Connaisseur Karlin wrote: ↑10/01/2020 19:45
O'zone wrote: ↑10/01/2020 19:35
Hakiz wrote: ↑10/01/2020 17:49
Mi.
Nekada se nije previše obraćala pažnja na to. Bilo normalno da zrak zimi smrdi na sumpor.
Ja kao klinac bolovao od bronhijalne astme i savjeti doktora moj majci su bili: "stavite mu šal na usta" onaj obični pleteni kad me izvodi negdje.
Jbga standardi se mjenjaju pa što je nekad bilo bezopasno daljnjim istraživanjima pokazivalo se smrtonosno.
ovo sam cula nekoliko puta od stanovnistva rodjenog i odraslog u Sarajevu u doba Juge
Pa fakat bilo tako. Ložilo se uveliko, ložio se ćumur dosta, u neke najgore dane zrak je bio neke žuto/oker boje a čestice su se mogle vidjeti golim okom. To je kad Sarajevo okuje ona teška magla koja se golim okom može vidjeti e sad samo pomješana sa dimom iz dimnjaka.
Da se razumijemo to su bile osamdesete, gasifikacije je bilo manje, toplane su grijale većinom velike zgrade dok su neke manje imale svoje kotlovnice koje su koristile mazut kao gorivo koji je isto tako dobar zagađivač. Bilo je i industrije u i oko samog grada i sve je to doprinosilo zagađenju.
Da je u tom periodu bio ovaj uređaj za mjerenje P.M. 2.5 vjerovatno bi današnji izvještaji o zagađenosti glasili nešto tipa "Zrak u Sarajevu zagađen ali ni blizu 10. Januaru 1986. Godine. Preporučuje se blagi oprez"
Onda mjerenja se promjenila. Što je nekad bilo u granici tolerancije sad je hazardno i ne odnosi se to samo na kvalitet vazduha nego na sve što smo i što nas okružuje. Postalo je štetno jesti, piti, uzbuđivati se, mirovati, pušiti, gledati TV, isprljati se ponekad, etc....sve je postalo nekako sterilno i bazirano na konstantnom strahu od nečega.
Strah nam se servira 24/7 na ovaj ili onaj način. A i to je štetno po ljudsko zdravlje.
Da treba se čovjek pripaziti, smanjiti boravak na otvorenom ako baš ne gori (a kome ne gori) poduzeti što je u nekim granicama normale i nastaviti živjeti jer druge iskreno nema. Propade život u nakim zabrinutostima