Naravno da nije, ali cetnici, kada cuju, bjezeee koliko ih noge nose...Škobo Habu wrote: ↑22/04/2020 14:16 Hrabro od Milanovića.
Sad još čekamo Bakira da kaže kako "tebkir" nije bio građanski ratni poklič.
Mislio sam na 7. muslimansku, Muderiza i takve.
Ne bi me cudilo, samo da napakosti Radovanu loodom, a jes' ga prao na ruke.Škobo Habu wrote: ↑23/04/2020 06:57Mislio sam na 7. muslimansku, Muderiza i takve.
Nišići su sasvim drugo. Pogotovo sad u proljeće. Šteta šti Kojići ne rade.
By the way, da nije Vešović tekbir'o? On je bio na tom potezu zajedno sa Kazazom.
Znalo se mnogo toga...
https://voxfeminae.net/strasne-zene/dia ... skog-rata/Odmah po završetku rata evidenciju je morala predati Odjeljenju zaštite naroda odnosno OZNA-i što ju je posebno pogodilo jer je znala da neće moći ujediniti svu razdvojenu djecu sa njihovim obiteljima. Ubrzo nakon toga povlači se iz javnog života, vraća se u rodni Innsbruck gdje i umire 1978. godine ne primivši nikada priznanje za svoj rad i djelovanje.
Da, samo sto su komunisticke vlasti, iz njima znanih razloga, to krile od javnosti.Škobo Habu wrote: ↑23/04/2020 08:27Znalo se mnogo toga...
https://voxfeminae.net/strasne-zene/dia ... skog-rata/Odmah po završetku rata evidenciju je morala predati Odjeljenju zaštite naroda odnosno OZNA-i što ju je posebno pogodilo jer je znala da neće moći ujediniti svu razdvojenu djecu sa njihovim obiteljima. Ubrzo nakon toga povlači se iz javnog života, vraća se u rodni Innsbruck gdje i umire 1978. godine ne primivši nikada priznanje za svoj rad i djelovanje.
Također u završnom razmatranju postavlja niz značajnih pitanja vezanih uz zanemareno djelovanje Budisavljević i njezinu nevidljivost u povijesnim knjigama i udžbenicima: „Kako to da je njezino djelovanje bilo zanemareno? Kako to da je nitko kasnije nije kontaktirao? Je li to bilo vezano uz to što je bila Austrijanka? Je li razlog bila činjenica da nije bila partijska nego nezavisna aktivistica, gospođa iz visoke građanske klase? Koliko je još značajnih dokumenta ostalo zaboravljeno ili/i uništeno u razdoblju nakon 2. svjetskog rata jer akteri nisu bili aktivisti i aktivistice vladajuće političke opcije? Kako ih pronaći?“
Oko broja žrtva nije bilo konsenzusa ni u bivšoj Jugoslaviji. Po književnim kuloarima su kružile priče da je sam Krleža, recimo, vodio polemike sa srpskom inteligencijom oko ukupnog broja žrtava. Guranje cijele stvari pod tepih je doveo do toga da se Jasenovac, početkom devedesetih, koristi kao sredstvo u ostvarenju političkih ciljeva.animals wrote: ↑23/04/2020 10:40 Ja mislim, da bi uopce napravio Jugoslaviju, i sacuvao je,
Tito poslije Blajburga je morao i neki ustupak napraviti..
Da se Jasenovac ne istice previse..
znalo je se, obiljezavalo, ali kao i sve drugo manje vise.
Nije se na Jasenovcu moglo graditi bratstvo i jedinstvo.
Slavko Goldstein,
predsjednik Uprave Spomen-područja Jasenovac,
autor knjige ‘Jasenovac – tragika, mitomanija, istina’,
"Za sada su naše polazište podaci što ih je prikupio statistički zavod bivše Jugoslavije 1964. godine", kaže Goldstein. "Na tom je popisu 59.188 imena i prezimena osoba ubijenih ili umrlih u jasenovačkim logorima u periodu 1941. i 1945. godine. Na temelju djelomičnih provjeravanja i nekoliko usporednih istraživanja možemo reći da je taj popis nepotpun."
On pokriva između 60 i 70 posto žrtava, ali istodobno na njemu su otkrivene i neke dvostrukosti, odnosno imena unesenih dva puta, kao i imena žrtava ubijenih drugdje, a ne u jasenovačkim logorima.
"Znamo da se nikada neće ustanoviti sasvim točan broj žrtava, ali cilj nam je da budemo što precizniji i istinitiji jer samo se istinom mogu pobiti politikantstva i manipulacije, kako ona proizvoljnim preuveličavanjem, tako i ona prikrivanjem žrtava", kazao je Goldstein, naglasivši kako se za sada radi o najmanje 60, a najviše 100 tisuća ubijenih i umrlih u logorima.
Prema istraživanjima hrvatskih, ali i nekih drugih povjesničara, natpolovičnu većinu žrtava jasenovačkih logora čine Srbi, a zatim po broju ubijenih slijede Židovi, Romi, te Hrvati ubijeni kao protivnici režima"
Paralela sa Srebrenicom - broj stradali u genocidu se stalno umanjuje. Formiraju se komisije za komisijom, spinuje se javnost filmovima sumnjive dokumentativne vrijednosti, poturaju se lažni svjedoci - sjetimo se prije nekoliko godina politizacije cijele priče o nekima koji su bez odobrenja familije sahranjeni u Potočarima.
Kao i svako mjesto zla...Škobo Habu wrote: ↑23/04/2020 15:00 Jasenovac se ne može samo promatrati kroz ono što je NDH učinila srpskom stanovništvu, to je usko gledište, već kao univerzalan primjer šta je čovjek spreman uraditi čovjeku radi ideoloških zabluda.
Ali na tom planu samo radi svijest pojedinca, nikako kolektivan osjećaj.
Postoji tracak nade i u Srbiji i u Hrvatskoj.... Inicijativa mladih za ljudska pravaŠkobo Habu wrote: ↑23/04/2020 12:33 Paralela sa Srebrenicom - broj stradali u genocidu se stalno umanjuje. Formiraju se komisije za komisijom, spinuje se javnost filmovima sumnjive dokumentativne vrijednosti, poturaju se lažni svjedoci - sjetimo se prije nekoliko godina politizacije cijele priče o nekima koji su bez odobrenja familije sahranjeni u Potočarima.
A ja govorim o ljudima koji ce nekad doci umjesto trenutnih glasacaŠkobo Habu wrote: ↑23/04/2020 15:21To je nešto sasvim drugo. Govorim o političkom diskursu i nacionalnim agendama.
Zato i smatram da se na tom planu može samo suočavati pojedinačno, a nikako kolektivno.
Da ne idem puno u ot, ne vjerujem u masovne pojave noćnih mora i odlazaka psihijatru nakon dnevnih klanja, ili bilo kad, kasnije. Zlo je obično vrlo svjesno i aktivno, ovdje je bilo utopljeno u kolektivno (vrlo važno), a žrtva je prethodno dehumanizirana, pa je pojedinačnih slučajeva vjerovatno bilo, ali da se masovno išlo psihijatrima zbog počinjenih zlodjela, savjesti, pokajanja, itd. nekako ne vjerujem. I u ovom i u svakom drugom slučaju masovnih zločina.
Yep.Škobo Habu wrote: ↑23/04/2020 15:28Zato i smatram da se na tom planu može samo suočavati pojedinačno, a nikako kolektivno.
Sam pripadam generaciji koju je rat zatekao u raskoraku, pa je ostala zakinuta za mnogo toga što je trebala znati. No, uvijek se nađe neki modus ako imaš želju da saznaš barem elementarne osnove same istine.
Iz bošnjačkog ugla gledano - ne možeš insistirati na tome da neko prizna genocid u Srebrenici, a da taj Bošnjak nema pijateta prema svim onima Srbima nad kojim se sadistički iživljavao Caco na Kazanima, ili ne imati empatiju za onu curicu iz Grabovice '93. koju su isto tako hladnokrvno likvidirali pripadnici ABiH, ne umanjujući smrt svih ostalih tog dana.
To je minimum ljudskosti.
Davno sam pročitao tu knjigu o logoru u Jasenovcu kojoj danas ne znam ime i autora. Ali neke stvari pamtim i nemam razloga da lažem. Nije se masovno išlo ni svećeniku ni psihijatru zbog zločina ali toga je bilo i ti ljudi kojima su se zločinci povjeravali su svjedoci počinjenog zla. Hvala im što su pristali svjedočiti u ime istine kao što danas mnogi (ne)svjedoče nego "pokrivaju" zločin.Banksy wrote: ↑23/04/2020 15:30Da ne idem puno u ot, ne vjerujem u masovne pojave noćnih mora i odlazaka psihijatru nakon dnevnih klanja, ili bilo kad, kasnije. Zlo je obično vrlo svjesno i aktivno, ovdje je bilo utopljeno u kolektivno (vrlo važno), a žrtva je prethodno dehumanizirana, pa je pojedinačnih slučajeva vjerovatno bilo, ali da se masovno išlo psihijatrima zbog počinjenih zlodjela, savjesti, pokajanja, itd. nekako ne vjerujem. I u ovom i u svakom drugom slučaju masovnih zločina.
