Etno-nacional-vjerske nedoumice i patnje Bošnjaka/Hrvata/Srbina

[Bloo]

Sasvim svejedno. Jedistvene nacije nemas zbog Srba i Hrvata.

Da li Slovenci imaju jedinstvenu naciju?

[CPT]

Sasvim svejedno. Jedistvene nacije nemas zbog Srba i Hrvata.

Da li Slovenci imaju jedinstvenu naciju?

Da i ja nisam i ne mogu biti dio te jedistvene nacije (sve i da hocu).

[Bloo]

Sasvim svejedno. Jedistvene nacije nemas zbog Srba i Hrvata.

Da li Slovenci imaju jedinstvenu naciju?

Da i ja nisam i ne mogu biti dio te jedistvene nacije (sve i da hocu).

Iako si mozda roden tamo?
Zasto?
Ne osjecas Sloveniju kao svju drzavu?

[Dozer]

Nismo drzavu rasturili B, H, S (to je ta poznata ko nas bre zavadi prica) jer drzava nije rasturana u BIH vec u SFRJ. Nakon propada SFRJ (gdje "MI" nismo imali nikakve veze) sudbina BIH je bila poznata i nema nikakve veze sa Bosnjacima ili Bosancima. Jer vjerovatno nisi shvatio, BiH je rasturilo unistenje "SFRJ" kad je Srbija odlucila da joj pripada sve juzno od Zagreba.

Znas li ti kad je proglasena nezavisnost od SFRJ, a kada je ovdje bio rat...?

[Dozer]

Sasvim svejedno. Jedistvene nacije nemas zbog Srba i Hrvata.

Da li Slovenci imaju jedinstvenu naciju?

Da i ja nisam i ne mogu biti dio te jedistvene nacije (sve i da hocu).

Da, ti jesi dio te jedinstvene nacije ako imas drzavljanstvo Slovenije.
Ne mozes biti dio etnickih Slovenaca jer si etnicki Bosnjak.

[CPT]

Da li Slovenci imaju jedinstvenu naciju?

Da i ja nisam i ne mogu biti dio te jedistvene nacije (sve i da hocu).

Iako si mozda roden tamo?
Zasto?
Ne osjecas Sloveniju kao svju drzavu?

To nema nikakve veze sa rodjenjem ili osjecanjima. Slovenci koji zive u SA od WWII su dio te nacije (zbog toga su sve tj. vecinu kad je poceo rat). Bosnjaci koji zive tu od WWII nisu. Drugi jezik, druga kultura, drugo ... Reakcija na "prisvjajanje nacije" je obicno vrlo negativna.

[CPT]

Nismo drzavu rasturili B, H, S (to je ta poznata ko nas bre zavadi prica) jer drzava nije rasturana u BIH vec u SFRJ. Nakon propada SFRJ (gdje "MI" nismo imali nikakve veze) sudbina BIH je bila poznata i nema nikakve veze sa Bosnjacima ili Bosancima. Jer vjerovatno nisi shvatio, BiH je rasturilo unistenje "SFRJ" kad je Srbija odlucila da joj pripada sve juzno od Zagreba.

Znas li ti kad je proglasena nezavisnost od SFRJ, a kada je ovdje bio rat...?

Rat u BIH je poceo u momentu kad je zadnji vojnik spakovan na brodu Kopru (Slovenija). To sto se to tad nije znalo je vec druga stvar...

[oaza85]

Po zadnjem Popisu stanovnistva mislim da je cak i manje... Negdje u jako bitnim promilima. Naprave svoje drzave koje cak i zapisaju imenom da se jasno zna "cija je" i onda dodje neko sa trece strane sa "mi smo svi isti" pricom.

Šta bi tebe zadovoljilo?
Da se svi izjasne Bosancima i Hercegovcima, tj. oni koji žive u BiH?
Ili da Bošnjaci imaju svoju državu koju će zapišati svojim imenom?
Nejasno mi je.
Apsolutno ne razumijem ovo tvoje naprave svoje države i zapisaju svojim imenom...mislis na RS?

A dobro, je li to neki bauk da Bosnjaci imaju svoju drzavu?
Kad vec drugi nece da zive sa njima, u cemu je problem?
Izbaci strani faktor iz jednacine, istog momenta imas granicu Srbije na Kozjoj Cupriji.

[Sanjarko]

Nemojmo se lagat. Oko 70% mozda i vise Srba negira genocid u Srebrenici, za njih su Mladic i Karadzic i ostali zlocinci heroji itd. Iznosio je neko ovdje podatke u vezi toga, cak je mislim i portal Klix to objavio.

Znaci da mogu mozda bi opet isto i da mogu odvojili bi se od Bosne i nas.

Ima ekstremista u njih koji bi nas sve druge u more gurnuli.

Ne kazem ima i u nas ekstremista.

[oaza85]

Nemojmo se lagat. Oko 70% mozda i vise Srba negira genocid u Srebrenici, za njih su Mladic i Karadzic i ostali zlocinci heroji itd. Iznosio je neko ovdje podatke u vezi toga, cak je mislim i portal Klix to objavio.

Znaci da mogu mozda bi opet isto i da mogu odvojili bi se od Bosne i nas.

Ima ekstremista u njih koji bi nas sve druge u more gurnuli.

Ne kazem ima i u nas ekstremista.

Ti si bas optimistican sa tim procentima.

[Bloo]

Da i ja nisam i ne mogu biti dio te jedistvene nacije (sve i da hocu).

Iako si mozda roden tamo?
Zasto?
Ne osjecas Sloveniju kao svju drzavu?

To nema nikakve veze sa rodjenjem ili osjecanjima. Slovenci koji zive u SA od WWII su dio te nacije (zbog toga su sve tj. vecinu kad je poceo rat). Bosnjaci koji zive tu od WWII nisu. Drugi jezik, druga kultura, drugo ... Reakcija na "prisvjajanje nacije" je obicno vrlo negativna.

Opet ne razumijem.
Ako si mozda roden tamo, pricas njihov jezik, zivis u njihovoj drzavi, dio si njihove kulture (osim ako mozda zivis u nekom getu gdje se i u institucijama prica samo bosanski)...i ne mozes se osjecati kao dio slovenske nacije?


Dalje...prema Hrvatskoj enciklopediji, definicija nacije je dolje navedena. @Dozer pay attention na NATION versus nationality

....U nekim jezicima (engleski, francuski) nacija označava državu, zemlju i narod u smislu zajednice ljudi istog etničkoga podrijetla i pripadnosti. U UNESCO-u, Međunarodnome sociološkom udruženju i drugim stručnim udruženjima društvenih znanosti izrađena je terminologija prema kojoj je etničko ishodišni termin za različite oblike etničkih zajednica (pleme, etnija, polietnička društva, etnička manjina, itd.) i nacija u prošlosti i danas (protonacija, subnacija, nacija-država, država-nacija, višenacionalna država, višedržavna nacija, itd. /Fred W. Riggs/). Premda takvo razvrstavanje podsjeća na rodoslovno stablo i pretpostavlja da postoji kontinuitet između starijih i novijih oblika postojanja nacionalnih zajednica, većina razvojnih uvjeta za nastanak nacionalne ideje i masovnog okupljanja pripada modernoj epohi, po čem se nacija razlikuje od sličnih zajednica u prošlosti, kao što su etničke, vjerske i lokalne zajednice, kraljevstva, kneževstva i dr. Riječ natio u (europskoj) predmodernoj povijesti prešla je isti značenjski put: isprva je označivala skupinu stranaca, potom srednjovjekovna sveučilišta, studentske udruge, crkvena vijeća, plemstvo i, napokon, stanovništvo neke zemlje, odnosno narod.

S druge strane, nacionalna pripadnost u pravilu isključuje pripadnost članova nekoj drugoj naciji, pa ono što nacionalno dobiva u dubini društva, gubi u širini. Taj paradoks uvjetovan je društvenim razvojem u proteklih nekoliko stoljeća, koji potiče političku te u prvo vrijeme ekonomsku integraciju društva na nacionalnoj osnovi, čime se uspostavljaju mnogobrojne države namjesto nekolicine carstava koja dijele svjetski prostor.

S obzirom na način nastanka nacija u XX. st. se, osobito na Zapadu, uvriježilo razlikovanje »državnih« i »kulturnih nacija« (Friedrich Meinecke), slično »klasičnih« i »novih nacija« (George Hugh Seton-Watson), odnosno »zapadnoga« i »istočnoga nacionalizma« (Hans Kohn). Prema tom shvaćanju, u prvome slučaju vrijedi građanski princip nacionalne pripadnosti, koji je širok i uključiv, a u drugome slučaju etnički, koji je uzak i isključiv. Ta se različita načela primjenjuju kada je riječ o državljanstvu i politici prema useljenicima. Tako se npr. u Francuskoj ili SAD-u državljanstvo stječe bilo samim činom rođenja osobe na tlu tih zemalja (ius soli), bilo političkim uvjerenjem (npr. deklarativnim prihvaćanjem demokratskih odredbi ustava), a u Njemačkoj se, donedavno, pravo državljanstva dodjeljivalo ponajprije prema kriteriju krvnoga srodstva (ius sanguinis), odnosno etničke pripadnosti (njemačka nacionalnost). U današnjim se raspravama osporava shvaćanje da su građanske nacije, za razliku od etničkih, uključivije, jer je pravo građanstva ili državljanstva svugdje (Rogers Brubaker) ograničeno, najčešće zbog ekonomskih razloga (npr. ograničena ponuda na tržištu rada ili nedostatna sredstva za financiranje smještaja većeg broja useljenika). Zbog toga sve više zemalja napušta etničko određenje nacije, odnosno državljanstva, u korist države građana (što je eksplicitno učinila i Republika Hrvatska zakonodavstvom koje izjednačuje prava manjina s pravima etnonacionalne većine, tj. Hrvata). Naposljetku, isključivost građanskih nacija, kao i etničkih, u okviru nacionalne države očituje se u upotrebi jednoga službenoga jezika. Čak i u Švicarskoj, koja na saveznoj razini ima tri službena jezika, u pojedinim je kantonima samo jedan od jezika službeni.
Postoji razlikovanje između »državnih« i »nedržavnih nacija«, a upućuje na činjenicu da većina nacija ili etničkih skupina nema državu u kojoj predstavlja većinu ili koja po njima nosi ime. Također, mnogi narodi žive u nekoliko država (npr. Kurdi na Bliskom istoku, Laponci u Skandinaviji), ili su raštrkani u većem broju država (npr. Romi). No budući da rijetko koji narod živi samo u jednoj državi, a da u nekoj drugoj državi ne čini manjinu (dijaspora), izraz »nedržavna nacija« gubi normativni smisao u demokratskome društvu s obzirom na načelo jednakosti pred zakonom. Ali demokratsko se načelo, premda upisano u ustavima većine zemalja, u mnogim zemljama u praksi još teško provodi, što prije svega »nedržavnim narodima« umanjuje izglede za jednakost pred vlašću (npr. slučaj Roma u Hrvatskoj i mnogim drugim europskim zemljama).

Općenito, različiti tipovi nacija ili situacija u kojima se nalaze proizlaze iz doista raznovrsnih povijesnih okolnosti te kulturnih i političkih osobitosti pojedinih područja. Tako se u Europi, kao kolijevci nacija i nacionalizma, može, prema Ernstu Gellneru, razlikovati nekoliko (vremenskih) zona. U prvoj su nacije proizišle iz dinastičkih carstava (sa sjedištima u Londonu, Parizu, Madridu i Lisabonu). One nisu imale gotovo nikakvih teškoća u sjedinjavanju svojih kulturnih elemenata, u prvome redu jezika, i politike, odnosno države, u jednu cjelinu. Drugdje su se nacije, npr. u srednjoj i istočnoj Europi, gradile s pomoću nacionalnih pokreta u dugome procesu od intelektualnoga preko političkoga pridobivanja do masovne mobilizacije (Miroslav Hroch). U drugoj europskoj zoni, koju čine Italija i Njemačka, postojala je, doduše, već dugo prepoznatljiva nacionalna kulturna elita, ali bez države, dok je (nacionalno srodno) stanovništvo bilo rascjepkano u različitim područjima ili pod različitim vlastima: stoga je tek masovni nacionalni pokret ujedinio dijelove u cjelinu. U trećoj i četvrtoj zoni, koje čine srednja i istočna Europa, situacija je bila (i ostala) daleko složenija, zbog toga što su kulture i narodi u većini tih područja (bili) prilično izmiješani, države su bile strane ili su se takvima doživljavale, a u razdoblju boljševizma napetosti na nacionalnoj osnovi bile su potisnute i strogo nadzirane od režima, a ne razrješavane na demokratski način. Zato je nastanak novih nacionalnih država dovodio do nasilnoga prekrajanja granica ili teritorija i protjerivanja stanovništva, odnosno etničkog čišćenja. Dakle, ono što je u matici bilo napravljeno gotovo bez teškoća na periferiji se odvijalo znatno teže, često s mnogo ljudskih i materijalnih gubitaka, pa se ponovno postavlja pitanje o mogućnosti demokratskoga razvoja nacionalne države. Ključni su za Europu u tom pogledu izgradnja i proširenje Europske unije. Time se, s jedne strane, uspostavlja novi model velike nadnacionalne države na demokratskoj osnovi, bez premca u povijesti, a s druge se omogućuje da se svi sporovi ili sukobi na nacionalnoj ili etničkoj osnovi rješavaju mirnim putem, u dijalogu i u sklopu zakonskih propisa koji jamče jednak postupak prema svim stranama. Ipak, neka značajna pitanja ostaju otvorenima, prije svega je li nova europska država savez potaknut isključivo ekonomskim interesima, radi bolje konkurentnosti u odnosu na američko ili japansko (a danas kinesko) gospodarstvo, ili se, također, stvaraju i neke druge, i dublje, veze nalik nekadašnjoj gradnji nacionalnih država, npr. stvaranje »europskoga naroda« kao demosa. Ispitivanja javnoga mišljenja pokazuju da stanovništvo u novim članicama ili u zemljama koje su kandidati za članstvo u Europskoj uniji puno više polaže nade u europsku solidarnost nalik nacionalnoj nego stanovništvo u zemljama starim članicama, koje Europu radije prihvaćaju kao zajednicu u kojoj su svakoj članici najvažniji vlastiti interesi.

....primordijalizam i konstruktivizam imaju ograničene, ali i međusobno dopunjujuće domete u objašnjenju nacionalnoga fenomena. Tako primordijalizam bolje objašnjava emocionalne potrebe za nacionalnom pripadnosti i spremnost na individualnu samopožrtvovnost u korist nacije, dok konstruktivizam bolje objašnjava mehanizme političkog udruživanja i sukobljavanja na temelju nacionalne pripadnosti. Također, primordijalizam stavlja naglasak na izučavanje nacionalističkih težnja odozdo, a konstruktivizam na težnje političkih elita. Prvi smatra da je agresivnost prema drugima donekle urođeni obrazac ponašanja, neovisan o kulturnome i političkome kontekstu, a drugi da su stavovi prema drugima u osnovi ambivalentni i da, ovisno o svojim ciljevima, političke elite mogu poticati agresivne ili konstruktivne individualne težnje prema drugima, stavljajući glavni naglasak na građanski odgoj i obrazovanje.

Treće, ispravljeno je polazište nekih starijih autora koji su međusobnu sličnosti i privlačnost pojedinaca i manjih skupina smatrali presudnima u nastanku nacija, a pritom zanemarivali antagonističku stranu, tj. sukob i viziju »neprijatelja«, kao što su to bili Židovi u Španjolskoj, katolici u Engleskoj i protestanti (hugenoti) u Francuskoj. Takvu sklonost antagoniziranju s drugima nacionalizam, uostalom, dijeli sa svim drugim ideologijama.

I četvrto, nacionalističko rivalstvo i revizionističke interpretacije novije povijesti ne jenjavaju, za razliku od drugih rivalstava, ni u uvjetima (zrele) demokracije, ekonomske međuovisnosti i učvršćenih međudržavnih saveza, osobito u slučajevima gdje nacionalne ili etničke zajednice žive s obiju strana državnih granica. Te činjenice daju novi povod više međusobnom dopunjavanju nego suprotstavljanju primordijalističkih i konstruktivističkih (modernističkih) objašnjenja.

....institucionalni mehanizmi, skupa sa sferom civilnoga društva i akademskom sferom kao posrednicima u sukobu i facilitatorima procesa pomirenja, mogu pomoći u izgradnji oblika projektnog identiteta koji nadilazi partikularne ciljeve sukobljenih strana i ujedno gradi uključivije i pravednije društvo s obzirom na različite potrebe i interese ljudi.

Kao što vidimo, identiteti su konstrukti nastali iz ljudske želje za pripadanjem grupi, što je prirodno. Mi smo društvena bića koja vole i teže da žive u zajednicama, s tim da te zajednice nisu uvijek homogene po više kategorija, ali jedna ideja bi trebala da ih ujedinjuje - težnja ka boljem društvu prezilaženjem razlika koje su umjetne.

[Seyfo]

Slažem se da je Sanjarko sa procjenom od 70% negatora preoptimističan, procenti negatora su puno veći, naravno ako se uzimaju u obzir svi Srbi u Srbiji, entitetu PC, dijaspori i drugdje na kugli zemaljskoj. Ja bih rekao da je negatora nekih 90%, a onih 10% su koncentrisani u i oko Beograda.

[Sanjarko]

Nemojmo se lagat. Oko 70% mozda i vise Srba negira genocid u Srebrenici, za njih su Mladic i Karadzic i ostali zlocinci heroji itd. Iznosio je neko ovdje podatke u vezi toga, cak je mislim i portal Klix to objavio.

Znaci da mogu mozda bi opet isto i da mogu odvojili bi se od Bosne i nas.

Ima ekstremista u njih koji bi nas sve druge u more gurnuli.

Ne kazem ima i u nas ekstremista.

Ti si bas optimistican sa tim procentima.

Iznosio je neko te podatke ovdje i bilo je na portalu Klix ako se nevaram i dobro sjecam.

Ovo su za RS podatci. Imaju na nekoj temi.

[512MB]

Ne možete znati ko je za/protiv BiH dok se ne raspiše referendum sa tim pitanjem. Ja znam dovoljno bosanskih Srba i Hrvata koji su veći domoljubi i patriote od recimo mene, i koji ne mogu smislit Čovića ni Dodika.

[Bloo]

Slažem se da je Sanjarko sa procjenom od 70% negatora preoptimističan, procenti negatora su puno veći, naravno ako se uzimaju u obzir svi Srbi u Srbiji, entitetu PC, dijaspori i drugdje na kugli zemaljskoj. Ja bih rekao da je negatora nekih 90%, a onih 10% su koncentrisani u i oko Beograda.

Jedan broj Srba, živih i mrtvih, kvari tvoju teoriju.
Nije ih puno, ali su tu kao živi i mrtvi dokaz i prepreka svakoj generalizaciji.

[oaza85]

Da li Slovenci imaju jedinstvenu naciju?

Da i ja nisam i ne mogu biti dio te jedistvene nacije (sve i da hocu).

Iako si mozda roden tamo?
Zasto?
Ne osjecas Sloveniju kao svju drzavu?

Zato sto Slovenija nije melting pot.
Konzervativno drustvo koje Muju nikad nije ni pokusalo asimilirati, naprotiv. Jasno mu stavi do znanja sta misli o njemu, najradije bi ga nabili nogom nazad u Bosnu, ali im se ne isplati.

[Bloo]

Da i ja nisam i ne mogu biti dio te jedistvene nacije (sve i da hocu).

Iako si mozda roden tamo?
Zasto?
Ne osjecas Sloveniju kao svju drzavu?

Zato sto Slovenija nije melting pot.
Konzervativno drustvo koje Muju nikad nije ni pokusalo asimilirati, naprotiv. Jasno mu stavi do znanja sta misli o njemu, najradije bi ga nabili nogom nazad u Bosnu, ali im se ne isplati.

Čak i Muju rođenog tamo?

[oaza85]

Iako si mozda roden tamo?
Zasto?
Ne osjecas Sloveniju kao svju drzavu?

Zato sto Slovenija nije melting pot.
Konzervativno drustvo koje Muju nikad nije ni pokusalo asimilirati, naprotiv. Jasno mu stavi do znanja sta misli o njemu, najradije bi ga nabili nogom nazad u Bosnu, ali im se ne isplati.

Čak i Muju rođenog tamo?

Tesko.

[Dozer]

@Bloo Pa zar ja ne tupim stalno upravo ovo...?
Teoretski postoje razlicite vrste nacija (i ja to nikad nisam ni negirao), ali ono sto je danas najprihvacenije na medjunarodnom planu je upravo "drzavna nacionalnost", tj. drzavna nacija. Ona ne negira etnicke nacije, tj. etnije/narode na bilo koji nacin, ali ih ni ne uvazava niti klasifikuje na isti nacin kao drzavne upravo iz razloga sto su drzavne nacije najcesce sastavljene od vise etnickih nacija.

Problem je sto ljudi ovo ne razumiju.

[piupiu]

Joooj, brate! Here comes diverzija.

Hajmo malo o srednjovjekovnim imenima naše plemenite, za promjenu.

Sve živi Vlah.

Aha.

I ako je kakav Milutin, svećenik je Crkve bosanske, ili knez ili vojvoda bosanski.

A poglavari Crkve bosanske (djedovi), su nosili sljedeća imena: Jeremija, Azarija, Ivan, Godin, Tišemir, Didodrag, Bučina, Krač, Bratič, Budislav, Dragost, Povržen, Dragič, Ljubin, Boleslav, Radomir, Radovan, Ratko, Radoslav, Miloje, Mirohna, Miroslav...

I onda nam dodju ovi naši mladi i zeleni nacionalisti, pa kažu - Š'a je, treba da se zovemo Radoslav i Dragan, jesu l' to stara bosanska imena? I onda kao, padaju od smijeha, jer su provalili 'četalje' s druge strane ekrana.

Evo, da možemo djeci imena birati :

Dražeta, Husan, Borko, Bakulina, Hval, Nespin, Vukava, Pribil, Hlapac, Borna, Hrapoje, Krač, Bakula, Ninoslav, Boljerad, Sandalj, Milac, Kulduk, Ahmat, Stanac, Sipara, Ljuban, Dragota, Sarmorad, Grubača, Bogčin, Radača, Čeprnja, Dobrogost, Jelena, Grgur, Kukleč, Prehten, Ljubljen, Hlepac, Klut, Dinko, Semrod, Vitača, Miltoš, Linil, Hotjan, Hotjen, Borjen, Senko, Ostoja, Bjeljak, Stjepan, Gorčin, Tolmik, Vlk, Bokčilo, Rastudije, Veseoko, Gošt, Nenac, Muven, Vikosava, Hlap, Dabliživ, Trtiša, Pribislav, Sanko, Godin,Kosara, Toloje, Prijezda, Asta, Bogčin, Radin, Prehten, Tvrtko, Dabiživ, Miroslav, Katarina, Vukoslav, Vladislav, Tomaš, Kulin, Matej

Ja znam jednu Bornu, i jednu Kosaru. A naša forumska Jela je prava Bosanka!

I sad se ja pitam, ako Bošnjaci tako vatreno srednjovjekovnu Bosnu smatraju svojom pradomovinom, a sebe nasljednicima stećaka i srednjovjekovne hereze, zašto nikad djeci ne daju 'izvorna' bosanska imena (imamo ponekog Tvrtka, Gorčina, Dinka, Senku, ali slabo)? Stalno to pitam, i stalno me proglašavaju nepodobnom i malicioznom zbog tog pitanja. I nikako da mi objasne zašto je to pitanje maliciozno?

[Bloo]

zato što naša izvorna i mozda staroslavenska imena su prisvojena od drugih naroda kao njihova, te se vežu isključivo uz određene narode (više ne znam koji izraz da koristim - grupacije mozda?!) i njihovu kulturu, religiju itd...a zelja je da se imenom signalizira pripadnost svojoj grupi, te da se iz imena sazna sto vise podataka o toj osobi (naravno pretpostavi).

[Dozer]

@piupiu
Pa ne daju ta imena jer njima danas istorija Bosne pocinje od Osmanlija/Turaka i islama, a mnogima cak tek od 19. vijeka... A sva nevedena starobosanska (starobosnjanska/starobosnjacka) imena su za njih srpska ili hrvatska, tj. pravoslavna ili katolicka imena.

Logicno, ovo je ravno lobotomiji, al' eto...

[oaza85]

Joooj, brate! Here comes diverzija.

Hajmo malo o srednjovjekovnim imenima naše plemenite, za promjenu.

Sve živi Vlah.

Aha.

I ako je kakav Milutin, svećenik je Crkve bosanske, ili knez ili vojvoda bosanski.

A poglavari Crkve bosanske (djedovi), su nosili sljedeća imena: Jeremija, Azarija, Ivan, Godin, Tišemir, Didodrag, Bučina, Krač, Bratič, Budislav, Dragost, Povržen, Dragič, Ljubin, Boleslav, Radomir, Radovan, Ratko, Radoslav, Miloje, Mirohna, Miroslav...

I onda nam dodju ovi naši mladi i zeleni nacionalisti, pa kažu - Š'a je, treba da se zovemo Radoslav i Dragan, jesu l' to stara bosanska imena? I onda kao, padaju od smijeha, jer su provalili 'četalje' s druge strane ekrana.

Evo, da možemo djeci imena birati :

Dražeta, Husan, Borko, Bakulina, Hval, Nespin, Vukava, Pribil, Hlapac, Borna, Hrapoje, Krač, Bakula, Ninoslav, Boljerad, Sandalj, Milac, Kulduk, Ahmat, Stanac, Sipara, Ljuban, Dragota, Sarmorad, Grubača, Bogčin, Radača, Čeprnja, Dobrogost, Jelena, Grgur, Kukleč, Prehten, Ljubljen, Hlepac, Klut, Dinko, Semrod, Vitača, Miltoš, Linil, Hotjan, Hotjen, Borjen, Senko, Ostoja, Bjeljak, Stjepan, Gorčin, Tolmik, Vlk, Bokčilo, Rastudije, Veseoko, Gošt, Nenac, Muven, Vikosava, Hlap, Dabliživ, Trtiša, Pribislav, Sanko, Godin,Kosara, Toloje, Prijezda, Asta, Bogčin, Radin, Prehten, Tvrtko, Dabiživ, Miroslav, Katarina, Vukoslav, Vladislav, Tomaš, Kulin, Matej

Ja znam jednu Bornu, i jednu Kosaru. A naša forumska Jela je prava Bosanka!

I sad se ja pitam, ako Bošnjaci tako vatreno srednjovjekovnu Bosnu smatraju svojom pradomovinom, a sebe nasljednicima stećaka i srednjovjekovne hereze, zašto nikad djeci ne daju 'izvorna' bosanska imena (imamo ponekog Tvrtka, Gorčina, Dinka, Senku, ali slabo)? Stalno to pitam, i stalno me proglašavaju nepodobnom i malicioznom zbog tog pitanja. I nikako da mi objasne zašto je to pitanje maliciozno?

Zasto?
Zato sto mozemo.
Pa sta bi ti sad, meni odredjivala kako cu djeci ime dati?
Ili ako ne proberem nekog sa te liste koju si postavila, onda sam strani element?
Ozbiljno?

[Dozer]

Nisi strani element, ali je malo tragikomicno da se stalno pozivate na nekakvu istoriju Bosne i Bosnjaka, a istovremeno o tome nemate blage veze...

A kad vam se onda predoci onakva kakva jeste, onda krecu nebulozni napadi koji se baziraju na danasnjem stanju. A to je, blago receno, retardiran pristup...

[piupiu]

Sve živi Vlah.

Aha.

I ako je kakav Milutin, svećenik je Crkve bosanske, ili knez ili vojvoda bosanski.

A poglavari Crkve bosanske (djedovi), su nosili sljedeća imena: Jeremija, Azarija, Ivan, Godin, Tišemir, Didodrag, Bučina, Krač, Bratič, Budislav, Dragost, Povržen, Dragič, Ljubin, Boleslav, Radomir, Radovan, Ratko, Radoslav, Miloje, Mirohna, Miroslav...

I onda nam dodju ovi naši mladi i zeleni nacionalisti, pa kažu - Š'a je, treba da se zovemo Radoslav i Dragan, jesu l' to stara bosanska imena? I onda kao, padaju od smijeha, jer su provalili 'četalje' s druge strane ekrana.

Evo, da možemo djeci imena birati :

Dražeta, Husan, Borko, Bakulina, Hval, Nespin, Vukava, Pribil, Hlapac, Borna, Hrapoje, Krač, Bakula, Ninoslav, Boljerad, Sandalj, Milac, Kulduk, Ahmat, Stanac, Sipara, Ljuban, Dragota, Sarmorad, Grubača, Bogčin, Radača, Čeprnja, Dobrogost, Jelena, Grgur, Kukleč, Prehten, Ljubljen, Hlepac, Klut, Dinko, Semrod, Vitača, Miltoš, Linil, Hotjan, Hotjen, Borjen, Senko, Ostoja, Bjeljak, Stjepan, Gorčin, Tolmik, Vlk, Bokčilo, Rastudije, Veseoko, Gošt, Nenac, Muven, Vikosava, Hlap, Dabliživ, Trtiša, Pribislav, Sanko, Godin,Kosara, Toloje, Prijezda, Asta, Bogčin, Radin, Prehten, Tvrtko, Dabiživ, Miroslav, Katarina, Vukoslav, Vladislav, Tomaš, Kulin, Matej

Ja znam jednu Bornu, i jednu Kosaru. A naša forumska Jela je prava Bosanka!

I sad se ja pitam, ako Bošnjaci tako vatreno srednjovjekovnu Bosnu smatraju svojom pradomovinom, a sebe nasljednicima stećaka i srednjovjekovne hereze, zašto nikad djeci ne daju 'izvorna' bosanska imena (imamo ponekog Tvrtka, Gorčina, Dinka, Senku, ali slabo)? Stalno to pitam, i stalno me proglašavaju nepodobnom i malicioznom zbog tog pitanja. I nikako da mi objasne zašto je to pitanje maliciozno?

Zasto?
Zato sto mozemo.
Pa sta bi ti sad, meni odredjivala kako cu djeci ime dati?
Ili ako ne proberem nekog sa te liste koju si postavila, onda sam strani element?
Ozbiljno?

A gdje si pročitao/la da si strani element? Ja te pitam zašto Bošnjaci ova imena ne smatraju svojima, a srednjovjekovnu Bosnu smatraju (samo) svojom? Zašto ismijavanje i označavanje ljudi kao nepodobnih kad nazovu djeca Nenad ili Goran? Zašto to nisu bošnjačka imena, a srednjovjekovna Bosna jeste bošnjačka? To samo govori o tome koliko su naša shvatanja 'tradicionalnog identiteta' arbirtrarna i iracionalna. Vrijedi za sve tri strane. Ovo je samo jedan vrlo običan primjer.