BAK-eV wrote:farisovo wrote:
Nezrela nacionalna politika Srba i Hrvata u BiH kao na tacni servirala projekt stvaranja BiH, kao nacionalne države Bošnjaka.
Bošnjačka politika je svjesna da je BiH preživjela zadnji rat (a tokom rata je bila na ivici raspada) i da je BiH zbog niza faktora postala neupitna, a naročito zbog geopolitike. Svjesna je da unutrašnja dejtonska struktura države može biti opasnost samo u varijanti mogućeg otcjepljenja RS-a, a pošto otcjepljenje nije moguće, bošnjačka politika ima komoditet i vrijeme pred sobom da polako stvara dvotrećinsku većinu u BiH. Takođe je svjesna da je jedini pravi garant očuvanja nacionalnih interesa Srba i Hrvata u BiH njihov natalitet i prosperitet, a da je njihova borba za ustavno-pravnu zaokruženost promašena strategija u bh. slučaju. Dokaz ove teze je Kosovo, jer su Srbi u trajanju od 90 godina imali ustavno-pravnu nadležnost nad Kosovom, a ono je ipak postalo albansko u potpunosti, kako u formalnom smislu, tako i u suštinskom.
Iz ove perspektive gledano, fokusiranost Srba i Hrvata na očuvanje nadležnosti RS-a i formiranje trećeg entiteta je apsolutno gubljenje vremena i promašaj, što će se Srbima i Hrvatima vratiti kao bumerang kada se 2028. utvrdi stanje o dvotrećinskom udjelu Bošnjaka u bh. društvu. Tada će naročito nemoguće biti podijeliti BiH, jer ako Karadžić nije uspio '93.,'94., ili '95. u onom ludilu, pa Krajišnik i Poplašen u ludim poratnim godinama, pa kad nije uspio Dodik nakon kosovske nezavisnosti, vjerovatnoća da se to uradi za 20 godina u zemlji u kojoj će Bošnjaci imati 67% stanovništva apsolutno ne postoji.
Previdjas jednu bitnu cinjenicu a to je geografska rasporedjenost stanovnistva.
Sta vrijedi Bosnjacima i 3/4 ako su sabijeni na 30% teritorije i 15% granice???
Albanci upravo zbog 15% teritorije tj sjevera Kosova, gdje su manjina, nemaju drzavu vec protektorat.
Kljucno pitanje je kako dobiti demografsku vecinu u Podrinju, Prijedoru, Posavini.
Hrvatska, a naročito srpska politika, pripadnike sopstvenog naroda koji svoju budućnost vide u Sarajevu (i drugim mjestima BiH) etiketira kao izdajnike, a one koji "bježe" za Srbiju, odnosno, Hrvatsku, ili se spremaju da to učine, promoviše u patriote, što bi trebalo biti suprotno. Nasuprot tome, primjećuje se mnogo veće zalaganje bošnjačke politike povratka u RS, promoviše se, recimo, "podrinjski patriotizam kod Bošnjaka" za razliku od srpske politike koja pokazuje veliku aroganciju i prezir spram ideje da se jača srpska pozicija u Sarajevu i drugim "vjekovnim srpskim ognjištima" - fraza preuzeta od srpskih nacionalista iz devedesetih.
Usljed odlaska velikog broja mladih Srba i Hrvata za Srbiju i Hrvatsku, paralelno s tim pada i natalitet, što je dodatna podrška stvaranju dvotrećinske bošnjačke većine u BiH. Recimo samo da je u zadnjih pet godina od 2013. do 2017. godine, broj umrlih u RS-u veći od broja rođenih za 15.100, dok je u Federaciji stanje pozitivno, broj rođenih je za 18.000 veći od broja umrlih (po zavodima za statistiku RS-a i Federacije). Ako znamo da su u okviru Federacije pretežno hrvatska područja takođe negativna, to još povećava natalitet u Federaciji u korist Bošnjaka. Ako bismo samo sabrali ove dvije cifre, utvrdili bismo da je, npr. u zadnjih pet godina samo zahvaljujući natalitetu povećana razlika između Bošnjaka i Srba za 33.000 u korist Bošnjaka, što u procentima povećava razliku za skoro 2%. Radi ilustracije, najveći broj opština na istoku RS-a ima oko deset hiljada stanovnika. Kada ovome dodamo minimalno duplo veću cifru onih koji su se odselili iz BiH, ili, s druge strane, doselili iz Sandžaka (iako nema relevantnih istraživanja, već se radi o slobodnoj procjeni, kojoj u prilog ide podatak o desetinama hiljada Srba koji imaju lične karte u RS-u, a stalno i trajno žive u Srbiji - 5, 10 i više godina.), lako možemo zaključiti da se radi o veoma ozbiljnim procentima.
Kada bih ovo sve sumirao u jednu rečenicu, onda bih rekao: "Logično je ovo što se dešava, jer iz zemlje u kojoj je loš ekonomski standard, Srbi i Hrvati više odlaze od Bošnjaka, jer svakako zemlju ne vole, a imaju rezervnu državu u koju lako mogu otići, pa tako gube izdržljivost i upornost za ostankom, za razliku od Bošnjaka koji takođe muku muče sa standardom, al' nemaju rezervnu državu, pa još vole ovu, što im povećava snagu za trpljenje lošeg stanja."