Hank Paldum wrote: ↑11/01/2020 09:09
Evo našao sam 2 teme o rahmetli malom Mahiru pomoću google, na jednu ne mogu ući jer je zaključana a druga je konfuzna, samo 2 stranice, bezazleni postovi ali ipak neki pišu da se zaključa tema pa pretpostavljam da je dosta postova izbrisano tako da ne mogu baš povezati kako mali Mahir i rahmetli/pokojni majka i Dubravko imaju veze sa popisom.
Nemaju teme o Mahiru veze sa popisom, nego su to tri najgore teme kojima sam ovdje svjedočila. Na njima se u svoj svojoj raskoši pokazala naša netolerancija, sklonost autotiratarnom i totalitarnom načinu razmišljanja, agresivnosti, linču, želji da se neko ko se ne uklapa u tvoj željeni sistem vrijednosti pljune, udari, ponizi, i na kraju (kao u slučaju Mahira i njegove porodice), nestane sa lica zemlje. Mržnja, otrovna mržnja.
Tada sam moderirala temu o Mahiru, i jednog vikenda provela deset sati u komadu pokušavajući da je dovedem u kakav-takav civilizovan okvir, i stavim je pod kontrolu. Bilo je nemoguće zaustaviti tog
monstruma u nama u naletu, koji je bljuvao otrov, vatru, najstrašnije predrasude, sudio, osudjivao, mahalao, lagao, pljuvao, blatio, napadao, vitlao virtuelnim bičevima, postavljajući sebe kao besgrešne, moralne ljude koji sude Mahirovim roditeljima. Da su imali lomaču, oni bi tada u roku od sat vremena spalili Mahirovu majku na njoj, a potom njenim pepelom napitali i ugušili Lovrenovića. Bez ikakvog osjećaja za odgovornost svojih anonimnih postupaka. Svi su članovi te nesretne porodice, kao što znamo, sada mrtvi.
Ta mi je tema otvorila oči o nama, kao kulturi izuzetno iracionalnih i neodgovornih ljudi, spremnih da bukvalno sataremo druge zbog svojih predrasuda i svojih labilnih ega. Da nam ništa, ali baš ništa nije sveto.
Što se tiče neprijateljskog stava od strane Bošnjaka prema Bosancima uoči popisa 2013. to je više bio neprijateljski stav prema načinu kako je se odvijao sav taj proces od strane Bosanaca. Garantujem da bi atmosfera bila prijatnija i tolerantnija od strane Bošnjaka da tada Bosanci nisu pokazali svu dvoličnost koja krasi BiH ljevicu i stranke poput SDP i NS a to je da su bili fokusirani samo na jedan narod i samo na određeni dio teritorije a puna usta građanske BiH i svih naroda. Da je se vodila kampanja po cijeloj BiH od Banjaluke preko Zenice do Čapljine kako nismo Bošnjaci, Srbi i Hrvati nego Bosanci mnogi bi razumijeli smisao toga.
Ako je ikada i postojala neka vrsta mržnje i zlobe to je bilo u kratkom preiodu pred popis i nije se odnosilo na ljude koji se osjećaju Bosancima nego na dvoličnost koja je bila atak na identitet samo jednog naroda.
Hoćeš reći, to je tvoj doživljaj? Ja nisam primijetila tu vrstu 'dvoličnosti' i 'napada na samo jedan narod'. Ono što mogu reći na tu temu je da Bošnjaci, kao narod koji sebe smatra državotvornim i državonosećim, ima, nažalost, i najveću odgovornost u tom smislu. Medjutim, svrha popisa u očima velikog broja Bošnjaka je u tom trenutku bila prosta većina, a ne integralni identitet. Mislim da bi se lakše razumjeli oko ove teme kada bi ovu temu posmatrali u kontekstu evropskog identiteta - na primjerima tipa evropski identitet kao kontrasnaga istoriji krvavih evropskih ratova, u kontekstu Brexita, itd. Ali to ovdje nije tema.
zašto se samo kod Bošnjaka primjenjuje ta taktika?
Izvini, nemoj me pogrešno shvatiti, ali za mene je ovo dječiji argument. Ta ideja se ne
primjenjuje, nego se prirodno i, Bogu hvala,
pojavljuje tamo gdje ima "najviše Bosne", najviše političkog pluralizma i najviše, kao što si ti rekao, gradjanske svijesti. To je pozitivno, a ne negativno. To da ne živimo u totalitarnom ambijentu i da želimo savremeniji identitet, onaj kojim se sami osjećamo
povezaniji i sa svojom zemljom i sa svim ljudima u njoj. Jezik je, zapravo, jako važna stvar. On ima sposobnost da oblikuje stvarnost. Ali i to je neka druga tema.
Pedja Kojović otvorio temu na kojoj lično odgovara na pitanja, postavit ću mu pitanje ako vodi stranku tipa NS i priča i sanja o građanskoj BiH zašto je se izjasnio Srbinom a ne Bosancem ali će onda ti isti Bosanci napasti mene kako napadam čovjeka na nacionalnoj osnovi i tražit će moj ban, Bošnji se sa druge strane može svašta reći u sa izgovorom da pljuju iz ljubavi jer im je građanska RBiH na prvom mjestu
To je sasvim legitimno pitanje, na koje ja čak mogu i sama sebi dati neki odgovor (već sam nešto u tom smislu i odgovorila).
Da opet napravimo jednu poveznicu sa temom na kojoj pišemo, mislim da smo na ostalim temama o Jugslaviji razgovarali i o temi jugoslovenskog identiteta i zašto ista nije zaživjela, dopuštajući centrifugalnim silama da se razmašu. Kako ono bi?
Historija je učiteljica života.
Znam i neke u Sarajevu koji su se izjasnili kao Srbi, a osjećaju se kao Bosanci, koji se izjašnjavaju malo iz revolta, malo iz inata, a neki i da pokažu da su još uvijek tu. Znam i neke Hrvate u Sarajevu, i Čehe, i Austrijance, koji su se izjasnili kao Bosanci. Za mene je Bosanac integrativni pluralistički identitet upravo tog tipa.
Znači ispade da ima u deklariranih Srba u oba entiteta više onih koji vole BiH i pravih Bosanaca nego u Bošnjaka 
jer su Bošnjaci na popisu zabili Bosni nož u leđa a za Srbina uvijek ima izgovor zašto je se izjasnio Srbinom a ne Bosancem ma bio on na Palama ili u Gornjoj Maoči 
