Deblokada Sarajeva???

[Dozer]

Koliko znam, dvojica nikad nisu nadjena. Ne smijem se zakleti da li je i danas tako, ali do prije par godina Tarik Cengic, sin Cengica (El Tarik Oil), nije bio nadjen. Tacnije, nikad nam nije predato njegovo tijelo, iz cega zakljucujem da su oni dosli prije do tijela.

[parappa]

mislim da znam odgovor ali ipak pitanje...
je li iko odgovarao za tu akciju?

[Dozer]

Pa sta pitas kad znas

[parappa]

Pa sta pitas kad znas

mozda se pozitivno iznenadim...

salu na stranu ali poslati takvu (neiskusnu) ekipu na to ratiste je vise nego glupo.

[Dozer]

Bili jedini raspolozivi u tom momentu. Ostali bili razbacani na ostalim stranama i linijama.

[Emiremir33]

Pa sta pitas kad znas

Koje dosad odgovarao ,za toliko poginulih vojnika,u neplaniranim akcijama.Niko niti ce u duzem periodu....

[pici]

ovo sam vec jednom postovao na ovoj temi evo opet, kad smo kod odgovornosti, nula bodova, organizaciji, nula bodova, pojedinacnoj hrabrosti pojedinih boraca, cista desetka koja ih je kostala zivota... ko da odgovara Ajnadzic sad nacelnik centra... "general"... ma hajte molim vas... meni je zao sto nisam tad zapisivao neke stvari a i nije mi padalo na pamet jer nisam ni pomisljao da cu ostati zive glave... sad se tesko prisjetiti bitnih detalja, ostarilo se a i dosta je vode miljackom od tada proteklo...


DIVJAKOV RATNI DNEVNIK,,,ko ne zeli probiti obruc oko Sarajeva..

5. avgust 1992.

Vec sa ukrupnjavanjem jedinica TO, krajem juna u Sarajevu se planiraju i organizuju napadna borbena dejstva radi deblokade grada ili, u najboljem slucaju, da se prosiri kruzna linija odbrane. Rezultati i uspesi u borbama za Pofalice i Mojmilovo brdo, te delimicni uspesi u napadu na Malu kulu, na Grdonju, te Colinu kapu u toku juna inicirali su Regionalni Stab TO i Operativnu grupu (OG-2) da planiraju slozenija borbena dejstva.

Ova zabeleska je sacinjena na osnovu kazivanja komandanta Operativne grupe 2 (OG-2) pukovnika u penziji Muje Kafedzica. U GSTO o planu deblokade Sarajeva na pravcu Poljine-Vogosca - mi, ili mozda samo ja (?!), nismo imali informaciju. Njegov pismeni izvestaj, u izvornom obliku, glasi:

"Nacelnik Glavnog staba Sefer Halilovic pozvao me na razgovor. Razgovarali smo o vojno-politickoj situaciji u zemlji sa tezistem na Sarajevu i problemima organizacije, formiranja i opremanja jedinica. Ukratko smo analizirali stanje duha kod naroda, i prijetnjama koje se primicu Sarajevu. Analizirali smo niz mogucih varijanti eventualne deblokade grada, jer smo se slozili da treba pokusati proboj iz okruzenja. Bili smo svjesni nase inferiornosti u odnosu na neprijatelja, posebno u MTS i slozili smo se da se ta inferiornost moze kompenzirati pri sadasnjem stanju nasih snaga jedinio iznenadnim udarima po neprijateljskim jedinicama i polozajima. Pri razmatranju varijanti eventualnog proboja prihvacena je ideja proboja prema Vogosci, cime bi se slomila otporna tacka Poljine, zbacile njihove snage i grad oslobodio jendog opasnog objekta sa koga su sijani plotuni smrti.

Idejna zamisao plana bila je: radi iznenadjenja napad izvesti nocu, bez artiljerijske pripreme napada, borbeni poredak organizovati dvostranim obuhvatom, kako bi se klijesta obuhvata zatvorila u rejonu Krivoglavci-Vogoscanska petlja. Za napad formirati tri takticke grupe. Komandant 1.TG Ajnadzic Nedzad. Komandant 2.TG Ramiz Durakovic i komandant 3.TG Softic Murat.

1.TG dejstvovala je na pravcu glavnog napada Izlaze-Poljine-Sucurovici-Blagovac-G.Josanica. Dijelom snaga obezbjedjuje desni bok od napada sa pravca Mrkovica i preko Radave ubacuje snage do jedne cete u pozadinu neprijatelja, koje presijecaju komunikaciju Mrkovici-Poljine, sprijecavaju pokret neprijatelja iz Mrkovica prema Poljinama i dejstvuje u pozadinu snaga na poljinskom visu. Druga TG demonstrativno napada Vogoscu, sadejstvuje 1. TG djelom snaga u napadu na vis, a u Vogoscu ubacije snage do jednoga voda, koje ce izvrsiti diverzije na "Pretis", i kasnije sadejstvovati snagama koje napadaju sa fronta. Po ovladjivanju TG 1 sa rejonom sela Blagovac, energicnim dejstvom razbiti odbranu Vogosce, jurisnim grupama razbiti vatrene i otporne tacke u gradu i sadejstvovati dijelovima 1.TG u oslobadjanju grada. 3. TG napada pravcem Zuc-Jezera-Priboj-Krivoglavci i po ovladjivanju linijom s. Ugljesici-Priboj, produzava napad ka selu Krivoglavci. Djelom snaga sadejstvuje TG-2 u oslobadjanju Vogodve, a djelom snaga presjeca komunikaciju Rajlovac-Semizovac i po izbijanju u Krivoglavce u sadejstvu sa snagama TG-1 prelazi u odbranu stvarajuci uslove za uvodjenje novih snaga u napad ka rejonu Ilijas. Posto je napad planiran bez artiljerijske pripreme, planirana je artiljerijska podrska napada po razvoju napadnih dejstava, a koju su trebale izcvesti top 130 mm zvani "Sultan" sa Igmana i AG iz rejona Visoko. U cilju neutralisanja pojedinih otpornih tacaka, nanosenja gubitaka u zivoj sili i MTS i podrzavanja borbenog morala nasih snaga. NGS Sefer mi je rekao da je "Sultan" (tako su dali ime topu 130 mm) na Igmanu na VP i da ima 700 granata, koje su navodno dosle tih dana.

Medjutim, tri kljucne stvari iz zamisli nisu realizovane – a) komandanti pravaca nisu ispostovali vrijeme pocetka napada, koji je zapovjescu preciziran u 02.00 casova 01.08., nego su jedinice uveli u napad tek u 04.30 casova; b) jedinica namjenjena za ubacivanje i presjecanje komunikacije Mrkovici-Poljine nije izvrsila zadatak, a lazno je izvjestila da se ubacila u zadati rejon i c) skoro najvaznije "Sultan" nije bio na Igmanu, zadrzali su ga HVO bojovnici u Konjicu.

Na ovim trima stvarima kompromitovana je zamisao napada. Kada je neprijatelj ispoljio najzescu vatru po nasem borbenom poretku, da smo imali bar "Sultana" i sa njime prosarali po vatrenim polozajima artiljerije i odbrambenim linijama neprijatelja, nanijeli bi mu gubitke i poljuljali borbeni moral. Nazalost,. Napad i proboj nisu uspjeli. Komandu OG samo je izvjestavala TG-1. U sistem komandovanja nekompetentno su se samovoljno ukljucile neke strukture, tako da su prakticno bile 2-3 linije komandovanja i izvjestavanja i da je komanda OG-2 svjesno i ignorantski zaobilazena. Iako sam svjestan postojanja lobija protiv komande OG-2, obzirom na vojno-politicke strukture i licnosti koje su ga sacinjavale, smatram iracionalnim ulaziti u javno istrazivanje, utvrdjivanje i objelodanjivanje toga fakta. Jedino sto smatram vaznim jeste da kazem da je moja komanda bila apsolutno marginalizirana i blokirana uplitanjem nepozvanih u sistem komandovanja."

Objektivna analiza ove akcije nedvosmisleno ukazuje na bitne elemente, koji su svojim pojavnim oblikom doprinijeli neuspjehu planiranog proboja, a to su po mom misljenju: odsustvo zelje drzavnog rukovodstva za izvrsenje deblokade grada. Iako je to bila krupna akcija po znacaju za grad i drzavu, niko iz vlade niti Predsjednistva nije dosao u komandu OG da se zainteresuje za pripreme, probleme i da ponudi bilo kakvu podrsku. GS je svojim sugestijama pruzao pomoc u razradi plana, ali nije organizovao uspjesno sadejstvo drugih jedinica sa snagama u proboju. GS nije vladao ni stanjem u jedinicama, jer je lazno informisan od potcinjenih. To zakljucujem na osnovu situacije s topom 130 mm i municijom za njega. U pripremnoj fazi Sefer je tvrdio da se top nalazi na Igmanu i da ima 700 granata. Kada sam zatrazio artiljerijsku podrsku i vatru po poljinskom visu Vehbija Karic mi je odgovorio da nema municije. Ali, nije rekao da top nije na vatrenim polozajima. Nakon obracanja Sefereru sa zahtjevom za vatru, upoznavsi ga sa informacijom pukovnika Karica da nema municije, obecao je da ce me nazvati za deset minuta, sto je korektno ucinio i informisao me da top uopste nije na Igmanu, jer ga je HVO zadrzao u Konjicu.

Ostao sam kao paralisan i rekao da se ni po koju cenu ne bi prihvatio ovog zadatka da sam samo mogao pretpostaviti da su toliko neorganizovani,. Nisam bio siguran tada da li se radilo o svjesnoj podvali i podmetanju? Tada sam smatrao da se neko poigravao sa Seferom i da je njemu svjesno podmetano putem sistema laznog izvjestavanja i informisanja iz potcinjenih komandi.

Nisu definisane zone odgovornosti komandi niti njihove nadleznosti. Komanda regionalnog staba se drzala strogo po strani, nezainteresovano. Imali su samohodnu haubicu 122 mm zvanu "gvozdika" i nisu dozvolili da se upotrijebi u podrsci snaga u proboju iako su proboj vrsile njihove formacijske snage.

Glavni stab nije poduzeo ni najminimalnije mjere angazovanja artiljerijske grupe iz Visokog da pokrije vatrom najopasnije neprijateljeve polozaje, niti da demonstrativnim napadom na neki osjetljiv takticki objekat neprijatelja odvuce ili razvuce njihovu paznju, kako bi se smanjila koncentracija artiljerijsko-minobacacke vatre po rejonu Poljine.

Komandant sa Kobilje glave nije ubacio DIG u Vogoscu, niti krenuo u napad na poljinski vis. Izvjestio je da mu je jedna ceta otkazala poslusnost i odbila da ide u akciju. U to vrijeme je u nasim jedinicama, medju vojnicima i starjesinama egzistirala destruktivna floskula "mi smo zalozeni" ili "ako nas zalozi". Obicno je aktuelizirana u vrijeme angazovanja jedinica u tezim borbenim zadacima. Nije mi poznato da li su nosioci ove destruktivne parole ikada odgovarali za potkopavanje morala, jer je ona negativno djelovala na raspolozenje boraca.

Prema podacima koje ima komanda OG-2 ljevokrilna takticka grupa nije izvrsila napad prema zadatku koji je imala. U razgovoru sa vojnicima iz te grupe, tvrde da su cijelo vrijeme prelezali i da se nisu pomakli sa mjesta. Prema pocetnoj odluci u sastavu ove TG trebala je ucestvovati i 1. sandzacka brigada, u to vrijeme jedna od najbolje konsolidovanih i organizovanih brigada. Medjutim, ovu jedinicu je na svoju ruku izvukao Regionalni stab i uputio na Stup, bez konsultacije sa komandom OG-2 cime su snage za proboj ozbiljno oslabljene.

Komande nasih jedinica su bile nedovoljno strucno obucene i uigrane, bez borbenog iskustva. Jos nisu bili razvijeni ni izgradjeni hijerarhijsko-subordinacioni odnosi u jedinicama. Naprotiv, mnogi komandanti su smatrali jedinice svojom privatnom svojinom tvrdeci kako ih drzava nije naoruzala niti materijalno opremila, nego da oni idu u rat sa puskama koje su vojnici sami kupili.

Nedovoljno strucno obuceni i bez borbenog iskustva vojnici su se prvi put na otvorenom prostoru susreli sa opasnom minobacackom vatrom, koja je bila vrlo efikasna na nezasticeno ljudstvo u borbenom poretku. Poslije prvih gubitaka panika je zahvatila izvjestan broj ljudi koji su se zbijali u grupe i tako postajali unosni ciljevi neprijateljskih artiljeraca.

Neodgovorno narusavanje dogovorenih principa sadejstva po vremenu i prostoru od strane nekih starjesina. Nedostatak snaga za formiranje rezerve jedinica za potrebne intervencije.

Nakon Seferovog obavjestenja da nema nista od artiljerijske podrske, naredio sam prekid napada i prelazak u odbranu na dostignutim linijama, kao i zbrinjavanje ranjenih povredjenih i poginulih vojnika. Og komande TG-1 samo sam primio izvjestaj prema kojem je poginulo 11 boraca, lakse ranjeno 42 i teze ranjen 21 vojnik. To je ljudstvo koje je stradalo na frontu u borbenom poretku jedinica. Ja ne znam za druge zvanicne podatke koje je neko mozda samovoljno kreirao. Analizu bitke organiozovao ja Glavni stab, a komanda OG-2 je bila u ulozi posmatraca, sto znaci da je priprema analize obavljena bez ucesca moje komande. Tokom analize su glavnu rijec vodili oni koji nisu izvrsili zapovjest, a narocito je harangirao komandant TG-2. Hibridni i samoproglaseni strucnjaci, sa kaubojski okacenim pistoljcinama parolaski su mudrovali.

Dan ili dva poslije toga Sefer me pokusao nagovoriti da ponovo organizujemo pokusak proboja. Pitao sam kojim snagama i kakvu cu imati artiljerijsku podrsku? Odgovorio mi je sa istim snagama. Smatram da ovim ljudima treba obezbijediti vvrijeme za predah i povratak od prezivljenog soka, i da su oni u ovakvom psiholoskom stanju nesposobni za borbu – rekao sam mu. Ako mi ne date nove snage i solidnu artiljerijsku podrsku ja nisam spreman preuzeti odgovornost za novi pokusaj proboja. Tako je zavrsen taj nas razgovor u drugarskom tonu, a pokusaj proboja ovdje nije nikada vise pokusan.

Posto su samoproglaseni strucnjaci zestoko napali plan bitke, kvalifikujuci ga nestrucnim i prisivajuci mu jos kojekakvih negativnih epiteta, a neki "dobronamjerni" su trazili i moje zatvaranje, predsjednik Predsjednistva gospodin Alija Izetbegovic je, da bi objektivizaro svoj stav, od najblizih savjetnika zatrazio objektivnu ekspertnu analizu plana. Nakon detaljne analize dokumenata plana Vrhovnom komandantu je pruzeno objektivno i potpuno objasnjenje. Plan je ocjenjen kao vrlo realan i visokostrucno uradjen, i da neuspjeh pokusaja proboja nije posljedica nedostataka u planu. VK je prihvatio ponudjeno objasnjenje. Medjutim to nije bilo dovoljno da se zaustave neodgovorne insinuacije nekih ljudi iz Glavnog i Regionalnog staba koji su nastavili necasne harangerske igre.

Posebno isticem kao pozitivan primjer komandanta bataljona g. Esada Muratovica, koji je sa svojim bataljonom upao u prednji kraj odbrane neprijatelja i unistio par mitraljeskih i snajperskih gnijezda i nanio gubitke neprijatelju (oko 15 ubijenih i vise ranjenih).

Kao sto se vidi mnogobrojni su faktori koji su bili uzrok neuspjeha ovog zaista plemenitog pokusaja i dalekosezne strategijske namjere. To je spleteno u jedan cvor, koji je izuzetno teško razmrsiti. Nisam pristalica olakog, nekompetentnog i neobjektivnog optuzivanja ljudi, jer je skoro nemoguce u tome cvoru apostrofirati bilo koga bez opasnosti da se ne pogrijesi. To je jedno veliko iskustvo, cije su pouke vrlo bitne. Neki politikanti, vrlo neodgovorno komentarisu poljinsku bitku, u cemu nema ama bas nista poucno i korisno.

Kao gradjanin i kao covjek izrazavam divljenje prema visokomoralnim ljudima koji su nesebicno jurisali srcem, na nebo. Ti nasi divni ljudi su smjelo, odvazno i samoprijegorno posli u bitku sa ciljem da razbiju neprijateljeve smrtonosne takticke objekte i da ga potisnu sa obronaka odakle je terorisao nas grad i nase gradjane. Iako su ucestvovali u jednoj od izgubljenih bitaka, ostali su stameni, cvrsti, postojani i nepokolebljivi u borbi za slobodu i nezavisnu RbiH. Sa osobitim pijetetom se sjecam poginulih heroja i medju njima neustrasivopg Asima (Aska) Prazine, kojima uz rahmet i slavu zelim lahku crnu zemlju i nezaborav. Nastojat cemo da se njihove zrtve ne zaborave i gajiti postovanje prema njima."

Tako komandant OG-2 Mujo Kafedzic opisuje bitku za Poljine. Inace, u komandnom sastavu bili su: Muhamed Vejzagic, NS; Fadil Omerika, NS za operativne poslove; Nedzad Ajnadzic, pomocnik komandanta za bezbednost; Amil Tafro, pomocnik komandanta za logistiku; Izudin Filipovic, pomocnik komandanta za moral; Veljko Droca, referent za socijalna pitanja vojnika.

OG-2 je zabelezila u ratni dnevnik da su tog dana poginuli sledeci borci:

1. Prazina (Alije) Asim (Asko); 2. Sukalo (Jusa) Enver; 3. Colak (Dzemaila) Kemal; 4. Salaka (Becira) Zajko; 5. Bajric (Resida) Senad; 6. Hadrovic (Hasana) Mehmed; 7. Komarica (Atifa) Muriz; 8. Kahriman (Meha) Vahid; 9. Zametica (Uzeira) Edhem; 10. Ademi (Rasima) Enver; 11. Sipović (Halila) Izet.
Pored toga 21 teze i 42 lakse ranjena borca.

Inace, u Operativnom centru Glavnog staba 06.08.1992. izvrsena je dosta povrsna analiza neuspeha, s konstatacijama da je pocetak napada kasnio, jer jedinice nisu na vreme stigle u ocekujuce rejone na pravcima upotrebe. Sistem radio veza nije bio u potpunosti zasticen, pa je neprijatelj upao u sistem radio veza i otkrio pokrete jedinica. Iako sa zakasnjenjem, napad se, nakratko, odvijao po planu. U toku napada na s. Izlasi poginuo je komandant Asko Prazina, sto se veoma brzo proculo medju vojnicima, pa je doslo do trenutnog pada morala pojedinaca i grupa, te otvorenog komandovanja putem radio veza, sto neprijatelj koristi da minobacackom i artiljerijskom vatrom ostvari vatrene udare, u kojima gine veliki broj boraca. Komandovanje je paralizovano, dolazi do rasula i povlacenja na pocetne polozaje. Bio je to potpuni neuspeh.

U istom dokumentu utvrdjeni su sledeci razlozi neuspeha:
1. – Nerealna i nepotpuna procena jacine snaga i borbenih mogucnosti vojske bosanskih Srba. Neprijatelj je potcenjen;
2. – Planiranje napada, odluka komandanata i zadaci jedinicama bili su nerealni, nije bilo uskladjeno po vremenu, prostoru i realnim mogucnostima jedinica;
3. - Nije planirana, pa ni ostvarena koordinacija i sadejstvo sa snagama sa fronta i pozadine neprijatelja;
4. – Narusene mere operativnog i taktickog maskiranja, a nije primenjivan sistem TKT (tajnog komandovanja trupama);
5.- Nizak nivo vojne organizovanosti i pripremljenosti za napad. Nije izvrseno komandantsko izvidjanje, komandanti nisu na zemljistu saopstili zapovesti i dr.;
6. - Ispoljena samovolja grupa boraca i pojedinih komandira;
7. - Veoma brz pad morala, zbog pogibije Aska Prazine;
8. - viseslojno komandovanje
9. - Zabrinjavajuce veliki broj poginulih.

Pitam se ko ce, da li ce i kako biti sankcionisan zbog neuspeha napada i, jos vise, zbog velikog gubitka boraca? A, morali bi biti sankcionisani. U najmanju ruku to je obaveza prema poginulima i njihovim unesrecenim porodicama. To mora biti i opomena za komande i stabove da strucnije planiraju svaku borbenu radnju. Ovo nisu kompjutorske "ratne igre", ovde se radi o zivotima boraca.

[tempuser]

ovo sam vec jednom postovao na ovoj temi evo opet, kad smo kod odgovornosti, nula bodova, organizaciji, nula bodova, pojedinacnoj hrabrosti pojedinih boraca, cista desetka koja ih je kostala zivota... ko da odgovara Ajnadzic sad nacelnik centra... "general"... ma hajte molim vas...

Kad sam ja ovo na konkretnim primjerim napisao dobio sam "pouku" da je sve to put do slobode!
Najtragicnije je sto odgovorni, ne da nisu odgovarali, nego su nagradjeni u zavisnosti da li su prezibvjeli ili ne. Pomenuti je osim cinom generala i prije pozicije nacelnika opstine nagradjen pozicijama u NO odborima drzavnih firmi i mjesta direktoa JKP-a bez obzira sto nema dana iskustva u privredi! Moja licna prcjena da mu je sljedeca funkcija ministar u nekom od saziva, dal kantonalnom, dal federalnom, dal drzavnom. O pomenutom postoji na ovom forumu postoji tema od 50 strana!

Pojedini mogu glorifikovati vlast do sudnjeg dana ali nikad nece mogu opovrci cinjenicu da je ta ista vlast (tacnije jedna dinastija) od prvog dana na kljucne fukkcije potavljala podobne, a ne sposobne i da zavaljuje drzavu od odbrane do nekog napretka. Kod god mi pocne pricati bajke o bezgresnosti i najbokjim namjerama ja ga samo pitam ko je psitavio kriminalca kalibra A. Delimiustafica na mjesto ministra MUP-a???

[_Reds_]

Treba pogledati dešavanja na širem području u to vrijeme, pa onda pričati priče, zašto niko nije odgovarao.

Juli '93 je bio jedan od najtezih mjeseci u ratu.

U julu je pala okolina Sarajeva i spremo se totalni obruč. U to vrijeme su bile bitke sa Proskok i Igman, tunel se kopao.
Goražde je bilo totalno odjesečeno.

Rat sa Hrvatim je bio u najvecem jeku.

[Nekako s proljeća]

Naravno, i Srebrenica je 1993. bila pred vojnim porazom, koji je prolongiran proglašavanjem njene teritorije zaštićenom zonom UN-a i uz obaveznu demilitarizaciju unutar nje. Od tada se zona odgovornosti Prvog korpusa A RBIH umanjuje za područje općine Srebrenica, za Žepu nisam siguran.

Aliju Delimustafića je, umjesto Muhameda Bešića, postavio član Predsjednišva Fikret Abdić direktno, a šef KOS-a Vasiljević indirektno.Znaju se još iz dana kada je Delimustafić radio u ''Dom JNA''. To je fino pojašnjeno u knjizi ''Balkan Bluz''.

[Emiremir33]

ovo sam vec jednom postovao na ovoj temi evo opet, kad smo kod odgovornosti, nula bodova, organizaciji, nula bodova, pojedinacnoj hrabrosti pojedinih boraca, cista desetka koja ih je kostala zivota... ko da odgovara Ajnadzic sad nacelnik centra... "general"... ma hajte molim vas...

Kad sam ja ovo na konkretnim primjerim napisao dobio sam "pouku" da je sve to put do slobode!
Najtragicnije je sto odgovorni, ne da nisu odgovarali, nego su nagradjeni u zavisnosti da li su prezibvjeli ili ne. Pomenuti je osim cinom generala i prije pozicije nacelnika opstine nagradjen pozicijama u NO odborima drzavnih firmi i mjesta direktoa JKP-a bez obzira sto nema dana iskustva u privredi! Moja licna prcjena da mu je sljedeca funkcija ministar u nekom od saziva, dal kantonalnom, dal federalnom, dal drzavnom. O pomenutom postoji na ovom forumu postoji tema od 50 strana!

Pojedini mogu glorifikovati vlast do sudnjeg dana ali nikad nece mogu opovrci cinjenicu da je ta ista vlast (tacnije jedna dinastija) od prvog dana na kljucne fukkcije potavljala podobne, a ne sposobne i da zavaljuje drzavu od odbrane do nekog napretka. Kod god mi pocne pricati bajke o bezgresnosti i najbokjim namjerama ja ga samo pitam ko je psitavio kriminalca kalibra A. Delimiustafica na mjesto ministra MUP-a???

Koliko je takvih tzv generala,npr Hadzihasanovic....

[Nekako s proljeća]

Ako je general Armije R BIH tzv, onda je i ta Armija tzv., a to tukne. Oficiri JNA su svoje činove dobili u toj vojsci na propisan način, završavajući uspješno akademije i škole raznih nivoa, da bi prelaskom iz transformisane JNA u Vojsku Jugoslavije svoj čin potvrdili u strukturama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ako je potpukovnik ili pukovnik Enver Hadzihasanović napustio u tom činu JNA, onda je naredni čin generalski. Je li ga zaslužio ili nije, to je već neka druga tema, više za temu o III korpusu iz Zenice.

Evo Hadihasanovića oficira JNA na području brda Mojmila, vjerovatno početkom aprila1992, jer Safet Hadžić gine 18 aprila 1992. u Vogošći-Pretis.Mislim da je predsjednik općine Novi Grad Ismet Čengić tu također, pa mi je logično da je područje novogradsko.

[_Reds_]

Naravno, i Srebrenica je 1993. bila pred vojnim porazom, koji je prolongiran proglašavanjem njene teritorije zaštićenom zonom UN-a i uz obaveznu demilitarizaciju unutar nje. Od tada se zona odgovornosti Prvog korpusa A RBIH umanjuje za područje općine Srebrenica, za Žepu nisam siguran.

Aliju Delimustafića je, umjesto Muhameda Bešića, postavio član Predsjednišva Fikret Abdić direktno, a šef KOS-a Vasiljević indirektno.Znaju se još iz dana kada je Delimustafić radio u ''Dom JNA''. To je fino pojašnjeno u knjizi ''Balkan Bluz''.

28. jula gine i Emir Bogunic Carli, heroj sa one strane grada. Pada Golo Brdo na Igmanu.

Ne znam zaista da li je bio gori periodu na ratistu u Sarajevu i oko Sarajeva od druge polovine jula 93.

[Nekako s proljeća]

Ne znam za druge, meni je 1993. prelomna za odbranu cjelovitosti R BIH. Tunel D-B jeste strateški dobar potez. Bivši zatvorenici to vrlo dobro znaju. Nedzad Ajnadzić posjeduje fotografije kamena temeljca za tunel. Kristian Amanpur po tom pitanju, na aparatima.

Te 1993. je , ono što mi nazivamo ''Međunarodna zajednica'', hladno gledala zulum ispred nosa, i čekala svršen čin, da poštuje onog ko je jači. Pregrmili smo i tu 1993, i 1994 + ''autonomaše Babine'', a onda su Iran i USA bacili oko na nas... sve je to iza nas i naše časne odbrane.

[_Reds_]

Uz to opet se moram vratiti na Proskok, kojeg smo na kraju izugbili, ali koja je po meni bila jedna od najvaznijih bitki za odbranu BiH.

Zao mi je sto se obiljezava manifestacija Igman - odbrana BiH, a Proskoku se daje, mala ili nikakva paznja.

Ta bitka je trajala 20 dana. Da je Proskok pao odmah ili polivinom jula, to bi vjerovatno bio kraj i za Igman, i za Sarajevo, a i time za Bosnu, ali hejtera je uvijek bilo i bice.

[Nekako s proljeća]

Slažem se, ali da budem iskren ja ne znam ni gdje se nalazi Proskok iako sam upoznat sa važnošću tog toponima, pamtim i da je neko oklopno vozilo uništeno neprijatelju, vidio sam par saboraca iz grda se slikalo na tom okl vozilu, moguće je i da je tenk u pitanju. Forumaši su uglavnom ''urbana raja'' i normalno je da više znaju o svom lokalitetu ili gradu u centralnoj zoni, periferija se već javlja kao nepoznanica. Mada ima boraca koji su špartali terenima od Sarajeva do Goražda i nazad.

[Emiremir33]

Ako je general Armije R BIH tzv, onda je i ta Armija tzv., a to tukne. Oficiri JNA su svoje činove dobili u toj vojsci na propisan način, završavajući uspješno akademije i škole raznih nivoa, da bi prelaskom iz transformisane JNA u Vojsku Jugoslavije svoj čin potvrdili u strukturama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ako je potpukovnik ili pukovnik Enver Hadzihasanović napustio u tom činu JNA, onda je naredni čin generalski. Je li ga zaslužio ili nije, to je već neka druga tema, više za temu o III korpusu iz Zenice.

Evo Hadihasanovića oficira JNA na području brda Mojmila, vjerovatno početkom aprila1992, jer Safet Hadžić gine 18 aprila 1992. u Vogošći-Pretis.Mislim da je predsjednik općine Novi Grad Ismet Čengić tu također, pa mi je logično da je područje novogradsko.

Moram ih nazvati tzv ,jer nisu poput Sehivica,Zajke,Alagica...On je izveo transportere na Vodovod,komandovao tom akcijom.A Cengic Ismet puno je tuknuo na ovom sastanku....

[tempuser]

Kad smo vec kod oficira, ne znam po kojim je parametrima S. Hadzic dobio cin brigadnog generala? Pitam iz dva razloga:
Kako neko ko formalno nije imao obrazovanje potrebno za visoki oficirki cin i ko je do trenutka pogibije formalno, a to peglaci i uljepsivaci istorije potenciraju kad im odgovara, pa i sire da je pred Pretis isao kao predstavnik civ. vlasti (mada je zvanicno bio zaposlenih VIk-a), bio civil moze dobiti vojni cin?
Ako je za svoje zasluge u odbrani drzave do pogibije do 18.4. dobio cin generala (+ najvisa odlikovanja, ulicu, 2 spomenika i kasarnu), da li su svi ostali ucesnici u oranizaciji otpora i odbrani po istim standardima adekvatno unapredjeni (da ne kazem nagradjeni) ili je on imao posbenu "kvalifikaciju"?
Naravno sve to nema veze sa rah. Hadzicem, nego sa vladajucom dinastijom.

[Nekako s proljeća]

Zamisliti da je fabrički kompleks Pretis-Tas zauzet , i da je svo vrijeme bio aktivan u pravcu Žuči, uh, koja mašta jbt. Još i Faletićki magacin sa nekoliko desetina hiljadaa dugih cijevi i dr oruđa, uh uh...


Ka'e Ajnur u intervjuu, da je ''Saša Baričanin bio u ''Sokol''-u i da je pred početak opsade ispalio se sa njihovim biografijama na Pale. Dakle, pakaš od prvog dana.

[PM72]

Kad smo vec kod oficira, ne znam po kojim je parametrima S. Hadzic dobio cin brigadnog generala? Pitam iz dva razloga:
Kako neko ko formalno nije imao obrazovanje potrebno za visoki oficirki cin i ko je do trenutka pogibije formalno, a to peglaci i uljepsivaci istorije potenciraju kad im odgovara, pa i sire da je pred Pretis isao kao predstavnik civ. vlasti (mada je zvanicno bio zaposlenih VIk-a), bio civil moze dobiti vojni cin?
Ako je za svoje zasluge u odbrani drzave do pogibije do 18.4. dobio cin generala (+ najvisa odlikovanja, ulicu, 2 spomenika i kasarnu), da li su svi ostali ucesnici u oranizaciji otpora i odbrani po istim standardima adekvatno unapredjeni (da ne kazem nagradjeni) ili je on imao posbenu "kvalifikaciju"?
Naravno sve to nema veze sa rah. Hadzicem, nego sa vladajucom dinastijom.

Tito je bio bravar pa imao dva doktorata vojnih nauka i čim maršala.

[Nekako s proljeća]

Ako je general Armije R BIH tzv, onda je i ta Armija tzv., a to tukne. Oficiri JNA su svoje činove dobili u toj vojsci na propisan način, završavajući uspješno akademije i škole raznih nivoa, da bi prelaskom iz transformisane JNA u Vojsku Jugoslavije svoj čin potvrdili u strukturama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ako je potpukovnik ili pukovnik Enver Hadzihasanović napustio u tom činu JNA, onda je naredni čin generalski. Je li ga zaslužio ili nije, to je već neka druga tema, više za temu o III korpusu iz Zenice.

Evo Hadihasanovića oficira JNA na području brda Mojmila, vjerovatno početkom aprila1992, jer Safet Hadžić gine 18 aprila 1992. u Vogošći-Pretis.Mislim da je predsjednik općine Novi Grad Ismet Čengić tu također, pa mi je logično da je područje novogradsko.

Moram ih nazvati tzv ,jer nisu poput Sehivica,Zajke,Alagica...On je izveo transportere na Vodovod,komandovao tom akcijom.A Cengic Ismet puno je tuknuo na ovom sastanku....

Ako imaš šta da napišeš onda to i uradi, mojne mi zabacivanja defetizmom nakačene udice. A u vezi ''tzv'' floskule neprijateljske propagande, ne znam šta drugo da napišem, osim da su svi oni za mene na istoj strani. I tako se i ponašaju, jer misli ne mogu da čitam. Samo mišljenja. Ismet Čengić je izjavio da se sa crkve u Veljinama otvara vatra po Dobrinji. Nemam nekih saznanja o njemu baš, klasični birokratski činovnik. A i da ne politiziramo temu nepotrebno, zadesio se na slici kamere i to je to. Dok je ppukovnik Hadzihasanović bio oficir JNA, koju ćemo formalno-pravno srokati do 27 aprila. Pozvali smo sve časne oficire iz JNA da pređu u TO R BIH, samim tim i njihov status preuzeli da rješavamo. Porodice su im posebna priča, ali oni su posjedovalo vojno znanje, nužno za rat sa vrlo jakim i školovanim oficirskim kadrom, vojnički ustrojenim neprijateljem. Prešlo je i otpada al' šta ćeš, sve je to u hodu rješavano. Stvarala se oružana sila, i uspjelo se.

[Emiremir33]

Ako je general Armije R BIH tzv, onda je i ta Armija tzv., a to tukne. Oficiri JNA su svoje činove dobili u toj vojsci na propisan način, završavajući uspješno akademije i škole raznih nivoa, da bi prelaskom iz transformisane JNA u Vojsku Jugoslavije svoj čin potvrdili u strukturama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Ako je potpukovnik ili pukovnik Enver Hadzihasanović napustio u tom činu JNA, onda je naredni čin generalski. Je li ga zaslužio ili nije, to je već neka druga tema, više za temu o III korpusu iz Zenice.

Evo Hadihasanovića oficira JNA na području brda Mojmila, vjerovatno početkom aprila1992, jer Safet Hadžić gine 18 aprila 1992. u Vogošći-Pretis.Mislim da je predsjednik općine Novi Grad Ismet Čengić tu također, pa mi je logično da je područje novogradsko.

Moram ih nazvati tzv ,jer nisu poput Sehivica,Zajke,Alagica...On je izveo transportere na Vodovod,komandovao tom akcijom.A Cengic Ismet puno je tuknuo na ovom sastanku....

Ako imaš šta da napišeš onda to i uradi, mojne mi zabacivanja defetizmom nakačene udice. A u vezi ''tzv'' floskule neprijateljske propagande, ne znam šta drugo da napišem, osim da su svi oni za mene na istoj strani. I tako se i ponašaju, jer misli ne mogu da čitam. Samo mišljenja. Ismet Čengić je izjavio da se sa crkve u Veljinama otvara vatra po Dobrinji. Nemam nekih saznanja o njemu baš, klasični birokratski činovnik. A i da ne politiziramo temu nepotrebno, zadesio se na slici kamere i to je to. Dok je ppukovnik Hadzihasanović bio oficir JNA, koju ćemo formalno-pravno srokati do 27 aprila. Pozvali smo sve časne oficire iz JNA da pređu u TO R BIH, samim tim i njihov status preuzeli da rješavamo. Porodice su im posebna priča, ali oni su posjedovalo vojno znanje, nužno za rat sa vrlo jakim i školovanim oficirskim kadrom, vojnički ustrojenim neprijateljem. Prešlo je i otpada al' šta ćeš, sve je to u hodu rješavano. Stvarala se oružana sila, i uspjelo se.

Ismet Cengic je govorio da trebaju da transporteri da prodju,ovo ceti potvrditi 50 boraca .Kad sam rekao tzv,podrazumijevalo se da nisu imali akcije uspjesne,da nisu bili sa borcima,vec da su bili salonski oficiri

[Nekako s proljeća]

Moguće je, političari su često licemjeri pa jedno pričaju a drugo rade. Rahmetli Hadzić je bio i dio vojnog krila-''PL'', tako da je to sasvim razumljiva strategija pristupa ''problemu'', u vrijeme dogovorenog patroliranja MUP-a RBIH i JNA, dvije legalne oružane sile. Tada je već JNA bila takozvana, a u maju poslata na smetljište historije.

[tempuser]

Kad smo vec kod oficira, ne znam po kojim je parametrima S. Hadzic dobio cin brigadnog generala? Pitam iz dva razloga:
Kako neko ko formalno nije imao obrazovanje potrebno za visoki oficirki cin i ko je do trenutka pogibije formalno, a to peglaci i uljepsivaci istorije potenciraju kad im odgovara, pa i sire da je pred Pretis isao kao predstavnik civ. vlasti (mada je zvanicno bio zaposlenih VIk-a), bio civil moze dobiti vojni cin?
Ako je za svoje zasluge u odbrani drzave do pogibije do 18.4. dobio cin generala (+ najvisa odlikovanja, ulicu, 2 spomenika i kasarnu), da li su svi ostali ucesnici u oranizaciji otpora i odbrani po istim standardima adekvatno unapredjeni (da ne kazem nagradjeni) ili je on imao posbenu "kvalifikaciju"?
Naravno sve to nema veze sa rah. Hadzicem, nego sa vladajucom dinastijom.

Tito je bio bravar pa imao dva doktorata vojnih nauka i čim maršala.

Ja sam naveo dva osnova za cinovanje, ili formalno obrazovanje ili vojna sluzba, Joza jeste bio bravar, ali je bio bar vojno lice, u ovom slucaju je 0 od 2.

[Emiremir33]

a Moguće je, političari su često licemjeri pa jedno pričaju a drugo rade. Rahmetli Hadzić je bio i dio vojnog krila-''PL'', tako da je to sasvim razumljiva strategija pristupa ''problemu'', u vrijeme dogovorenog patroliranja MUP-a RBIH i JNA, dvije legalne oružane sile. Tada je već JNA bila takozvana, a u maju poslata na smetljište historije.


[/quote]

Samo formalno imali taj naziv,uveliko zavrsavali ukopavanje iznad i oko grada,to vec svi znamo taj pocetak agresije i rata