Demokratska fronta Željko Komšić

[Leverage]

Hlad opozicije i muka upravnih odbora. Yin i Yang.

[spreca]

Pa nije Komšić dobio samo džamijske glasove, skontaj malo šta pričaš.

Nije uopste dobio dzamijske glasove nego Bosnjacke/Bosanske...

Inace u dzamiju idu marsovci....

Eto toliko ih ide puno u dzamiju da vam Dzaferbeg umalo ne izgubi izbore ili su vam slabo objasnili instrukcije

[spreca]

A jesu se zspalili ovi iz hladovine
Da je Zeljko ostao u hladu opozicije( naravno svugdje osim u Sk) bio bi naajbolji ikad.
Ovako kmecanje postaje neizdrzivo a jos nije ni bilo glasanja...

stenju nesto plaho

[XXS]

Zbog cega je Komsibegovic napustio i poderao SDP???

Zato sto je KRETEN I IZDAJNIK Zlatkobegovic koalirao sa SDA.

I sada, Komsibegovi konta de smo glupi i da se ne sjecamo.
Sada jede svoja muda jer je izgubio ono do cega mu je najvise stalo.
Nije krao i nije zgrtao na svoju gomilu. Njemu je dusevna hrana bila da ga haustorcad i "raja" po Sarajevu postuju i cijene.
Upravo je to izgubio, nepovratno!
Spao je na Bakirove odbrambene lazi.
Bakircici sada tvrde da lijevice nema od '90., a gradjanska opcija nikad nije ni postojala. Sve to u odbrani Komsibrgovic!!!
Ne da je izdao, nego pomaze u pokusaju prebrisavanja gradjanske opcije.

KRETEN I IZDAJNIK!!!

[JThomas]

Hlad opozicije i muka upravnih odbora. Yin i Yang.

pasija i stanice križa po željki.

[sumirprimus]

on se ba zrtvovo za sve nas. ma hajte molim vas

[bunk]

Uopce se ne razmislja o " vama" ko god da ste.
Ovo sto je ostalo od sdp te ns slobodno se udruzite i sa kiflom pa na izbore ,da vidimo tacno koliko to ljudi podrzava ili ne podrzava drzavu Sarajevo drzavu Tz i slicne pokusaje...

[Abate Fetel]

alkohol najveće zlo današnjice

[izvrsni direktor]

Uopce se ne razmislja o " vama" ko god da ste.
Ovo sto je ostalo od sdp te ns slobodno se udruzite i sa kiflom pa na izbore ,da vidimo tacno koliko to ljudi podrzava ili ne podrzava drzavu Sarajevo drzavu Tz i slicne pokusaje...

Nema sumnje. Sam komsic je rekao da ga glasaci ne zanimaju. A bakir je to djelima uvijek i pokazivao.

[malakh]

nesporno je to druže. i ja za stranku prognoziram sličan scenario stranke za bih, ali on će ponovno pobijediti i biti predsjednik još četiri godine. naravno, ukoliko on to bude želio.

mada sa druge strane, te glasove što je sada dobio, to su hardcore sljedbenici njegove politike i političke partije i to je ono što ima. oni koji su se razočarali u koaliciju sa sda, od njega su odustali već 2015. godine kada je prvi put ušao u vlast sa sda.

Misliš ukoliko još ne bude vratio kredit?

Historija će teško pamtiti veću ublehu od našeg Željka.

Ako su tačne i priče pod kojim uslovima je dobio i Zlatnog ljiljana...sve onda bude jasno.

pod kojim uslovima je dobio zlatnog ljiljana? hajde da i to saznamo.

[bunk]

Uopce se ne razmislja o " vama" ko god da ste.
Ovo sto je ostalo od sdp te ns slobodno se udruzite i sa kiflom pa na izbore ,da vidimo tacno koliko to ljudi podrzava ili ne podrzava drzavu Sarajevo drzavu Tz i slicne pokusaje...

Nema sumnje. Sam komsic je rekao da ga glasaci ne zanimaju. A bakir je to djelima uvijek i pokazivao.

Reci da si razocarani glasac da odma idem na online splikaciju za kiflu da se prijavim

[black]

Zubčević: Ja, zlatni ljiljan


Kako je jedan odlikovani zlatni ljiljan politički delegitimizirao sve zlatne ljiljane, odlikovane i neodlikovane borce Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Da se ne lažemo, to što se neko borio u ratu, više nije dokaz bilo čega. U pravilu se zloupotrebljava od strane onih koji su “branili ovaj grad”, i od onih koji samo kažu, a lažu, i znaju da lažu, i mi znamo da lažu da su “branili ovaj grad” ili bilo koji drugi grad, protiv onih koji nisu “branili ovaj grad” i onih koji nisu bili tu “kad je bilo najteže”.

To kažem kao neko ko je “branio ovaj grad”, i kao neko ko je definitivno bio tu “kad je bilo najteže”. Branili su ga i mnogi bolji bolje od mene. Držim da sam samo dao izvjestan doprinos u odbrani Sarajeva, i domovine, i ulice i kosmičkog prava na borbu za slobodu. To govorim i spominjem za potrebe ovog teksta, a ne zato da se bilo kome zbog toga pohvalim ili preporučim. Ipak, sve to više ne znači skoro ništa. Meni privatno svakako i zauvijek, više nego mnogo, ali samo meni, za sve druge je potpuno neobavezujuće. Za tu borbu nisam dobio ništa kao ni bolji od mene, nisam ni tražio ništa, kao ni mnogi drugi, a nisam ni očekivao da će, eto, mene ili bilo koga od nas mnogih “neko da se seti”. U naše su se ime same sebe “setile”, i SVE prisvojile vječne “patriote”. U duhu znamenite Jacksonove o lažnom patriotizmu kao utočištu hulja.

U ratu su patriote branioci. Kad se rat svrši, kraj je patriotizma, jer više nije potreban. Domovinu se u miru voli stručnošću, poštenjem i drugim za opšte dobro važnim ličnim sposobnostima i opredjeljenjima. Ako je patriotizam ljubav prema domovini, a trebao bi valjda biti.

Churchill je nakon spektakularnog angažmana u Drugom svjetskom ratu (za razliku od ponižavajućeg angažmana u Prvom svjetskom ratu) izgubio izbore od marginalnog konkurenta koji ga je potukao do nogu. Pozivati se decenijama refrenski na “patriotizam” a sjediti sa bivšim neprijateljem čiji je “patriotizam” direktno suprotan vašem, nije samo izopačeno već i ukazuje na to da je sve skupa jedna velika mirnodopska laž i opsjena. A neprijatelji, “patriote”, sjede i vode ovu zemlju zajedno evo već preko dvadeset ponižavajućih godina, svako svoj komad, a nijedan od njih nije se borio u ratu, a kao važno je ko se borio, dikvalificirajuće važno.

Bakir se krio iza babe i maminih dimija u trezoru, Mile je bio švercer cigareta, a Čović upravitelj praktično radnog logora. “Patriotama” koji žive od “patriotizma”, svog ratnog ili patriotizma nekog drugog, nakon što su pokrali i opljačkali sve što su mogli iz velike ljubavi prema domovini, njima i njihovima i svima oko njih je u ovoj i ovakvoj zemlji ispunjenoj “patriotizmom” ne samo dobro, već ODLIČNO, i naravno da žele da tako i ostane.

Da sam u ratu sreo Dragana vrlo vjerovatno bih gledao da ga zveknem k’o zeca prije nego on likvidira mene, ili Darka, ili on mene. A ne dao im Bog obojici da su slučajno u ratu upoznali Faruka ili nekog drugog Krajišnika. U izvjesnim, a u ratu vrlo vjerovatnim okolnostima poubijali bi se neki od najboljih momaka koje danas znam. Neki od bivših boraca sa suprotnih strana, a bilo je više suprotnih strana, i drugih zastrana. Bivši borci sa suprotnih strana koji se danas poštuju, uvažavaju pa čak i vole. U ratu se nismo mogli upoznati kao ljudi. Srećom nismo se upoznali ni kao zvijeri. Ali smo se upoznali u miru. I to je predivno. To je jedina nada koja je na kraju ostala, a da u nju i dalje zaista vjerujemo. Nada da će uvijek biti dobrih ljudi, i da će ostati dobri čak iako su potopljeni u zlo, brutalno zlo koje se hrani živim ljudskim mesom i pije vrelu ljudsku krv.

Kada sam u decembru devedesetpete skinuo uniformu, nisam zadržao niti jedan “suvenir”, nijednu “uspomenu”, ni pištolj, ni bombu, ni džepni nožić, ni maramu, niti jedan komad uniforme, ništa… Ratne slike ne gledam. Nemam nikakvu potrebu. Ne želim da se sjećam. Malo što me je stid tog momka na slikama, a malo više me boli pomisao na mrtve. Znam, patetično je. Najlakše je pozvati se na mrtve i ogrnuti se njihovom ultimativnom žrtvom. Mnogi koje znam nisu se borili da dobiju bilo šta na ime toga što su se borili, jer se nisu zato borili, a i jer nema smisla ako ni zbog koga a onda upravo zbog mrtvih, jer znamo koliko je čudno malo odlučilo i presudilo da oni budu mrtvi a mi živi. Rat je gotov. Mi smo preživjeli. Mnogi nisu. Svako vraćanje u rat koji je završen je budalaština, ako nije vic i neka zezancija, stvarno je suvišno i u pravilu štetno. Prepustimo rat istoričarima i sudijama, a najbolje vremenu. Rat je gotov.

Petak trinaesti je znakovit datum, ne samo zbog onoga što se taj dan desilo prije mnogo stoljeća i zbog čega taj dan u povijesti pamtimo i kao petak i kao trinaesti. Upravo tog “prvog” petka trinaestog nije se desilo ništa časno, naprotiv. Tako ni ovog “posljednjeg” petka trinaestog, ništa časno, naprotiv. U novijoj bosanskoj istoriji petak trinaesti će ostati zauvijek zapamćen kao dan kad je prestalo postojati i važiti “ja izdati ne znam”, dan kad su svi borci, a u ovom slučaju govorim kao BIVŠI borac Armije Republike Bosne i Hercegovine, izgubili politički legitimitet. Jer ako je odlikovani zlatni ljiljan javno izdao samog sebe, jedini kvalitet koji je imao: “borio se u ratu u Armiji iako je Hrvat. Kakav Čovjek!”, pa je onda izdao sve one koji su za njega glasali jer je svoju političku karijeru gradio kao direktnu opoziciju SDA, odnosno prema svemu što prečesto SDA predstavlja – one koje su od rata profitirali sve što imaju. A onda je izdao partnere u koaliciji, vladu koju je i on sam načinio i činio, odnosno njegova demokratska peta kolona, stranka koja se naziva frontom. Ergo, on svog ljiljana u političkom smislu može okačiti mačku o rep.

Inače, može ga pokazivati kad su svečanosti veterana, njime mahati za obljetnica i slično, za sve ostalo prima petsto maraka mjesečno evo već skoro četvrt vijeka, dok većina boraca nije dobila ništa. Osim “Ganićevih certifikata”, po 400 maraka mjesečno za učešće u ratu, kao neisplaćenu platu, za koju su borci u stvarnosti mogli dobiti 3-5% nominalne vrijednosti ili platiti struju (sic!) ali samo nekoliko mjeseci nakon rata. Naprimjer, ja sam platio tri računa za struju u ukupnom iznosu od 150 KM od nominalnih oko 18.000 KM od kojih još uvijek imam cjelokupan preostali iznos na knjižici, koja ne vrijedi nikome i nigdje, iako piše da je država garant, jaka država jak garant, ali za to smo se izborili.

Nisam prodao certifikate u bescjenje tajkunima i kriminalcima privatizacije. Čuvam tamnoplavu knjižicu kao jednu cipelu, istu onu jednu cipelu koju nam je Ganić spominjao rekavši, na televiziji, da “ovi certifikati nisu kao jedna cipela”, koja nikada neće dobiti svoj par, drugu polovinu. Isto kao Komšić, Ganić je rekao da neće i tačno uradio ono što je rekao da neće. SDA-ovci nas oduvijek lažu i varaju. Nas borce, koji nismo njihovi članovi. Elem, od države sam dobio 150 KM kao ratnu vojničku platu za 4 godine učestvovanja u ratu. Demobilisan sam kao komandir trećeg voda izviđačko-diverzantske čete, XII divizije, Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zona odgovornosti – unutrašnji “opsadni prsten” Sarajeva od Dobrinje do Starog grada, od Hrasnog do Vogošće. Sa činom oficira Armije Republike Bosne i Hercegovine. Od nagrada i priznanja, dobio sam Seiko sat sa ugraviranom posvetom Komandanta Prvog korpusa, i dva puta novčane nagrade po 100 maraka. Na rukama su mi izdahnula dva saborca. Zadnje što su vidjeli na ovom svijetu je bilo moje lice. Moj obraz, koji ovdje nikome, osim njima mrtvima, ne nudim, nizašta.

Svaki odlikovani zlatni ljiljan s kojim sam ratovao je zaslužio dobiveno odličje, mnogi su zaslužili dva a nisu dobili nijedno. I to nije ništa previše neobično, to je tako. Međutim, Željko Komšić je dobio čak i odlikovanje, i čega je to garant? Obraza kojeg je javno ponudio, jer nije imao ništa drugo? Osim ratnih zasluga i odlikovanja zbog kojih zasluženo prima mjesečnu novčanu naknadu preko dvadeset godina.

Da ne spominjemo sve silne plate koje je naplatio. Garantirajući svoj politički mandat obrazom i zlatnim ljiljanom. Svaki trenutak proveden u ratu je naplatio kao najbolji mešetar s Wall Streeta, a šta smo mi za to dobili? Još jedan politički ćorak. Još jednog ubicu nade. Još jednu prevaru. Još jednu izdaju. Još jedno razočarenje. Pa zar i ti, brate, saborče Željko, pa zar i ti Hrvatu koji govoriš bosanski? Ti koji si se borio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine zato što je to bila prava stvar, jer si se borio za svoju ulicu, kao i ja i mnogi bolji od nas. Borili smo se za istinu i pravdu i niko nam nije mogao reći drugačije. Vjerovali smo u to kao Pavao u Isusa nakon što ga je sreo kao Savao. Vjerovali smo da postoji samo jedna istina i jedna prava strana.

I bila je. Zaista jeste. Ali samo u ratu. I to u najčišćem obliku u proljeće-ljeto devedetdruge, a kako je rat prolazio sve se mijenjalo, na kraju je devedesetipete na jutarnjim postrojavanjima Armije RBiH svirala himna SDA – “Ja sin sam tvoj”. Život sam posvetio muzici, ali kad samo pomislim na tu pjesmu, nije mi nimalo dobro. Tu himnu prevare i izdaje.

Ono što smo bili na početku, nismo bili na kraju. Naprimjer sarajevska teritorijalna odbrana (TO) Republike Bosne i Hercegovine je bila prava stvar, čista kao suza. Kao što je Rinko Golubović u onom ranoratnom radijskom džinglu govorio: “To je to – TO!” Elem, bila je to po moralu jedna od najboljih vojski na bijelom svijetu. Bar, onaj iskreni dio, ne mislim na sve trabante, manekene, logističare i kriminalce koji su i u ratu ostali kriminalci. Da ne dužim, razlika između TO iz aprila ’92. i Armije iz ’95. može se jednostavno opisati i na ovaj način:

Devedestdruga, pred akciju.
“Ovako. Idemo Sejo, Ljubiša, Danijel, Damir i ja.”
“A što to ja ne idem? Ko si ti da određuješ?”

Devedesetpeta, pred akciju.
“Ovako. Idemo Sejo, Ljubiša, Danijel, Damir i ja.”
“A što to ja vazda idem? Ko si ti više da određuješ?”

Mogao bih zaista nadugo i naširoko pričati sjajne i manje sjajne ratne anegdote, navesti i brojne primjere, ali je bolje da mi vjerujete nego da dalje nastavim.

I kao što bi rekao pravi heroj Ludwig Wittgenstein, sve što se može uopšte reći može se reći jasno.

Dosta je više boraca i svih onih koji se borcima nazivaju, bez obzira da li su se stvarno borili ili samo palamude. Rat je gotov. Davno gotov. Vozdra!
Je l’ jasno?!

Trenutno mi je draži i preči Darko s kojim sam se srećom tek nedavno upoznao, a ne u prošlom stoljeću, nego jedan Željko za kojeg bih vjerovatno bio spreman poginuti da smo se zajedno borili, ili, eto, da ne pretjerujem, bar ga ne bih ostavio u akciji, ranjenog ili onako da se jednostavno “isparim”, ili da šatro izvučem ranjenog saborca i više se ne vratim u akciju. Niti sam kad pobjegao, niti sam kad koga ostavio. Ni žive, ni mrtve. Ali ne vjerujte mi ako kažem da neću, jer možda već sutra hoću, iako znam da neću.

Ako je mogao izdati Željko i poljubiti ruku gospodaru Bakiru, spreman da bude sluga na njegovom dvoru, dvoru koji je Bakir podigao upravo na borbi drugih, čak ne ni na svojoj borbi, već na borbi Željkovih, i mojih, živih i mrtvih saboraca. Dakle, ako je mogao Željko, naš Željko, odlikovani zlatni ljiljan, onda mogu svi. Jer predao se Zlatni ljiljan. Bez potrebe i bez borbe, nakon toliko godina. Mislili smo, dok ima Željka, jer ipak je on pošten i čestit, nepotkupljiv, ima nade. Kao što se svaki put obradujemo kad vidimo nekog hrabrog i čestitog u politici, mada je to veoma rijetko, nekoga za koga želimo da glasamo, iako nismo do kraja sigurni zašto. I onda nam taj neko srce slomi i pokaže da SVI imaju cijenu, i da je imati cijenu isto što i biti političar. Političar je kod nas osoba koja ima cijenu, a ne osoba koja je prihvatila da radi posao u interesu građana. I tako onda pokažu i dokažu da SVI imaju cijenu, čak i onima koji nemaju cijenu, onima koji ništa ne prodaju. Nama koji ne tržimo svoj ratni patriotizam, i ne naplaćujemo ga svakog mjeseca, već skoro četvrt vijeka, na sve moguće i nemoguće načine.

Uostalom, za šta više? Churchill je izgubio izbore nakon što je dobio (svjetski) rat. SDA se hvali da je organizator otpora, žalosna ti majka – u tenama smo ratovali a prvi metak smo od nekoga dobili u jesen devedesetdruge, prve uniforme devedestčetvrte. E, baš su nas organizovali! Ali hajde i da jesu, a nisu, jer gdje su oni “organizirali” tu je brže “padalo”, ali eto, neka su, a nisu, šta su oni odbranili, SDA-ovci organizovani? Pa, svi smo skupa, “organizovani” i neorganizovani “odbranili” oko četvrtine Bosne i Hercegovine. Churchill nije mogao dobiti jedan mandat na ime ratnih zasluga i minulog rada, a SDA vlada preko dvadeset godina na osnovnu potpisanog primirja, kojim su se u startu odrekli pola zemlje, da bi poslije, u miru, zauvijek odustali od Bosne kao cjeline, de facto, a u ime apsolutne vlasti na teritorijama koje su nekad bile pod kontrolom Armije R BiH.

Ipak, iako je ostvaren faktički ispodpolovičan uspjeh u odbrani, ispalo je da je bilo dovoljno da odbranimo Bosnu, ideju građanskog društva, kao ideju budućnosti, ideju ravnopravnih naroda, ideju istine i pravde. I onda su se demobilisali i amnestirali borci na svim stanama, jer su mnogi, bez obzira na kojoj su strani bili, učestvovali za svoje pojmove u takođe pravednoj borbi, bar su tako vjerovali, kao i mi. Čije je uvjerenje bilo bliže istini i danas potvrđuju međunarodni sudovi za ratne zločine; napisane su biblioteke knjiga, mada neke od najvažnijih priča možda tek trebaju biti ispričane.

Ergo, da se vratimo Wittgensteinu, sve što se uopšte može reći može se reći jasno. Zdravo, borci, ne vidimo se u sljedećem ratu! Je l’ jasno?!

To što si bio borac, svaka čast, ali odavno više nisi borac. Kao ni ja. Davno prošlo vrijeme. Borci se više ne bore, već se jedan po jedan predaju. Trebaju nam možda upravo ljudi koji se nisu borili. Ili ljudi koji se sticajem okolnosti nisu poubijali, a žele i hoće da idu dalje u budućnost, bez mržnje i lopovluka, da se bore u političkoj areni da se ne bi više niko morao boriti sa puškom, u tenama.

Pa, na kraju, zar se nismo SVI borili za istinu i pravdu? Neka onda bude istina i pravda. Što se tiče pravde o tome radije neki drugi put. Istina je da svi političari imaju cijenu, i da je svaki bivši borac u politici danas potencijalno prodana duša već sutra i kao takvom mu ne treba vjerovati, u svakom slučaju ne više nego nekome ko nije bio borac. Jer nijedno ni drugo nije garant bilo čega. Uostalom, u čemu je razlika između, recimo, Bakira koji se svaki dan evo preko dvadeset godina poziva na nekakav patriotizam, Bakira koji je bio tu a nije ratovao, i nije bio borac kad je bilo najteže, i nekoga ko nije bio tu i nije ratovao? Ono što činiš sada odredit će ono što ćeš biti sutra. Baš kao što se Željko borio onda da bi danas bio samo još jedan izdajnik.

Je l’ jasno?!

[Toffee karamela]

alkohol najveće zlo današnjice

Eki,danasnjice???Alkohol postoji od prve sumersko-babilonske civilizacije,bice da je nesretnik o kojem je rijec probao neki nov,poboljsan sinteticki opijat dok je bio u posjetu Pentagonu

Poyy iz Miamija

[lerdi]

Deder popijte. Bit će vam lakše.

[lerdi]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

[agnostic_front]

Ukratko, zukorlic silazi niz vraca, ne trebamo se sad dijeliti

[drug_profi]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

Da te citiram: Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive.

[lerdi]

Ukratko, zukorlic silazi niz vraca, ne trebamo se sad dijeliti

Ukratko onog trenutka kad budemo pod NATO kišobranom rješavanje problema poput GRAS-a će biti pussy smoke.

[Lakat Jebić]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

Pa onda izadje i kaze da je morao rusit kantonalnu vladu jer je SDA bila spremna da zbog kantona izda NATO put. Mnogi bi, ja prvi, to razumio i rekao da mu je to onda dobar potez. Al nije bas tako...

[KatarinaKosaca]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

[lerdi]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

Da te citiram: Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive.

Najbitnije vjeruj mi. Kad shvatimo da postoji život i van granica KS, te da postoje puno bitnije stvari od toga ko će biti direktor u Toplanama ili ViK-u bit će nam svima lakše. Realno previše smo sarajevocentrični i nekako smatramo da se sve ono što se dešava u Sarajevu može primjeniti na čitavu Bosnu što je daleko od istine. Izbori su ti najbolji pokazatelj toga. SDA si nekom akrobacijom i uspio izbaciti iz vlasti na nivou KS dok ih na višim nivoima skoro da i ne možeš izbjeći. Dakle pravila koja važe u Sarajevu nužno ne važe u drugim kantonima i drugim nivoima vlasti.

[agnostic_front]

Ukratko, zukorlic silazi niz vraca, ne trebamo se sad dijeliti

Ukratko onog trenutka kad budemo pod NATO kišobranom rješavanje problema poput GRAS-a će biti pussy smoke.

Da, jer je apsolutno nemoguce rijesiti te probleme istovremeno. NATO stavio kao uslov da se ne smije raditi rekonstrukcija pruge dok nas ne prime.

[madner]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

Tu dolazimo onda do paradoksa da SDA jedino podrzava NATO put ako dobije KS. Pa je onda pitanje ko je Sarajevo centrican a ko nije.

Medjutim to nije ono sto je Komso naveo kao razlog, a imao je mogucnost, tako da ostajemo na tome da je kanton bio totalno nepovezan.

Forto se izjasnjava kao?

[lerdi]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

Pa onda izadje i kaze da je morao rusit kantonalnu vladu jer je SDA bila spremna da zbog kantona izda NATO put. Mnogi bi, ja prvi, to razumio i rekao da mu je to onda dobar potez. Al nije bas tako...

E jbg Lakat pa nisu djeca. Znaš i sam da bi to dovelo do novih prepucavanja, optuživanja i mjerenja ko je veči patriota a samo bi profitirali oni koji ne žele ni NATO ni EU. Realno tako se ne bavi politikom ni na amaterskom nivou. Sve je interes i tako treba gledati čitavo ovu priču po meni. SDA je imala interes da sjedne na budžet naredne tri godine i dobili su to za određene protivuusluge. To je tako i ne znam čemu sad iznenađenja nekakva. Svi se tako ponašaju ili mislite da ovi koji su sada bili u vlasti u KS su nešto drugačiji. Pa kako je Konaković završio u Domu naroda? Usluga za uslugu samo na nekom malo nižem nivou ali radi se o istom principu.

[Škobo Habu]

Pojedinci nikad neće naučiti da postoji mnogo širi svijet mimo njihovog. Ljudi jednostavno nikako da izađu iz svog mikrosvijeta i pogledaju gdje i kako žive. Kanton i javni prevoz u istom ne može nikad bitniji od države i njenih interesa. Na primjeru Komšića se tačno vidi koliko daleko nečiji pogledi dosežu. Slanje spisak/programa reformi koji se šalje u NATO je krucijalno pitanje u ovom trenutku, nakon toga najbitnije je način i stepen realizacije istih, tek na nekom 101. mjestu dolazi nabavka 15 trolejbusa za GRAS i puštanje pruge za Hrasnicu. I ko je neostrašćen, a realno malo je takvih ovdje, mogao je tačno to shvatiti iz Komšićevih odgovora kod Senada. Ako mislite da na ovom nivou nema onoga "ti meni ovo, ja tebi ono" onda fakat ne znam šta da vam kažem. SDA je željela KS, DF je želio MO i slanje dokumenta prema NATO-u. Uz to siguran sam da i u priči o izbornom zakonu neće biti problema od strane SDA i SBB-a jer je DF sada u mogućnosti da zateže na drugim stvarima kako na državnom, tako i na entitetskom i kantonalnom nivou. Da li je trebao rušiti vladu u KS? Ako gledamo čisto kroz rezultate rada vlade i jeste i nije, jer nekih ober rezultata i nije bilo, ali ako gledamo kroz promjenu koja je davala neku nadu ljudima onda nije. S druge strane meni lično su pitanja poput NATO-a puno važnija od GRAS-a, koji nije nevažan ali kako gore napisah nalaze se tek na nekoj listi 5. prioriteta. Ova spinovanja o izdaji građanske BiH su pala u vodu onog trentka kada je Nenadić pristao da bude premijer i paradoks je da prvi nebošnjački premijer KS bude imenovan od strane SDA i SBB-a. I u tome se vidi da u stvari ljudi ne znaju šta pišu već su usljed opravdanog animoziteta spram SDA počeli da pljuju i na šta treba i na šta ne treba.

Koji idealizam.

Znači, da parafraziram američke astronaute nakon slijetanja na površinu Mjeseca, "mali korak za bosanskog čovjeka, ali ogrovan za "državotvornu politiku".

No, mene interesuje nešto sasvim drugo - kakve će ovaj pakt sa Đavolom ostaviti implikacije po članstvo stranke, jer DF već puca po šavovima zbog nezadovoljstva?

Najmanji smo problem mi koji razglabamo po forumu. Na terenu je živo...