Pitanje za ekonomiste: Monetarna politika BiH?

[Sunculish]

Da, i taj bi se novac vidio u PB, ali ovaj novac nema pokriće kroz privredu. Ne znam, zato bih voljela da čujem još mišljenja. Inače je super pitanje. Volim su oni.iju i završnicu još tu godinu i po aBd, pa makar potrošila 10 god.

[drndalo]

Svi bi poletili da kupe 1-2 stana za izdavanje... Sta mislis kako bi se to odrazilo na cijene...?

[ExNihilo]

Ne laprdaj I ne miješaj se bezveze kada nisi upoznat sa ustrojstvom naše CB i načinom rada.

Jok, ti si upoznat zato i govorim da trebaju izmjene i dopune zakona.
Nek su vas papagaje naučili da se treba zaduživati kod bjelosvjetskih lihvara
Ameri i japanci su glupi

Japan i Amerika su se nalazili (i nalaze još uvijek) u tzv. liquidity trapu, pa eksponencijalno uvećanje monetarne baze, čak i kada je ista umjerena ka kupovini državnih obveznica (Amerika dijelom, i Japan u cjelosti) nije inflatorno.

S druge strane, Centralna Banka BiH kada bi samo signalizirala da pomišlja nešto slično (uz pretpostavku da su sposobni izvesti operacije tog tipa; a nisu) gubitak povjerenja u valutu i panika koje bi uslijedile ukidanjem valutnog odbora značile bi momentalnu hiperinflaciju.

A o milijarderu koji dijeli pare građanima BiH nešto kasnije, ako mi se dadne...

[King Theoden]

državnih obveznica

Znaš li ti uopšte šta su državne obveznice?
Ako može onako, laičko pojašnjenje u dvije, tri rečenice.

Centralna Banka BiH kada bi

Ovdje već počinješ gledati u kristalnu kuglu.
Govorim o infrastrukturnim projektima od državnog značaja.
Znaš li kako bi reagovalo tržište i šta bi se desilo da koliko sutra u državnom listu izađe da će CB finansirati autoput bihać - mostar? Ništa se ne bi desilo.
Jedno je kad povlačiš retwrdirane poteze kakve je vukla recimo srbija (nadam se da se sjećaš njihove hiperinflacije), a skroz drugo kada se finansiraju veliki projekti.
Dakle, ciljano ulaganje.
Ovo je mišljenje jednog stručnjaka kakav je prof. sinn, pa onda dirk müllera i drugih.

[ExNihilo]

Nije državni list, nego Službeni list. I ne može izaći da će CB finansirati autoput jer centralne banke nigdje na planeti ne finansiraju izravno fiskalnu politiku.

Naime, najprije Parlament mora izglasati ukidaje valutnog odbora, čime će se instrumenti monetarne politike dati u nadležnost Centralnoj banci, a potom Vlada mora emitovati vrijednosne papire, koje bi CB otkupila, a prikupljena sredstva bi se mogla koristiti, između ostalog, za takav projekat. Samo što, kada je riječ o nama, ne bismo došli dalje od dizanja parlamentarnih rukica za ukidanje valutnog odbora. Mehanizam po kojem bi haos uslijedio nije ni magija ni gledanje u kristalu kuglu, ali jasno mi je da tebi izgleda tako.

[ExNihilo]

Pitanje:

Ovo pitanje sam postavio svom jaranu, koji je ekonomista, al on nema pojma o životu. Pitanje glasi:
BiH nađe naftu u vrijednosti 300 milijardi € i svu naftu proda na međunardnom tržištu. I vlada odluči svih 300 milijardi € podijeliti na 3.000.000 stanovnika, tako da SVAKI stanovnik BiH (uključujući djecu) dobije 100.000 €. Kakve efekte bi ta akcija imala na ekonomiju i cjelokupno društvo ?

Najveća ekonomska priča posljednje decenije je ujedno odgovor na tvoje pitanje.

Pitanje bi se dalo generalizirati, otprilike, ovako: šta bi se desilo ekonomiji u razvoju koja iskusi nagli priliv kapitala, a pri tome ne posjeduje monetarni suverenitet? Zadnjih 20 godina eurozona je upravo takav eksperiment. Samim tim, ne moramo teoretisati šta bi se dogodilo. Imamo empirijsku potvrdu.

Naime, prije uvođenja eura države poput Grčke, Španije, ili Portugala nikada nisu bile miljenice investitora. Razlog tome je ponajviše fiskalna nedisciplina, historija bankrota, a nije pomagalo ni to što je Grčka sinonim za propadanje na više jezika svijeta. Međutim, pristupanjem eurozoni dolazi do promjene paradigme. Raspoloženje investitora se mijenja pod utjecajem povjerenja u jedinstveno tržište, rigidnih fiskalnih pravila iz Maastrichta koja su trebala zauzdati čak i najneodgovornije ekonomije, ali činjenice da je euro čedo Njemačke i Francuske.

Kao rezultat, milijarde se slijevaju u pomenute države, a stanovništvo svjedoči dramatičnom rastu standarda. Bogati stanovnici Zapadne Evrope kupuju nekretnine na primorju, države i kompanije kupuju grčke/španjolske/portugalske korporativne i državne obveznice, trpa se love u dionice, i svi se ponašaju kao da sutra ne postoji.

Takav influx kapitala ekvivalentan je onome što bi se dogodilo da dođe do influxa kapitala u našu državu: potrošnja se povećava, a uz kratkoročno nepromijenjenu ponudu, cijene rastu. Cijene svega: života, nekretnina, radne snage. Koliko rastu? Jedini ispravan odgovor je da rastu proporcionalno porastu potrošnje, a nove cijene će biti tamo gdje pomjerena krivulja potrošnje presiječe ponudu. Priliv kapitala ujedno znači da dolazi do povećanja štednje, a povećanje štednje obara kamatne stope, čime se je zaduživanje pojedinaca i kompanija isplativije. Povećan dug vodi novom zamahu potrošnje, te stvara novi pritisak na cijene. Ako bi se ekonomija počela značajnije pregrijavati, a cijene ubrzano rasti, naša Centralna banka bi potegla jedini istrument monetarne politike koji ima na raspolaganju: povećanje stope obavezne rezerve.

Kada je riječ o Grčkoj, Španiji, i Portugalu veselje je trajalo dok finansijska kriza nije poljuljala povjerenje investitora, ne samo u te države, već globalno. Time rijeke kapitala presušuju, a pomenute države obrele su se u novoj stvarnosti. Građanima je život sada bio značajno skuplji, a uz to su nakalemili duga. Kompanijama je trošak radne snage bio značajno povećan, pa su počeli dijeliti otkaze. Izvoz je postao manje profitabilan iz razloga što se izgubila kompetetivna prednost u vidu nižih cijena roba i usluga, te nižeg troška radne snage. A s obzirom da govorimo o dominantno izvoznim državama - to je predstavljalo ozbiljan problem.

U normalnim okolnostima države bi se izborile sa ovim problemom devalvacijom vlastite valute. Ako se za svaki euro koji je turista donosio u Grčku moglo dobiti 300 drahmi, devalvacijom bi se osiguralo da svaki euro daje, recimo, 350 drahmi. Time je stanovniku Grčke lakše preživjeti ili otplatiti dug uz istu količinu proizvedenih dobara i usluga. Međutim, ni Grčka, ni Portugal, ni Španija nisu više imale vlastitu valutu, pa samim tim nisu mogle ni devalvirati istu. Euro ih je osudio da lagano pate.

Kako već rekoh, dovoljno velik priliv kapitala doveo bi do rasta cijena i kod nas. Također, ne posjedujemo istrumente monetarne politike pa ne bismo mogli devalvirati valutu, baš kao što to nisu mogle članice eurozone. Za razliku od njih, mi nismo dominantno izvozna ekonomija, pa značajnijeg povećanja nezaposlenosti ne bi bilo osim kod onoga dijela kompanija koje su izvozno orijentirane.

Grčka, Španija, i Portugal su mogle napustiti euro, vratiti vlastitu valutu, ali nisu to učinile jer su znale da bi nastupila panika i haos, pa im je draže bilo da prođu spor i bolan proces deflacije cijena. Iz istog razloga ukidanje valutnog odobra, kao odgovor na pomenuti scenariji, ne bi bilo pametno ni kod nas.

TL;DR Iznenadan priliv kapitala u ekonomiju dugoročno nikada ne donosi pozitivne makroekonomske posljedice.

[Ci-Nick]

Ekonomija jedne zemlje ne stoji na jednom stubu ( valuti ) nego na mnogo stubova kao što su kultura, tradicija, obrazovanje, tehnološki stepen razvijenosti, demografija, prirodni resursi, politička stabilnost, tržište,.. i tek onda se može govoriti o bankarskom sektoru i valuti.
Novca ima i novac nikad nije bio jeftiniji, kako za državu tako i za privredu i stanovništvo.
Nedostaje obrazovanja, nedostaje ideja, nedostaje poštenja, nedostaje optimizma,..
Samo kad bi okrenuli gumb sa "popriličnog pesimizma" na "umjereni optimizam" već bi se povećala ulaganja i investicije.
Jer realno laž je da se nikad nije živjelo gore, da nikad nije bila veća kriza, da se ne isplati raditi, da ne vrijedi pokušati, da treba ići,..
Sve je to slučajni ili namjerni pesimizam.

[ExNihilo]

Da, ali je povjerenje u valutu stub cjenovne stabilnosti, a cjenovna stabilnost je stub svega ostalog.

Drugim riječima, stabilnost valute nije jedini uslov zdrave ekonomije, ali je nužan. Zbog čega sve centralne banke planete svoju misiju definiraju kroz isti.

[Ci-Nick]

Da, ali je povjerenje u valutu stub cjenovne stabilnosti, a cjenovna stabilnost je stub svega ostalog.

Drugim riječima, stabilnost valute nije jedini uslov zdrave ekonomije, ali je nužan. Zbog čega sve centralne banke planete svoju misiju definiraju kroz isti.

Slažem se,..
ne daj bože eksperimenata centralne banke i situacija kad ne znaš koliko će kruh koštati sutra.

[victom]

Pitanje:

Ovo pitanje sam postavio svom jaranu, koji je ekonomista, al on nema pojma o životu. Pitanje glasi:
BiH nađe naftu u vrijednosti 300 milijardi € i svu naftu proda na međunardnom tržištu. I vlada odluči svih 300 milijardi € podijeliti na 3.000.000 stanovnika, tako da SVAKI stanovnik BiH (uključujući djecu) dobije 100.000 €. Kakve efekte bi ta akcija imala na ekonomiju i cjelokupno društvo ?

Najveća ekonomska priča posljednje decenije je ujedno odgovor na tvoje pitanje.

Pitanje bi se dalo generalizirati, otprilike, ovako: šta bi se desilo ekonomiji u razvoju koja iskusi nagli priliv kapitala, a pri tome ne posjeduje monetarni suverenitet? Zadnjih 20 godina eurozona je upravo takav eksperiment. Samim tim, ne moramo teoretisati šta bi se dogodilo. Imamo empirijsku potvrdu.

Naime, prije uvođenja eura države poput Grčke, Španije, ili Portugala nikada nisu bile miljenice investitora. Razlog tome je ponajviše fiskalna nedisciplina, historija bankrota, a nije pomagalo ni to što je Grčka sinonim za propadanje na više jezika svijeta. Međutim, pristupanjem eurozoni dolazi do promjene paradigme. Raspoloženje investitora se mijenja pod utjecajem povjerenja u jedinstveno tržište, rigidnih fiskalnih pravila iz Maastrichta koja su trebala zauzdati čak i najneodgovornije ekonomije, ali činjenice da je euro čedo Njemačke i Francuske.

Kao rezultat, milijarde se slijevaju u pomenute države, a stanovništvo svjedoči dramatičnom rastu standarda. Bogati stanovnici Zapadne Evrope kupuju nekretnine na primorju, države i kompanije kupuju grčke/španjolske/portugalske korporativne i državne obveznice, trpa se love u dionice, i svi se ponašaju kao da sutra ne postoji.

Takav influx kapitala ekvivalentan je onome što bi se dogodilo da dođe do influxa kapitala u našu državu: potrošnja se povećava, a uz kratkoročno nepromijenjenu ponudu, cijene rastu. Cijene svega: života, nekretnina, radne snage. Koliko rastu? Jedini ispravan odgovor je da rastu proporcionalno porastu potrošnje, a nove cijene će biti tamo gdje pomjerena krivulja potrošnje presiječe ponudu. Priliv kapitala ujedno znači da dolazi do povećanja štednje, a povećanje štednje obara kamatne stope, čime se je zaduživanje pojedinaca i kompanija isplativije. Povećan dug vodi novom zamahu potrošnje, te stvara novi pritisak na cijene. Ako bi se ekonomija počela značajnije pregrijavati, a cijene ubrzano rasti, naša Centralna banka bi potegla jedini istrument monetarne politike koji ima na raspolaganju: povećanje stope obavezne rezerve.

Kada je riječ o Grčkoj, Španiji, i Portugalu veselje je trajalo dok finansijska kriza nije poljuljala povjerenje investitora, ne samo u te države, već globalno. Time rijeke kapitala presušuju, a pomenute države obrele su se u novoj stvarnosti. Građanima je život sada bio značajno skuplji, a uz to su nakalemili duga. Kompanijama je trošak radne snage bio značajno povećan, pa su počeli dijeliti otkaze. Izvoz je postao manje profitabilan iz razloga što se izgubila kompetetivna prednost u vidu nižih cijena roba i usluga, te nižeg troška radne snage. A s obzirom da govorimo o dominantno izvoznim državama - to je predstavljalo ozbiljan problem.

U normalnim okolnostima države bi se izborile sa ovim problemom devalvacijom vlastite valute. Ako se za svaki euro koji je turista donosio u Grčku moglo dobiti 300 drahmi, devalvacijom bi se osiguralo da svaki euro daje, recimo, 350 drahmi. Time je stanovniku Grčke lakše preživjeti ili otplatiti dug uz istu količinu proizvedenih dobara i usluga. Međutim, ni Grčka, ni Portugal, ni Španija nisu više imale vlastitu valutu, pa samim tim nisu mogle ni devalvirati istu. Euro ih je osudio da lagano pate.

Kako već rekoh, dovoljno velik priliv kapitala doveo bi do rasta cijena i kod nas. Također, ne posjedujemo istrumente monetarne politike pa ne bismo mogli devalvirati valutu, baš kao što to nisu mogle članice eurozone. Za razliku od njih, mi nismo dominantno izvozna ekonomija, pa značajnijeg povećanja nezaposlenosti ne bi bilo osim kod onoga dijela kompanija koje su izvozno orijentirane.

Grčka, Španija, i Portugal su mogle napustiti euro, vratiti vlastitu valutu, ali nisu to učinile jer su znale da bi nastupila panika i haos, pa im je draže bilo da prođu spor i bolan proces deflacije cijena. Iz istog razloga ukidanje valutnog odobra, kao odgovor na pomenuti scenariji, ne bi bilo pametno ni kod nas.

TL;DR Iznenadan priliv kapitala u ekonomiju dugoročno nikada ne donosi pozitivne makroekonomske posljedice.

Hvala. To je odgovor koji sam tražio.

[victom]

Pitanje:

Ovo pitanje sam postavio svom jaranu, koji je ekonomista, al on nema pojma o životu. Pitanje glasi:
BiH nađe naftu u vrijednosti 300 milijardi € i svu naftu proda na međunardnom tržištu. I vlada odluči svih 300 milijardi € podijeliti na 3.000.000 stanovnika, tako da SVAKI stanovnik BiH (uključujući djecu) dobije 100.000 €. Kakve efekte bi ta akcija imala na ekonomiju i cjelokupno društvo ?

....

....Iznenadan priliv kapitala u ekonomiju dugoročno nikada ne donosi pozitivne makroekonomske posljedice.

Imam sljedeće podpitanje:
Na moje pitanje gore, jaran ekonomista mi je kao odgovor naveo hipotezu "Helicopter Money"-ja od Friedmann Milton-a.
Međutim u toj tezi novac koji se izbacuje iz helikoptera je stvoren iz ničega, tj naštampan, dok u mojoj hipotezi novac ima pokriće (nafta).
Da li možeš uporediti scenarijo "Helicopter Money" sa mojim scenarijom, jer je kolega tvrdio da tu nema velike razlike, jer novac je novac. Ja sam naravno takvu tvrdnju odbio. Da li može tvoje viđenje ? Hvala

[ExNihilo]

Pitanje:

Ovo pitanje sam postavio svom jaranu, koji je ekonomista, al on nema pojma o životu. Pitanje glasi:
BiH nađe naftu u vrijednosti 300 milijardi € i svu naftu proda na međunardnom tržištu. I vlada odluči svih 300 milijardi € podijeliti na 3.000.000 stanovnika, tako da SVAKI stanovnik BiH (uključujući djecu) dobije 100.000 €. Kakve efekte bi ta akcija imala na ekonomiju i cjelokupno društvo ?

....

....Iznenadan priliv kapitala u ekonomiju dugoročno nikada ne donosi pozitivne makroekonomske posljedice.

Imam sljedeće podpitanje:
Na moje pitanje gore, jaran ekonomista mi je kao odgovor naveo hipotezu "Helicopter Money"-ja od Friedmann Milton-a.
Međutim u toj tezi novac koji se izbacuje iz helikoptera je stvoren iz ničega, tj naštampan, dok u mojoj hipotezi novac ima pokriće (nafta).
Da li možeš uporediti scenarijo "Helicopter Money" sa mojim scenarijom, jer je kolega tvrdio da tu nema velike razlike, jer novac je novac. Ja sam naravno takvu tvrdnju odbio. Da li može tvoje viđenje ? Hvala

"Novac bez pokrića" je jedna od onih otrcanih fraza koje su se "primile" u kolokvijalnom govoru.

Naime, nakon napuštanja zlatnog standarda, svaki novac je "bez pokrića" jer iza istog ne stoji plemeniti metal ili neko drugo opipljivo dobro, kao što je do tada bio slučaj. Preciznije rečeno, nakon napuštanja zlatnog standarda, pokriće novca postaje povjerenje u monetarnu politiku države koja emituje taj novac. Zbog toga su stabilne valute onih država u koje ljudi imaju povjerenje, a nestabilne valute onih država gdje to povjerenje ne postoji. Samim tim, novac nema pokriće ni kada se baca iz helikoptera ni kada se prodaje za naftu, barem ne u tradicionalnom "zlatnom" smislu.

Ponekad se pokriće spominje u nešto izmijenjenom kontekstu. Naime, jedan način da se objasni inflacija jeste disparitet između dobara/usluga, te novca u opticaju. Kada previše novca cirkulira, a ponuda dobara i usluga je takva da se tim novcem može, barem teoretski, agregatno kupiti sve što ekonomija nudi, a da pri tome ostane viška novca, onda kažemo da previše novca juri premalo dobara. To stvara svojevrstan sistem aukcije gdje se na svako pojedinačno dobro licitira veća cijena, jer je previše novca u igri, a premalo proizvoda, pa je rezultat inflacija. U tom smislu, novac tada "nema pokriće dobrima i uslugama", odnosno novac =/= vrijednosti svih dobara i usluga u ekonomiji.

U mom iskustvu, ljudi koji spominju pokriće novca najčećše ni sami ne znaju šta misle pod time.

Treba reći i ovo: to što novac ima pokriće, u klasičnom smislu, dakle pokriće zlatom, ne znači nužno da se inflacija ne može desiti. Kada su Španci opljačkali Maye, pa donijeli tovare zlata nazad, zabilježen je jedan od prvih poznatih slučajeva inflacije. S druge strane, to što novac nema pokriće, ne znači da je inflacija neminovna, jer ishod uvijek zavisi od monetarne politike koju monetarne vlasti provode, te povjerenja građana.

Eh, kada smo to rasčistili, da se vratim na tvoje pitanje: ima li razlike između bacanja novca iz helikoptera i pronalaska nafte? Sa aspekta priče o pokriću zlatnim standardom, nema. Kako gore već rekoh, moderni novac nema pokriće, što je OK. Bacao ga iz helikoptera ili razmijenio za naftu, on je i dalje utemeljen u povjerenju, pa je sa tog aspekta tvoj prijatelj u pravu: novac je novac.

Sa aspekta ove druge konotacije, gdje je pokriće novca suma dobara i usluga unutar ekonomije, tu se stvar komplikuje. Ako se ekonomija nalazi u tzv. liquidity trapu, što je slučaj sa razvijenim ekonomijama Zapada najmanje deceniju, a vjerovatno slučaj i sa našom ekonomijom, onda razlike nema. Amerika, Japan i Evropska centralna banka su zadnjih 10 godina upumpale stotine milijardi dolara, što je skoro-pa-ekvivalent bacanju novca iz helikoptera, a inflacija skoro da se nije pomakla. S druge strane, u standardnim uslovima, kada nemamo liquidity trap, razlika postoji, pa će nesrazmjerno povećanje količine novca u opticaju "bacanjem iz helikoptera" dovesti do inflacije.

Liquidity trap je relativno nov fenomen, teoretski opisan još od strane Keynsa, ali tek recentno zabilježen u razvijenim ekonomijama. Inače, činjenica da su makroekonomski modeli uspješno teoretski predvidjeli vezu između količine novca u opticaju i inflacije pod izmijenjenim uslovima liquidity trapa, prije nego se liquidity tap uopće dogodio, veliki je trijumf ekonomije kao nauke. To iz razloga što, barem ako nauku gledamo onako kako ju je definirao Karl Popper, kao disiciplinu koja predviđa a priori, a ne tek interpretira post-hoc, ekonomija se možda po prvi put dokazala kao nauka u najčistijem smislu.

Što je druga tema, je li.

[statixx]

U normalnim okolnostima države bi se izborile sa ovim problemom devalvacijom vlastite valute. Ako se za svaki euro koji je turista donosio u Grčku moglo dobiti 300 drahmi, devalvacijom bi se osiguralo da svaki euro daje, recimo, 350 drahmi. Time je stanovniku Grčke lakše preživjeti ili otplatiti dug uz istu količinu proizvedenih dobara i usluga. Međutim, ni Grčka, ni Portugal, ni Španija nisu više imale vlastitu valutu, pa samim tim nisu mogle ni devalvirati istu. Euro ih je osudio da lagano pate.

I devalvacija valute moze kratkrocno povecati konkurentnost no dugorocno ne moze rijesiti problem konkurentnosti domacih proizvodjaca jer ista je uslovljena i drugim faktorima, npr. tehnologija, educiranost radne snage, cijene sirovina itd. S druge strane devalvacija valute otezava otplatu vanjskog duga, odnosno svakog duga koji je ugovoren u stranoj valuti.

Inace odlican post.

[victom]

....
....Što je druga tema, je li.

Hvala puno, ali ja moram da priupitam opet sljedeće:
1) U mojoj hipotezi, svaki građanin BiH dobije Eure na poklon, koje je država BiH dobila iz inostranstva prodajem nađene nafte u BiH. Znači, država dijeli "validne" devize, koji će za građane imati vrijednost u inostranstvu.
Da li je "Helicopter Money" teza, jednaka mojoj tezi. Tj, da li je novac koji se baca iz helikoptera naštampan, ili je država uzela "validan" novac iz svog budžeta, bez da štampa novi novac i bacila iz helikptera ?
Želim da znam da li su ova dva scenarija identična, naime moj gore opisani scenarij i teorija "helicopter money"-ja.

[statixx]

....
....Što je druga tema, je li.

Hvala puno, ali ja moram da priupitam opet sljedeće:
1) U mojoj hipotezi, svaki građanin BiH dobije Eure na poklon, koje je država BiH dobila iz inostranstva prodajem nađene nafte u BiH. Znači, država dijeli "validne" devize, koji će za građane imati vrijednost u inostranstvu.
Da li je "Helicopter Money" teza, jednaka mojoj tezi. Tj, da li je novac koji se baca iz helikoptera naštampan, ili je država uzela "validan" novac iz svog budžeta, bez da štampa novi novac i bacila iz helikptera ?
Želim da znam da li su ova dva scenarija identična, naime moj gore opisani scenarij i teorija "helicopter money"-ja.

Nisu isti, jer prodajom nafte imali bi suficit na platnom bilansu u toj godini, novac bi imao pokrice zbog aranzmana valutnog odbora. U slucaju helikoptera, postoje dva scenarija. U provom CB direktno distribuise nastampani novac pojedincima, a u drugom to radi preko drzave na nacin da kupuje njihove obveznice kod investitora, koje su ranije emitovane, a onda ih drzi do dospijeca pri cemu trezor ne izvrsi placanje dospjelog duga. Zbog toga se moze reci da novac nije imao pokrice.

[Sunculish]

ExNihilo...udaj se za mene

[victom]

@statixx
Hvala puno.

Imam još samo par pitanja vezanih za KM.

1) Da li stvarno za svaku KM postoji fizički deponovan Euro kao pokriće ?
2) Kada je KM uvođen, kolika količina je puštena u promet, i na osnovu kojeg kriterija su znali koliko KM treba naštampati ?
3) Kako je konkrento izgledao proces uvođenja KM , s obzirom da se u tom trenu na teritoriji države koristoli puno različitih valuta.

[statixx]

@statixx
Hvala puno.

Imam još samo par pitanja vezanih za KM.

1) Da li stvarno za svaku KM postoji fizički deponovan Euro kao pokriće ?
2) Kada je KM uvođen, kolika količina je puštena u promet, i na osnovu kojeg kriterija su znali koliko KM treba naštampati ?
3) Kako je konkrento izgledao proces uvođenja KM , s obzirom da se u tom trenu na teritoriji države koristoli puno različitih valuta.

1) Fizicki ne postoji, dovoljno je da pogledas strukturu aktive CBBiH, tu su investicijski portfolio (vrijednosni papiri), likvidni portfolio (gotovina, depoziti u stranim bankama i sl.), zlato i SDR.
2) Ne znam ali nije velika, vremenom su devizne rezevre porasle sa stotinjak miliona na 12 mlrd. KM. Nakon rata je bilo prisutno 4-5 valuta (bosanski i srpski dinar, kuna i njemacka marka) u BiH, a onda je uvedena KM, prvo fiksirana za DM a kasnije za EUR. Valutnim odborom steceno je povjerenja gradjana u KM da bi vremenom postala jedino sredstvo placanja. Druge valute postepeno su pretvorene u KM i doslo je do rasta deviznih rezervi. Vremenom su rasle zahvaljujuci privrednom rastom, donacijama, vanjskim kreditima, doznakama bh. dijapsore itd.
3)Djelimicno odgovoreno pod 2. Citao sam citavo poglavlje, ali ne mogu se sjetiti naziva knjige, bilo je to prije 10ak godina tako da sam zaboravio detalje. Uglavnom nije bilo naglo, vec postepeno, mozda u periodu od jedne godine.

[victom]

@statixx
Hvala puno.

Imam još samo par pitanja vezanih za KM.

1) Da li stvarno za svaku KM postoji fizički deponovan Euro kao pokriće ?
2) Kada je KM uvođen, kolika količina je puštena u promet, i na osnovu kojeg kriterija su znali koliko KM treba naštampati ?
3) Kako je konkrento izgledao proces uvođenja KM , s obzirom da se u tom trenu na teritoriji države koristoli puno različitih valuta.

1) Fizicki ne postoji, dovoljno je da pogledas strukturu aktive CBBiH, tu su investicijski portfolio (vrijednosni papiri), likvidni portfolio (gotovina, depoziti u stranim bankama i sl.), zlato i SDR.

Kako mislis fizicki ne postoji ? Nama svaki dan na medijima govore da je svaki KM pokrivenom Eurom ? Možeš li mi to dodatno pojasniti ? Hvala

[victom]

....vremenom su devizne rezevre porasle sa stotinjak miliona na 12 mlrd. KM......

OK, ALI odakle ova početna cifra od 100 miliona ? Zašto 100 miliona a ne 20 ili 2000 miliona ? Ko je odredio tu cifru i na osnovu čega ? Čije se to pare bile ?

[statixx]

@statixx
Hvala puno.

Imam još samo par pitanja vezanih za KM.

1) Da li stvarno za svaku KM postoji fizički deponovan Euro kao pokriće ?
2) Kada je KM uvođen, kolika količina je puštena u promet, i na osnovu kojeg kriterija su znali koliko KM treba naštampati ?
3) Kako je konkrento izgledao proces uvođenja KM , s obzirom da se u tom trenu na teritoriji države koristoli puno različitih valuta.

1) Fizicki ne postoji, dovoljno je da pogledas strukturu aktive CBBiH, tu su investicijski portfolio (vrijednosni papiri), likvidni portfolio (gotovina, depoziti u stranim bankama i sl.), zlato i SDR.

Kako mislis fizicki ne postoji ? Nama svaki dan na medijima govore da je svaki KM pokrivenom Eurom ? Možeš li mi to dodatno pojasniti ? Hvala

Zato sto se devizne rezerve drze u razlicitim instrumentima koje sam naveo, a CB ima svoju politiku investiranja, koja je jasno propisana, da ne bi doslo do gubitaka u portfoliu. Cilj je uloziti rezerve i ostvariti prinos, plus diverzifikacijom ulaganja smanjuje se rizik portfolia. Drzanjem u gotivini tj. u eurima ne ostvarujes prinos.

[statixx]

....vremenom su devizne rezevre porasle sa stotinjak miliona na 12 mlrd. KM......

OK, ALI odakle ova početna cifra od 100 miliona ? Zašto 100 miliona a ne 20 ili 2000 miliona ? Ko je odredio tu cifru i na osnovu čega ? Čije se to pare bile ?

Mislim da ta pocetna cifra pokriva pojedine depozite institucija na svim nivoima, a onda su i pravna i fizicka lica poceli da mijenjaju valute u KM.

EDIT Moram ici sad.

[sinuhe]

Mozda bi uloga centralne banke trebala biti veca obzirom da se politicari i ne bave makroekonomijom.
Ako je vec KM vezana za euro politicari bi trebali reagovati rezanjem javnog sektora sto im nije ni na kraj pameti. Balticke zemlje su za vrijeme krize 2007-2009 isto imale vezane valute za euro ali su reagovale rezovima bez devalvacije.

[ExNihilo]

Politika fiskalnih rezova (tzv. austerity) pokazao se pogubnim u uvjetima smanjenje agregatne potražnje, odnosno post-kriznom periodu oporavka.

Sve države koje su na krizu reagovale mjerama štednje i rezanja imale su znatno duži i bolniji period oporavka od država koje su reagovale obrnuto - fiskalnim stimulansom. To iz razloga što ekonomije poljuljane krizom trebaju podsticaj, zamah, reanimaciju potražnje, a nikako dodatno usporavanje.

[King Theoden]

Politika

Joj što ti lupaš, baš ko maksim po diviziji
Vodiš se onom da je jednooki kralj u zemlji slijepaca i onda onako pun samopouzdanja guslaš li guslaš.
Ispuštaš balon za balonom, a sve šuplja.
Počeo sa ulogom CB, prešao na grčku i portugal, pa sad došao do rješavanja ekonomskih problema.
Jednu poluistinu zapakuješ u onako prilično lijep post (odlično vladaš pravopisom) i uživaš u aplauzu kojeg dobijaš od slijepih.
Tri su razloga grčke krize i to zna svaki onaj ko je barem jednom pročitao neku analizu poznatih ekonoma ili analitičara svjetskog glasa.
Ti si naveo jedan. Dakle, ne znaš. Isto tako sa ulogama CB u ekonomijama država. Ovo zadnje je kruna.
Dakle, trenutno imamo dužničku krizu. Države su jednostavno prezadužene. Ne diskutujemo o razlozima.
Ti predlažeš fiskalni stimulans. Podsticaj. Odakle dolazi isti? Možda poklon ezb? Ne, ezb ne finansira države.
To rade banke i drugi lihvari.
Odakle će doći podsticaj? Kroz zaduživanje.
Dakle, po tebi, dužnička kriza u recimo jednoj grčkoj će se riješiti dodatnim zaduživanjem.
Genijalno. Odlično. Revolucionarno.
Majku li im jebem lihvarsku, čemu vas uče na tim ekonomijama.