HRT3 21.35.
Orwellovo literarno remek-djelo
1984. poslužilo je
Terryju Gilliamu (
Kralj ribara,
Dvanaest majmuna) kao početna ideja za stvaranje još jedne filmske poslastice.Film je bio nominiran za dva Oscara (scenografiju i scenarij), a osvojio je dvije BAFTA-e (produkcijski dizajn i specijalni efekti), dvije nagrade Bostonskog udruženja filmskih kritičara (epizoda Iana Holma, posebna pohvala za produkcijski dizajn) te tri nagrade Udruženja filmskih kritičara Los Angelesa (redatelj, film i scenarij).
Sam Lowry (
J. Pryce) radi kao činovnik u jednom ministarstvu totalitarističke države koja se praktički guši u silnoj birokraciji. Državom hara skupina takozvanih terorista koji se uporno bore protiv tiranske vlasti. Jedan od glavnih protudržavnih aktivista je Harry Tuttle (
R. De Niro), pa vlast izdaje zapovijed za njegovo hapšenje. Zbog birokratske pogreške policija uhvati nedužnog Harryja Buttlea. Kako sistem ne želi priznati pogrešku, Buttle je smaknut, a Lowry se treba ispričati žrtvinoj porodici. Na tom zadatku slučajno susreće djevojku Jill (
K. Greist) koja mu se neprestano pojavljuje u snovima i mašti. Jill isprva ne želi razgovarati s Lowryjem vjerujući kako je isti kao i svi vladini ljudi, ali se ubrzo uvjeri u njegove dobre namjere. Kako se i ona nalazi na vladinoj crnoj listi, Lowry joj pokušava pomoći.
1984. je bila početna ideja, jer sve je ostalo u filmu plod autorove neobuzdane kreativne snage. I knjiga i film pokazuju sumornu i beznadnu budućnost, no Gilliam za razliku od Orwella ne vidi vladajuću elitu represivnog totalitarizma kao nepogrešivu i bešćutnu mašineriju čija strahovlada uvlači podređenima užas u kosti. U njegovoj je viziji vladajući mehanizam takvog društva pun rupa i pogrešaka, a njegovi izvršioci karikirani i u svakom pogledu nesavršeni. S tim u skladu i Gilliamov je Veliki brat (čija je sveprisutnost, usprkos nespominjanju, osjetna), nasuprot Orwellovoj sivoj eminenciji sotonskih karakteristika, svemoćni tiranin s izrazitim smislom za gorak i okrutan humor.
Dakle, sve je u Gilliamovom filmu pomaknuto (uključujući i izvrsne izvedbe glumačkog ansambla) i začinjeno znatnom dozom ironije te upakirano u kolaž pomno osmišljenih i izvrsno realiziranih prizora zapanjujuće scenografije i osebujne atmosfere. Gilliam nije pristajao na kompromise tijekom produkcije filma pa je ostvario gotovo sve svoje vizualno-sadržajne zamisli. Na vizualnoj je razini tako i najbolje jer malo bi tko na dojmljiviji način prikazao ovakvo društvo budućnosti. Slične su odlike krasile i redateljeva prijašnja ostvarenja. Gilliam je pažnju javnosti prvi put privukao pridruživši se britanskoj skupini komičara
Monty Python i osmislivši ekstravagantne animacije za njihovu seriju
Leteći cirkus. Ubrzo je počeo i režirati, a već su njegovi raniji filmovi (
Monty Python i Sveti Gral,
Time Bandits) otkrili kako je riječ o vrlo nadarenom autoru originalnog vizualnog izražaja. Gilliam se ne zadržava samo na pojavnoj estetici. Njegovi su filmovi i intelektualno prilično zahtjevni. To se pogotovo može primijeniti na
Brazil, autorovo najvažnije djelo dosadašnje karijere koje predstavlja savršen spoj forme i sadržaja i s pravom se nalazi na ljestvicama kultnih filmskih ostvarenja.
Na mapi
Movielanda se nalazi u kvadrantu
F1:
U okviru istog kvadranta toplo preporučujem ludu mađarsku komediju
Kontroll o revizorima u podzemnoj željeznici. Film je prikazan u okviru
Regionalnog programa desetog SFF-a 2004. godine.
