Deblokada Sarajeva???

[exliberal-ex]

tenk gurali ne kontam kako ce 50 tona zeljeza gurat to prvo a drugo ko ih je poslao na tako nesto samoubilacko

Ma figurativno sto su tenk poslali gore, mogao je izletitpa na foru ispalit par granata dok ga nebi poklopili sa svih strana kao sto je gvozdika zaplatila prema vogosci….a njih su poslali da zadrze linije koje su pale, posto su ostali sami posli su se povlacit ali nisu mogli.
inace te transheje preko golog brda su bile pokrivene sa snajperima pa nisi mogao po danu preci , zato su smjene bile samo po mraku...

[-Superhik-]

@pici Sta bi sa ovim zarobljenim Boforsom na Zuci?Strana 128 ima slika.

Za_Sarajevo__za_Bosnu_svoju
https://dokumen.tips/documents/zasaraje ... vojui.html

[pici]

@pici Sta bi sa ovim zarobljenim Boforsom na Zuci?Strana 128 ima slika.

Za_Sarajevo__za_Bosnu_svoju
https://dokumen.tips/documents/zasaraje ... vojui.html

ne znam zaista, nisam bio artijerac... mozda forumasi NSP i strucnjakdemagog znaju vise oni su izgleda bili upuceniji pa ako znaju vise nek napisu... pozz

[_Reds_]

Moze li neko objasniti kuda su ti ljudi koji su bili pored tenka posali da se povlace, i odakle ih je pokosio sijac i snajper?

Ako moze na ovoj slici koju je postavio srrucnjakdemagog.

Nije bil nacina da im tenk neko vrijeme bude zastita ?

[strucnjakdemagog]

Znam da je ovo vjerovatno tema o kojoj se ne voli pricati ali nikako nemogu da skontam kako su izginuli toliki momci iz 3 cete kod tog tenka. Zar nije bilo nikoga da ih pokriva da se izvuku, jesu li bili na nekoj cistini, jel bilo kakvog zaklona?

Da se ne bi nagađalo, evo ispovijesti jednog od preživjelih Vikićevaca:

[Seawolf]

Da li je taj naš tenk koji se zaglavio večer prije, 26. jula, bio pogođen haubicom ujutro 27. jula, prije, ili nakon što je krenuo napad VRS na naše položaje?

Da li je tenk ostao na tom mjestu gdje se zaglavio, pa potom pogođen, do kraja rata?

Koliko sam shvatio, naši su u noći između 26. i 27. jula, izvadili municiju iz tenka.

I još jedno pitanje: Da li su naši ikada, tokom '92-e, ili '93-e, makar i na kratko, zauzeli kotu 772, Mujkića brdo (oni s druge strane su je zvali "Ježevi")?

[strucnjakdemagog]

Da li je taj naš tenk koji se zaglavio večer prije, 26. jula, bio pogođen haubicom ujutro 27. jula, prije, ili nakon što je krenuo napad VRS na naše položaje?

Da li je tenk ostao na tom mjestu gdje se zaglavio, pa potom pogođen, do kraja rata?

Koliko sam shvatio, naši su u noći između 26. i 27. jula, izvadili municiju iz tenka.

I još jedno pitanje: Da li su naši ikada, tokom '92-e, ili '93-e, makar i na kratko, zauzeli kotu 772, Mujkića brdo (oni s druge strane su je zvali "Ježevi")?

- Tenk je pogođen kad se magla digla oko 9, napad počeo oko 11. Nikad artiljerija ne radi dok je pešadijski napad u toku.

- Da.

- Da, samo gorivo je ostalo.

- Da, u decembru 92. Hakija Mršo i njegovi su jednu noć držali 2 rova na Koti 772.

[Tromblon]

Sijač, pasp plus minobacači i zis. Sa Vikićevcima su tada bili i pripadbnici rezervnog sastava MUP-a.

jeli to na ove momke poginule oko tenka?... ako je to na njih otvoreno, nisu imali nikakve sanse...

Da. Bio mi je gore dobar drug i srećom preživio istrčavanje iz te tranšeje oko tenka. Pričao mi kako je sa jedne strane tenka pleo sijač, a sa druge dočekivao pasp. Usput padaju 82-ke i top lupao. Probavali ispod tenka curilo ulje vrelo. Ako istrčiš dočekaju te. On mi rekao da ne zna kako je istrčao iz tranšeje i živ ostao.

[Seawolf]

Da li je taj naš tenk koji se zaglavio večer prije, 26. jula, bio pogođen haubicom ujutro 27. jula, prije, ili nakon što je krenuo napad VRS na naše položaje?

Da li je tenk ostao na tom mjestu gdje se zaglavio, pa potom pogođen, do kraja rata?

Koliko sam shvatio, naši su u noći između 26. i 27. jula, izvadili municiju iz tenka.

I još jedno pitanje: Da li su naši ikada, tokom '92-e, ili '93-e, makar i na kratko, zauzeli kotu 772, Mujkića brdo (oni s druge strane su je zvali "Ježevi")?

- Tenk je pogođen kad se magla digla oko 9, napad počeo oko 11. Nikad artiljerija ne radi dok je pešadijski napad u toku.

- Da.

- Da, samo gorivo je ostalo.

- Da, u decembru 92. Hakija Mršo i njegovi su jednu noć držali 2 rova na Koti 772.

Hvala ti na odgovorima.

Mada, u knjizi Mesuda Šadinlije piše da je municija ostala u tenku i da se aktivirala nakon što ga je pogodio projektil (ili projektili) iz haubice 155 mm.

[Seawolf]

Sijač, pasp plus minobacači i zis. Sa Vikićevcima su tada bili i pripadbnici rezervnog sastava MUP-a.

jeli to na ove momke poginule oko tenka?... ako je to na njih otvoreno, nisu imali nikakve sanse...

Da. Bio mi je gore dobar drug i srećom preživio istrčavanje iz te tranšeje oko tenka. Pričao mi kako je sa jedne strane tenka pleo sijač, a sa druge dočekivao pasp. Usput padaju 82-ke i top lupao. Probavali ispod tenka curilo ulje vrelo. Ako istrčiš dočekaju te. On mi rekao da ne zna kako je istrčao iz tranšeje i živ ostao.

Gdje je, otprilike, bio ZiS-3 koji ih je gađao?

Stravično oruđe, na način kako su ga oni koristili. Snajper kalibra 76,2 mm.

[_Reds_]

Strucnjakdemagog, ako mozes molim te na kartic da ucratas za koji su polozaja djelovali prema tenku.

Tenk je upao u transej. Pa da li se moglo kretati tim transejama, da li su bile povezane sa nasim rovovima ?

[-Superhik-]

jeli to na ove momke poginule oko tenka?... ako je to na njih otvoreno, nisu imali nikakve sanse...

Da. Bio mi je gore dobar drug i srećom preživio istrčavanje iz te tranšeje oko tenka. Pričao mi kako je sa jedne strane tenka pleo sijač, a sa druge dočekivao pasp. Usput padaju 82-ke i top lupao. Probavali ispod tenka curilo ulje vrelo. Ako istrčiš dočekaju te. On mi rekao da ne zna kako je istrčao iz tranšeje i živ ostao.

Gdje je, otprilike, bio ZiS-3 koji ih je gađao?

Stravično oruđe, na način kako su ga oni koristili. Snajper kalibra 76,2 mm.

Ovo je iz Kerimove knjige o Ramizu Salcinu sta je radio sa ZIS-om
1
At the end of the convoy there were luxury cars, with Serbi­
an officers and men in them. My men opened the cars and to­
ok their arms. They found chain saws in the boots. In almost
every car there were five holders.
I sent all the saws to the villagers in Buca-Potok They 'mo­
wed' Zuc with them.
I gave one zis recoilless cannon from the Jusuf Dfonlic
barracks to Ramiz Salcin. He dug it in and made a shelter for
the crew. Ramiz aimed this weapon at Milinkladska street. A
few days later our line towards Hrasno broke. The chetniks
moved in on the Viktor Bubanj barracks after midnight. Ra­
miz didn't know what to do. The chetniks could easily reach
the barracks. It was night, so we couldn't determine the pri­
ncipal direction of attack of the chetniks. We could only ori­
ent ourselves by the density of their bursts of fire, anything
else was senseless. Ramiz called me.
'Doctor, what shall we do? They are firing as they advance
on our positions. It's dark, we can't see a thing. To judge from
the bursts of fire, they seem to be advancing in several directi­
ons. I can't be reasonable. What should we do?'
There was no time. The chetniks were advancing on the
barracks. A decision had to be reached; we couldn't wait. I sa­
id, though I hadn't given it much consideration, 'Ramiz, find
where the greatest concentration of fire is coming from. Tha­
t's the largest group of chetniks. That's their principal line of
attack. Perhaps the only one. You can't fail with the zis.
Ramiz obeyed me. He send out a reconnaissance. In the
dark, between the houses, they went towards the chetniks who
were firing towards the barracks. After half an hour they came
back to Ramiz. It was all perfectly clear to him. He turned the
barrel in the dark towards the point from which the chetnik fi­
re was fiercest. The men enjoyed watching Ramiz handling the
zis - they knew what a powerful weapon it was.
In the morning we returned to the line in Hrasno. We fo­
und forty two dead chetniks. They were all Russians and Ro­
manians. The chetniks had sent them to their deaths. The
chetniks· didn't even ask for their bodies. The chetniks never
asked for the bodies of Russians and Romanians, though they
were dying on their behalf. It all ended well. We didn't have a
single dead or wounded man.
2
hundred houses. The chetniks had set up a machine gun ne­
st in each of the houses.
They had Sarajevo in the palm of their hand. From up the­
re, shells raked every quarter of the city.
Orlic was the heart of Zuc.
Ramiz Salcin was the commandant of the Territorial Defe­
nce in the Sarajevo municipality of Novi Grad. His task was to
neutralize Orlic. Our military police had to come up behind
the chetniks, via Kobilja Glava.
Orlic couldn't be liberated without artillery.
Ramiz Salcin had only two shells.
I ordered Mica to give him another hundred and ten she­
lls. Ramiz was jumping for joy. It was the first time he'd had
so many shells at his disposal. He was sure we'd liberate Zuc.
Further preparations were made. For the most part, the de­
fenders of Sarajevo felt as though they were ready. At about fi­
ve in the morning our artillery troops took up position by the­
ir weapons. The first two shells were fired. But nothing happe­
ned. These were artillery troops sent by Talijan. It was as tho­
ugh they hadn't targeted anything from the cannons, the 'zis'.
To put it mildly, Ramiz Salcin was angry. He was so fed up
that he sent the artilleryman packing, telling him this was no
time to be wasting shells. Then he himself took up position
behind the 'zis'. Although he took the range only with the he­
lp of a mechanical range finder, every shell found its target.
His observers were dumbstruck - as though by magic, the co­
ncrete trenches on Zuc were destroyed one after another. It
was like an action movie: he swept through the bunkers, and
the chetniks inside them. Even those who saw it with their
own eyes couldn't believe it. His comrades, watching enthra-
!led, kept count: exactly one hundred hits. The houses where
the machine gun nests had been set up were wiped out, too.
And Ramiz Salcin had done it all.
The chetniks could never have expected this. They never
imagined that the non-existent Bosnian army could fire so
many shells, let alone do what they did.
The artillery attack, once over, was followed by troop mo­
vements. At the double, the Bosnian soldiers went into the de­
stroyed trenches, full of dead chetniks. A group of chetniks hi­
ding behind the smashed concrete trenches put up some re­
sistance. Chetniks from another battle front also fired at them.
But they couldn't defend Zuc.
How did the Serbian General Dordevac feel when he was
told that all his concrete trenches were now full of soldiers de­
fending Sarajevo?
The chetniks left behind them howitzers, cannon, rocket
launchers. The defenders of Bosnia and Herzegovina's capital
city pushed back the line of defence towards Rajlovac. They we­
re already able to cut the road linking Ilidza and Vogosfa
This victory boosted the morale of our men. They knew ve­
ry well what Zuc had meant to the chetniks. And thus the stri­
ng of precious victories was lengthened: the men of Sarajevo
had begun with Skenderija, the Post Office, Pofalici, Mojmilo,
and now they were on Zuc. Victory after victory.

[Seawolf]

Da. Bio mi je gore dobar drug i srećom preživio istrčavanje iz te tranšeje oko tenka. Pričao mi kako je sa jedne strane tenka pleo sijač, a sa druge dočekivao pasp. Usput padaju 82-ke i top lupao. Probavali ispod tenka curilo ulje vrelo. Ako istrčiš dočekaju te. On mi rekao da ne zna kako je istrčao iz tranšeje i živ ostao.

Gdje je, otprilike, bio ZiS-3 koji ih je gađao?

Stravično oruđe, na način kako su ga oni koristili. Snajper kalibra 76,2 mm.

Ovo je iz Kerimove knjige o Ramizu Salcinu sta je radio sa ZIS-om
1
At the end of the convoy there were luxury cars, with Serbi­
an officers and men in them. My men opened the cars and to­
ok their arms. They found chain saws in the boots. In almost
every car there were five holders.
I sent all the saws to the villagers in Buca-Potok They 'mo­
wed' Zuc with them.
I gave one zis recoilless cannon from the Jusuf Dfonlic
barracks to Ramiz Salcin. He dug it in and made a shelter for
the crew. Ramiz aimed this weapon at Milinkladska street. A
few days later our line towards Hrasno broke. The chetniks
moved in on the Viktor Bubanj barracks after midnight. Ra­
miz didn't know what to do. The chetniks could easily reach
the barracks. It was night, so we couldn't determine the pri­
ncipal direction of attack of the chetniks. We could only ori­
ent ourselves by the density of their bursts of fire, anything
else was senseless. Ramiz called me.
'Doctor, what shall we do? They are firing as they advance
on our positions. It's dark, we can't see a thing. To judge from
the bursts of fire, they seem to be advancing in several directi­
ons. I can't be reasonable. What should we do?'
There was no time. The chetniks were advancing on the
barracks. A decision had to be reached; we couldn't wait. I sa­
id, though I hadn't given it much consideration, 'Ramiz, find
where the greatest concentration of fire is coming from. Tha­
t's the largest group of chetniks. That's their principal line of
attack. Perhaps the only one. You can't fail with the zis.
Ramiz obeyed me. He send out a reconnaissance. In the
dark, between the houses, they went towards the chetniks who
were firing towards the barracks. After half an hour they came
back to Ramiz. It was all perfectly clear to him. He turned the
barrel in the dark towards the point from which the chetnik fi­
re was fiercest. The men enjoyed watching Ramiz handling the
zis - they knew what a powerful weapon it was.
In the morning we returned to the line in Hrasno. We fo­
und forty two dead chetniks. They were all Russians and Ro­
manians. The chetniks had sent them to their deaths. The
chetniks· didn't even ask for their bodies. The chetniks never
asked for the bodies of Russians and Romanians, though they
were dying on their behalf. It all ended well. We didn't have a
single dead or wounded man.
2
hundred houses. The chetniks had set up a machine gun ne­
st in each of the houses.
They had Sarajevo in the palm of their hand. From up the­
re, shells raked every quarter of the city.
Orlic was the heart of Zuc.
Ramiz Salcin was the commandant of the Territorial Defe­
nce in the Sarajevo municipality of Novi Grad. His task was to
neutralize Orlic. Our military police had to come up behind
the chetniks, via Kobilja Glava.
Orlic couldn't be liberated without artillery.
Ramiz Salcin had only two shells.
I ordered Mica to give him another hundred and ten she­
lls. Ramiz was jumping for joy. It was the first time he'd had
so many shells at his disposal. He was sure we'd liberate Zuc.
Further preparations were made. For the most part, the de­
fenders of Sarajevo felt as though they were ready. At about fi­
ve in the morning our artillery troops took up position by the­
ir weapons. The first two shells were fired. But nothing happe­
ned. These were artillery troops sent by Talijan. It was as tho­
ugh they hadn't targeted anything from the cannons, the 'zis'.
To put it mildly, Ramiz Salcin was angry. He was so fed up
that he sent the artilleryman packing, telling him this was no
time to be wasting shells. Then he himself took up position
behind the 'zis'. Although he took the range only with the he­
lp of a mechanical range finder, every shell found its target.
His observers were dumbstruck - as though by magic, the co­
ncrete trenches on Zuc were destroyed one after another. It
was like an action movie: he swept through the bunkers, and
the chetniks inside them. Even those who saw it with their
own eyes couldn't believe it. His comrades, watching enthra-
!led, kept count: exactly one hundred hits. The houses where
the machine gun nests had been set up were wiped out, too.
And Ramiz Salcin had done it all.
The chetniks could never have expected this. They never
imagined that the non-existent Bosnian army could fire so
many shells, let alone do what they did.
The artillery attack, once over, was followed by troop mo­
vements. At the double, the Bosnian soldiers went into the de­
stroyed trenches, full of dead chetniks. A group of chetniks hi­
ding behind the smashed concrete trenches put up some re­
sistance. Chetniks from another battle front also fired at them.
But they couldn't defend Zuc.
How did the Serbian General Dordevac feel when he was
told that all his concrete trenches were now full of soldiers de­
fending Sarajevo?
The chetniks left behind them howitzers, cannon, rocket
launchers. The defenders of Bosnia and Herzegovina's capital
city pushed back the line of defence towards Rajlovac. They we­
re already able to cut the road linking Ilidza and Vogosfa
This victory boosted the morale of our men. They knew ve­
ry well what Zuc had meant to the chetniks. And thus the stri­
ng of precious victories was lengthened: the men of Sarajevo
had begun with Skenderija, the Post Office, Pofalici, Mojmilo,
and now they were on Zuc. Victory after victory.

Hvala lijepo na ovome, ali .... Pročitao sam samo do ovdje:

.... zis recoilless cannon

i prestao čitati.

Ili je ZiS, ili je bestrzajni, ali i jedno i drugo istovremeno ne može biti.

[Edin H.]

to sto senilni Tunjo danas iz fotelje razbacuje teze, a covjek misljenje mijenja na dnevnoj bazi, to ja ne uzimam za ozbiljno. Njegove i Adilove dogovore sa Karadzicem i Milosevicem, ispada da su se oni ko dogovorili ali Alija je zelio rat

Tunjo laprda, a mi odosno sa teme. Rata bi bilo ovako ili onako, mogao si ga odgododiti mjesec, dva, tri, ali bi ga bilo. Alijina je greska sto je do proljeca `92 govorio "to nije nas rat" i sto nije pripremao ljude za odbranu, ali bilo pa proslo.

Kakvo misljenje Tunjo mijenja?
Ja sam ga slusao kada je pricao o ovome ima petnaestak godina.
Adil i on dogovorili, Alija odbio kada su dosli u Sarajevo, odigrao na kartu Hrvata, ispalio ga poslije Tudjman i zna se kako je zavrsilo.

[strucnjakdemagog]

Da li je taj naš tenk koji se zaglavio večer prije, 26. jula, bio pogođen haubicom ujutro 27. jula, prije, ili nakon što je krenuo napad VRS na naše položaje?

Da li je tenk ostao na tom mjestu gdje se zaglavio, pa potom pogođen, do kraja rata?

Koliko sam shvatio, naši su u noći između 26. i 27. jula, izvadili municiju iz tenka.

I još jedno pitanje: Da li su naši ikada, tokom '92-e, ili '93-e, makar i na kratko, zauzeli kotu 772, Mujkića brdo (oni s druge strane su je zvali "Ježevi")?

- Tenk je pogođen kad se magla digla oko 9, napad počeo oko 11. Nikad artiljerija ne radi dok je pešadijski napad u toku.

- Da.

- Da, samo gorivo je ostalo.

- Da, u decembru 92. Hakija Mršo i njegovi su jednu noć držali 2 rova na Koti 772.

Hvala ti na odgovorima.

Mada, u knjizi Mesuda Šadinlije piše da je municija ostala u tenku i da se aktivirala nakon što ga je pogodio projektil (ili projektili) iz haubice 155 mm.

Ja mislim da je tada eksplodiralo gorivo koje je ostalo u tenku, on eto misli drugačije.

[strucnjakdemagog]

Strucnjakdemagog, ako mozes molim te na kartic da ucratas za koji su polozaja djelovali prema tenku.

Tenk je upao u transej. Pa da li se moglo kretati tim transejama, da li su bile povezane sa nasim rovovima ?

Tenk su gađale haubice 122 i 155mm sa Krivoglavaca i Poljina. Takođe i artiljerija sa Paljeva, Kremeša i Blagovca (mislim baš ZIS).
Tranšej nije bio skroz povezan, u njega se ulazilo samo noću. Inače su svi tranšeji na Žuči tih dana bili isprekidani, odnosno dijelom zatrpani usljed dejstva artiljerije. Mislim da nigdje u toku rata u BiH nije palo toliko granata na tako malom prostoru, kao za tih 10 dana na Žuči. Volio bih i sam naći taj podatak. To je nešto neopisivo.

[Seawolf]

....
Tenk su gađale haubice 122 i 155mm sa Krivoglavaca i Poljina. Takođe i artiljerija sa Paljeva, Kremeša i Blagovca (mislim baš ZIS).
....

Sad sam malo crtao po GoogleEarth. Udaljenost od pozicije u selu Blagovac do pozicije gdje je ostao zaglavljen naš tenk je oko 3.250 m. Malo je povelika udaljenost za precizno pogađanje topom ZiS-3, ali je moguće za obučenu posadu, koja te iste položaje gađa mjesecima.

Pitanje: Da li je sada moguće doći pješke od Golog brda do vrha Orlić, a da se ne zaglavi u minskom polju?

[tempuser]

to sto senilni Tunjo danas iz fotelje razbacuje teze, a covjek misljenje mijenja na dnevnoj bazi, to ja ne uzimam za ozbiljno. Njegove i Adilove dogovore sa Karadzicem i Milosevicem, ispada da su se oni ko dogovorili ali Alija je zelio rat

Tunjo laprda, a mi odosno sa teme. Rata bi bilo ovako ili onako, mogao si ga odgododiti mjesec, dva, tri, ali bi ga bilo. Alijina je greska sto je do proljeca `92 govorio "to nije nas rat" i sto nije pripremao ljude za odbranu, ali bilo pa proslo.

Kakvo misljenje Tunjo mijenja?
Ja sam ga slusao kada je pricao o ovome ima petnaestak godina.
Adil i on dogovorili, Alija odbio kada su dosli u Sarajevo, odigrao na kartu Hrvata, ispalio ga poslije Tudjman i zna se kako je zavrsilo.

Tunjo je dokazano notorni lazov!

[strucnjakdemagog]

....
Tenk su gađale haubice 122 i 155mm sa Krivoglavaca i Poljina. Takođe i artiljerija sa Paljeva, Kremeša i Blagovca (mislim baš ZIS).
....

Pitanje: Da li je sada moguće doći pješke od Golog brda do vrha Orlić, a da se ne zaglavi u minskom polju?

Ja sam išao jednom s Golog brda na Kotu 850. I to je rizično, a dalje ne bih preporučio. Pitaj Picija da te provede, on je expert za prolaz kroz minska polja.

[-Superhik-]

Autor: Enver Kazaz, januar 1993




Hakija Mršo je rođen 07. januara 1963. godine u Goraždu. Najviše ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio je 1992. godine. Poginuo je 28. decembra 1992. godine na Mujkića brdu - Sarajevo, na dužnosti komandira čete Ugorsko, koja je pripadala Četvrtom vogošćanskom odredu.

U spomen na njega fudbalski stadion u Vogošći nosi njegovo ime.


Jednom prilikom u komandi našeg štaba zatekao sam se pri ispraćaju boraca iz Sarajeva. Iznenađen što je vidio Mršu, jedan od boraca, stojeći pored mene, šapuće drugom:
- "A ja mislio da je Mršo k'o planina!?"

Zaista djeluje nevjerovatno da se iza takvih podviga i uspjeha nalazi naoko krhak i nježan mladić, gotovo dječijeg sjaja na licu. O Mrši iz sata u sat stižu nove priče; Mršo sam zarobio PAT, Mršo napravio diverziju i kokno pet bradatih životinja, Mršo se uvalio čeetama iza leđa i raznio im zoljom dva-tri rova... Ono što narod priča, kaže mi jedan starina iz Ugorskog, il' je bilo il' će bit'.

Ova mi rečenica danima tutnji u glavi. Da li se u nataloženom starčevom iskustvu ona iskristalisala u istinsko saznanje dosega narodne mudrosti? Da li ova rečenica može biti maksimum kolektivnog predanja. U predanjima o Mrši, ona se potvrđuje kao istina, bar što se tiče onih priča što svoj inspirativni izvor imaju ovdje, na području Ugorskog, Barice, Kobilje Glave.

Sa onim pričama što nastaju u dosadi podrumaških mozgova u bosanskoj prijestonici - stvari stoje nešto drugačije. Daleko od izvora zbivanja, zavučeni u podrume višespratnica, podrumaši kao narodni otpad, svoju slabost i kukavičluk prikrivaju nerealnim pričama.

Mršu sam ganjao gotovo deset dana i na kraju odustao. Jer, stalno u borbi i na položaju, ovaj legendarni komandir rijetko kad ima vremena za predah. Kaže mi Mršin borac:
- "Ako ho'š da ga uhvatiš, moraš se pretvorit' u kozu. Taj ti zna svaku stazu i bogazu; ne mereš ga slijedit'. Ode nekud i samo čuješ: Mršo povalj'o čeete na Zabukvi. A da bi doš'o do čeeta na Zabukvi, moraš se provlačit' k'o glista..."

Nisam ni koza, a, bogami, ni glista, mislim u sebi, ali do Mrše se mora doći. A onda danima tutnji sa svih strana: počele čeete da ginu na Žuči. Borbe traju po cijeli bogovetni dan. Mršo dobija počasti od ministra Pušine, Mršo pravi diverzije, zavlači se u četničku dubinu i otvara put za pad kote 850. Ta diverzija, presudna za naše uspjehe na Žuči, majstorski je odrađena. Privukao se Mršo sa još trojicom odabranih boraca (ostali, priča se, nisu smjeli dalje), pritajio se, a tamo čeete se svađaju.
- "Sumnjivo im šuškanje oko kuće u kojoj su, a - guza im radi, burazeru - pa ne smiju da se mrdnu. Ne vjeruju da smo došli tako blizu. Čujemo kako se svađaju: - 'Izađi ti, ako smiješ, i provjeri ima li koga!', svađaju se četnici! A ja se smrz'o, i, mislim, okružiće nas, majku im" - priča mi Nisko Šehović, jedan od dvojice boraca što su učestvovali u ovoj nevjerovatnoj diverziji:
- "A Mršo, hladan k'o led, smiren, razvuče zolju i 'bum', direktno četama kroz vrata. Jebote, kad ga takvog, smirenog vidiš, misliš - taj može sve! Sve što poželi može napraviti četničkoj bandi. Ali jedan je Mršo. Mi svi drugi smo njegove sjene. Nismo mu ni do članaka" - nastavlja dalje Nisko, inače dobrovoljac MUP-a u borbama na Žuči.

Tako se preklapaju hrabri komandir i njegovo naselje Ugorsko, najisturenija tačka otpora četničkim hordama u Sarajevu. Prosto je nevjerovatno kako se ovo naselje oduprlo četničkim napadima. No, to je priča za sebe. O strahotama koje su prošli stanovnici Ugorskog, Uglješića i Krša, malo, uistinu malo se zna. Grad je maćehinski ulagao u odbranu ovih naselja, ali stanovništvo, prepušteno samo sebi, znalo se organizovati, znalo se odbraniti. Iz takve narodne hrabrosti izrastao je i Hakija Mršo, heroj među herojima - združenih vogošćanskih odreda.

O Mrši će se sigurno pričati još, još će biti njegovih podviga, i čuvenog: "Hoću ih žive!", od kojeg se četnicima sledi krv u žilama, više nego od tromblona i granata. Hakija Mršo, sa svojim borcima, branio je neodbranjivu kotu 772, nedaleko od njegove rodne kuće. Tu kuću su mu četnici palili 3 puta tokom rata. Pred tom kućom su mu zaklali oca. Sahranio ga je bez glave.

Hakija Mršo poginuo je u jednoj od najžešċih bitaka koja je vođena 28. decembra 1992. godine. Poginula su dva čuvena ratnika - Hakija Mršo i Remzija Vejo. Hakiju je granata presjekla u pola riječi dok je komandovao motorolom. Njegov brat Sejo uzeo je motorolu i nastavio da komanduje. Onda je ranjen i on, ali je i dalje pozivao saborce da nastave s njim prema koti, gdje ih je i odveo, ranjen i skakutajuċi na jednoj nozi.

Sa druge strane sarajevskog obruča, istovremeno su bili krenuli borci 7. muslimanske. Namjeravali su preko Ilijaša i Vogošċe uċi u Sarajevo ili poginuti. Uzeli su dominantnu kotu Višegrad iznad Ilijaša. Ali pojačanje nikada nije stiglo. Doživjeli su strašnu tragediju. Poginulo je oko 45 boraca. Kad su se vratili nazad, na čelu sa komandirom čete Ramom Durmišem, upali su u Komandu operacije, zarobili oficire odgovorne za slom akcije i pretukli ih. Htjeli su i da ih strijeljaju, ali su u tome bili spriječeni. To je bio prvi i jedini put u minulom ratu da su komandanti Armije RBiH kažnjeni za izgubljene i prodate bitke.

Potpuno ista stvar ponovila se 7. januara 1993. godine kada je Zajko komandovao bitkom. Borci su značajno napredovali. U sumrak tog dana veċ se računalo da ċe Zajkini borci probiti obruč i sresti se sa jedinicama koje su napadale sa vanjske strane obruča, te da ċe Sarajevo tako biti deblokirano. Bio je to samo još jedan san o susretu na vogošċanskoj petlji. Četiri dana kasnije, 12. januara 1993. godine, u bici za Mujkiċa brdo poginuli su Jusuf Gojak i Dubravko Anđeliċ. Gojak je poginuo gotovo na isti način kao i Mršo. Fehim Agiċ Aga, planirao je novi napad 18. februara 1993. godine, ali je narednog dana poginuo na sličan način.

Sve do 12. juna 1993. linije na Žuči nisu pomjerane. Toga dana oslobođena je Mijatoviċa strana i poginuo je Safet Isoviċ; pet dana iza Isoviċa, Safet Zajko; četrdeset dana poslije Zajke poginuli su Enver Šehoviċ i braċa Panjeta...

Na odbrani i deblokadi Sarajeva poginulo je puno boraca Armije BiH - ali su četnički gubici bili nebrojeni.

Pogledaj sta uradise njegovom starom,a pojedini na ovom forumu se lizu sa smradovima koji su pucali po gradu.Da su to uradili njihovim ocevima ne bi se sigurno lizali.Zalosno

[Nekako s proljeća]

@pirpa @, hvala na prilogu, ''Hoću ih žive'' ...osveta za zaklanog babu na svom topraku, od rahmetli Mrše. Ja sam bio upamtio kao ''hvatajte ih žive ''. Tu je to u pet deka, ali još jednom se zahvaljujem na potvrdi bar jedne varijante.
@pici , tačan datum ili datum predhodnog ili narednog događaja je uslov za fokus, orijentiri ili trigonometri obavezni a toponimi poželjni kao alternativa, ime brigade bar ako ne čete ili još vjerovatnije voda. Ako je uz događaj važno pojasniti mjesto i ulogu osobe, onda bar osnovne personalne info o njoj. Bla blabla...bez osnovnih informacija koje nude odgovor na pitanja šta , kada, gdje, zbog čega, kako, ... mojne da zamaram sebe, tebe ili bilo koga. Godine nam prolaze....ubrzano. Pola ljudskog vijeka smo sažvakali

[Nekako s proljeća]

U vezi Vraca iz 1992, centar veze ''Bosna'' je izdao naredbu za povlačenje naših snaga na tom pravcu gdje smo probili nekakve linije-puškomet tog vremena. Istražiti pogibiju sportiste Bašovića , datum njegove smrti je datum kada se akcija izvodila. Pozdrav.

Pričamo o Belom? Datumski to bi moglo biti to čini mi se.....

Da, kolikonse sjećam on je poginuo u toj akciji, tako sam bar zaključio iz monografije ''Zelene beretke'' kada sam je davno nekad' listao. Osim ''Zelenih beretki'' bilo je i jedno vojno krilo ''Bosna''-e sa crvenim ili bordo beretkama.

[redhat]

U vezi Vraca iz 1992, centar veze ''Bosna'' je izdao naredbu za povlačenje naših snaga na tom pravcu gdje smo probili nekakve linije-puškomet tog vremena. Istražiti pogibiju sportiste Bašovića , datum njegove smrti je datum kada se akcija izvodila. Pozdrav.

Pričamo o Belom? Datumski to bi moglo biti to čini mi se.....

Da, kolikonse sjećam on je poginuo u toj akciji, tako sam bar zaključio iz monografije ''Zelene beretke'' kada sam je davno nekad' listao. Osim ''Zelenih beretki'' bilo je i jedno vojno krilo ''Bosna''-e sa crvenim ili bordo beretkama.

Koliko se sjećam upravo je ovaj vojnik koji nam je uletio u haustor imao bordo beretku....nešto mi je taj detalj ostao u sjecanju mada je i sjecanje nakon 25 godina upitno

[Dozer]

Znam da je ovo vjerovatno tema o kojoj se ne voli pricati ali nikako nemogu da skontam kako su izginuli toliki momci iz 3 cete kod tog tenka. Zar nije bilo nikoga da ih pokriva da se izvuku, jesu li bili na nekoj cistini, jel bilo kakvog zaklona?

Iz 6. cete, ne trece. To je bila linijska ceta, ne interventna. Sve ostalo bi moglo biti jasno iz ovoga.

A evo i slika Zuci iz 2002. Vec je ozelenila i nije slika stvarnog stanja '93, al' eto, pribliznija je od ovih novijih.

[djes_ba]

jel ima neko informaciju ko je dosao do ovih poginulih momaka prvi
neko pise da su nasi stigli da su uzimali djelove oruzja za popunu a negdje sam vidio sa su prvi dosli ovi iz vogosce hvalili se sa trofjenim oruzjem
hvala