo kusur u njihovim računima...
Nekada su muslimani,pred kraj turskog carstva na Balkanu, bili većinsko stanovništvo u gradovima kao što su Beograd,Niš,Užice, Smederevo.. Odlaskom Turaka, prvo što su Srbi uradili je bilo da se riješe i ,, turćijata,, njihove kulture, tradicije,vjere, odnosno da Srbija bude ono što želi, srpska.Usvojen je plan sa veoma malim sadržajem, koji se realizirao.Vrlo jednostavan plan,ali za muslimane itekako bolan i surov.Plan je sadržavao tri osnovna principa djelovanja:muslimansko pitanje riješiti tako što ćemo jednu trećinu poklati, jednu raseliti,s jednu trećinu vratiti vjeru pradjedovskoj.Rečeno-učinjeno.Ako je fašizam bio najgori, kako onda nazvati ovakav način razračunavanja sa neistomišljenicima?
Raspadom Jugoslavije, Hrvatska pristupa nacističkoj Njemačkoj,prihvata sve zakonske regulative koje su od nje tražili nacisti,i postaje dio trećeg rajha.Nijemci dozvoljavaju formiranje NDH,i uključujući teritoriju Bosne.
Pošto je Pavelić rođen u Bosni,znao je da su muslimani obezglavljena,dezorjentisana masa,ali,i kao takvi, dobro su došli.Nije on muslimane uzeo pod svoju zaštitu zato što nas voli, nego zbog svojih interesa.Proglasio je muslimane Hrvatskim cvijećem,kao najčistijim pripadnicima hrvatskog naroda.A muslimani,ko muslimani...zovi me loncem, samo me nemoj razbiti.lmali smo samo jedan cilj-preživjeti.
Dolaskom NDH,niko od ustaša,ni u jednom pogledu,nije vršio nikakve nepravde prema običnom narodu, oni koji su željeli pristup ustaškom pokretu, pristupili su dobrovoljno.
U veoma malom broju.
Nigdje,za vrijeme okupacije od NDH i ustaša, nije bilo zabilježeno da su ustaše , bili domaći,ili strani, počinili otimanja imovine, silovali, maltretirali.Ubistava je bilo, pogotovo Srba i Jevreja.Ali,organizovanih,planskih ubistva muslimana nije bilo, osim onih koji su bili prosrpski i komunistički nastrojeni,a kojih je,zbog prihvatanja prosrpske ideologije,bilo.
Kao i danas.
Komunistička partija je imala rezerve i podozrenje prema muslimanima.Vođene su rasprave i forumi najviših rukovodioca KP da li uopšte primati muslimane u svoje redove,ali i u partizanske jedinice.Izrazito neprijateljstvo i nepovjerenje iskazivali su Aleksandar Ranković i Miša Pijade.
A ko su antifašisti? Većinom Srbi.A stav Srba prema muslimanima je već poznat.
Zakolju,protjeraju,pokrste
Na početku antifašističke borbe, srpski antifašisti su prvo krenuli u obračun sa muslimanima.Teško je naći poveznicu između muslimana i fašista,ali,Srbi su krenuli od muslimana.Mnogi zločini su se desili..Počev od krajine,u prvim danima, antifašisti su svoj antifašizam demonstrirali nad nedužnim muslimanima oko Bosanske Krupe,Sanskog Mosta,Ključa...kada su napali na muslimanska sela,ubijali,klali, silovali, palili... poslije rata,jedan od ustanika antifašista se javno hvalio,i to komšijama i rodbini Mehe Bobića,kako ga zaklao...""uvatio sam ga za bradu,i,kao janjca zaklo.Dok sam ga klao,pito sam ga,Meo,Meo, pošto kila šekera...a on se koprcao,he,he,"""Njegovog rođaka Edhema antifašisti su sasjeli sjekirama,a njegovu majku,koja je istrčala i pokušala da zaštiti sina,ranili su,i ostavili na krompirištu.Nesretna žena je dva dana umirala u najvećim mukama.
U napadu antifašista na muslimansko selo Dubovik,sa antifašistima je ko bio i Branko Ćopić,koji će u svojim romanima Gluvi Barut i Prolom opisati kako je počela antifašistička borba u krajini.U njima je opisao dio strahota kroz koje su prošli muslimani u krajini,i načine na koji su ubijani.Među ustanicima nisu bili samo oni nepismeni Srbi.Predvodili su ih školovani.Jedan od takvih antifašista bio je Milan Arnaut,koji je prilikom napada antifašista na muslimansko selo Jasenica, zaklao starog dedu koji nije mogao pobjeći i bacio u čatrnju.
Poslije rata se teško razbolio,i,kada su drugovi antifašisti dolazili da ga obiđu, pitali bi,,,kako si Milane? Nikako, odgovarao je.Ubio sam onog starog adžu,bacio u čatrnju,...ja neću lako umrijeti...,
Muslimanske žene i djecu,koje nisu uspjeli poklati u prvom naletu, sakupili su i odveli do jame Jasle, gdje su ih noževima, sjekirama,vilama, toljagama,ubijali i bacali u jamu.Nekim čudom, djevojčica Fatima Alijagić je preživjela, izašla iz jame.Pronašao ju je antifašista Simo Maleš,silovao je i bacio u čatrnju,,,e,sad iziđi,ako moreš,,,
U susjednom selu, antifašisti su Omera Čehića nabili na kolac,... previše je bilo tih zločina.
Prema istraživanju dr.Muje Begića,u knjizi ,,Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini '41,na najzvjerskije načine pobijeno je preko 2200 ljudi,koji sa fašizmom nisu imali nikakve veze.Osim što su bili muslimani.
Odmah nakon prvih antifašističkih akcija,formiraju se i ustrojavaju vojne jedinice,vodovi,čete,bataljoni ..
Kao pozdrav uvodi se,,Smrt fašizmu,,, Međutim,to je teško išlo.Srbi antifašisti nisu prihvatili taj pozdrav.Ns Smrt fašizmu, odgovor iz stroja je bio,,Smrt Turcima,,
Prošlo je dosta vremena dok su antifašisti prihvatili,,,Smrt fašizmu-sloboda narodu,,,
Partizansko rukovodstvo je u tim prvim danima borbe protiv fašizma,Srbima antifašistima dozvoljavali sve.Srbi su muslimane klali,nabijali na kolac,živim ljudima su kožu derali,oči vadili,čerečili ljude,teško ranjene žive zakopavali...sve pod plaštom borbe protiv fašizma.
A onda su pokušali uvesti red.Počeli su predstavljati komunističku ideologiju,proklamovati ideje o zajedničkoj državi,o Titu, partiji...i tu dolazi do raskola među antifašistima.Jedan dio antifašista ostaje u NOP-u,a jedan dio je za kralja, otadžbinu, i krst časni.Postaju antifašisti četnici.
Dolazilo je do sukoba,u periodu 41-44 godina između te dvije frakcije antifašista,i to je trajalo do kraja '44 i početka '45 godine,kada su antifašisti četnici shvatili da gube rat...obrijali brade, skinuli kokarde, stavili petokrake i postali partizani...
Nemoguće je ne spomenuti,,Put u Foču,,,Adila Zulfikarpašića,i monstruoznim scenama koje je vidio na tom putu, po selima, mostovima,ali i u gradu Foči.Na Drini su Srbi počinili do tada neviđen pokolj muslimana.Most preko kojeg je prešao rijeku bio je crven od krvi muslimanske.Krv je još sa mosta kapala u Drinu.Obezglavljenih leševa puna obala.Leševi su plutali oko mosta.
U Foči su muslimane bez ikakvog razloga, poklale komšije Srbi.Za sedam mjeseci ustaške vlasti u gradu, izvršeno je svega 25-30 hapšenja Srba.To je izazvalo ogorčenje muslimana i protestvovali su kod vlasti.
A kada su se ltalijani i ustaše povukli zbog dolaska partizana, lokalni Srbi su iskoristili taj samo jedan dan i poklali na hiljade muslimana.
Sutradan,kada su partizani ušli u grad,svi ti Srbi koljači, četnici,su primljeni u partizane,među njima i predvodnik klanja, četnički vojvoda Strajo Kocović.Kao i stotine drugih koljača koji su,samo dan prije,poklali hiljade muslimana.
Postaju partizani.Antifsšisti.
Naravno,ni Tito,ni ostali iz partizanskog rukovodstva, nisu preuzeli ništa.Dočekali su Braču četnike raširenih ruku.
Tim putem kojim je prošao Adil prošao je i Tito.Vidio je sve,znao je sve.l opet,bez ikakve zadrške,i vojvodu Straju i njegove koljače raširenih ruku primio u partizane.Znao je Tito i za šurovanje Rodoljuba Čolakovića sa četnicima i vojvodom Jezdimirom Dangićem,za ubistva civila muslimana od strane Franje Herljevića u sjeveroistočnoj Bosni,odobravanje Rankovića,masakre muslimana od strane Vlade Šegrta..šta je poduzeo?Ništa.
O ovim stvarima današnji antifašisti neće ni riječi progovoriti.Ali će na sav glas blejati o fabrikama, putevima, klupama,...
U Nevesinju su muslimani izašli da dočekaju partizane koje je predvodio Vlado Šegrt,da ih dočekaju kao oslobodioce,...Šegrt je dao Srbima antifašistima partizanima 24 časa da imaju odriješene ruke...pobili su sve što nije uspjelo pobjeći.
'42 godine,partizanska jedinica u kojoj su bili većinom pripadnici iz Srbije,prolazeći kroz jedan zaseok u selu Klokotnica,kada su vidjeli da prolaze kroz muslimansko mjesto,izveli su petoricu muslimana i poveli sa sobom.Ubili su ih bez ikakva razloga.Zato što su bili muslimani.
Tek 2008 godine mještani su slučajno pronašli kosti žrtava,i tek tada se usudili da pričaju o tom zločinu partizana.Kad su ih odveli,niko nije smio ni pitati gdje su šta su,niti su od UDBE smjeli pričati o tome.Bilo se zaboravilo.
Što od strane partizana,što od četnika,u Bosni i Hercegovini,ali i u Sandžaku,Crnoj Gori,Srbiji,Hrvatskoj,ubijeno je preko 100.000 muslimana.Ni krivih ni dužnih.Od onih koji se danas nazivaju antifašisti.
Na hiljade je ovakvih priča,priča koje se nisu mogle učiti na časovima historije u bivšoj državi.O njima se nije smjelo ni pričati,ni u krugu porodice,a kamoli pokušati tražiti odgovornost počinitelja.Nije se smjelo spomenuti tako nešto.Zašto? Muslimani su bili nebitni,neljudi,smetnja.
Jedna od najvećih podvala koja se servira je teza da nije bilo Tita i partije, partizana,ne bi bilo ni ZAVNOBIH-a,ne bi bilo Bosne..Po toj nakaradnoj logici,onda da nije bilo ustaša i Pavelića, muslimana u Bosni ne bi ni bilo.Sve bi nas Srbi poklali.Onda,po toj logici,za to što je Pavelić u periodu 41-45 učinio za Bosnu i muslimane,a zbog svojih interesa,u očima muslimana bi trebao biti zaslužniji i od Tita i partije.Da li je takav način razmišljanja u redu?
Činjenica je da je ustaški režim, fašistički režim.Ali,je i činjenica da su pod tim i takvim režimom muslimani bili koliko toliko zaštićeniji nego i od partizanskog,s pogotovo četničkog.
To je istina koju treba reći.Srbi antifašisti,bilo partizani, bilo četnici,su nas osudili na nestanak.
Odmah poslije rata,svi ti i takvi antifašisti su dobili spomenice, odlikovanja, činove, položaje,dobili su odriješene ruke da sve sfere života kreiraju kako žele.l dolazimo do jedne situacije da za zločine nad desetinama hiljada muslimana ne odgovara niko.l da te žrtve ne smiju ni pisnuti o tome.l to su ti antifašisti.
Komunisti.
A mi Bošnjaci muslimani? Podložni svakoj manipulaciji, indoktrinaciji, demagogiji.Podlegli smo srpsko komunističkoj manipulaciji da su Srbi najveće žrtve rata.Tom pričom su nam 50 godina ispirali mozgove.To rade i dan danas.
Srpskim manipulacijama, lažima , obmanama, propagandi,Bošnjaci su povjerovali.l dan danas vjeruju.U sve što nam se servira.Pogotovu ako je lijepo upakovano.Ni u jednoj republici bivše SFRJ,nema više ispranih mozgova nego u Bosni.Mi veličamo svoje ubice,jer nema logičnog objašnjenja za današnju zaluđenosti velikog broja Bošnjaka komunizmom,antifašizmom od strane koju godinama kreira KOS.l nama je servira,i tvrdi da je to dobro.Šta je to dobro od njih došlo?
Vjerovati u ublehe da su antifašisti,sa komunistima na čelu,dobrotvori koji su samo gradili fabrike,da se za vrijeme njih moglo spavati na klupi,da je KP jedina vrijedna poštovanja i pomena,da je Tito jedan jedini,a partizani vojska koja je branila slabe i nemoćne od mrskog agresora i fašističkog okupatora...
U ovo se mogu ubijediti samo Bošnjaci.
Bošnjaci su uvijek morali birati između dva zla, između dvije vatre.To nam je usud.Nikad samostalni.U ovom periodu 41-45 na čiju stranu stati?
Najveći broj Bošnjaka intelektualaca poslije rata se priključio KP,i prihvatio njene ideje.
Rijetki su bili oni koji su imali hrabrosti da postave pitanje o zločinima nad našim narodom.Jedan od njih je bio Tuzlak Pašaga Mandžić,koji je insistirao na utvrđivanju istine o stradanju muslimana.Takvo mišljenje je bilo suprotno partijskoj istini,istini koju su nametnuli upravo oni koji su do lakata okrvavili ruke muslimanskom krvlju.Mandžić je od tih, obučenih u komunističke odore a ogrnute plaštom antifašizma,zajedno sa Teufikom Selimovićem i Salihom Burekom optužen,,, za razvijanje muslimanskog nacionalizma i veliko hodžinskog šovinizma"""Znamo kako je skončao.
Pa ti ako smiješ,stisni i traži pravdu za svoj narod.
Plodovi antifašizma po toj srpskoj matrici koja je aktualna i dan danas,gdje su partizani i četnici pripadnici tog antifašističkog pokreta,pod pokroviteljstvom komunizma,za rezultat je imao generacije izgubljenih ljudi kojima je ispran mozak da ne znaju ni ko su,ni šta su,ni odakle su krenuli,ni gdje idu.
Ali,oni najvjerniji nasljednici te ideologije,koje je ta antifašističko komunistička matrica i izrodila,i vaspitala,i obrazovala,i školovala,dala položaje, činove,sve moguće benefite,ponovili su monstruoznosti i zločine svojih mentora.
Ponovno su žrtve bile iste.lmali su neoprostiv grijeh.Bili su muslimani.Otišli su korak dalje od prethodnika.Počinili su genocid.
Nekako,i nema neke velike razlike u obilježavanju 9.januara i 9.maja.Nije baš isto,ali slično je.Kome je do slavlja,neka slavi.