Ovog se drže jer ne žele da prime problem u svoje okrilje. Dakle, ako nekog prime "na silu" to znači da automatski primaju i neki vid komplikacije s kojom će se morati boriti iznutra, a ovako dok smo mi "na ogradi" i molimo da nas puste unutra, oni samo govore "idi se okupaj, operi zube, obuci lijepo odijelo i donesi CV pa ćemo te primiti na intervju"...shbc wrote: ↑23/12/2019 21:52To je nasa jedina sansa, medjutim gledajuci strance kako su se do sada ponasali... Nisam previse optimistican. Stekao sam dojam da se zaista drze onoga "mi cemo vam pomoci samo ako pokazete volju". A kod nas standardna prica, jedni imaju volju (B), drugi kategoricno odbijaju (S), a treci glume neutralce (H).Zmaj_od_Panonije wrote: ↑23/12/2019 21:41Apsolutno se slažem da saradnja i organizacija moraju biti na daleko većem nivou. Ovo je sve bila jedna predstava za javnost od strane domaćih lisica, ali se opet nadam da će NATO kao jedna ozbiljna Alijansa uzeti stvar u svoje ruke i malo "pogurati" lokalne kabadahije ka članstvu.shbc wrote: ↑23/12/2019 21:35
Povecanje svijesti je jedno i moze ici u oba smjera. Sasvim drugo su konkretne aktivnosti vezane za integraciju koje mi nemamo planirane. Ovaj dokument ako budemo slali svake godine i ako ovo bude nasa verzija "ANP-a", bojim se da ce se NATO bukvalno raspasti prije nego udjemo.
Nažalost, u BiH ne postoji trenutno dovoljno jak politički pokret koji može da bude dobar sagovornik NATO savezu. Potrebno je da na izborima pobijedi neko ko je pro-zapadno orijentisan, sa jakim integritetom i karakterom, neko ko je dovoljno kvalitetan da zasjeni ove volove na sceni. Za to ne treba puno, samo da "pravi" čovjek dođe na "pravu" adresu.
Neko ko je predsjednik predsjedništva može da putuje i lobira po svijetu, da bude 365 dana u putu ako treba, ali dok ne riješi neke stvari sa svjetskim moćnicima. Ovako, naši predsjednici samo čekaju svoju "rundu" pa da odu do svojih mentora (Hrvat u Njemačku, Srbin u Rusiju, Bošnjak u Tursku) gdje klimaju glavom i viču "yes yes" a ovamo imaju milijarde po off shore računima.
Ova trenutna pozicija u kojoj se BiH nalazi je otprilike nalik nekom prosjaku na ogradi, poderane odjeće koji moli da bude primljen na poso bez imalo truda.
Šta pokušavam reći je, treba nam novo lice na političkoj sceni, čovjek (ili žena) koji će znati da komuniciraju sa Zapadom na jedan konstruktivan i inteligentan način. To čak ne mora biti ni javni nastup za početak. Ako se vratimo na ovu rečenicu, "mi cemo vam pomoci samo ako pokazete volju", ta volja se može pokazati i kroz aktivno lobiranje i pritisak na javnost od strane jednog od članova Predsjedništva i jednog manjeg tima diplomata okupljenog oko te osobe.
Pametnim djelovanjem u javnosti (aktivna kampanja, guranje NATO saveza u prvi plan na svim sjednicama, predlaganje novih zakona, sedmična komunikacija sa NATO štabom i ostalim članicama) itd, bi vrlo vjerovatno rezultiralo tim da nas NATO konačno vidi kao ozbiljnog kandidata.
Ovako, djelujemo kampanjski i stihijski, bez aktivnog učešća u sopstvenoj sudbini. Bukvalno nas ganjaju po ulici i pitaju hoćemol se s njima igrat.

