Nivelacija wrote: ↑04/04/2020 15:05
Od 15.03 govore ostanite kuci iduce dvije sedmice, vec je 05.april i opet iduce dvije sedmice su kljucne, shvataju li da bez novcane pomoci gradjani ne mogu biti u zatvoru duze od mjesec dana. Jer kada isteknu i ove dvije sedmice to ce biti vec 40 dana. Gdje je finansijska pomoć stanovništvu? Evo docice i 20.april i sve ce biti isto, reci ce iduce dvije sedmice. Shvataju li ti koji to traže od naroda koliko je BIH siromašna?
Reci iskreno trajace ovako dok se ne pronadje vakcina, idite zaradite dnevnicu ali nemojte nikome prilaziti na 2 metra, maska na glavu, perite ruke svakih pola sata ili omoguci mjesecno im po 500 KM pa zahtjevaj da ostanu kuci. U zatvoru imas i teretanu i 3 obroka sve placeno.
To nema barem 100 000 domaćinstava u BIH
Svako sa imalo mozga može vidjeti da ovo stanje neće nestati prekosutra ili za 14 dana. Ne radi se o danima, možda čak ni sedmicama, nego mjesecima.
Pa šta god ko govorio.
Bitno je u startu ne dopustiti da se virus nekontrolirano širi populacijom, jer tada dolazi do enormnog povećanja smrtnosti zbog nemogućnosti hospitalizacije i adekvatnog liječenja svih kojima je to potrebno. A uz to dolazi i do burn-outa medicinskih radnika koji i sami obolijevaju.
Ovo zasad što radimo mi i zemlje u okruženju u smislu obavezne karantene i izolacije je dobra stvar u sprečavanju slobodne i nekontrolirane transmisije.
Međutim, već sada treba razmišljati kako , nakon nekog kriticnog perioda (možda narednih 15-20 dana) , lagano počinjati vraćati radna mjesta.
Pisao sam na samom početku ovoga da ćemo
morati naučiti se raditi i živjeti SA virusom. Davno sam već dao svoje mišljenje da će se narod morati naviknuti živjeti sa velikim higijenskim oprezom, socijalnom distancom, kulturom života i rada u uvijetima epidemije.
Nije rješenje večno biti u karanteni.
Ali nije rješenje ni pustiti sve niz vodu.
Treba naći modus, balansirati između.
Jedan od načina bi bilo da se donesu zakoni, propisi, mjere obavezne sanitarne i higijesnke propise u svim firmama. Da se omogući rad svim ljudima, ali u kotroliranim uslovima.
Obavezna periodična (sedmična?) Dezinfekcija javnih površina i prostora gdje se radi. Rad minimalnog potrebnog broja ljudi na nekom radnom mjestu. Omogućavanje fexibilnog radnog vremena (iscjepkano u različitim terminima) da ljudi rade u smjenama da se ne viđaju. Ili rad u smjenama po 14 dana jedne skupine radnika, pa obavezna kućna karantena 14 dana, dok druga skupina radnika radi... Tako da, ako se otkrije virus u jednog radnika, čitava ta smjena koja broji minimalan broj ljudi ide u karantenu, a ova zdrava smjena nastavlja sa radom.
Već odavno govorim, postoje različite mogućnosti skoro potpune normalizacije rada gospodarstva i ekonomije, ako se bude držalo striktnih epidemioloških i sanitarnih uputa.
Ne mora sve propasti, ali ne moraju ni radnici biti strpani na malom prostoru na kamaru bez ikakvih higijenskih uslova.
Treba razviti protokole ulaska, izlaska, minimalne socijalne distance, obavezne higijene, dezinfekcije, obavezni smjenski rad po 14 dana i obavezne kucne izolacije radnika koji trenutno odmaraju.
Sve se može ako se hoće. Nužda je majka improvizacije i izuma.