Bloo wrote: ↑03/01/2020 11:30
Ne, nemam još uvijek.
Kako bi tvoja kćerka/kćerke reagovale kada bi ih posjeo i rekao im slijedeće:
Od danas nema više:
- nosanja hlača
- vožnje bicikla
- prava glasa i prava da bude izabrana glasovima
- prava na imovinu
- prava na rad
- prava na obrazovanje
- pravo na jednaku zdravstvenu brigu
- prava da odlučuje o svom reproduktivnom zdravlju i planiranju porodice
- prava da koristi kontracepciju
- prava da ode iz bračne zajednice
- prava da joj se njen profesionalni rad prizna kao i rad nekog muškarca
- prava da govori glasno o seksualnom uznemiravanju i silovanju
- prava da odluči za koga će se udati
...i dalje..da ne ulazim u duža objašnjenja oko rasnog feminizma itd...
Samo bi me blijedo pogledale ili gledale oko sebe jeli skrivena kamera. I to nije tematika ove teme.
ako sve ovo želiš da tvoja kćerka može da radi i da uživa, ti si onda feminista.
I nije loše biti feminista jer time svojoj ženskoj djeci pružaš više od onoga što je bilo pruženo ženama i što se pruža ženama širom svijeta. Dopuštaš joj da ostvari svoj puni potencijal, kao čovjek i inteligentno biće, sa svim svojim željama i težnjama. Ovo što sam nabrojala i još mnogo toga, nije se desilo tek tako, već borbom, zalaganjem i žrtvama žena i muškaraca koji su željeli da ovaj svijet naprave pravednijim za sve. Ti si sretan (pretpostavljam) i da ti kćerka kaže da će biti domaćica ili da je odlučila da bude profesionalka u nekoj oblasti. Jer oboje je ok. Zar ne? Ona je odlučila šta će je usrećiti, a ne neko drugi za nju (nadam se). Ako su ona i njen partner odlučili da imaju jedno dijete, da li ćeš je siliti ili pasivno-agresivno nametati ideju da trebaju imati više djece? Smatram da si razuman čovjek, te da to nećeš uraditi (na stranu naša neslaganja na političkim temama). Ako je možda udata i u vezi, a u toj vezi je partner nasilan, ti ćeš joj pružiti podršku? Da se razvede, ode, prijavi i krivično goni takvu osobu..nećešp je prisiljavati da ostane u takvoj vezi/braku jer bi odlazak značio sramotu za porodično ime, da će ostati bez sredstava za život itd...I ta podrška je feminizam. time što tretiraš svoju kćerku kao samostalno biće, a ne imovinu koja je prešla u vlasništvo od tebe drugom muškarcu.
Negiranjem nekih od nabrojanih prava, a pogotovo ovih što se tiču reproduktivnih prava i planiranja porodice, stupamo u domenu reproductive coercion.
Btw, u UK je sve više stay at home očeva koji se brinu bza djecu i domaćinstvo jer su se tako dogovorili sa partnericama. One bolje zarađuju te im je finansijski isplativije da se one vrate na posao. BBC 3 ima super video o tome. Pogledaj. Svijet se mijenja, možda na bolje.
Kao prvo - meni je skroz nejasno to sa negiranjem nekog prava u braku. Partner moze insistirati, moliti i kumiti, praviti dramu,.... ali ne moze bas zabraniti ono ko policajac i da slijedi kazna. Govorimo naravno o prosjecnoj porodici a ne tamo gdje je nasilje, agresivni tradicionalizam,.. Djeci se naravno postavljaju neke granice ali ne od onoga sto si nabrojala.
Naravno da se ima postovati svaciji izbor i to ovdje nije tema. Tema je demografija.
Imamo vrlo jasnu i dokumentovanu sliku nasih predjela unazad nekoliko decenija. Na selima po 7,8 djece,... gdje i muz iz zena rade oko poljoprivrede, stocarstva,... svako sa svojim afinitetima i tu zena jeste domacica ali samo zato sto to radi bolje od covjeka koji kosi travu recimo i sl. Tu je svako od svakoga zavistan a ne samo zena od muza. Ali ta cinjenica da je zena mogla se starati o tolikoj djeci je i omogucavalo mnogo djece.
Industrijska revolucija i seljenje u grad u male stanove. Tu je vec doslo do druge price. Prvo manjak prostora i u porodicama gdje je zena bila domacica - pa manje djece. A ako je i zena radila sto je bio najcesci slucaj - manjak i prostora i vremena - i jos manje djece.
Nekada prije potrosackog drustva i prestiza su ljudi bili skromniji sa svojim ocekivanjima, pa su se djeca stancala i kada su ljudi jedva mogli podmiriti osnovno poput hrane, odjece, skole,.. Danas su ocekivanja veca i mnogi parovi se odlucuju za djecu tek kad imaju obezbjedjeno mnogo vise nego sto su njihove preci obezbjedjivali.
Ali je ipak kljucni faktor briga oko djece u najranijem razdoblju. Nek su jaslice i dzaba - uzima mnogo vremena da se djeca dovezu pa poslije pokupe, dosta stresa se tu stvori, pocesto ti posao ne dozvoli to pa je problem kada je i partneru frka sa poslom, ... prosjecan radni dan u porodici gdje oboje rade i gdje imas malu djecu je frka i stres.
Kada djeca porastu i sama idu u skolu, ucestvuju u kucanskim poslovima, sama otvore frizider ako dodju prva kuci i neto pojedu,.... tada je vec mnogo lakse.
Kada se planiraju djeca - uglavnom se razmislja upravo o toj prvoj dobi dok sama ne idu u skolu. I tu je domacica zena privilegija, spas,.... mogu to i muski ali iz nekog meni nepoznatog razloga su zene jednostavno za to bolje. U mom braku je bilo par perioda kada je moja zena imala tu ulogu i to svojom odlukom. Finansije su bile zajednicke iako sam samo ja zaradjivao - jer u pitanju je tim, zajednicki projekt,... gdje svako na svoj nacin doprinosi. Nisam potrosio vise od 50 KM za neki svoj ceif, hobi,.. nikada a da nisam pitao jel OK. Kada citam tvoj prethodni post o svojim parama, ekonomskoj zavisnosti,... - pitam se mozes li ti imati povjerenje u nekog partnera. Ja nebi bio u braku sa nekim u koga nemam povjerenja i ako bi mi tesko padalo da neko drugi donosi novac u kucu. Porodica je kao sto rekoh tim gdje mora postojati uzajamna i ljubav i postovanje i povjerenje. Kada imas to a finansija dovoljno - apsolutno je nebitno ko radi a ko je kod kuce, ko zaradjuje a ko pravi rucak i brine se o djeci. Zato i vidim feminizam kao problem jer u startu ima gard prema muskarcu koji jedini zaradjuje i u startu bojazan da bi mogao postati gazda u kuci.
Naravno, ako zena zeli da radi, ganja karijeru,... to ima da se postuje i prihvati - to nije ni diskutabilno vec default. Ali tu se ne moze onda ocekivati vise djece jer je i prakticno i mentalno skoro nemoguce. Sve znaci ima svoju cijenu. I u tom slucaju se nebi trebalo ni kukati na negativnu demografiju.
