Smajo Ćesir - dječak kojem toliko dugujemo

[cranberries]

Smajo je imao tu nesreću da se rodi u porodici koju je sam Sotona mogao poslati, porodica koja ga je mucila i na kraju ubila. Ranije sam čuo za ovaj slučaj, čitao sam i kada su monstrumi osuđeni ali nisam čitao detalje jer te stvari nekako uvijek izbjegavam ali skoro je FTV objavila emisiju za ovog dječaka koju smo svi dužni pogledati, i ko može kome ne smetaju te mučne stvari ali i kome smetaju, i roditelj i onaj ko to još nije, planira ili ne planira.

MOLIM VAS POGLEDAJTE Nije reklama, nisam pupncano i novcano vezan za FTV ali ovdje ima dosta detalja.

Evo videa:

[cranberries]

Kao roditelj koji imam sina ne mogu da poimam ove stvari, ne mogu da razumijem kako neka majka moze muciti svoje dijete ali ne mogu ni da razumijem kako je mali Smajo imao toliko snage u sebi da sve ove stvari toliko dugo izdrzi.

Svi mu dugujemo, i njemu ali i svakom drugom djetetu koji je u ovoj, slicnoj, boljoj ili losijoj situaciji da im probamo pomoci time sto cemo pricati, uticati, traziti i zahtjevati da oni koji su odgovorni za ovo počnu raditi svoj posao.

Smajo je toliko mučen, a komšije su šutile, šutili su i doktori koji su mu stavili gips na ruku kada su mu je slomili, nisu prijavili tolike ozlijede na dječaku, nisu pozvali socijalnu službu ili prijavili policiji. Socijalna služba totalno van svega, gospođa kaže da nije bilo ništa prijavljeno, iz udobne fotelje koju je dobila zato što se kreše s nekim ko je na vlasti iz SDA, SDP, HDZ, SNSD, DP, NP, DF, PH, KDU, MFU, VKS, KSP, SPP, SPS, SDS, HNS, PSZ, TTN, SNK, SDH, ili neke od još 200 stranki u Bosni i Hercegovini.

Dok se Dodik, Bakir i Dragan još uvijek bave prebrojavanjem ko je musliman, srbin i hrvat djeca nam umiru, mučeni, gaženi, kliještima čopani.

Svi smo mi krivi za to što Smajo nije mogao plakati kada mu je očuh kliještima čupao kozu, kada mu je majka voskom kapala po ušima, očuh po mošnicama. I trebamo pričati o tome, što glasnije, zahtjevati odgovornost od svih nas da zaštitimo bar djecu.

[moonca]

Smajo je toliko mučen, a komšije su šutile, šutili su i doktori koji su mu stavili gips na ruku kada su mu je slomili, nisu prijavili tolike ozlijede na dječaku, nisu pozvali socijalnu službu ili prijavili policiji. Socijalna služba totalno van svega, gospođa kaže da nije bilo ništa prijavljeno, iz udobne fotelje koju je dobila zato što se kreše s nekim ko je na vlasti iz SDA, SDP, HDZ, SNSD, DP, NP, DF, PH, KDU, MFU, VKS, KSP, SPP, SPS, SDS, HNS, PSZ, TTN, SNK, SDH, ili neke od još 200 stranki u Bosni i Hercegovini.

..Neoprostivo-- oni su prvi da reaguju i upozore...

[Ludzak]

Kao što na kraju Ćemalović veli da živimo u poremećenom društvu, i da svaki haustor mora po jednog psihijatra imati.

[Naslovnica]

Smajo je imao tu nesreću da se rodi u porodici koju je sam Sotona mogao poslati, porodica koja ga je mucila i na kraju ubila. Ranije sam čuo za ovaj slučaj, čitao sam i kada su monstrumi osuđeni ali nisam čitao detalje jer te stvari nekako uvijek izbjegavam ali skoro je FTV objavila emisiju za ovog dječaka koju smo svi dužni pogledati, i ko može kome ne smetaju te mučne stvari ali i kome smetaju, i roditelj i onaj ko to još nije, planira ili ne planira.

MOLIM VAS POGLEDAJTE Nije reklama, nisam pupncano i novcano vezan za FTV ali ovdje ima dosta detalja.

Evo videa:

Nisam pogledao niti želim da gledam.
Suze su mi same išle kada je slučaj dospio u javnost.
Znao sam se uhvatiti da naprosto "buljim" u sliku rahmetli Smaje, pogotovu u njegove oči.
I dan danas kada ih pogledam, evo, oči zasuze.
Jadno dijete su mučili i prolazio je kroz takvu torturu koju niko ni najgorem neprijatelju ne bi poželio. Ni kriv ni dužan. Nevin.
I svi su to znali.
Roditelji, očuh, dedo, nana, komšiluk, socijalne službe, doktori, komšije, naselje...
Krivi smo svi mi.
Izvini Smajo i neka ti je rahmet napaćenoj duši.

[mali_balon]

Tad neki neopisiv zivotinjski bijes iz mene i evo opet sad kad vidjeh temu i sliku....dijete ne bi trebalo imati ovakav pogled i ovako tuzne oci....

[bingov buraz]

Ne mogu gledati,i ono što sam tad pročitao me proganjalo danima.

[Lalena]

Htjedoh nesto pametno napisati, ali mozak mi blokira, jednostavno, ne mogu naci rijeci dostojne ikakvog komentara...
Nemam snage pogledati video...

Gledam sliku, podsjeca me na moga sina u tim godinama...
I onda osjecam kao da se gusim..., ne suzama, nego me dave nevjerica, ocaj, strah, nepravda,bol, tuga, pa opet nevjerica?!
I opet... nikada necu shvatiti... da ima bolesnih ljudi, to vjerujem... Ali, da nije bilo nikoga, bas nikoga, normalnog, ko bi nesto primjetio, zabrinuo se, poduzeo nesto, zastitio dijete?!
Svi su ga izdali, i porodica, i drustvo, sistem, svi...

[mayab]

nema kazne....

[statixx]

Imam i ja sina od tri godine, gledao sam ovaj dokumentarac nedavno na FTVu. Suze i bijes naviru iz tebe. Preporucujem ti da ne gledas.

Najvise mi se vrtila ideja po glavi kako bi bilo dobro kada bi se covjek mogao odreci svog zivota i podariti ga ovom dijetetu, da bude kao da nikad nije dozivio ovu traumu, patnju i mucenje.

[Entropio]

Sjecam se ovog slucaja kad je dospio u medije...

Automatski izgubis vjeru i u ljude i u boga. Strasno.

[vjeshalica]

[emirolini]

Komsinica kaze da je primjetila da dijete ne moze vise hodati i cula nenu kako ga po noci udara??? I nista?? Koja pamet, koja ogranicenost!

[cyprus]

Kolege su mi jučer pričale dijelove iz ove emisije, dokumentarca, šta li je već... Nema šanse da ja to mogu pogledat! Ono što su mi ispričali je nešto vjerovatno najstrašnije i najtužnije što sam ikada čuo... Pa kakvi su to monstrumi, kakva smo mi to okolina, sunce ti jebem...

[Bloo]

Kolege su mi jučer pričale dijelove iz ove emisije, dokumentarca, šta li je već... Nema šanse da ja to mogu pogledat! Ono što su mi ispričali je nešto vjerovatno najstrašnije i najtužnije što sam ikada čuo... Pa kakvi su to monstrumi, kakva smo mi to okolina, sunce ti jebem...

Bolesna mahalska sredina.
Sredina koja ne zove policiju kada se desava porodicno nasilje, sredina kojoj je krilatica i moto ponasanja "sta ce mahala reci", sredina koja voli da gura nos, ali ne i da intervenise, sredina u kojoj policajac tretira zrtvu porodicnog nasilja kao da je ona kriva, sredina u kojoj je zrtva vjerovatno zasluzila premlacivanje...ne zelimo da se zamjerimo komsiji zovuci policiju, soc. sluzbu itd. jer pusti to, nije nas problem, mozda ce i meni doci na vrata ...
Truli smrad kasabe se nikada nije izvjetrio iz ove kotline niti su stanovnici ikada razvili empatiju. Cast izuzecima.
Sve što je potrebno za trijumf zla jeste da dobri ljudi ne učine ništa.
I učiniše NIŠTA.

[vjesticanametli]

Ja nisam mogla gledati. Nikad necu shvatiti da zena moze roditi i to uciniti. Onu krmacu treba zatuci.

[muha_sa]

Vi koji ste to gledali imate dobar želudac--ne zamjeram, samo kažem

[Rockefeller]

Katastrofa.

Ovo je nasa stvar, stvar komsije jebenog koji nije reagovao, koji nije pozvao policiju i druge organe zaduzene za „ovakvo“ nesto. Komsija koji je glavu okretao i misleci u sebi „nije ovo moja stvar“. E jest.

[hadzinicasa]

mislim da bi svako trebao odgledati ovu emisiju. koliko god mu se stomak prevrtao i sve to bilo mucno iz jednog jedinog razloga - mi pred licem ove tragedije nismo bitni. nasi licni osjecaji zgrazavanja nad ovim nedjelom vrijede samo u slucaju da ucinimo sve sto je u moci nas kao pojedinca da do slicnog zlocina ne dodje u buducnosti. sto znaci da trebalo uciniti sve da sakupimo sve moguce informacije koje nam mogu ukazati na postojanje mogucnosti da se ovako nesto desi, te da djelujemo u sklopu i izvan svojih mogucnosti da to sprijecimo. ne pomaze nista da kazemo - sistem treba da se pobrine za to, kad svi znamo da sistem pa i onaj najsavrseniji ima svoje mane, rupe i kratere kroz koje se moze desiti da ipak dodje do toga da se djeci nanese zlo.

niko ne ocekuje niti trazi od nas da "razumijemo", mislim da je normalnom covjeku nemoguce mentalno obuhvatiti um monstruma, ali je moguce znati da oni postoje i da cesto zive pored nas, da se ramenom ocesemo o njih na ulici. koliko nas je vidjelo da roditelj udari dijete na ulici i koliko nas je prislo tom istom roditelju da mu kaze - zvacu ti policiju, a kamo li da zovne policiju!? jer - batina je iz raja izasla, zar ne? i ocuvanje jedinstva porodice je na prvom mjestu, jel'. sramota se razvesti, sramota da djeca odrastaju bez oca ili majke. nastavi niz.

odgledala sam ovu emisiju ali i serijal (ima na Netflixu) Trials of Gabriel Fernandez (6 epizoda) - djecak iz US, 8 godina star sa sudbinom istom kao ona malog Smaje i on ostavlja pitanje, jer se ponovilo, da li ikako mozemo da uradimo dovoljno... da se nikad ne ponovi. Dokumentarac se bavi vrlo interesantnim pitanjima - pitanjima zakazivanja pojedinaca, profesionalaca, pa citavog sistema, birokratije koja samoj sebi postaje svrha do nivoa kada sama sebe stiti; zatim uloge razlicitih aparata do moralnih dilema kao sto su uvodjenje data minig modela u risk assesmentu (meni posebno zanimljjivog - u epizodi 5 koja je iznimno potresna) potencijalnih kako ih oni zovu "porodica koje bi mogle uci u sistem", bavi se pitanjima predrasuda (bias), odnosno statistickog uzorka koji se koristi u razvijanju ovog programa, pa do moralnih pitanja smrtne kazne.

povlaci se i pitanje zrtve, mentaliteta zrtve - u ovom slucaju djeteta koje je zapravo nemocno licem u lice sa odraslom osobom i za koje je duznost svih nas da ga zastitimo. kaze u jednom trenutku da se, parafraziram, stanje jednog drustva ogleda u tome kako se odnosi prema djeci, starcima i zivotinjama - dakle onim bespomocnim, onima koji ovise o svima nama. tu smo, bojim se, svi zakazali. pitanje zrtve, odnosno ta kompleksna kategorija, je nekako najvise izlozena propitivanju, odnosno kako je danas moderno reci - kritickom preispitivanju. za monstruma se zna da je monstrum, tu cesto nema ni odgovora niti se trazi previse dalje od - devijantna licnost cije su devijacije uzrokovane raznoraznim faktorima. pitamo se da i uspijemo razumjeti i faktore i kako je do toga doslo, cak i kad ne mozemo, kako rekoh obuhvatiti umum monstruoznost samog cina. Zrtve prolaze drugacija iskusenja - od slucajeva zlostavljanja zena, pa nadalje... zasto nije ovo ili ono, tada ili nekada, rekao/la, ucinio/la, itd. prezivjele zrtve genocida ili holokausta prolazile su kroz pitanja - zasto niste pokusali pobjeci ili boriti se - implicitno stavljajuci dio krivice na njihova pleca. i ovo je jos u "ekstremnim" slucajevima. a za druge da i ne govorim.

Odnosi u porodici u uvijek kompleksni, pogotovo u porodicama kod kojih postoji disfunkcionalnost. "Sve sretne porodice lice jedna na drugu, a svaka nesretna porodica, nesretna je na svoj nacin".

kako bi jedno drustvo bilo bolje, potrebno je da svaki pojedinac u njemu djeluje. svi mi. i zato ovo treba pogledati. da ne bi skidali odgovornost sa sebe, nikada. da bi se pobrinuli za njih i zbog Smaja koji zive medju nama. nek se stomak okrece. i treba da se okrece.

jadno, malo, zlatno, nevino dijete.

[cranberries]

Slazem se, svi trebate pogledati, pricati sto vise o ovom djecaku. Da svi znaju i cuju njegovu tihu patnju. Smajo je toliko mucen a nije smjeo ni zaplakati. To je hrabrost tezine cijelog ovog svijeta. Skupite i vi te malo hrabrosti i pogledajte, vjerujte, tesko je i duse i srce boli i ne prestajete pricati o tome, niti misliti o tome. Sto vise se prica to je veca sansa da sprijecimo nesto opet ovako, jer i poslije 4,5 godina poslije Smajine smrti, nista se nije promjenilo. Opet se prica ko je veci srbin, hrvat, bosnjak a ne o tome da se unaprijede zivoti i da se donose zakoni ili da se napravi organizovana drzava.

[vjesticanametli]

mislim da bi svako trebao odgledati ovu emisiju. koliko god mu se stomak prevrtao i sve to bilo mucno iz jednog jedinog razloga - mi pred licem ove tragedije nismo bitni. nasi licni osjecaji zgrazavanja nad ovim nedjelom vrijede samo u slucaju da ucinimo sve sto je u moci nas kao pojedinca da do slicnog zlocina ne dodje u buducnosti. sto znaci da trebalo uciniti sve da sakupimo sve moguce informacije koje nam mogu ukazati na postojanje mogucnosti da se ovako nesto desi, te da djelujemo u sklopu i izvan svojih mogucnosti da to sprijecimo. ne pomaze nista da kazemo - sistem treba da se pobrine za to, kad svi znamo da sistem pa i onaj najsavrseniji ima svoje mane, rupe i kratere kroz koje se moze desiti da ipak dodje do toga da se djeci nanese zlo.

niko ne ocekuje niti trazi od nas da "razumijemo", mislim da je normalnom covjeku nemoguce mentalno obuhvatiti um monstruma, ali je moguce znati da oni postoje i da cesto zive pored nas, da se ramenom ocesemo o njih na ulici. koliko nas je vidjelo da roditelj udari dijete na ulici i koliko nas je prislo tom istom roditelju da mu kaze - zvacu ti policiju, a kamo li da zovne policiju!? jer - batina je iz raja izasla, zar ne? i ocuvanje jedinstva porodice je na prvom mjestu, jel'. sramota se razvesti, sramota da djeca odrastaju bez oca ili majke. nastavi niz.

odgledala sam ovu emisiju ali i serijal (ima na Netflixu) Trials of Gabriel Fernandez (6 epizoda) - djecak iz US, 8 godina star sa sudbinom istom kao ona malog Smaje i on ostavlja pitanje, jer se ponovilo, da li ikako mozemo da uradimo dovoljno... da se nikad ne ponovi. Dokumentarac se bavi vrlo interesantnim pitanjima - pitanjima zakazivanja pojedinaca, profesionalaca, pa citavog sistema, birokratije koja samoj sebi postaje svrha do nivoa kada sama sebe stiti; zatim uloge razlicitih aparata do moralnih dilema kao sto su uvodjenje data minig modela u risk assesmentu (meni posebno zanimljjivog - u epizodi 5 koja je iznimno potresna) potencijalnih kako ih oni zovu "porodica koje bi mogle uci u sistem", bavi se pitanjima predrasuda (bias), odnosno statistickog uzorka koji se koristi u razvijanju ovog programa, pa do moralnih pitanja smrtne kazne.

povlaci se i pitanje zrtve, mentaliteta zrtve - u ovom slucaju djeteta koje je zapravo nemocno licem u lice sa odraslom osobom i za koje je duznost svih nas da ga zastitimo. kaze u jednom trenutku da se, parafraziram, stanje jednog drustva ogleda u tome kako se odnosi prema djeci, starcima i zivotinjama - dakle onim bespomocnim, onima koji ovise o svima nama. tu smo, bojim se, svi zakazali. pitanje zrtve, odnosno ta kompleksna kategorija, je nekako najvise izlozena propitivanju, odnosno kako je danas moderno reci - kritickom preispitivanju. za monstruma se zna da je monstrum, tu cesto nema ni odgovora niti se trazi previse dalje od - devijantna licnost cije su devijacije uzrokovane raznoraznim faktorima. pitamo se da i uspijemo razumjeti i faktore i kako je do toga doslo, cak i kad ne mozemo, kako rekoh obuhvatiti umum monstruoznost samog cina. Zrtve prolaze drugacija iskusenja - od slucajeva zlostavljanja zena, pa nadalje... zasto nije ovo ili ono, tada ili nekada, rekao/la, ucinio/la, itd. prezivjele zrtve genocida ili holokausta prolazile su kroz pitanja - zasto niste pokusali pobjeci ili boriti se - implicitno stavljajuci dio krivice na njihova pleca. i ovo je jos u "ekstremnim" slucajevima. a za druge da i ne govorim.

Odnosi u porodici u uvijek kompleksni, pogotovo u porodicama kod kojih postoji disfunkcionalnost. "Sve sretne porodice lice jedna na drugu, a svaka nesretna porodica, nesretna je na svoj nacin".

kako bi jedno drustvo bilo bolje, potrebno je da svaki pojedinac u njemu djeluje. svi mi. i zato ovo treba pogledati. da ne bi skidali odgovornost sa sebe, nikada. da bi se pobrinuli za njih i zbog Smaja koji zive medju nama. nek se stomak okrece. i treba da se okrece.

jadno, malo, zlatno, nevino dijete.

Sve se ja slazem. Gledah na netflixu ono, a pola ovog dok. Sam odgledala. Nisam mogla dalje. Majka sam, a jedan moj posao je direktno vezan za djecu. Znam koliko ih volim i jednostavno ne mogu uopste ljude koji ovo cine da shvatim. Jedne prilike sam zaista napala kuju u SA na ulici koja je osamarila dijete. Znas da su drugi napali mene. Odakle mi pravo? Nikad trulu mahalu promijeniti. Ja imam obavezu prijaviti i najmanju promjenu na djeci.....od toga da li su cisti, pravi i zdravi, siti......ma da ti ne pricam koliko se sluzbi oko toga vrti. I opet imas neke sumnje uvijek koje ne mozes dokazati i ne smijes ih naglas reci. Ogromna odgovornost i svaku vecer se zapitas da li si ucionio sve sto je moguce i je li sve ok?
I mnogo je toga, ali ne ispliva. Kroz posao vidim koliko je to sve kancerogeno i koliko je porodica s nasih prostora pogodeno porodicnim nasiljem. Vjeruj mi nekad ne mogu da spavam.

[Rothmans]

milion peripetija da dobiješ dozvolu za pištolj ,a ovamo svaka šuša može imati dijete ? pu krmačo psihpatska ,nafarabala kosu i traži da joj se pomogne strunit ćeš u kazamatu

[Naslovnica]

Meni u cijeloj ovoj priči nije poenta kolika i kakva je kazna za ove monstrume, jer za njih adekvatna kazna za mučenje jadnog Smaje jednostavno ne postoji.
Meni se srce cijepa, suze same krenu, glava me zaboli, urlao bih, ne znam šta bih, na patnje kroz koje je ovo jadno i nevino dijete prolazilo, a ja sam živio 10tak kilometara zračne linije od njega i mirno spavao. Imam u sebi nekakav osjećaj krivnje, zaista. Kako je sve to moglo da se desi jadnom malom Smaji, a da niko, baš niko, ništa nije rekao ili uradio da spasi to nevino dijete.
Nije rahmetli Smajo jedini, bilo je još slučajeva poslije njega, ali mi se ovaj nekako najviše urezao u glavu i pamtiću ga dok sam živ. Kao nekakav pečat u životu. Zaista mi je sve to kada se desilo, svi ti detalji i sudbina malog Smaje toliko teško pala da sam skrivao suze od kolega i kući od porodice, dođem kući pa izgrlim djecu, kažem im da ih volim, pa mi glas zadrhti, a oni me čudno gledaju. Gledam da ti ne bude pred ženom, jer muškarci ne plaču. A itekako znaju zaplakati.

[malocvijece]

Vidiš da je sve u porodici ludo. Nena najviše. Kona je u jednoj emisiji rekla da su znači zvati hitnu samo recimo što nenu boli glava, a ovamo šta su radili s djece. Vjerovatno ni Smajina mati nije bolje prolazila dok je i sama bila dijete. I onda je i sama postala monstrum.

Ja sam imala priliku da čujem šta priča selo nakon što se jedna mlada žena ubila, a ostavila je dvoje male djece iza sebe (mislim, zvanično se ubila, a ustvari ko zna). Aman, odmah svi pričaju kako su je psihički i fizički zlostavljali svi u muževoj porodici, pa i muž. Kao zgroženi svi. A što nisu ranije reagovali? Valjda im bilo lakše da zatvore oči, jer valja živjeti s komšilukom bla bla

[Ludzak]

Sjecam se ovog slucaja kad je dospio u medije...

Automatski izgubis vjeru i u ljude i u boga. Strasno.

Vjera u boga ti je isto kao i vjera u ljude. Vjeruješ u ono nešto što ti ne može pomoći. Ljudi, kako kad, nekad se zayebu pa pomognu, ali od boga ne možeš to očekivati.