Na stranu sto to nije tacno, nije samo pitanje brzine nego i koji slojevi drustva profitiraju. Rast zadnjih par decenija je zaobisao neke slojeve, zato i razlika izmedju osjecaja i statistike.hAZNADAR wrote: ↑12/12/2019 06:50Neprekidan rast je nesto neminovno, zabiljezen u cijelom svijetu bez obzira na sisteme jer je takva bila epoha, pitanje je samo koja brzina. Neko moze i danas uporediti kraj devedesetih sa danas pa hvaliti rast - problem je samo kako se taj raste efektuje.madner wrote: ↑12/12/2019 01:37 Cuj vukla se. 60 i 70 su dvije decenije neprekidnog rasta i povecanja blagostanja.
Inace smjesno je donekle da se svi desnicari trude ubjediti svoje da su se bas bas zajebali sa Ju. Tamnica naroda, mrzitelj Srba itd... Nikako ne mogu biti svi u pravu, ispade niko nije bio preferiran.![]()
YU je imala nekoliko kriza, nekoliko rokada i ustava koji su to pokusali ublaziti, drzava jedva finansirala a ljudi iseljavali i to je cinjenica. od 62-ge je stalno bilo dva korka naprijed, jedan nazad. Uvodjenjem OOUR i SIZ je prvi put napravljeno nesto sto je moglo imati perspektivu - ali na duze staze koje se nisu docekale.
I usput - bosanski jugonostalgicari su danas najblizi agendi evropske desnice.
Navedi dvije druge drzave sa ovim stopama i povecanjem blagostanja.
Sve je to tacno, minus finaciranje. Finaciranje postaje problem kada kapital poskupi, ali to nije nesto sto se desilo prije 80ih. Ljudi jesu isli raditi vani (i mnogi ostali) ali to je primarno zbog velikog prirasta radnog stanovnistva. Ako imas 5x vise novih radnika svake godine nego penzionera, to stvara pritisak na radno trziste. Zato i sporazumi prvo sa Austrijom pa sa BRDom.
Ne bih isao tako daleko, to je bio pokusaj da se uspostavi kapitilisticki sistem trzista bez da se tako zove. Donekle je uspio, zato se i smijem kritici koja je istina za SSSR ali nema veze sa SFRJ.
Koja je to agenda i koje su zajednicke tacke?

