Jala Brat & Buba Corelli

[dale cooper]

Ne, ne i ne! Nastavljaš Pirketovu zamjenu teza.

Samopromocija, hvalisanje, brendovi sve je to preuzeto iz poetike hip hopa, pa i produkcijski su oni likovi iz hip hop scene; ti trikovi su im odavno poznati. Ako išta koriste, koriste folk "trikove".

Da, da, još uvijek su prisutni svi ovi hip-hop signifieri koje spominješ, ali ja govorim o suštini, o duhu i duši pjesme, koju kada čuješ nikada
ne možeš zamijeniti sa američkim rapom i hip-hopom. Unušenje ruralnog, balkanskog folk elementa u hip hop suštinski mijenja stvari. Odnosno ruralizacija urbanog, što je prisutno i u drugim sferama života na Balkanu.

[zomri]

Ne, ne i ne! Nastavljaš Pirketovu zamjenu teza.

Samopromocija, hvalisanje, brendovi sve je to preuzeto iz poetike hip hopa, pa i produkcijski su oni likovi iz hip hop scene; ti trikovi su im odavno poznati. Ako išta koriste, koriste folk "trikove".

Da, da, još uvijek su prisutni svi ovi hip-hop signifieri koje spominješ, ali ja govorim o suštini, o duhu i duši pjesme, koju kada čuješ nikada
ne možeš zamijeniti sa američkim rapom i hip-hopom. Unušenje ruralnog, balkanskog folk elementa u hip hip suštinski mijenja stvari. Odnosno ruralizacija urbanog, što je prisutno i u drugim sferama života na Balkanu.

E jebem ga ja ako iz svega toga prvo čuješ folk! Po meni je turbo folk "urbanizacija ruralnog" a balkaton (urbo-folk ) "ruralizacija urbanog" , da iskoristim tvoju nomenklaturu Jedno je u određenom smislu desni centar, drugo lijevi i to je ta fundamentalna razlika.

Pritom od početka se slažemo da ova muzika ima folk elemenata, samo je kod nas razlika u poimanju njegovog ili njegovih intenziteta.

[dale cooper]

Ne, ne i ne! Nastavljaš Pirketovu zamjenu teza.

Samopromocija, hvalisanje, brendovi sve je to preuzeto iz poetike hip hopa, pa i produkcijski su oni likovi iz hip hop scene; ti trikovi su im odavno poznati. Ako išta koriste, koriste folk "trikove".

Da, da, još uvijek su prisutni svi ovi hip-hop signifieri koje spominješ, ali ja govorim o suštini, o duhu i duši pjesme, koju kada čuješ nikada
ne možeš zamijeniti sa američkim rapom i hip-hopom. Unušenje ruralnog, balkanskog folk elementa u hip hip suštinski mijenja stvari. Odnosno ruralizacija urbanog, što je prisutno i u drugim sferama života na Balkanu.

E jebem ga ja ako iz svega toga prvo čuješ folk! Po meni je turbo folk "urbanizacija ruralnog" a balkaton (urbo-folk ) "ruralizacija urbanog" , da iskoristim tvoju nomenklaturu Jedno je u određenom smislu desni centar, drugo lijevi i to je ta fundamentalna razlika.

Pritom od početka se slažemo da ova muzika ima folk elemenata, samo je kod nas razlika u poimanju njegovog ili njegovih intenziteta.

Da, mogu se složiti sa ovim boldanim.

[BadBoy]

Ne, ne i ne! Nastavljaš Pirketovu zamjenu teza.

Samopromocija, hvalisanje, brendovi sve je to preuzeto iz poetike hip hopa, pa i produkcijski su oni likovi iz hip hop scene; ti trikovi su im odavno poznati. Ako išta koriste, koriste folk "trikove".

Da, da, još uvijek su prisutni svi ovi hip-hop signifieri koje spominješ, ali ja govorim o suštini, o duhu i duši pjesme, koju kada čuješ nikada
ne možeš zamijeniti sa američkim rapom i hip-hopom. Unušenje ruralnog, balkanskog folk elementa u hip hop suštinski mijenja stvari. Odnosno ruralizacija urbanog, što je prisutno i u drugim sferama života na Balkanu.

Pretpostavljam da znaš historiju hip-hopa i rapa. U takvim okolnostima, postavlja se pitanje, da li "pravi hip-hop" ikada može biti ičiji osim crnački. Hoću reći, u okolnostima bosansko-hercegovačkog društva, da li smo mi išta drugo mogli doprijeniti hip-hopu kao žanru osim našeg autohtonog folka?

[dale cooper]

Ne, ne i ne! Nastavljaš Pirketovu zamjenu teza.

Samopromocija, hvalisanje, brendovi sve je to preuzeto iz poetike hip hopa, pa i produkcijski su oni likovi iz hip hop scene; ti trikovi su im odavno poznati. Ako išta koriste, koriste folk "trikove".

Da, da, još uvijek su prisutni svi ovi hip-hop signifieri koje spominješ, ali ja govorim o suštini, o duhu i duši pjesme, koju kada čuješ nikada
ne možeš zamijeniti sa američkim rapom i hip-hopom. Unušenje ruralnog, balkanskog folk elementa u hip hop suštinski mijenja stvari. Odnosno ruralizacija urbanog, što je prisutno i u drugim sferama života na Balkanu.

Pretpostavljam da znaš historiju hip-hopa i rapa. U takvim okolnostima, postavlja se pitanje, da li "pravi hip-hop" ikada može biti ičiji osim crnački. Hoću reći, u okolnostima bosansko-hercegovačkog društva, da li smo mi išta drugo mogli doprijeniti hip-hopu kao žanru osim našeg autohtonog folka?

Dobra pitanja, koja su ipak za malo šire rasprave. Ono o čemu smo ja i zomri raspravljali je granica do koje možeš flertovati sa folkom
odnosno ruralnim elementima, a da se to još uvijek može nazvati hip-hopom odnosno urbanom muzikom. Ja smatram da je ta granica
pređena, dok zomri misli da je taj nivo intenziteta još uvijek na urbanoj strani.

[BadBoy]

Dobra pitanja, koja su ipak za malo šire rasprave. Ono o čemu smo ja i zomri raspravljali je granica do koje možeš flertovati sa folkom
odnosno ruralnim elementima, a da se to još uvijek može nazvati hip-hopom odnosno urbanom muzikom. Ja smatram da je ta granica
pređena, dok zomri misli da je taj nivo intenziteta još uvijek na urbanoj strani.

Tačno, jesu za širu diskusiju ali su povezana sa vašom pričom. Ali evo da se vratimo u okvire postojeće konverzacije, šta je to po tebi što Jalu i Bubu "prevaljuje" na stranu folka?

[dale cooper]

Dobra pitanja, koja su ipak za malo šire rasprave. Ono o čemu smo ja i zomri raspravljali je granica do koje možeš flertovati sa folkom
odnosno ruralnim elementima, a da se to još uvijek može nazvati hip-hopom odnosno urbanom muzikom. Ja smatram da je ta granica
pređena, dok zomri misli da je taj nivo intenziteta još uvijek na urbanoj strani.

Tačno, jesu za širu diskusiju ali su povezana sa vašom pričom. Ali evo da se vratimo u okvire postojeće konverzacije, šta je to po tebi što Jalu i Bubu "prevaljuje" na stranu folka?

Vraćajući se na onaj svoj prvi post vezan za članak sa prethodne strane, jednostavno mislim da su pjesme Jale i Bube mnogo više u duhu
turbo folka nego li što su recimo u duhu urbane muzike. Nedvojbeno da oni koriste imidž, produkcijske i druge signifiere hip-hop
i urbane muzike i kulture, ali ispod te površine mislim da mnogo više imaju zajedničkog sa turbo folkom. Zato sam i napisao onaj gore post
sa kojim se slažem sa teorijom Imamovića da su Jala i Buba, ali i ostali koji surađuju sa njihovom Imperijom duhovni nasljednici Južnog
Vetra i izvođača za koje su oni pisali i radili.

I ne može biti slučajno da su Jala i Buba pronašli mnogo veću publiku u onom trenutku kada su ubacili folk elemente u svoju muziku.
Hip-hop je bez obzira na prethodne uspjehe Ede i Frenkija kao i nekih drugih hrvatskih i srpskih izvođača tog žanra bio više kultni
fenomen nego neka regionalna mega uspješnica kao što je to sada nedvojbeno slučaj sa Jalom, Bubom, Rastom i ostalima koji se
vrte oko Imperije. To jedino može značiti da su ih počeli slušati ljudi koje nikada nije baš zanimao hip-hop/rap u svom izvornom
obliku i kojima je turbo folk muzika ovdašnjih prostora mnogo bliža senzibilitetu i slušalačkim navikama. Sa Jalom i Bubom su
dobili sve to prezentovano u moderno i urban looking ruho.

[BadBoy]

Ali još uvijek mi nisi konkretno ukazao na elemente koje kod njih vuku na folk.

Ja imam jedan ključan i ogroman ali neću reći dok ne čujem tvoje mišljenje
Samo ću reći da je to za mene i jedini element koji ih veže za folk, po svemu ostalom su i dalje hip-hop.

[dale cooper]

Pretpostavljam da hoćeš da ti ukažem na konkretan zvučni elemenat? Mislim da nema potrebe, jer smo ranije to prežvakali hiljadu puta.
A druga stvar je da ja čitavo vrijeme na ovoj stranici i u raspravi sa zomrijem govorim o duhu pjesama.

[BadBoy]

Pretpostavljam da hoćeš da ti ukažem na konkretan zvučni elemenat? Mislim da nema potrebe, jer smo ranije to prežvakali hiljadu puta.
A druga stvar je da ja čitavo vrijeme na ovoj stranici i u raspravi sa zomrijem govorim o duhu pjesama.

Al cijeli duh pjesama jeste hip-hoperski. Novac, slava, skupe stvari, markirana roba, kurve, droga, nasilje. Sve je to hip-hop od najjranijih dana. Nije njihova krivica što se tu a priori preklapaju sa folkom. Možda je to turbo folk originalno "skinuo" od hip-hopa?

Za mene je Maya Berovic jedini folk element. Kad ona pusti seljački avaz nema dileme na kojoj su strani granice.

Ali evo npr. poslušaj "Bebi" još jednom. Svjetski beat. Tekst isto tako kao i svaka druga trap pjesma iz perioda 2017-2020. Future na tome napravio karijeru. Spot, svjetski. Nema ni traga "duhu folka".

Tako da ne razumijem u čemu se ogleda folk u njivom duhu pjesama.

[dale cooper]

Pretpostavljam da hoćeš da ti ukažem na konkretan zvučni elemenat? Mislim da nema potrebe, jer smo ranije to prežvakali hiljadu puta.
A druga stvar je da ja čitavo vrijeme na ovoj stranici i u raspravi sa zomrijem govorim o duhu pjesama.

Al cijeli duh pjesama jeste hip-hoperski. Novac, slava, skupe stvari, markirana roba, kurve, droga, nasilje. Sve je to hip-hop od najjranijih dana. Nije njihova krivica što se tu a priori preklapaju sa folkom. Možda je to turbo folk originalno "skinuo" od hip-hopa?

Za mene je Maya Berovic jedini folk element. Kad ona pusti seljački avaz nema dileme na kojoj su strani granice.

Ali evo npr. poslušaj "Bebi" još jednom. Svjetski beat. Tekst isto tako kao i svaka druga trap pjesma iz perioda 2017-2020. Future na tome napravio karijeru. Spot, svjetski. Nema ni traga "duhu folka".

Tako da ne razumijem u čemu se ogleda folk u njivom duhu pjesama.

Ne znam, "u duhu" stvari je inače teško objasniti riječima. Ali znam kada čujem. I znam da jednostvno ne mogu zamijeniti američki rap sa
urbo folkom kada čujem. I to ne zbog očiglednih stvari. Mislim u pravu ste i ti i zomri kada kažete da imidž, tekstovi, produkcija,
beatovi ukazuju da to jeste hip-hop. Ali srž, duša svega toga...meni nisu. Moguće da je to povezano i sa onim pitanjima koja si postavio ranije.

Isto recimo kao što Jelena Karleuša danas ima modernu pop produkciju po uzoru na zapadne mainstrem trendove ali je opet suštinski turbo folk pjevačica. I nikada je ne možeš zamijeniti za ne znam recimo....Arianu Grande.

[zomri]

problem sa turbo folkom je što se termin koristi za sve i svašta. za mene je turbo folk kao žanr prestao postojati tamo negdje oko 2000. sa gašenjem popularnosti euro dance-a i okretanja nekim drugim strujanjima u tom prije svega srpskom folku tog vremena. otprilike tad se prestalo ratovati na ovim prostorima.

e sad, pirke i mnogi drugi i dan danas taj termin koriste uglavnom kao zamjenicu za nešto što je masovni ukus, kao neki sveobuhvatni termin za "lošu" muziku.

i dale-ovo objašnjenje folka u njihovoj muzici za sad se, nažalost moram reći, nije puno maklo od toga.

[dale cooper]

Pa dobro, možda je turbo folk postao limitiran kao catch all fraza za ovo što taj zvuk danas predstavlja, jer je nebrojeno puta evoluirao i
pokazao se prilagodljivim raznim trendovima prisutnim u stranoj mainstream muzici. U jednu ruku je postao nova pop muzika ovih prostora
u smislu popularnosti i slušanosti.

[BadBoy]

Ne znam, "u duhu" stvari je inače teško objasniti riječima. Ali znam kada čujem. I znam da jednostvno ne mogu zamijeniti američki rap sa
urbo folkom kada čujem. I to ne zbog očiglednih stvari. Mislim u pravu ste i ti i zomri kada kažete da imidž, tekstovi, produkcija,
beatovi ukazuju da to jeste hip-hop. Ali srž, duša svega toga...meni nisu. Moguće da je to povezano i sa onim pitanjima koja si postavio ranije.

Isto recimo kao što Jelena Karleuša danas ima modernu pop produkciju po uzoru na zapadne mainstrem trendove ali je opet suštinski turbo folk pjevačica. I nikada je ne možeš zamijeniti za ne znam recimo....Arianu Grande.

"Udario" si na zanimljiv problem i naveo me na razmišljanje. Ruku na srce i ja ne mogu Karleušu zamijeniti sa Arianom Grande, nikako.

Ali onda mi je palo na pamet da je to vjerovatno uzrokovano našom kognitivnom pristranošću (cognitive bias na eng. nemam adekvatan prevod na naš jezik). O čemu se radi? Pa jednostavno, mi znamo ko je Karleuša. To nam boji sve njene uratke tako da ih gledamo kroz prizmu folka.

Ali ako bi "naslijepo" pustio neku njenu pjesmu (nešto mi se sad u glavi vrti "Upravo ostavljena") ili "Bebi" od Jale i Bube prosječnom Amerikancu rekli bi ti za prvu da je generička pop-dance pjesma a za drugu generička trap pjesma.

Za Sinana Sakića bi rekli vat d fak. Ne bi bilo zabune da je to nešto "drugačije".

Zato mislim da ti ta sličnost sa Južnim vetrom baš i ne stoji u objektivnom smislu. U subjektivnom, anything goes.

[hadzinicasa]

Ne znam, "u duhu" stvari je inače teško objasniti riječima. Ali znam kada čujem. I znam da jednostvno ne mogu zamijeniti američki rap sa
urbo folkom kada čujem. I to ne zbog očiglednih stvari. Mislim u pravu ste i ti i zomri kada kažete da imidž, tekstovi, produkcija,
beatovi ukazuju da to jeste hip-hop. Ali srž, duša svega toga...meni nisu. Moguće da je to povezano i sa onim pitanjima koja si postavio ranije.

Isto recimo kao što Jelena Karleuša danas ima modernu pop produkciju po uzoru na zapadne mainstrem trendove ali je opet suštinski turbo folk pjevačica. I nikada je ne možeš zamijeniti za ne znam recimo....Arianu Grande.

"Udario" si na zanimljiv problem i naveo me na razmišljanje. Ruku na srce i ja ne mogu Karleušu zamijeniti sa Arianom Grande, nikako.

Ali onda mi je palo na pamet da je to vjerovatno uzrokovano našom kognitivnom pristranošću (cognitive bias na eng. nemam adekvatan prevod na naš jezik). O čemu se radi? Pa jednostavno, mi znamo ko je Karleuša. To nam boji sve njene uratke tako da ih gledamo kroz prizmu folka.

Ali ako bi "naslijepo" pustio neku njenu pjesmu (nešto mi se sad u glavi vrti "Upravo ostavljena") ili "Bebi" od Jale i Bube prosječnom Amerikancu rekli bi ti za prvu da je generička pop-dance pjesma a za drugu generička trap pjesma.

Za Sinana Sakića bi rekli vat d fak. Ne bi bilo zabune da je to nešto "drugačije".

Zato mislim da ti ta sličnost sa Južnim vetrom baš i ne stoji u objektivnom smislu. U subjektivnom, anything goes.

interesantan ugao, moguce i istinit iako ja odbijam vjerovati u to.

[zomri]

Ma niđe veze, Karleuša je priznata u tom zapadnjačkom pop kozmosu kao balkanska pop diva, a Sinan bi i dalje bio wtf. A generalno mislite da bi se mogao zamijeniti EKV za Simple Minds ili Orgazam za Buzzcockse? Bi al u limburgu. Puštao sam EKV strancima, njihova reakcija je bila u "just another band" fazonu. Idoli su već druga priča.

Od početka to govorim da je ova muzika potpuno u dosluhu sa svjetskom produkcijom. Uostalom imaju reakcije po internetu koje to potvrđuju.

Ko prvo čuje folk u njihovoj muzici ili je gluh ili zlonamjeran, nema treće.

[breuer]

ima treće, gubljenje vremena sa jačom dozom autošovinizma... raspravljati uopšte toliko duboko o pop fenomenima

[BadBoy]

ima treće, gubljenje vremena sa jačom dozom autošovinizma... raspravljati uopšte toliko duboko o pop fenomenima

Niđe veze, odavno konstruktivnija diskusija nije bila na ovom forumu.

[Haris.ba]

Ono sa čime se ja mogu složiti u ovom članku je da su Jala, Buba i ostali duhovni (ako ne baš i čisto zvučni) nasljednici Južnog Vetra i
njihovih izvođača.

Ne znam. Kada gledam iz vizure starosne grupe koja sluša, nikako mi ne ide poređenje. Južni vjetar ima slušaoce i preko 25 godina i starije. Naravno, treba vremena da se vidi kako će stariti đalizam, ali sumnjam da će neko sa 40 godina rezati vene na Đale?

[dale cooper]

Ne znam, "u duhu" stvari je inače teško objasniti riječima. Ali znam kada čujem. I znam da jednostvno ne mogu zamijeniti američki rap sa
urbo folkom kada čujem. I to ne zbog očiglednih stvari. Mislim u pravu ste i ti i zomri kada kažete da imidž, tekstovi, produkcija,
beatovi ukazuju da to jeste hip-hop. Ali srž, duša svega toga...meni nisu. Moguće da je to povezano i sa onim pitanjima koja si postavio ranije.

Isto recimo kao što Jelena Karleuša danas ima modernu pop produkciju po uzoru na zapadne mainstrem trendove ali je opet suštinski turbo folk pjevačica. I nikada je ne možeš zamijeniti za ne znam recimo....Arianu Grande.

"Udario" si na zanimljiv problem i naveo me na razmišljanje. Ruku na srce i ja ne mogu Karleušu zamijeniti sa Arianom Grande, nikako.

Ali onda mi je palo na pamet da je to vjerovatno uzrokovano našom kognitivnom pristranošću (cognitive bias na eng. nemam adekvatan prevod na naš jezik). O čemu se radi? Pa jednostavno, mi znamo ko je Karleuša. To nam boji sve njene uratke tako da ih gledamo kroz prizmu folka.

Ali ako bi "naslijepo" pustio neku njenu pjesmu (nešto mi se sad u glavi vrti "Upravo ostavljena") ili "Bebi" od Jale i Bube prosječnom Amerikancu rekli bi ti za prvu da je generička pop-dance pjesma a za drugu generička trap pjesma.

Za Sinana Sakića bi rekli vat d fak. Ne bi bilo zabune da je to nešto "drugačije".

Zato mislim da ti ta sličnost sa Južnim vetrom baš i ne stoji u objektivnom smislu. U subjektivnom, anything goes.

Naravno, govorimo o subjektivnom, jer je to moje lično mišljenje, sa kojim se neko hoće, a neko neće složiti.

Da, upravo to, mi znamo ko je Karleuša i koji joj je background. Meni je jasno da čisto zvukovno gledajući današnji folk nema
više tolike sličnosti sa turbo folkom Južnog Vetra, ali još uvijek postoji dio tog duha, te DNA koji se makar u tragovima može
prepoznati. Sa moje subjektivne pozicije moje dvije najveće zamjerke ovom tipu muzike su sa jedne strane estetska odbojnost
koja se najviše reflektuje u triler načinu pjevanja (koje je i danas najdominantniji način pjevanja na Balkanu), a sa druge ideološka
odbojnost zbog načina na koji je turbo folk veponiziran od strane nacionalističkih srpskih režima od 90-tih pa naovamo kao sredstvo za
distrakciju i zabavu masa. Znam da će neko reći da to nije više slučaj, da su se vremena promijenila. Međutim, činjenica je da
su i danas televizije tipa Pink, koji je najveći izvoznik i promotor folka na Balkanu, bliske srpskom režimu. A svi znamo ko je i
šta je Vučić. Isto tako bez obzira koliko se trudili, dobar dio ovih srpskih folk pjevača ima još uvijek taj snažan nacionalistički naboj, pa
čak i ovi koji se predstavljaju liberalno kao Karleuša. Pa se tako recimo obrušila na Dua Lipu i Rita Oru zbog promocije i podrške nezavisnom
Kosovu. A meni su takve stvari neoprostive za muzičare. Ne sad da moraju biti apolitični, ali da javno ili prećutno podržavaju kriminalnu
politiku koja je učinila toliko zlodjela u zadnje tri decenije, to mi je neoprostivo.

[dale cooper]

Ma niđe veze, Karleuša je priznata u tom zapadnjačkom pop kozmosu kao balkanska pop diva, a Sinan bi i dalje bio wtf. A generalno mislite da bi se mogao zamijeniti EKV za Simple Minds ili Orgazam za Buzzcockse? Bi al u limburgu. Puštao sam EKV strancima, njihova reakcija je bila u "just another band" fazonu. Idoli su već druga priča.

Od početka to govorim da je ova muzika potpuno u dosluhu sa svjetskom produkcijom. Uostalom imaju reakcije po internetu koje to potvrđuju.

Ko prvo čuje folk u njihovoj muzici ili je gluh ili zlonamjeran, nema treće.

Pa u vrijeme u kojem su EKV i Orgazam djelovali i njihova produkcija je odgovarala svjetskoj. Što se tiče ex-Yu scene vrijeme novog vala je
možda i jedino vrijeme kada je naša pop-rock scena bila u dosluhu sa onim što se dešava vani (znači govorim o vremenu do 90-tih i raspada
Jugoslavije)

[Slo Burner]

Kad krenemo od same esencije turbofolke, ato je davanje tehnologije u ruke primitivnog covjeka, onda se ovo savrseno uklapa

[zomri]

Ma niđe veze, Karleuša je priznata u tom zapadnjačkom pop kozmosu kao balkanska pop diva, a Sinan bi i dalje bio wtf. A generalno mislite da bi se mogao zamijeniti EKV za Simple Minds ili Orgazam za Buzzcockse? Bi al u limburgu. Puštao sam EKV strancima, njihova reakcija je bila u "just another band" fazonu. Idoli su već druga priča.

Od početka to govorim da je ova muzika potpuno u dosluhu sa svjetskom produkcijom. Uostalom imaju reakcije po internetu koje to potvrđuju.

Ko prvo čuje folk u njihovoj muzici ili je gluh ili zlonamjeran, nema treće.

Pa u vrijeme u kojem su EKV i Orgazam djelovali i njihova produkcija je odgovarala svjetskoj. Što se tiče ex-Yu scene vrijeme novog vala je
možda i jedino vrijeme kada je naša pop-rock scena bila u dosluhu sa onim što se dešava vani (znači govorim o vremenu do 90-tih i raspada
Jugoslavije)

je li to hoćeš reći da je neki štajaznam amerikanac mogao zamijeniti ekv i simple minds ili gang of four? muzički i produkcijski gledano naš new wave je uz časne iznimke bio 2-3 klase ispod i 3-4 godine iza zapadnjačkog.

[breuer]

jest možda produkcijski, al je par bendova po ukupnom dojmu prešišalo sve te zapadne uzore...od teksta do muzike

naravno, samo nama razumljivo...

[dale cooper]

jest možda produkcijski, al je par bendova po ukupnom dojmu prešišalo sve te zapadne uzore...od teksta do muzike

naravno, samo nama razumljivo...

Pa naravno, jezična barijera je uvijek problem posebno za zapadnu publiku, ali stvari se mijenjaju.

Po meni su i Idoli i Šarlo Akrobata pandam bilo kojem svjetskom bendu iz tog vremena. Dobro, EKV, Orgazam i Disciplina Kičme su
možda second tier, ali bi bez problema mogli proći u NME-u iz circa 86-87.

Činjenica je da generalno gledajući ex-Yu Rock scena nije imala revalorizaciju kao što su neke druge muzičke scene imale u obliku
raznih kompilacija, box setova kao i stranog retroaktivnog kritičkog osvrta. Kad se to desi, i kada budu u širu svijest zapadne
publike ušli neki od bendova sa ovih prostora onda ćemo imati jasniji i objektivniji stav o kvaliteti. Recimo prije nekih sedam godina
je izašla odlična kompilacija naziva Stand Up, People - Gypsy Pop Songs From Tito's Yugoslavia 1964-1980 koja je predstavila
najbolje od ciganske muzike na ovim prostorima i koja je dobila sjajne recenzije. Tako nešto treba i za ostalu muziku sa ovih prostora.

Recimo meni lično najdraži ex-Yu Rock bend uz Idole su Igra Staklenih Perli. Čak ih je i Pitchfork spomenuo davne 2006 u jednoj
kolumni.

Igra Staklenih Perli: Igra Staklenih Perli [Atlantide; 1979]
History has established that communism in Eastern Europe was a woefully ineffective economic system. It was much more effective at repressing the people and stunting artistic growth and development, which makes the slow emergence of a lot of quality old music from behind the Iron Curtain both surprising and rewarding. Yugoslavia went communist but under Tito managed to avoid becoming a Soviet satellite, and that allowed for a rock scene that was a bit freer and a bit more prolific than those of its neighbors. Igra Staklenih Perli, who were based in Serbia, were less hard rock-oriented than many of their counterparts, and their 1979 self-titled album avoids prog bloat through its use of interesting textures, oscillating proto-New Wave synth rhythms and guitar solos that seem more designed to melt your brain than show off chops. "Putovanje u Plavo" opens its rhythmic onslaught with a passage of dive-bombing slide guitar, but the piece-de-resistance is the seven-minute "Pecurka," a song that mixes Middle Eastern organ figures, astral guitar and acid-stained vocals en route to a climactic freakout. Thrilling stuff. --Joe Tangari

Zbog ovakvih kultnih bendova bih volio da vidim revalorizaciju muzike sa ovih prostora.