Mene interesuje obicaj skracivanja imena u proslosti koji se odrzao i do danas. Historijski udzbenici koje sam citao daju odredjene odgovore na kulturoloske promjene i fonetiku sa novim glasovima,... ali ne i zasto i kako odrredjena ucestalost skracenih imena na odredjeni samoglasnik.
Tako u muslimana imamo uglavnom zavrsetak na glas O:
Avdo, Suljo, Aljo, Ibro, Meho, Muho, Salko, Fudo, Fahro, ....
U Hrvata imamo zavrsetak na O i E:
Mijo, Anto, Ivo, Franjo, Mato, Pavo, Pejo, ... ali i Ante, Jere, Mate, Frane, ..
U Srba na O, E i A:
Jovo, Krsto, Stevo, Risto,.. .. pa Bane, Mane,... pa - pa Aleksa, Mija, Arsa, Bata, Sava, Aca, Ilja, Sima, Žika, Steva, Paja,..
Tako su sestrici Paje Patka - Gaja, Raja i Vlaja u Hrvatskoj ipak preimenovani u Hinko, Dinko i Vinko,... A u Sloveniji, Pak, Zak i Mak.
Sam Paja Patak je u Hrvatskoj sad Pajo kao i Pero Djetlic umjesto Pera Detlic.
Izgleda da je ipak skraceno musko ime sa zavrsetkom na O - nesto zajednicko u narodima i vjerovatno reziltat vrlo slicne fonetike u proslosti.
