Sta izabrati u nametnutoj situaciji izmedju dvije opcije: Smrt ili Ponizenje?

[Novi_Nick]

Nekada vecina ljudi dolazi i u takve mentalne situacije, vecinom u ratu. Medjutim covjek moze doci i u situaciju da bira, izmedju te dvije opcije i iz politickih, ekonomskih, psiholoskih i drugih razloga. Sta uraditi i za sta se odluciti u tako nametnutim situacijama. Da li covjek treba da bude skuhan do smrti po modelu "skuhane zabe", sto znaci da se ziva zaba stavi u lonac za kuhanje i polako se dize vrucina temperature vode sve dok se zaba ne skuha, ne kontajuci da ce biti skuhana, sto joj se na kraju i desilo. Sta izabrati izmedju Smrti i Ponizenja, ili izabrati mozda neku trecu, cetvrtu...opciju za promjenu svoje zivotne (ekonomske, politicke, psiholoske) situacije, ocekuju se vasi pametni odgovori?

[Euphoria]

Sve će proći, sve se da riješiti, zaboraviti.... Za smrt nema lijeka.

[jeza u ledja]

Junacku smrt definitivno.

Predlazem rat za oslobodjenje, i mi patrioti St Louisa, Minkena i Malmea pruzamo punu podrsku nasim buducim junacima.

[zposao]

Previše si opcenito pitao. Zavisi šta je na stvari. Nekome je poniženje pomesti kuću, drugome je poniženje prvi pozdraviti, trećemu je poniženje biti bez posla, četvrtom možda javno biti nepravedno osramoćen...
Nije svakome sve jednako poniženje. I neki ljudi prihvate poniženje i podnesu ga. Drugi neko ne želi ni da čuje za neku stvar koja je meni i tebi banalna, to je njemu možda poniženje...

Uglavnom mudro ti je Miss rekla. Za sve ima lijeka u životu osim za smrt. To je kraj, nema više popravnog. Valja se svakakvih govana najesti u životu, a isto tako i svakakvih ljepota nauživati.

Ali budi svjestan da sve ima rok trajanja, pa i poniženje. Ništa ne traje do vijeka.

[Fuzzy Dunlop]

Izabrati neku treću opciju.

Preporučujem ti da uzmeš malo vremena i istražiš ovaj subredit: https://www.reddit.com/r/Stoicism/

Kao i predavanja ovog profesora: https://www.youtube.com/watch?v=4OmC6LyO5QI

[hillbill]

Nekada vecina ljudi dolazi i u takve mentalne situacije, vecinom u ratu. Medjutim covjek moze doci i u situaciju da bira, izmedju te dvije opcije i iz politickih, ekonomskih, psiholoskih i drugih razloga. Sta uraditi i za sta se odluciti u tako nametnutim situacijama. Da li covjek treba da bude skuhan do smrti po modelu "skuhane zabe", sto znaci da se ziva zaba stavi u lonac za kuhanje i polako se dize vrucina temperature vode sve dok se zaba ne skuha, ne kontajuci da ce biti skuhana, sto joj se na kraju i desilo. Sta izabrati izmedju Smrti i Ponizenja, ili izabrati mozda neku trecu, cetvrtu...opciju za promjenu svoje zivotne (ekonomske, politicke, psiholoske) situacije, ocekuju se vasi pametni odgovori?

ne cijenim one koji izaberu smrt.....smatram da su kukavice....uglavnom sam sve prosao od gore navedenog,i nisam se dao kuhati....glava gore, i borba

[Skijaš]

Nekada vecina ljudi dolazi i u takve mentalne situacije, vecinom u ratu. Medjutim covjek moze doci i u situaciju da bira, izmedju te dvije opcije i iz politickih, ekonomskih, psiholoskih i drugih razloga. Sta uraditi i za sta se odluciti u tako nametnutim situacijama. Da li covjek treba da bude skuhan do smrti po modelu "skuhane zabe", sto znaci da se ziva zaba stavi u lonac za kuhanje i polako se dize vrucina temperature vode sve dok se zaba ne skuha, ne kontajuci da ce biti skuhana, sto joj se na kraju i desilo. Sta izabrati izmedju Smrti i Ponizenja, ili izabrati mozda neku trecu, cetvrtu...opciju za promjenu svoje zivotne (ekonomske, politicke, psiholoske) situacije, ocekuju se vasi pametni odgovori?

"What you need to do is, first of all, tell people that 98 percent of first-class mail gets there the next day. That's pretty good. I would argue, in Britain, there's a much better frame of reference, which is to tell people that more first-class mail arrives the next day in the UK than in Germany, because generally, in Britain, if you want to make us happy about something, just tell us we do it better than the Germans. Choose your frame of reference and the perceived value, and therefore, the klix value is completely transformed."

Svaki dan se na ovoj planeti rodi trećina miliona duša i pretpostavljam da će za njih bar dvije trećine biti jebenije nego tebi i meni zajedno. Trebamo li mi stremiti boljem i nadati se boljem ? Trebamo. Ali se povremeno trebamo sjetiti i Olene Popik ili Smaje Ćesira i vlastite probleme staviti u kontekst čitavog dijapazona raznih bolesti koje vijekovima muče čovječanstvo. Napravi si neku vrstu igre asocijacija, na primjer, na pomen ušljivog Radončića, sjeti se djece iz Perua koja rade po rudnicima željezne rude. I ono, još će ti biti teško jer ti je taj žohar državni ministar, ali se ipak lakše podnese.

[Novi_Nick]

[RunnerX]

Kad smo već kod ove teme, da se dotaknemo političkog ucjenjivačkog poniženja.

Imaš solidan posao, kredit, ženu i dvoje djece, hajde da uzmemo da je to neki standard. Dođu izbori i neko ti kaže da moraš da glasaš za određenu opciju ili ćeš izgubit posao, u dobrom dijelu slučajeva i žena mora glasati, dijete ako je punoljetno, itd...

Šta uraditi? Ako odbiješ, gubiš posao, ulaziš u neizvijesnost, kredit za stan/auto ne možeš otplaćivati, možda imaš neku ušteđevinu koja će kratko trajati, znači sve se mijenja. Novi posao vjerovatno nećeš naći tako brzo.

Da li je lakše samo zažmiriti i zakružii broj na listiću i nastaviti sa normalnim životom?

[BAK-eV]

Kad smo već kod ove teme, da se dotaknemo političkog ucjenjivačkog poniženja.

Imaš solidan posao, kredit, ženu i dvoje djece, hajde da uzmemo da je to neki standard. Dođu izbori i neko ti kaže da moraš da glasaš za određenu opciju ili ćeš izgubit posao, u dobrom dijelu slučajeva i žena mora glasati, dijete ako je punoljetno, itd...

Šta uraditi? Ako odbiješ, gubiš posao, ulaziš u neizvijesnost, kredit za stan/auto ne možeš otplaćivati, možda imaš neku ušteđevinu koja će kratko trajati, znači sve se mijenja. Novi posao vjerovatno nećeš naći tako brzo.

Da li je lakše samo zažmiriti i zakružii broj na listiću i nastaviti sa normalnim životom?

Pa lakse je zaokruziti.
Ali postavlja se pitanje, sta ako pobjedi opet druga stranka?
Ono ti sve fino zaokruzio ali sad na svoju stetu.

[ExNihilo]

Kad smo već kod ove teme, da se dotaknemo političkog ucjenjivačkog poniženja.

Imaš solidan posao, kredit, ženu i dvoje djece, hajde da uzmemo da je to neki standard. Dođu izbori i neko ti kaže da moraš da glasaš za određenu opciju ili ćeš izgubit posao, u dobrom dijelu slučajeva i žena mora glasati, dijete ako je punoljetno, itd...

Šta uraditi? Ako odbiješ, gubiš posao, ulaziš u neizvijesnost, kredit za stan/auto ne možeš otplaćivati, možda imaš neku ušteđevinu koja će kratko trajati, znači sve se mijenja. Novi posao vjerovatno nećeš naći tako brzo.

Da li je lakše samo zažmiriti i zakružii broj na listiću i nastaviti sa normalnim životom?

Takav izbor može se staviti samo pred onoga koji je svoja žvaljava usta nakačio na budžetsku sisu, a znamo kako se usta nakače na budžetsku sisu.

Što će reći, takav se davno sageo, pa ne vidim moralnu dilemu.

[Novi_Nick]

BURSAĆ O KORONA DERNEKU: "Na jednom mjestu bratstvo i jedinstvo ljudi koji upravljaju našim životima i njihovih zabavljača, OVO JE KONAČAN PORAZ..."

Sarajevska policija morala je sinoć intevenirati u restoranu Golf Klub nakon što je otkriveno da se tamo održava rođendanska zabava na kojoj učestvuje više osoba.



Dragan Bursać, novinar i kolumnista, komentirao je dernek koji se sinoć održavao u restoranu Golf Klubu Sarajevu, a koji je prekinula policija zbog kršenja zabrana i mjera koje su donesene povodom panedmije korona virusa.

"Veliki korona-dernek u Sarajevu! Na jednom mjestu bratstvo i jedinstvo ljudi koji upravljaju našim životima i njihovih zabavljača. Iznad zakona! Iznad obraza! Iznad časti! Iznad poštenja! Iznad običnog čovjeka! Jer ovdje mafija odavno ima svoju državu u bratstvu lopovluka i jedinstvu mafijaša. Oni ne broje nacionalna krvna zrnca, nego pare, tendere i kokain. A kako će tvoj brat, tvoja sestra, tvoja žena, tvoja kćerka, dragi čitaoče sutra na posao? Nikako, jer sjede u stanu, pridržavaju se zakona koji je za njih napravila ova bratija i čekaju otkaz. Ovo je konačan poraz, ne njih sa fotografija-ovo je poraz svih nas jer smo ovo zlo dozvolili saučestvujući svojom šutnjom sa mafijom koja nas vodi u propast. Dobra je korona kakvo je ovo društvo!", napisao je Bursać.

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/15 ... poraz.html

[Novi_Nick]

[animals]

A jel nekad bilo bolje, na ovim prostorima..

[mishic]

Hmmmmm, baš teško pitanje i veliki izazov.
Za početak treba reći da svaki pojedinac, sredina i društvo ima neki sistem vrijednosti. I da dođu vremena kada se taj sistem vrijednosti ozbiljno poremeti, naruši i propadne, i onda se dugo i iznova gradi uz bezbroj dilema. A to su teška i najteža vremena i za pojedinca i za zajednice.
Danas u eri brutalnog kapitalizma i naprasne globalizacije to bi se reklo sve ima svoju cijenu. A cijene i vrijednosti se iz časa u čas drastično mijenjaju.

U takvim okolnostima čovjek mora biti razborit. Besmisleno je preplatiti ili drastično skupo platiti bilo šta što objektivno neće i ne može opravdati svoju cijenu. A životom se plaćaju samo one najsvetije univerzalne vrijednosti koje su opet drugačije u sistemu vrijednosti i pojedinaca i zajednica.

Da krenemo od nekih drevnih vremena kada se rz, obraz, čast i dostojanstvo plaćalo izlaskom na dvoboj. Da ne govorimo da se ginulo za porodicu, za domovinu, imetak i mnoge druge vrijednosti. Ili da se sjetimo velikana, a neki dan je obilježena godišnjica smrti čovjeka koji se spalio kako bi ukazao na zločene koji su se tokom agresije činili u BiH. Ili da se prisjetimo bezbroj moralnih velićina koji su žrtvovali svoje živote iz empatije i pokušaja da spase nekoga čiji je život bio ugrožen. I upravo tu nalazimo suštinski odgovor na ono što nam nalaže moral i po čemu je taj sistem vrijednosti drugačiji od ovoga brutalnog, kapitalističkog po kome "sve ima svoju cijenu".

Dakle kada vidimo da je nečiji život ugrožen, moralno je i dužni smo bez razmišljanja pokušati spasiti tu osobu. Ne postavlja se pitanje kolike su nam šanse. Jednostavno smo to dužni i moral ili etika nam to nalažu. Ako uspijemo to Dobro je iznjedrilo i korist, spasili smo nečiji život. (Ovdje ima i ona vjernička, ko spasi jedan život..., ili ko ubije jednu nedužnu osobu...) Ako u tom naumu o spašavanju te osobe ne uspijemo sam naš pokušaj da to učinimo s moralne tačke gledišta ravan je onome prvom, kao da smo uspjeli. I na kraju ako ne uspijemo nego pri tome pokušaju i sami stradamo (dakle umjesto jednog života izgube se dva), svejedno, naš pokušaj je moralna obaveza,vrhunsko Dobro djelo i čin koji u svakom sistemu vrijednosti zahtijeva krajnji respekt i poštovanje.

S druge strane, danas u moru nepravde, bezzakonja, kriminala, i potpunog potonuća etike i morala, žrtvovati život u situaciji kada bi borba protiv bilo kog oblika zla bila plodotvornija od samog žrtvovanja (suicida)čini mi se uzaludnom, neefikasnom, čak i kukavićkom.
Ako će naše suprotstavljanje zlu ma koje vrste biti plodotvornije i efikasnije, nanijeti tom zlu više štete ili mu napraviti veću prepreku nego što bi u ovako beščutnom društvu to učinio naš suicid, onda mi se čak i sa moralnog stajališta on čini besmislenim.
Sa ovog drugog, materijalističkog da i ne govorimo.

Ili najjednostavnije ovdje je računica i dilema prosta i ona glasi: Šta dobijam i šta gubim, kolikom cijenom i šta u ovom slučaju plaćam?!!
Ipak je razumnije nastaviti borbu i čuvati život jer svaki život pored toga što je nečiji vlastiti vezan je i zaživote mnogih drugih kojima je pored nas do našeg života stalo.

[Novi_Nick]

Hmmmmm, baš teško pitanje i veliki izazov.
Za početak treba reći da svaki pojedinac, sredina i društvo ima neki sistem vrijednosti. I da dođu vremena kada se taj sistem vrijednosti ozbiljno poremeti, naruši i propadne, i onda se dugo i iznova gradi uz bezbroj dilema. A to su teška i najteža vremena i za pojedinca i za zajednice.
Danas u eri brutalnog kapitalizma i naprasne globalizacije to bi se reklo sve ima svoju cijenu. A cijene i vrijednosti se iz časa u čas drastično mijenjaju.

U takvim okolnostima čovjek mora biti razborit. Besmisleno je preplatiti ili drastično skupo platiti bilo šta što objektivno neće i ne može opravdati svoju cijenu. A životom se plaćaju samo one najsvetije univerzalne vrijednosti koje su opet drugačije u sistemu vrijednosti i pojedinaca i zajednica.

Da krenemo od nekih drevnih vremena kada se rz, obraz, čast i dostojanstvo plaćalo izlaskom na dvoboj. Da ne govorimo da se ginulo za porodicu, za domovinu, imetak i mnoge druge vrijednosti. Ili da se sjetimo velikana, a neki dan je obilježena godišnjica smrti čovjeka koji se spalio kako bi ukazao na zločene koji su se tokom agresije činili u BiH. Ili da se prisjetimo bezbroj moralnih velićina koji su žrtvovali svoje živote iz empatije i pokušaja da spase nekoga čiji je život bio ugrožen. I upravo tu nalazimo suštinski odgovor na ono što nam nalaže moral i po čemu je taj sistem vrijednosti drugačiji od ovoga brutalnog, kapitalističkog po kome "sve ima svoju cijenu".

Dakle kada vidimo da je nečiji život ugrožen, moralno je i dužni smo bez razmišljanja pokušati spasiti tu osobu. Ne postavlja se pitanje kolike su nam šanse. Jednostavno smo to dužni i moral ili etika nam to nalažu. Ako uspijemo to Dobro je iznjedrilo i korist, spasili smo nečiji život. (Ovdje ima i ona vjernička, ko spasi jedan život..., ili ko ubije jednu nedužnu osobu...) Ako u tom naumu o spašavanju te osobe ne uspijemo sam naš pokušaj da to učinimo s moralne tačke gledišta ravan je onome prvom, kao da smo uspjeli. I na kraju ako ne uspijemo nego pri tome pokušaju i sami stradamo (dakle umjesto jednog života izgube se dva), svejedno, naš pokušaj je moralna obaveza,vrhunsko Dobro djelo i čin koji u svakom sistemu vrijednosti zahtijeva krajnji respekt i poštovanje.

S druge strane, danas u moru nepravde, bezzakonja, kriminala, i potpunog potonuća etike i morala, žrtvovati život u situaciji kada bi borba protiv bilo kog oblika zla bila plodotvornija od samog žrtvovanja (suicida)čini mi se uzaludnom, neefikasnom, čak i kukavićkom.
Ako će naše suprotstavljanje zlu ma koje vrste biti plodotvornije i efikasnije, nanijeti tom zlu više štete ili mu napraviti veću prepreku nego što bi u ovako beščutnom društvu to učinio naš suicid, onda mi se čak i sa moralnog stajališta on čini besmislenim.
Sa ovog drugog, materijalističkog da i ne govorimo.

Ili najjednostavnije ovdje je računica i dilema prosta i ona glasi: Šta dobijam i šta gubim, kolikom cijenom i šta u ovom slučaju plaćam?!!
Ipak je razumnije nastaviti borbu i čuvati život jer svaki život pored toga što je nečiji vlastiti vezan je i zaživote mnogih drugih kojima je pored nas do našeg života stalo.

[apsidejzi]

Jedine dvije situacije kada bih ja razmisljao na temu smrt ili zivot je:

1) patnja - recimo da fasujem neku neizljecivu bolest i da vidim da mi nije ostalo svakako mnogo a da cu najebat i napatit se. Vjerujem da bih u tom slucaju razmisljao da li da sam sebi skratim muke

2) djeca - da su ugrozeni pa da ja moram uciniti neki oblik zrtve da njih spasim

Sve ostalo je prdimahovina. Sve ce proci. Svako ponizenje se moze prevazici. Stoicki ga prihvatis (stoicizam kao filozofski pravac) i gledas kako da se iscupas iz toga. Ako te neko ponizava gledas sta mozes uciniti da ublazis to u prvi mah te da se izvuces iz toga u nekom srednjem roku. Zbog ponizenja ne vrijedi umirat jer se uvijek moze izvuci iz toga ako pametno povlacis poteze.

[Duka Dizel II]

Kojim god putem u životu da se krene, na njemu te čeka gomila govana.
I to je u redu. Prirodno
Nije u redu da nema te gomile.
Na čoveku je da zapne i ukloni ta sranja sa svog puta, kako zna i ume i nastavi dalje do sledeće gomile.

Uklanjanjem tih govana, to jest problema, čoveka obuzme veliko olakšanje, koje se može nazvati srećom.