BadBoy wrote: ↑24/02/2020 09:06
dale cooper wrote: ↑23/02/2020 21:22
Ne znam, "u duhu" stvari je inače teško objasniti riječima. Ali znam kada čujem. I znam da jednostvno ne mogu zamijeniti američki rap sa
urbo folkom kada čujem. I to ne zbog očiglednih stvari.
Mislim u pravu ste i ti i zomri kada kažete da imidž, tekstovi, produkcija,
beatovi ukazuju da to jeste hip-hop. Ali srž, duša svega toga...meni nisu. Moguće da je to povezano i sa onim pitanjima koja si postavio ranije.
Isto recimo kao što Jelena Karleuša danas ima modernu pop produkciju po uzoru na zapadne mainstrem trendove ali je opet suštinski turbo folk pjevačica. I nikada je ne možeš zamijeniti za ne znam recimo....Arianu Grande.
"Udario" si na zanimljiv problem i naveo me na razmišljanje. Ruku na srce i ja ne mogu Karleušu zamijeniti sa Arianom Grande, nikako.
Ali onda mi je palo na pamet da je to vjerovatno uzrokovano našom kognitivnom pristranošću (cognitive bias na eng. nemam adekvatan prevod na naš jezik). O čemu se radi? Pa jednostavno, mi
znamo ko je Karleuša. To nam boji sve njene uratke tako da ih gledamo kroz prizmu folka.
Ali ako bi "naslijepo" pustio neku njenu pjesmu (nešto mi se sad u glavi vrti "Upravo ostavljena") ili "Bebi" od Jale i Bube prosječnom Amerikancu rekli bi ti za prvu da je generička pop-dance pjesma a za drugu generička trap pjesma.
Za Sinana Sakića bi rekli vat d fak. Ne bi bilo zabune da je to nešto "drugačije".
Zato mislim da ti ta sličnost sa Južnim vetrom baš i ne stoji u objektivnom smislu. U subjektivnom, anything goes.
Naravno, govorimo o subjektivnom, jer je to moje lično mišljenje, sa kojim se neko hoće, a neko neće složiti.
Da, upravo to, mi znamo ko je Karleuša i koji joj je background. Meni je jasno da čisto zvukovno gledajući današnji folk nema
više tolike sličnosti sa turbo folkom Južnog Vetra, ali još uvijek postoji dio tog duha, te DNA koji se makar u tragovima može
prepoznati. Sa moje subjektivne pozicije moje dvije najveće zamjerke ovom tipu muzike su sa jedne strane estetska odbojnost
koja se najviše reflektuje u triler načinu pjevanja (koje je i danas najdominantniji način pjevanja na Balkanu), a sa druge ideološka
odbojnost zbog načina na koji je turbo folk veponiziran od strane nacionalističkih srpskih režima od 90-tih pa naovamo kao sredstvo za
distrakciju i zabavu masa. Znam da će neko reći da to nije više slučaj, da su se vremena promijenila. Međutim, činjenica je da
su i danas televizije tipa Pink, koji je najveći izvoznik i promotor folka na Balkanu, bliske srpskom režimu. A svi znamo ko je i
šta je Vučić. Isto tako bez obzira koliko se trudili, dobar dio ovih srpskih folk pjevača ima još uvijek taj snažan nacionalistički naboj, pa
čak i ovi koji se predstavljaju liberalno kao Karleuša. Pa se tako recimo obrušila na Dua Lipu i Rita Oru zbog promocije i podrške nezavisnom
Kosovu. A meni su takve stvari neoprostive za muzičare. Ne sad da moraju biti apolitični, ali da javno ili prećutno podržavaju kriminalnu
politiku koja je učinila toliko zlodjela u zadnje tri decenije, to mi je neoprostivo.