Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post Reply
Škobo Habu
Posts: 9776
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#6926 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Škobo Habu »

Bloo wrote: 22/01/2020 13:37 Onda da budemo fer, uzmimo u obzir i izjave Jasne D. kada je pristupala SBB-u? A Radoncic nije šupak odnedavno već zapravo moralni kepec od početka.
A i da ne zaboravimo izgred sa vranama.
I jedna i druga rade proračunate poteze?
Iskren da budem, meni nikako nije jasno šta će ta Durakovićeva u stranci tipa SBB-a?

Očigledno je i tu postojao neki vid Radončićeve "velikodušnosti", pošto joj u SDP-u nije bilo mjesta, pa je prihvatila ponudu.
Isto tako se možemo zapitati i za Aranauta, recimo?

I on je, po meni, zalutao u SBB.

No, u slučaju Durakovićke, koja je bila pod strahovitim pritiskom i javnosti, i stranke, stanje je posve drugačije.

Kao prvo, ima veliki dio javnosti protiv sebe, a to je onaj dio medijske osovine koju kontrolišu SDA, SBB, DF, koji je frontalno napadaju i fabrikuje razne afere i smicalice, koje će , sigurno, ostaviti traga po njeno psihičko i fizičko zdravlje.
Kao drugo, njen potez je izazvao lančanu reakciju na ovdašnjoj političkoj sceni koja nam zorno pokazuje da vrhovi stranaka potpisuju ugovore sa pojedincima čiji je politički život vezan za diktat lidera same stranke. On sam odlučuje koliko će neko trajati.
Kao treće, iako je pretrpjela toliko ličnih napada, uvreda, cjelokupnu atmosferu linča koja još uvijek traje, nema ni izbliza one mobilizacije svih mogućih udruženja - od stranačkih, preko međunarodnih, do onih koji se bave ljudskim pravima, da stane na njenu stranu kako se to radilo u Martininiom slučaju.

U Martininom slučaju se desilo da je kompletno medijsko Sarajevo prihvatilo kao najrođeniju, dok se oko Durakovićke još uvijek vode rovovske borbe po pitanju čina koji je u mnogome polučio jedan ogroman politički zemljotres kojega mnogi još nisu svijesni.
User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 50580
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#6927 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Bloo »

Škobo Habu wrote: 22/01/2020 15:05 Iskren da budem, meni nikako nije jasno šta će ta Durakovićeva u stranci tipa SBB-a?

Očigledno je i tu postojao neki vid Radončićeve "velikodušnosti", pošto joj u SDP-u nije bilo mjesta, pa je prihvatila ponudu.
Isto tako se možemo zapitati i za Aranauta, recimo?

I on je, po meni, zalutao u SBB.
Kako zalutas kod Radoncica...Lik je od pocetka svog djelovanja šupak, licemjer, moralni kepec...

Za Martinu sve sto si naveo stoji.
Škobo Habu
Posts: 9776
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#6928 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Škobo Habu »

Bloo wrote: 22/01/2020 15:07 Kako zalutas kod Radoncica...Lik je od pocetka svog djelovanja šupak, licemjer, moralni kepec...

Za Martinu sve sto si naveo stoji.
Sve stoji i za Radončića, ali šta bi imali danas u Kantonu Sarajevo da je na mjestu Durakovićke bio duplikat Bibije Kerle?

Durakovićeva, šta god da se desi, sigurno neće doseći visine u Sarajevu koje je dosegla, recimo, Martina.
Niti će je Željko, niti Bakir, a pogotovo ne Fahro, poslati u diplomaciju jednog lijepog dana.

Ona je svoju karijeru političarke, bar što se njihovih stranaka tiče, okončala.
User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 50580
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#6929 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Bloo »

Škobo Habu wrote: 22/01/2020 15:15
Bloo wrote: 22/01/2020 15:07 Kako zalutas kod Radoncica...Lik je od pocetka svog djelovanja šupak, licemjer, moralni kepec...

Za Martinu sve sto si naveo stoji.
Sve stoji i za Radončića, ali šta bi imali danas u Kantonu Sarajevo da je na mjestu Durakovićke bio duplikat Bibije Kerle?

Durakovićeva, šta god da se desi, sigurno neće doseći visine u Sarajevu koje je dosegla, recimo, Martina.
Niti će je Željko, niti Bakir, a pogotovo ne Fahro, poslati u diplomaciju jednog lijepog dana.

Ona je svoju karijeru političarke, bar što se njihovih stranaka tiče, okončala.
I onda račun za Martinu ispostaviti svim ljudima koji su glasali za njega i podržavaju ga i dan danas. :mrgreen:
User avatar
SaraFina
Posts: 24372
Joined: 28/04/2014 20:32
Location: Antananarivu

#6930 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by SaraFina »

Škobo Habu wrote: 22/01/2020 15:15
Bloo wrote: 22/01/2020 15:07 Kako zalutas kod Radoncica...Lik je od pocetka svog djelovanja šupak, licemjer, moralni kepec...

Za Martinu sve sto si naveo stoji.
Sve stoji i za Radončića, ali šta bi imali danas u Kantonu Sarajevo da je na mjestu Durakovićke bio duplikat Bibije Kerle?

Durakovićeva, šta god da se desi, sigurno neće doseći visine u Sarajevu koje je dosegla, recimo, Martina.
Niti će je Željko, niti Bakir, a pogotovo ne Fahro, poslati u diplomaciju jednog lijepog dana.

Ona je svoju karijeru političarke, bar što se njihovih stranaka tiče, okončala.
Željko je retard što je poslao uopće u Prag. Kakvi zaslužni građani/ka?

Ja sam mislila malo vadi mast HDZ-u. Pa bilo zabavno.
Ali fakat sa zubarskom školom u diplomaciju da ide je glupostima kub.
Sve joj najbolje sa zdravljem i u životu, ali ovo licemjerno laganje i predstavljanje sebe nekom intelektualkom i profesoricom je dno.
A dno i što ode a niko ni A.
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#6931 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Guadalajara »

Jel barem sta upisala? Ili samo SSS :mrgreen:
Škobo Habu
Posts: 9776
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#6932 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Škobo Habu »

Bloo wrote: 22/01/2020 15:20
I onda račun za Martinu ispostaviti svim ljudima koji su glasali za njega i podržavaju ga i dan danas. :mrgreen:
Ne razumiješ. Ovdje je riječ o moralnom kerdibilitetu.,

Koliko god bila ispravna tvoja kvalifikacija o vezi Durakovićeve i SBB-a, njen moralni kredibilitet, kao političarke, nakon neglasanja u kantonalnoj skupštini, nije poljuljan.
Naprotiv, njen moralni kredibilitet je porastao.

Sa druge strane, moralni kredibilitet Martine Mlinarević uopšte ne postoji.
Ona se "uhljebila", jer je zaposlena mimo procedura, pa prema tome o čemu pričamo?

Hoćeš je opet slušati o tome kako je ovo društvo nepravedno, kako su političari korumpirani, kako neka djeca nemaju šta da jedu na velikom odmoru?
User avatar
SaraFina
Posts: 24372
Joined: 28/04/2014 20:32
Location: Antananarivu

#6933 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by SaraFina »

Guadalajara wrote: 22/01/2020 15:26 Jel barem sta upisala? Ili samo SSS :mrgreen:
Nekad u dvadesetim jest. A diplomiraće kao u četrdesetim u Pragu. Mi smo jedan blesav totalno narod, spreman zarad malo prividnog prihvaćanja susjeda i komšija zaboraviti sve. I meni istoj je bilo žao kad se razboljela i kad su je šikanirali u Hercegovini. I ostajem da je to ljudski sažaliti se na nju.

Ali nije ljudski jbg iskoristiti i posrati se samoj sebi usta, kao što je ona prihvatanjem imenovanjea od Željka.
Ogavno je brate bez obzira na motive.

Da je otišla preko NS recimo nekim slučajem pa OK.
User avatar
piupiu
Posts: 16761
Joined: 05/01/2008 05:08

#6934 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by piupiu »

Škobo Habu wrote: 22/01/2020 15:05 U Martininom slučaju se desilo da je kompletno medijsko Sarajevo prihvatilo kao najrođeniju, dok se oko Durakovićke još uvijek vode rovovske borbe po pitanju čina koji je u mnogome polučio jedan ogroman politički zemljotres kojega mnogi još nisu svijesni.
Pa Martina je sada podobna Hrvatica, a Durakovićka nepodobna Bošnjakinja, zna se kako se klasficira.
User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 50580
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#6935 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Bloo »

Škobo Habu wrote: 22/01/2020 15:26
Bloo wrote: 22/01/2020 15:20
I onda račun za Martinu ispostaviti svim ljudima koji su glasali za njega i podržavaju ga i dan danas. :mrgreen:
Ne razumiješ. Ovdje je riječ o moralnom kerdibilitetu.,

Koliko god bila ispravna tvoja kvalifikacija o vezi Durakovićeve i SBB-a, njen moralni kredibilitet, kao političarke, nakon neglasanja u kantonalnoj skupštini, nije poljuljan.
Naprotiv, njen moralni kredibilitet je porastao.

Sa druge strane, moralni kredibilitet Martine Mlinarević uopšte ne postoji.
Ona se "uhljebila", jer je zaposlena mimo procedura, pa prema tome o čemu pričamo?

Hoćeš je opet slušati o tome kako je ovo društvo nepravedno, kako su političari korumpirani, kako neka djeca nemaju šta da jedu na velikom odmoru?
Imala je moralni kredibilitet?
Ok.

Svaka njoj cast na tome sto je imala muda, ali i dalje stoji ukazivanje na to da je pristupila stranci onog kepeca.

Sto se tice Martine, da li je i ona ikada imala moralni kredibilitet da ga izgubi. Mozda je dobila privid istog svojim zalopojkama, ali privid su joj dali njeni citatelji. Da li su njeni citatelji istovremeno i glasaci Zeljkeca? Mozda da, mozda ne. Mozda i nije bitno.

Ne slazem se sa izborom Martine, a pogotovo smatram da je trebala, da ima imalo kredibiliteta, odbiti isto od strane drugog moralnog kepeca - Komsica.

Znaci mozda da posmatramo ciklicno...Jasna je mozda prije SBBa imala neki kredibilitet (da li je, nisam upratila, moras ovdje uletiti sa vise info), gubi isti ulaskom u SBB i izjavama, vraca isti izlaskom.
Martina s druge strane...slojevito je. Dobija kredibilitet kod hrvatskih nacionalista pisanjem po portalima i kolumnama, gubi isti, dobija drugu vrstu kredibiliteta od druge citalacke publike pisuci o cemu vec pise i da li istu u potpunosti gubi ovim izborom? Mozda da, mozda ne.

i toliko puta napisah kredibilitet da zamalo da napisem kredebilitet...go figure...

Usput, moralni kredibilitet i politicari? :mrgreen:
User avatar
SaraFina
Posts: 24372
Joined: 28/04/2014 20:32
Location: Antananarivu

#6936 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by SaraFina »

Martina kao 'podobna' bila je korisna da piše knjige i komunicira sa pratiocima po 'svemrežju'. Govori protiv Čovića i HDZ-a u emisijama i kod Senada.

Ovako otišavši u Prag, ona je ustvari izmuzla kroz glupog Komšića bosanskohercegovačku javnost i građane.

Njen angažman protiv HDZ nije trebalo platiti diplomatskom pozicijom. Ni u snu nije toga vrijedna bila.

Moglo se nakon skandala s diplomom lijepo je otpraviti i neka nastavi biti 'korisna i podobna' Ali u BiH ne u Češkoj.

Što je puno, puno je.
Škobo Habu
Posts: 9776
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#6937 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Škobo Habu »

Bloo wrote: 22/01/2020 15:53

Imala je moralni kredibilitet?
Ok.

Svaka njoj cast na tome sto je imala muda, ali i dalje stoji ukazivanje na to da je pristupila stranci onog kepeca.
Je, ali je sve to u određenom momentu poništeno, jer se odrekla svih ponuđenih benefita.
Sto hiljada maraka je velika cifra i njom se kupuju mnogo veće ribe od poslaničkog mjesta u kantonalnoj skupštini.

Umjesto lagodne egzistencije, Durakovićka je izabrala put neizvjesnosti, ali joj je čista savjest.
Sto se tice Martine, da li je i ona ikada imala moralni kredibilitet da ga izgubi. Mozda je dobila privid istog svojim zalopojkama, ali privid su joj dali njeni citatelji. Da li su njeni citatelji istovremeno i glasaci Zeljkeca? Mozda da, mozda ne. Mozda i nije bitno.

Ne slazem se sa izborom Martine, a pogotovo smatram da je trebala, da ima imalo kredibiliteta, odbiti isto od strane drugog moralnog kepeca - Komsica.
Moralni kredibilet je stekla na hajci koju su vodili HDZ mediji protiv nje dugi niz godina.
Mada, realno gledajući, nikada joj niko nije zapalio auto ili porazbijao prozore na kući. Verbalni prijetnji jeste bilo, no, ne mogu se sjetiti da ju je neko fizički napadao po Širokom Brijegu.

Nije to tako jednostavna situacija u njenom slučaju, ali složio bih se sa tobom da ona svoj kredibilitet crpi upravo iz njenih fanova.
Znaci mozda da posmatramo ciklicno...Jasna je mozda prije SBBa imala neki kredibilitet (da li je, nisam upratila, moras ovdje uletiti sa vise info), gubi isti ulaskom u SBB i izjavama, vraca isti izlaskom.
Martina s druge strane...slojevito je. Dobija kredibilitet kod hrvatskih nacionalista pisanjem po portalima i kolumnama, gubi isti, dobija drugu vrstu kredibiliteta od druge citalacke publike pisuci o cemu vec pise i da li istu u potpunosti gubi ovim izborom? Mozda da, mozda ne.

i toliko puta napisah kredibilitet da zamalo da napisem kredebilitet...go figure...

Usput, moralni kredibilitet i politicari? :mrgreen:
Politika i moralni kredbilitet? Zašto ne? Sve dok budemo postavljali tako stvari - onda zašto očekujemo bilo kakve promjene u društvu?

Daleko smo mi po tom pitanju od skandinavskih društava, ali moramo biti svjesni da oni svoje vrijednosti grade već stoljećima, a mi bi sve preko noći.

Opet da se vratimo na Martinu i Jasnu. Jasna je napravila jasan potez - ostaje politička figura koja će paricipirati u političkom životu kao neko ko jasno zna artikulisati vlastite stavove i namjere glede ovoga društva.

Martina, kao prvo, cijelo vrijeme iznosi vlastiti prezir i prema ovom društvu, i prema ovoj zemlji, nedvosmisleno poručujući da želi da ode iz ove države. Pa o.k, želiš to - imaš hiljade načina, skupa sa desetinama hiljada onih koji su već otišli, pri tome možeš povući i neke veze po stranim ambasadama i predstavništvima, i, jednostavno, otići u stilu da ti niko ne može ništa prebaciti.
Međutim, ona je dosta smišljeno izvela sve ovo, prvo uz medijsku pompu, zatim dobar PR, cjelokupnu javnost pored sebe, uz naravno jedan dio bošnjačke političke elite, i to više, ni manje nego kao konzul.

Kupiš sve moguće benefite, diplomatski položaj, politički uticaj i na konju si.

Šta od toga svega ima prosječan glasač DF-a, koji likuje nad još jednom pobjedom nad HDZ-om? Ništa.

Veću korist ima Čović od toga, jer je i posljednji njegov žestoki kritičar iz Zapadne Hercegovine digao sidro i otišao u diplomatski egzil. Iz kojega se ne vraća.
Last edited by Škobo Habu on 23/01/2020 06:45, edited 1 time in total.
Škobo Habu
Posts: 9776
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#6938 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Škobo Habu »

piupiu wrote: 22/01/2020 15:47
Pa Martina je sada podobna Hrvatica, a Durakovićka nepodobna Bošnjakinja, zna se kako se klasficira.
Touchdown.

Zbog toga i živimo u ovako iščašenom društvenom ambijentu.

Moramo svi kolektivno pristati na Željkove "moralne imperative" i staviti podobnost prije stručnosti.
Škobo Habu
Posts: 9776
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#6939 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Škobo Habu »

SaraFina wrote: 22/01/2020 15:24
Željko je retard što je poslao uopće u Prag. Kakvi zaslužni građani/ka?

Ja sam mislila malo vadi mast HDZ-u. Pa bilo zabavno.
Ali fakat sa zubarskom školom u diplomaciju da ide je glupostima kub.
Sve joj najbolje sa zdravljem i u životu, ali ovo licemjerno laganje i predstavljanje sebe nekom intelektualkom i profesoricom je dno.
A dno i što ode a niko ni A.
Epitet "zaslužna građanka" je naobičnija fraza. Nema ovdje puno mudrovanja - ovo je privatni tal, jaransko guranje u diplomatsku fotelju, i Martina je pokazala kako je maher kada su probrane pozicije u pitanju.

Mislim, ako ćemo o "zaslužnim građanima" na taj način, pa mogao je onda, komotno, Željkec Šteficu Galić poslati u diplomaciju.
Možda ona ima i fakultet završen?

Najsmješnije je u cijeloj stvari što se Martina, po pitanju imenovanja, predstavlja kao "slobodan čovjek", ma šta to značilo?
Kao nestranački kandidat, šta li, pa kao sve to nema veze upravo sa onim ko je imenuje i zbog čega, već, eto, njoj je to tek tako ponuđeno.

Uglavnom, cijela stvar je završena i dosta je groteskno sve. No, Martina je kadar Željka Komšića, i tu se ne može ništa promjeniti. To joj je i sudbina u diplomaciji i vezana je usko za njega.
User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 50580
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#6940 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Bloo »

Škobo Habu wrote: 22/01/2020 20:15
SaraFina wrote: 22/01/2020 15:24
Željko je retard što je poslao uopće u Prag. Kakvi zaslužni građani/ka?

Ja sam mislila malo vadi mast HDZ-u. Pa bilo zabavno.
Ali fakat sa zubarskom školom u diplomaciju da ide je glupostima kub.
Sve joj najbolje sa zdravljem i u životu, ali ovo licemjerno laganje i predstavljanje sebe nekom intelektualkom i profesoricom je dno.
A dno i što ode a niko ni A.
Epitet "zaslužna građanka" je naobičnija fraza. Nema ovdje puno mudrovanja - ovo je privatni tal, jaransko guranje u diplomatsku fotelju, i Martina je pokazala kako je maher kada su probrane pozicije u pitanju.

Mislim, ako ćemo o "zaslužnim građanima" na taj način, pa mogao je onda, komotno, Željkec Šteficu Galić poslati u diplomaciju.
Možda ona ima i fakultet završen?

Najsmješnije je u cijeloj stvari što se Martina, po pitanju imenovanja, predstavlja kao "slobodan čovjek", ma šta to značilo?
Kao nestranački kandidat, šta li, pa kao sve to nema veze upravo sa onim ko je imenuje i zbog čega, već, eto, njoj je to tek tako ponuđeno.

Uglavnom, cijela stvar je završena i dosta je groteskno sve. No, Martina je kadar Željka Komšića, i tu se ne može ništa promjeniti. To joj je i sudbina u diplomaciji i vezana je usko za njega.
Pitanje je samo "gdje ce kad se svjetla ugase".
Kada Zeljkec potone, mandat istekne....a nju vrate natrag.
Škobo Habu
Posts: 9776
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#6941 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Škobo Habu »

Bloo wrote: 22/01/2020 23:43
Pitanje je samo "gdje ce kad se svjetla ugase".
Kada Zeljkec potone, mandat istekne....a nju vrate natrag.
Uvijek će biti zainteresiranih za njene usluge, ne boj se.
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#6942 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Haman2 »

Kakva bi mogla i trebala biti bosnjacka politika prema Hrvatima koji su etnicki ocistili svoj zamisljenji prostor, otvarali koncentracione logore od Mostara do Metkovica, pocini masu zlocina o cemo postoje presude Medjunarodnog suda za ratne zlocine. Evo jedan tekst pa onako posteno prosudite sami.
I sad ce mnogir poceti pricati prazne price kao i bicno. Pravdati ce postupke na ovaj ili onaj nacin. Malo ko od nas ce osuditi ovakvo ponasanje i uzeti ovo kao primjer koji ne bi trebao da se ponavlja. To podrazumijeva izbor novih ljudi na celo svih strankaa, pritisak medjunarodne zajednice da se pocnu otvarati teme iz proslosti, zigosuci sva nedjela bilo skoje strane dolazila, pisanje objetivne istene udzbenicima da se ovakve stvari vise nikad ne ponove, kako bi zivjeli u boljem drusvu od sadasnjeg.
HERCEG-BOSNA U HAAGU: Jeziva svjedočenja Bošnjaka o zvjerstvima PRIPADNIKA HVO-a

Mučenje svjedokinje CX nije završilo silovanjem pred suprugom i svekrom. “Pomenuti Dinko je zatim primorao svjedokinju CX da mu liže čizme dok ih ne uglača. Vojnici HVO-a potom su ih izveli iz zgrade, ispred koje su se već nalazili drugi Muslimani. Pomenuti Dinko je ponovo prisilio svjedokinju CX da skine odjeću nasred ulice prije nego što ih je kamionom odvezao nedaleko od linije fronta.”

Image

Kako bi izgledala BiH da su uvažene presude Haškog suda? Bi li postojala ovakva Republika Srpska da postoji kajanje za politiku genocida i nasilja što ih je Haški sud dokazao? Bi li hrvatska politika i danas veličala Herceg-Bosnu da ima poštenja priznati ratnu politiku protjerivanja i nasilja? U sljedećim tjednima, na temelju presuda Haškog suda, portal tacno.net objavit će feljton “Herceg-Bosna u Haagu”, s uvjerenjem da postoji interes za činjenicama, ma koliko ga virtuozi obmane pokušavali onemogućiti.

Mostarka je pred Haškim sudom svjedočila kao “svjedokinja CX”: 29. rujna 1993, devetorica vojnika ATG ‘Vinko Škrobo’ HVO-a, među kojima su bili Ernest Takač i izvjesni Dinko, došli su u njen stan u jednome od središnjih naselja u Mostaru, i oduzeli joj novac, nakit i ključeve automobila. “Vojnici su okupili svjedokinju, njenog muža i svekra u jednoj sobi, a dotični Dinko je svjedokinji naredio da skine odjeću. Kada je ona to odbila, Dinko ju je brutalno udario, strgao joj je odjeću i prisilio je na seksualni odnos pred mužem i svekrom. Još osmorica vojnika su je primoravali na seksualne odnose tokom tri sata, dok je pomenuti Dinko tukao njenog muža zato što plače.”

Detalj je to jednog od najstrašnijih razdoblja u povijesti Mostara, od 9. svibnja 1993. do travnja 1994., kada je međunarodna zajednica napokon ipak uspjela prekinuti rat HVO-a i Armije BiH, koji je, prema nalazima Haškog suda, počeo zbog odluke Franje Tuđmana i njegove vlasti da dijelove BiH etnički očisti od Bošnjaka i pripoji ih Hrvatskoj.

To razdoblje detaljno se opisuje u drugom tomu prvostupanjske presude Haškog suda šestorici političkih vođa i vojnih zapovjednika Herceg-Bosne, koju je sudsko vijeće izreklo 29. svibnja 2013., osudivši optuženike na višegodišnje zatvorske kazne. Na stotinjak stranica činjenično je, do najpreciznijih mogućih detalja, rekonstruiran napad na Mostar 9. svibnja, višemjesečne nasilne deložacije Muslimana i protjerivanje u istočni Mostar, razaranje i opsada istočnog Mostara te ubojstva, nasilje, silovanja i pljačka koju su postrojbe HVO-a provele nad Bošnjacima u gradu i okolici.

Žalbeno vijeće Haškog suda, koje je preispitivalo prvostupanjsku presudu, nije osporilo nijednu važnu činjenicu iz tog opisa.

Rekonstrukcija nasilja u Mostaru od svibnja 1993. do travnja sljedeće godine, iznesena u prvostupanjskoj presudi, može se zato smatrati najvjerodostojnijim i najdokumentiranijim prikazom užasavajućih zločina do kojih je dovela odluka predsjednika Republike Hrvatske da granice svoje zemlje proširi na dio susjedne Bosne i Hercegovine, iz kojega je Tuđman bio namjerio istjerati nehrvate.

Mučenje svjedokinje CX nije završilo silovanjem pred suprugom i svekrom. “Pomenuti Dinko je zatim primorao svjedokinju CX da mu liže čizme dok ih ne uglača. Vojnici HVO-a potom su ih izveli iz zgrade, ispred koje su se već nalazili drugi Muslimani. Pomenuti Dinko je ponovo prisilio svjedokinju CX da skine odjeću nasred ulice prije nego što ih je kamionom odvezao nedaleko od linije fronta.”

Image

Mostar – foto Judah Passow

Trebalo je proći dvadeset godina, pa da prvostupanjska presuda rasvijetli sudbinu dvanaestorice vojnika Armije BiH koje je snimila kamera Hrvatske televizije nakon što su ih, u mostarskoj zgradi Vranica, prvih dana napada na Mostar uhapsili vojnici HVO-a.

Novinarka HTV-a Dijana Čuljak njihovo je hapšenje u svom prilogu nazvala “uspješnom akcijom spašavanja hrvatskih civila u dijelu grada koji kontrolira Armija BiH”. Istina je bila da te ratne zarobljenike nakon hapšenja nitko više nikad nije vidio: Hasan Balić, Alija Čamo, Senad Čehić, Dževad Čolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Feđa Milojević, Fahir Penava, Šefko Pobrić i Nazif Šarančić.

Njihovu je sudbinu na suđenju u Haagu rasvijetlio “svjedok A”, vojnik Armije BiH kojega su zajedno s njima zatočili u podrumu improviziranog zatvora na Mašinskom fakultetu u Mostaru. “Tokom cijele noći 10. maja 1993., svjedoka A i dvanaest vojnika ABiH su u više navrata tukli vojnici i vojni policajci HVO-a, koji su se smjenjivali u grupama od 10 ili 15 ljudi. Pri zadavanju udaraca služili su se predmetima kao što su puščani kundaci, pendreci, debeli kablovi, tako da su premlaćivane osobe gubile svijest.”

Iste noći, vojnici HVO-a tražili su vojnika koji je bio u, kako su rekli, ‘Daidžinoj vojsci’. “Kada je Dževad Husić rekao da je on jedan od tih, pripadnici HVO-a su ga odveli u susjednu prostoriju. Svjedok A je izjavio da je čuo kako ga tuku. Jedan od pripadnika HVO-a je tražio nož da mu odsiječe uho i pitao Dževada Husića koje mu je uho draže prije nego što ga je odsjekao. Svjedok A je zatim čuo krike i jauke, a onda i hice iz vatrenog oružja. Svjedok A je izjavio da je beživotno tijelo Dževada Husića zatekao kako leži na leđima u susjednoj prostoriji.”

Mlatili su ih neprekidno. Zlatka Mehića proglasili su “snajperistom”, premda on to nije bio, i odveli ga u susjednu prostoriju. “Prema riječima Svjedoka A, jedan od pripadnika HVO-a mu je hotimično polomio nogu. Zlatko Mehić se potom na rukama odvukao do prostorije u kojoj su se nalazili Svjedok A i ostali vojnici ABiH.”

Potom su došli “Juka Prazina i izvjesni Pohara (…) i otvorili vatru u njihovom pravcu. Jedan metak je svjedoka A pogodio u stopalo. Nazif Šarančić i Mimo Grizović su u pucnjavi izgubili život, a Zlatko Mehić je umirao. Ostali zatočenici su izašli iz prostorije – uključujući i svjedoka A.”

Image

Četrnaest godina kasnije, u svibnju 2007., u Gorancima kod Mostara pronađena je masovna grobnica s petnaest tijela. Posmrtni ostaci dijela žrtava identificirani su kao tijela vojnika Armije BiH iz Vranice: Alije Čame, Senada Čehića, Dževada Čolića, Mime Grizovića, Vahidina Hasića, Dževada Husića, Zlatka Mehića, Nenada Milojevića, Fahira Penave i Nazifa Šarančića. “Vijeće napominje da tijela Hasana Balića i Šefka Pobrića nisu pronađena i da se oni još uvijek vode kao nestali”, stoji u presudi iz 2013. godine.

Šestooptuženi u haškome procesu za Herceg-Bosnu Berislav Pušić, šef uprave za zatvore i zatočeničke centre HVO-a, u dva je navrata zatajio sudbinu tih ljudi, iznijevši proturječne informacije o njima: na sastanku s Amorom Mašovićem, voditeljem Komisije BiH za nestale, 29. prosinca 1993., Pušić je izjavio da su “osmorica od 12 vojnika ABiH živi i da su upućeni u inostranstvo”. Dvije godine kasnije, u pismu ombudsmanu Federacije BiH, izjavio je da “ne zna šta se dogodilo s osobama koje su nestale 10. maja 1993. za vrijeme pada Vranice”.

Napad na Mostar počeo je 9. svibnja 1993. oko pet sati ujutro. “Premda vijeće ne raspolaže naređenjima iz kojih bi se vidjelo ko je izvršio napad 9. maja 1993., da li HVO ili ABiH, brojni svjedoci, stanovnici grada Mostara ili predstavnici međunarodne zajednice prisutni na licu mjesta 9. maja 1993., pružili su istovjetan opis napada i svi su jednako izjavili da je napad 9. maja izvršio HVO. Stoga većina vijeća, uz suprotno mišljenje sudije Antonettija, zaključila da je HVO izvršio napad na grad Mostar 9. maja 1993. godine”, navod je iz presude. Kako god bilo, tog je dana HVO “bez prestanka granatirao istočni Mostar, na koji je od početka borbi do kraja prijepodneva palo oko 5.000 do 7.000 granata”.

Tokom sljedećih jedanaest mjeseci, istočni Mostar svakog je dana izložen granatiranju HVO-a iz “minobacača, tenkova, bacača raketa, protivavionskog oružja, mitraljeza i protivavionskih topova”. “Vijeću su predočeni podaci po kojima je HVO imao male avione iz kojih je bacao minobacačke granate ili bombe”, naročito na Donju Mahalu.

To mostarsko naselje, “gusto naseljeno”, bilo je na posebnom udaru: s brda Hum iznad Mostara HVO je onamo bacao gume napunjene eksplozivom koje su služile kao improvizirane bombe: one bi se “u plamenu skotrljale niz brdo Hum i eksplodirale nad stambenim objektima”. Sudskom vijeću predočen je i izvještaj HVO-a Glavnom stožeru od 17. kolovoza 1993., u kojem se navodi “da je 6. avgusta 1993. izvršeno probno djelovanje dvjema napalm bombama po naselju Donja Mahala.”

Armija BiH, s druge strane, “uglavnom je imala lako pješadijsko naoružanje, kao što su puške i ručne bombe, te improvizovane bombe, a raspolagala je ograničenim brojem vojnika”. Međunarodni promatrači i vojni stručnjaci ustvrdili su na suđenju kako “korišćenje teške artiljerije, kojoj je HVO pribjegavao, nije predstavljalo adekvatan način borbe u sukobu kakav se vodio u Mostaru, gdje se borbe nisu vodile na otvorenom bojnom polju”.

Nakon što je na istočni Mostar mjesecima padalo “u prosjeku od dvadeset do sto projektila dnevno”, civilna policija UN-a u rujnu 1993. načinila je izvještaj s tvrdnjom da u istočnom Mostaru “praktično nema zgrade ili vozila koji nisu oštećeni u granatiranju.” Stanovnici su živjeli u “velikom strahu”. S dobrim razlozima: novinar BBC-a Jeremy Bowen u svom je izvještaju izjavio kako u istočnom Mostaru, “u svakom trenutku, na uglu svake ulice možete poginuti ili biti osakaćeni”.

Sudskom vijeću predočen je i registar bolnice u istočnom Mostaru za razdoblje od 15. lipnja do 18. kolovoza 1993.: u ta dva mjeseca, primljeno je 1.037 pacijenata, od kojih su 832 liječena zbog rana iz vatrenog oružja ili od ekplozije; u sljedeća dva mjeseca, od polovine kolovoza do polovine listopada, primljena su 1.004 pacijenta, od kojih 808 zbog iste vrste ozljeda. “Vijeće zaključuje da je intenzivno granatiranje i drugo vatreno djelovanje HVO-a po istočnom Mostaru direktno pogađalo stanovništvo koje je živjelo u tom dijelu grada.”

U drugoj polovini 1993., HVO je tisuće muslimana protjerao iz zapadnog Mostara. Hapšenja i protjerivanja počela su 9. svibnja, istog dana kada i napad na grad, i nastavila se u valovima sljedećih mjeseci. Kampanja protjerivanja, prema nalazima sudskog vijeća, bila je organizirana i sistematska, a provodila se nasiljem i okrutnošću, pljačkom i otimanjem: “Svjedokinja CT je opisala kako ju je, dok su je istjerivali iz stana 9. maja 1993., izvjesni Miro Martinović brutalno pretukao kundakom puške, šakama i nogama, i kako je drugi vojnik HVO-a kundakom udario jednu djevojčicu od devet godina i nastavio da je tuče i kad je pala na zemlju.”

Samo dan ili dva nakon što je počeo napad na Mostar, srušene su džamije u zapadnom Mostaru. Džamija Hadži Alibega Lafe srušena je u svibnju, ali sudsko vijeće nije uspjelo utvrditi tko ju je točno srušio. No mostarski muftija Seid Smajkić 29. svibnja 1993. pisao je o tome Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

Dan nakon početka napada, 10. svibnja, minirana je Baba Beširova džamije u naselju Balinovac. Zbog toga je mostarski biskup Ratko Perić pismom prosvjedovao kod zapovjednika HVO-a Milivoja Petkovića. “Vijeće smatra da je Baba Beširova džamija uništena eksplozivom i do temelja srušena oko 10. maja 1993”, konstatiralo je sudsko vijeće. Načelnik SIS-a Mostar Ivica Raspudić napisao je 31. svibnja 1994. izvještaj hercegbosanskom Ministarstvu obrane “da se Mladen Mišić, jedan vojnik HVO-a, sâm proglasio odgovornim za rušenje eksplozivom svih džamija u Mostaru po zapovijedi Miljenka Lasića, zapovjednika OZ Jugoistočna Hercegovina”.

Vlasti su znale, ali ništa nisu poduzimale. U presudi stoji kako su “vlasti HVO-a bile obaviještene o zlodjelima koja su u maju 1993. počinile jedinice HVO-a”. Interni izvještaj mostarskog Odjela za kriminalističke istrage Vojne policije od 23. srpnja 1993. navodi da ‘značajno raste broj provalnih krađa koje se najčešće vrše na organiziran način, a počinitelji su grupe naoružanih ljudi, koji se često predstavljaju kao djelatnici Vojne policije ili pripadnici AT grupa, i djeluju noću'”. Žrtve su, dodaje izvještaj, “u većini slučajeva Muslimani”.

Samo krajem lipnja, nakon što je Armija BiH osvojila kasarnu Sjeverni logor u Mostaru, HVO je uhapsio i u logor Heliodrom zatočio više od šest tisuća mostarskih muslimana – posvjedočio je to osobno predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić. Uglavnom su to bili vojno sposobni muškarci, ali “među uhapšenima bilo je dječaka starih oko 14 godina i muškaraca starijih od 60 godina, ponekad starih i do 84 godine”.

Vijeće je rekonstruiralo i kako su optuženici u procesu reagirali na sve te događaje. Obrana Milivoja Petkovića, ratnog načelnika Glavnog stožera HVO-a, ustvrdila je da “Glavni stožer HVO-a i njegov načelnik nisu imali nikakve nadležnosti kada je riječ o održavanju reda u Mostaru”. Petkovićeva obrana “prihvata da su organi vlasti HVO-a znali da je jedan broj Muslimana istjeran iz svojih domova sredinom juna 1993., ali tvrdi da su takve radnje smatrane, a tako se u odnosu na njih i postupalo, krivičnim djelima koja spadaju u održavanje javnog reda i mira, odnosno u djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova”.

Petković, Bruno Stojić i Žarko Keža, još jedan visoki zapovjednik HVO-a, 14. lipnja primili su izvještaj da su prethodnog dana, 13. lipnja 1993., pripadnici HVO-a, čija su imena i postrojbe navedene u izvještaju, “za vrijeme protjerivanja 90 Muslimana iz naselja Dum u zapadnom Mostaru, silovali nekoliko žena pred očevicima”. Isti izvještaj navodi da su “takođe premlatili dosta ljudi, a postojale su i indicije o ubistvima ‘civila’ koja su počinjena tokom ovih operacija.” Poduzeli nisu ništa.

Suđenje je pokazalo i čime su se u to vrijeme bavili tjelohranitelji predsjednika vlade Herceg-Bosne: “Vijeće konstatuje da su trojica pripadnika Vojne policije, zaduženi za bezbjednost Jadranka Prlića, bez ikakvog posebnog povoda oteli dvije djevojke s ulice u zapadnom Mostaru i da su ih potom silovali”.

Image

Sve je to samo dio strahota počinjenih u Mostaru uime Herceg-Bosne. Istočni Mostar – hrvatski Vukovar.
Last edited by Haman2 on 25/01/2020 19:17, edited 2 times in total.
User avatar
piupiu
Posts: 16761
Joined: 05/01/2008 05:08

#6943 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by piupiu »

Mene samo jedna stvar interesuje - odakle u ovoj zemlji toliko sadizma? Bolesnog, patološkog sadizma? Koji se stalno ponavlja. :(
User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 50580
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#6944 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Bloo »

@Haman2
Ima odgovarajuca tema o ratnim zlocinima HVOa. Ovakve postove stavljaj tamo.
Drugo, nisu svi Hrvati niti ucestovali, niti odobravali niti odobravaji sada da bi zasluzili generalizaciju koju pokusabas da hinjski provuces.
Ako je tako, ako su svi Hrvati takvi, onda bosnjacki politicari ne treba da ulaze u koalicije sa politickim predstavnicima hrvatskog naroda.


@piupiu
Uzase i monstruoznosti nikad necemo moci pojmiti...uzroke, povode....
Jer nismo zli.
A sta ponuka ljude na ovakve stvari...ne znam. Jedino da smo rodeni kao monstrumi pa da nas drustvo samo prividno uoblici u covjeka koji ceka priliku da njegova.prava priroda izade na vidjelo.
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#6945 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Haman2 »

NIsam znao da ima tema o zlocinima HVO-a inace bih je tamo postavio.
Medjunarodni sud za ratne zlocine sudio je pojedince po imenu i prezimenu, ali kako vidimo vise je gradjana zamisljenje Herceg Bosne koji velicaju njihove zlocine nego onih koji ih osudjuju. Tako je medju obicnim gradjanima ali i velikom brojem politicara koji velicaju osudjene ratne zlocince.
Pa i naslov je Bosnjacka politika prema Hrvatima a ne ovom ili onom Hrvatu. Ipak treba biti objektivan i kazati da je vise Hrvata koji odobravaju pocinjene zlocine, nego onih koji to osudjuju. Uzmimo primjer Kolinde, Covica i da ne nabrajam dalje. Imam dojajm da je malo onih kao gospodja Jadranka Kosar i Stipe Mesic, Vesna Pusic itd.
Nikad ne nastupam hinjski. Uvijek sam konkretan i otvoren. Zasto ti moj nivinski prilog dozivljava kao hinjski, ne zelim i necu da nagadjam, ali hocu kazati da na Forumu ima puno hinja ali po tvom misljenju izgleda da sam ja jedini. Zasto?
Ne slazem se sa tvojim misljenjem da " Uzase i monstruoznosti nikad necemo moci pojmiti...uzroke, povode.
U psihologiju su poznati uzroci takvom ponasanju. Dio je u strukturi licnosti i njenim ostecenjima a drugi dio u porodicnom odgojui, skoli i zivot u uzoj i siroj drustvenoj zajednici. Sve jasno kao dan. Iz tog razloga nemam potrebu da to obrazlazem.
Last edited by Haman2 on 25/01/2020 19:40, edited 1 time in total.
User avatar
Kolinda
Posts: 5443
Joined: 08/01/2015 13:24

#6946 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Kolinda »

Haman2 wrote: 25/01/2020 19:00 Kakva bi mogla i trebala biti bosnjacka politika prema Hrvatima koji su etnicki ocistili svoj zamisljenji prostor, otvarali koncentracione logore od Mostara do Metkovica, pocini masu zlocina o cemo postoje presude Medjunarodnog suda za ratne zlocine. Evo jedan tekst pa onako posteno prosudite sami.
I sad ce mnogir poceti pricati prazne price kao i bicno. Pravdati ce postupke na ovaj ili onaj nacin. Malo ko od nas ce osuditi ovakvo ponasanje i uzeti ovo kao primjer koji ne bi trebao da se ponavlja. To podrazumijeva izbor novih ljudi na celo svih strankaa, pritisak medjunarodne zajednice da se pocnu otvarati teme iz proslosti, zigosuci sva nedjela bilo skoje strane dolazila, pisanje objetivne istene udzbenicima da se ovakve stvari vise nikad ne ponove, kako bi zivjeli u boljem drusvu od sadasnjeg.
HERCEG-BOSNA U HAAGU: Jeziva svjedočenja Bošnjaka o zvjerstvima PRIPADNIKA HVO-a

Mučenje svjedokinje CX nije završilo silovanjem pred suprugom i svekrom. “Pomenuti Dinko je zatim primorao svjedokinju CX da mu liže čizme dok ih ne uglača. Vojnici HVO-a potom su ih izveli iz zgrade, ispred koje su se već nalazili drugi Muslimani. Pomenuti Dinko je ponovo prisilio svjedokinju CX da skine odjeću nasred ulice prije nego što ih je kamionom odvezao nedaleko od linije fronta.”

Image

Kako bi izgledala BiH da su uvažene presude Haškog suda? Bi li postojala ovakva Republika Srpska da postoji kajanje za politiku genocida i nasilja što ih je Haški sud dokazao? Bi li hrvatska politika i danas veličala Herceg-Bosnu da ima poštenja priznati ratnu politiku protjerivanja i nasilja? U sljedećim tjednima, na temelju presuda Haškog suda, portal tacno.net objavit će feljton “Herceg-Bosna u Haagu”, s uvjerenjem da postoji interes za činjenicama, ma koliko ga virtuozi obmane pokušavali onemogućiti.

Mostarka je pred Haškim sudom svjedočila kao “svjedokinja CX”: 29. rujna 1993, devetorica vojnika ATG ‘Vinko Škrobo’ HVO-a, među kojima su bili Ernest Takač i izvjesni Dinko, došli su u njen stan u jednome od središnjih naselja u Mostaru, i oduzeli joj novac, nakit i ključeve automobila. “Vojnici su okupili svjedokinju, njenog muža i svekra u jednoj sobi, a dotični Dinko je svjedokinji naredio da skine odjeću. Kada je ona to odbila, Dinko ju je brutalno udario, strgao joj je odjeću i prisilio je na seksualni odnos pred mužem i svekrom. Još osmorica vojnika su je primoravali na seksualne odnose tokom tri sata, dok je pomenuti Dinko tukao njenog muža zato što plače.”

Detalj je to jednog od najstrašnijih razdoblja u povijesti Mostara, od 9. svibnja 1993. do travnja 1994., kada je međunarodna zajednica napokon ipak uspjela prekinuti rat HVO-a i Armije BiH, koji je, prema nalazima Haškog suda, počeo zbog odluke Franje Tuđmana i njegove vlasti da dijelove BiH etnički očisti od Bošnjaka i pripoji ih Hrvatskoj.

To razdoblje detaljno se opisuje u drugom tomu prvostupanjske presude Haškog suda šestorici političkih vođa i vojnih zapovjednika Herceg-Bosne, koju je sudsko vijeće izreklo 29. svibnja 2013., osudivši optuženike na višegodišnje zatvorske kazne. Na stotinjak stranica činjenično je, do najpreciznijih mogućih detalja, rekonstruiran napad na Mostar 9. svibnja, višemjesečne nasilne deložacije Muslimana i protjerivanje u istočni Mostar, razaranje i opsada istočnog Mostara te ubojstva, nasilje, silovanja i pljačka koju su postrojbe HVO-a provele nad Bošnjacima u gradu i okolici.

Žalbeno vijeće Haškog suda, koje je preispitivalo prvostupanjsku presudu, nije osporilo nijednu važnu činjenicu iz tog opisa.

Rekonstrukcija nasilja u Mostaru od svibnja 1993. do travnja sljedeće godine, iznesena u prvostupanjskoj presudi, može se zato smatrati najvjerodostojnijim i najdokumentiranijim prikazom užasavajućih zločina do kojih je dovela odluka predsjednika Republike Hrvatske da granice svoje zemlje proširi na dio susjedne Bosne i Hercegovine, iz kojega je Tuđman bio namjerio istjerati nehrvate.

Mučenje svjedokinje CX nije završilo silovanjem pred suprugom i svekrom. “Pomenuti Dinko je zatim primorao svjedokinju CX da mu liže čizme dok ih ne uglača. Vojnici HVO-a potom su ih izveli iz zgrade, ispred koje su se već nalazili drugi Muslimani. Pomenuti Dinko je ponovo prisilio svjedokinju CX da skine odjeću nasred ulice prije nego što ih je kamionom odvezao nedaleko od linije fronta.”

Image

Mostar – foto Judah Passow

Trebalo je proći dvadeset godina, pa da prvostupanjska presuda rasvijetli sudbinu dvanaestorice vojnika Armije BiH koje je snimila kamera Hrvatske televizije nakon što su ih, u mostarskoj zgradi Vranica, prvih dana napada na Mostar uhapsili vojnici HVO-a.

Novinarka HTV-a Dijana Čuljak njihovo je hapšenje u svom prilogu nazvala “uspješnom akcijom spašavanja hrvatskih civila u dijelu grada koji kontrolira Armija BiH”. Istina je bila da te ratne zarobljenike nakon hapšenja nitko više nikad nije vidio: Hasan Balić, Alija Čamo, Senad Čehić, Dževad Čolić, Mimo Grizović, Vahidin Hasić, Dževad Husić, Zlatko Mehić, Nenad Feđa Milojević, Fahir Penava, Šefko Pobrić i Nazif Šarančić.

Njihovu je sudbinu na suđenju u Haagu rasvijetlio “svjedok A”, vojnik Armije BiH kojega su zajedno s njima zatočili u podrumu improviziranog zatvora na Mašinskom fakultetu u Mostaru. “Tokom cijele noći 10. maja 1993., svjedoka A i dvanaest vojnika ABiH su u više navrata tukli vojnici i vojni policajci HVO-a, koji su se smjenjivali u grupama od 10 ili 15 ljudi. Pri zadavanju udaraca služili su se predmetima kao što su puščani kundaci, pendreci, debeli kablovi, tako da su premlaćivane osobe gubile svijest.”

Iste noći, vojnici HVO-a tražili su vojnika koji je bio u, kako su rekli, ‘Daidžinoj vojsci’. “Kada je Dževad Husić rekao da je on jedan od tih, pripadnici HVO-a su ga odveli u susjednu prostoriju. Svjedok A je izjavio da je čuo kako ga tuku. Jedan od pripadnika HVO-a je tražio nož da mu odsiječe uho i pitao Dževada Husića koje mu je uho draže prije nego što ga je odsjekao. Svjedok A je zatim čuo krike i jauke, a onda i hice iz vatrenog oružja. Svjedok A je izjavio da je beživotno tijelo Dževada Husića zatekao kako leži na leđima u susjednoj prostoriji.”

Mlatili su ih neprekidno. Zlatka Mehića proglasili su “snajperistom”, premda on to nije bio, i odveli ga u susjednu prostoriju. “Prema riječima Svjedoka A, jedan od pripadnika HVO-a mu je hotimično polomio nogu. Zlatko Mehić se potom na rukama odvukao do prostorije u kojoj su se nalazili Svjedok A i ostali vojnici ABiH.”

Potom su došli “Juka Prazina i izvjesni Pohara (…) i otvorili vatru u njihovom pravcu. Jedan metak je svjedoka A pogodio u stopalo. Nazif Šarančić i Mimo Grizović su u pucnjavi izgubili život, a Zlatko Mehić je umirao. Ostali zatočenici su izašli iz prostorije – uključujući i svjedoka A.”

Image

Četrnaest godina kasnije, u svibnju 2007., u Gorancima kod Mostara pronađena je masovna grobnica s petnaest tijela. Posmrtni ostaci dijela žrtava identificirani su kao tijela vojnika Armije BiH iz Vranice: Alije Čame, Senada Čehića, Dževada Čolića, Mime Grizovića, Vahidina Hasića, Dževada Husića, Zlatka Mehića, Nenada Milojevića, Fahira Penave i Nazifa Šarančića. “Vijeće napominje da tijela Hasana Balića i Šefka Pobrića nisu pronađena i da se oni još uvijek vode kao nestali”, stoji u presudi iz 2013. godine.

Šestooptuženi u haškome procesu za Herceg-Bosnu Berislav Pušić, šef uprave za zatvore i zatočeničke centre HVO-a, u dva je navrata zatajio sudbinu tih ljudi, iznijevši proturječne informacije o njima: na sastanku s Amorom Mašovićem, voditeljem Komisije BiH za nestale, 29. prosinca 1993., Pušić je izjavio da su “osmorica od 12 vojnika ABiH živi i da su upućeni u inostranstvo”. Dvije godine kasnije, u pismu ombudsmanu Federacije BiH, izjavio je da “ne zna šta se dogodilo s osobama koje su nestale 10. maja 1993. za vrijeme pada Vranice”.

Napad na Mostar počeo je 9. svibnja 1993. oko pet sati ujutro. “Premda vijeće ne raspolaže naređenjima iz kojih bi se vidjelo ko je izvršio napad 9. maja 1993., da li HVO ili ABiH, brojni svjedoci, stanovnici grada Mostara ili predstavnici međunarodne zajednice prisutni na licu mjesta 9. maja 1993., pružili su istovjetan opis napada i svi su jednako izjavili da je napad 9. maja izvršio HVO. Stoga većina vijeća, uz suprotno mišljenje sudije Antonettija, zaključila da je HVO izvršio napad na grad Mostar 9. maja 1993. godine”, navod je iz presude. Kako god bilo, tog je dana HVO “bez prestanka granatirao istočni Mostar, na koji je od početka borbi do kraja prijepodneva palo oko 5.000 do 7.000 granata”.

Tokom sljedećih jedanaest mjeseci, istočni Mostar svakog je dana izložen granatiranju HVO-a iz “minobacača, tenkova, bacača raketa, protivavionskog oružja, mitraljeza i protivavionskih topova”. “Vijeću su predočeni podaci po kojima je HVO imao male avione iz kojih je bacao minobacačke granate ili bombe”, naročito na Donju Mahalu.

To mostarsko naselje, “gusto naseljeno”, bilo je na posebnom udaru: s brda Hum iznad Mostara HVO je onamo bacao gume napunjene eksplozivom koje su služile kao improvizirane bombe: one bi se “u plamenu skotrljale niz brdo Hum i eksplodirale nad stambenim objektima”. Sudskom vijeću predočen je i izvještaj HVO-a Glavnom stožeru od 17. kolovoza 1993., u kojem se navodi “da je 6. avgusta 1993. izvršeno probno djelovanje dvjema napalm bombama po naselju Donja Mahala.”

Armija BiH, s druge strane, “uglavnom je imala lako pješadijsko naoružanje, kao što su puške i ručne bombe, te improvizovane bombe, a raspolagala je ograničenim brojem vojnika”. Međunarodni promatrači i vojni stručnjaci ustvrdili su na suđenju kako “korišćenje teške artiljerije, kojoj je HVO pribjegavao, nije predstavljalo adekvatan način borbe u sukobu kakav se vodio u Mostaru, gdje se borbe nisu vodile na otvorenom bojnom polju”.

Nakon što je na istočni Mostar mjesecima padalo “u prosjeku od dvadeset do sto projektila dnevno”, civilna policija UN-a u rujnu 1993. načinila je izvještaj s tvrdnjom da u istočnom Mostaru “praktično nema zgrade ili vozila koji nisu oštećeni u granatiranju.” Stanovnici su živjeli u “velikom strahu”. S dobrim razlozima: novinar BBC-a Jeremy Bowen u svom je izvještaju izjavio kako u istočnom Mostaru, “u svakom trenutku, na uglu svake ulice možete poginuti ili biti osakaćeni”.

Sudskom vijeću predočen je i registar bolnice u istočnom Mostaru za razdoblje od 15. lipnja do 18. kolovoza 1993.: u ta dva mjeseca, primljeno je 1.037 pacijenata, od kojih su 832 liječena zbog rana iz vatrenog oružja ili od ekplozije; u sljedeća dva mjeseca, od polovine kolovoza do polovine listopada, primljena su 1.004 pacijenta, od kojih 808 zbog iste vrste ozljeda. “Vijeće zaključuje da je intenzivno granatiranje i drugo vatreno djelovanje HVO-a po istočnom Mostaru direktno pogađalo stanovništvo koje je živjelo u tom dijelu grada.”

U drugoj polovini 1993., HVO je tisuće muslimana protjerao iz zapadnog Mostara. Hapšenja i protjerivanja počela su 9. svibnja, istog dana kada i napad na grad, i nastavila se u valovima sljedećih mjeseci. Kampanja protjerivanja, prema nalazima sudskog vijeća, bila je organizirana i sistematska, a provodila se nasiljem i okrutnošću, pljačkom i otimanjem: “Svjedokinja CT je opisala kako ju je, dok su je istjerivali iz stana 9. maja 1993., izvjesni Miro Martinović brutalno pretukao kundakom puške, šakama i nogama, i kako je drugi vojnik HVO-a kundakom udario jednu djevojčicu od devet godina i nastavio da je tuče i kad je pala na zemlju.”

Samo dan ili dva nakon što je počeo napad na Mostar, srušene su džamije u zapadnom Mostaru. Džamija Hadži Alibega Lafe srušena je u svibnju, ali sudsko vijeće nije uspjelo utvrditi tko ju je točno srušio. No mostarski muftija Seid Smajkić 29. svibnja 1993. pisao je o tome Biskupskom ordinarijatu u Mostaru.

Dan nakon početka napada, 10. svibnja, minirana je Baba Beširova džamije u naselju Balinovac. Zbog toga je mostarski biskup Ratko Perić pismom prosvjedovao kod zapovjednika HVO-a Milivoja Petkovića. “Vijeće smatra da je Baba Beširova džamija uništena eksplozivom i do temelja srušena oko 10. maja 1993”, konstatiralo je sudsko vijeće. Načelnik SIS-a Mostar Ivica Raspudić napisao je 31. svibnja 1994. izvještaj hercegbosanskom Ministarstvu obrane “da se Mladen Mišić, jedan vojnik HVO-a, sâm proglasio odgovornim za rušenje eksplozivom svih džamija u Mostaru po zapovijedi Miljenka Lasića, zapovjednika OZ Jugoistočna Hercegovina”.

Vlasti su znale, ali ništa nisu poduzimale. U presudi stoji kako su “vlasti HVO-a bile obaviještene o zlodjelima koja su u maju 1993. počinile jedinice HVO-a”. Interni izvještaj mostarskog Odjela za kriminalističke istrage Vojne policije od 23. srpnja 1993. navodi da ‘značajno raste broj provalnih krađa koje se najčešće vrše na organiziran način, a počinitelji su grupe naoružanih ljudi, koji se često predstavljaju kao djelatnici Vojne policije ili pripadnici AT grupa, i djeluju noću'”. Žrtve su, dodaje izvještaj, “u većini slučajeva Muslimani”.

Samo krajem lipnja, nakon što je Armija BiH osvojila kasarnu Sjeverni logor u Mostaru, HVO je uhapsio i u logor Heliodrom zatočio više od šest tisuća mostarskih muslimana – posvjedočio je to osobno predsjednik vlade Herceg-Bosne Jadranko Prlić. Uglavnom su to bili vojno sposobni muškarci, ali “među uhapšenima bilo je dječaka starih oko 14 godina i muškaraca starijih od 60 godina, ponekad starih i do 84 godine”.

Vijeće je rekonstruiralo i kako su optuženici u procesu reagirali na sve te događaje. Obrana Milivoja Petkovića, ratnog načelnika Glavnog stožera HVO-a, ustvrdila je da “Glavni stožer HVO-a i njegov načelnik nisu imali nikakve nadležnosti kada je riječ o održavanju reda u Mostaru”. Petkovićeva obrana “prihvata da su organi vlasti HVO-a znali da je jedan broj Muslimana istjeran iz svojih domova sredinom juna 1993., ali tvrdi da su takve radnje smatrane, a tako se u odnosu na njih i postupalo, krivičnim djelima koja spadaju u održavanje javnog reda i mira, odnosno u djelokrug Ministarstva unutarnjih poslova”.

Petković, Bruno Stojić i Žarko Keža, još jedan visoki zapovjednik HVO-a, 14. lipnja primili su izvještaj da su prethodnog dana, 13. lipnja 1993., pripadnici HVO-a, čija su imena i postrojbe navedene u izvještaju, “za vrijeme protjerivanja 90 Muslimana iz naselja Dum u zapadnom Mostaru, silovali nekoliko žena pred očevicima”. Isti izvještaj navodi da su “takođe premlatili dosta ljudi, a postojale su i indicije o ubistvima ‘civila’ koja su počinjena tokom ovih operacija.” Poduzeli nisu ništa.

Suđenje je pokazalo i čime su se u to vrijeme bavili tjelohranitelji predsjednika vlade Herceg-Bosne: “Vijeće konstatuje da su trojica pripadnika Vojne policije, zaduženi za bezbjednost Jadranka Prlića, bez ikakvog posebnog povoda oteli dvije djevojke s ulice u zapadnom Mostaru i da su ih potom silovali”.

Image

Sve je to samo dio strahota počinjenih u Mostaru uime Herceg-Bosne. Istočni Mostar – hrvatski Vukovar.
Ne pada mi napamet čitati ovo quotano ali dečko ne kenjaj, u prvoj rečenici kažeš " prostor koji su očistili" pa dragi moj zlonamjerni momak za tvoju info jedini prostori koji su trenutno približno popisu iz 91.su oni koje je pod svojom kontrolom držao HVO, dokaza stotine a ti dokaži da nije ovako.
User avatar
piupiu
Posts: 16761
Joined: 05/01/2008 05:08

#6947 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by piupiu »

Haman2 wrote: 25/01/2020 19:35 U psihologiju su poznati uzroci takvom ponasanju. Dio je u strukturi licnosti i njenim ostecenjima a drugi dio u porodicnom odgojui, skoli i zivot u uzoj i siroj drustvenoj zajednici. Sve jasno kao dan. Iz tog razloga nemam potrebu da to obrazlazem.
Ne znam baš da porodice i škola odgajaju djecu da režu drugima uši. Ovo je neki širi problem, jer su se ovakve monstruoznosti dogadjale i u onom prethodnom, i u ovom ratu. Dakle, legitimno je pitanje (iako nije za ovu temu) otkud ovolika količina sadizma na ovom prostoru i na kraju 20. vijeka? Mogla bi se i tema od ovoga napraviti.
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#6948 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Haman2 »

Forumasice Kalinda. Ne znam da li znas, ali tvoj odgovor je primitavan i nedovoljno argumetiran. Sa svojim odgovorom puno si kazala o sebi, svojoj porodici, uzoj i siroj drustvenoj sredini u kojoj zivis, a nista o meni, jer mene ne ne poznajes, izuzev ako nisi "vidovita", pa mozes na daljinu da prosudjujes o ljudima.
Haman2
Posts: 3998
Joined: 09/12/2016 20:04

#6949 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Haman2 »

piupiu wrote: 25/01/2020 19:50
Haman2 wrote: 25/01/2020 19:35 U psihologiju su poznati uzroci takvom ponasanju. Dio je u strukturi licnosti i njenim ostecenjima a drugi dio u porodicnom odgojui, skoli i zivot u uzoj i siroj drustvenoj zajednici. Sve jasno kao dan. Iz tog razloga nemam potrebu da to obrazlazem.
Ne znam baš da porodice i škola odgajaju djecu da režu drugima uši. Ovo je neki širi problem, jer su se ovakve monstruoznosti dogadjale i u onom prethodnom, i u ovom ratu. Dakle, legitimno je pitanje (iako nije za ovu temu) otkud ovolika količina sadizma na ovom prostoru i na kraju 20. vijeka? Mogla bi se i tema od ovoga napraviti.

Ja sam lijepo napisao, "Dio je u strukturi licnosti i njenim ostecenjima a drugi dio u porodicnom odgojui, skoli i zivot u uzoj i siroj drustvenoj zajednici". Sobzirom da ti ne znas sta je liznost, to ne mozes shvatiti sta sam htio kazati. Odsijecanje usiju, sadistcko izivljavanje nad nemocnom osobom, jos pred muzem, roditeljima i djecom, nije posledica obrazovanja nego ostecenja licnosti, a ostecenja mogu biti nasledna a mogu nastati kao posledica pogresnog odgoja, najcesce u porodici.
Hafis
Posts: 17983
Joined: 18/07/2013 12:40
Location: južno, niz Ivan

#6950 Re: Bošnjačka politika prema BiH Hrvatima

Post by Hafis »

Napad na Mostar počeo je 9. svibnja 1993. oko pet sati ujutro. “Premda vijeće ne raspolaže naređenjima iz kojih bi se vidjelo ko je izvršio napad 9. maja 1993., da li HVO ili ABiH, brojni svjedoci, stanovnici grada Mostara ili predstavnici međunarodne zajednice prisutni na licu mjesta 9. maja 1993., pružili su istovjetan opis napada i svi su jednako izjavili da je napad 9. maja izvršio HVO.
Kako gdje, i na kojoj lokaciji.
To jutro sam poslije mnogo vremena spavao u svojoj kući ništa ne sluteći (koja je inače bila nekih 300 metara od dotadašnje ''crte'' raspodjele grada, to jest raspodjele nadležnosti između HVO-a i ABiH). Počela je prvo sporadična pucnjava pa onda sve jača i jača, i bliža i bliža. I na koncu su se pojavili pred vratima...Da skratim, moj prvi susjed (Bošnjak, inače pripadnik ABiH) mi je malo prije toga ponudio da uđem u njega u kuću i uglavnom, prošao je taj prvi val. Ostao sam tako u njega i čekao što dalje.
Nakon nekoliko sati, oko podneva, počela je pucnjava, sad iz drugog smjera, koja je bila sve jača i jača, i bliža i bliža. Sada smo ja i on zamijenili uloge i sklonio sam ga u sebe.
Uglavnom, još se napredovalo do one početne crte, čak se i prešlo preko nje nekih par stotina metara, da bi ABiH uzvratila kontraudarom i sve se vratilo na početnu crtu...i tako sve do ktraja rata s ABiH u Mostaru.
A da, sudjed mi je sve to pregrmio živ i zdrav, i družimo se i dan danas :)

Znači, nije baš sve tako jednostavno bilo. Dosta ljudi nije imalo sreće kao ja tog dana.
To je bilo isto kao dogovorena tuča, danima se klima napumpavala i jednosttavno je lebdilo u zraku..i već su danima prije ljudi s obje strane počeli napuštati grad.
Post Reply