osa wrote:elSaik wrote:Možeš li mi, Marija draga, objasniti tačno na šta se odnosi "velikobošnjačka" politika? Nisam znao da smo granatirali Beograd, sravnili Niš i vršili zločine po Novom Sadu? Izvinjavam se za sve što je narod Bosne i Hercegovine učinio po tim gradovima. To je neoprostivo.
ali ste protjerali hrvate kaknja, vareša, travnika, konjica itd., za srbe ne znam, eto, ako nije dosta za velikobošnjačku, onda ima elemenata bar za malobošnjačku politiku...
<< < (7/13) > >>
crnileptir:
Navedi iz: Slavko_Stanzer na May 13, 2010, 14:40:31
Navedi iz: sel na May 13, 2010, 14:35:41
Priznanje Ivice Rajića (index.hr).
Ratni zapovjednik HVO-a u Kiseljaku Ivica Rajić, koji je u srijedu pred Haškim sudom priznao krivnju za teške povrede Ženevskih konvencija počinjene tijekom hrvatskobošnjačkog sukoba 1993., u činjeničnoj osnovi sporazuma s Tužiteljstvom je potvrdio da je "Hrvatska sudjelovala u međunarodnom oružanom sukobu na teritoriju BiH".
U dokumentu stoji kako se Ivica Rajić slaže da bi dokaznim materijalom Tužiteljstvo dokazalo izvan svake razumne sumnje sljedeće:
Sve vrijeme na koje se odnosi izmijenjena optužnica (1. listopada 30. prosinca 1993.), u BiH je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba u kojem je učestvovala Republika Hrvatska kao nezavisna država i njezina vlada, oružane snage i predstavnici u oružanom sukobu protiv bosanskih Muslimana, na teritoriju BiH kao nezavisne države, navodi se u činjeničnoj osnovi. Dodaje kao su zločini počinjeni su tom kontekstu i u vezi s tim konfliktom.
Rajić je priznao krivnju po četiri točke za teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. koje se odnose na zaštitu civila i zarobljenika u međunarodnim sukobima. Također se obvezeo na punu i značajnu suradnju s Tužitljeljstvom koje je zauzvrat odustalo od ostalih šest točaka optužnice i suglasilo se s kaznom u rasponu od 12 do 15 godina zatvora. Činjenična osnova Rajićeva sporazuma sadrži navode i priložene dokumente koji za poticanje na zločine i njihovo prikrivanje terete njegove nadređene u zapovjednoj liniji HVO, uključujući Tihomira Blaškića te zapovjednike HVO-a generala Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka.
Također se terete i njemu podređeni zapovjednici postrojbi HVO-a, kao što je kiseljačka brigada Ban Josip Jelačić te specijalne jedinice Maturice i Apostoli i opisuje njihova uloga u zločinima u Stupnom Dolu i Varešu. Među ostalim navode se zapovjedi, poput Praljkove:
Srediti situaciju u Varešu bez milosti prema bilo kome. Nađite ljude dorasle vremenu i zadacima, izvješća Rajića nadređenima poput grad Vareš očišćen. Svi vojno sposobni Muslimani stavljeni pod prismotru i slično.
Opisana je i zapovjed Petkovića prema kojoj je Rajić, nakon zločina u Stupnom Dolu 23. listopada 1993. promijenio ime u Viktor Andrić, uz što su priložene odluke generala Tihomira Blaškića kojom se pukovnika Rajića zbog iskazanih slabosti razrješuje a pukovnika Andrića istodobno imenuje na dužnost zapovjednika HVO-a u Kiseljaku. Petkovićevim zapovjedima dokumentirana je i lažirana istraga SIS-a o zločinima u Stupnom Dolu i Varešu, kako bi se zadovoljila međunarodna zajednica. Činjenična osnova sadrži i opis više drugih zločina u općinama Kiseljak, Vareš i Kakanj, koje su pripadale Rajićevoj zoni odgovornosti
.
Uvijek treba priznati pogreške svoga naroda.
Ali ovo i dalje nije dokaz da je RH napala BiH.(ako je koje su to brigade sudjelovale???).
Također način tumačenja Hrvata kao agresora, može se koristiti i obrnuto, primjerice agresija Armije BiH na srednju Bosnu.
Osobno sam protiv takvog načina rasprave, ali smatram da taj sukob je bio nepotreban i predstavljao je unutarnju svađu oko preraspodjele zemlje u BiH između službenog Sarajeva i Mostara. U tom sukobu se pokazalo najodvratnije od naih naroda.
Pa evo šta vam kaže vaš bivši predsjednik...koji je najverovatnije za vas "srbofil, jugofil, jugonostalgičar, partizan, ili kako god vi nazivate one koji govore protiv tuđmansovske republikem ustašije, ili protiv hrvatskih ekstremnih nacionalista
HRVATSKA JE IZVRSILA AGRESIJU NA BIH
Stjepan Mesic
- STIPE MESIC -
HRVATSKA AGRESIJA NA BIH
Mesic: "Hrvatska je izvrsila agresiju na BiH"
Predsjednik R Hrvatske Stjepan Mesic je 1998. godine u Haagu dao izjavu u kojoj potvrdjuje da je Republika Hrvatska izvrsila agresiju na Bosnu i Hercegovinu. ....
18. novembar 2000
Mesic izjavio 1998. u Haagu: Hrvatska je izvrsila agresiju na BiH
Slobodna Dalmacija na svoj poznati "domoljubni" nacin navodi predsjednika Mesica kao glavnog krivca za drakonsku presudu T. Blaskicu.
Mesiceve "greske" su izjave da je hrvatska vojska intervenirala u Bosni te da su neki generali HV-a poput Tolja, Praljka, Rose i Petkovica po potrebi oblacili uniforme HVO-a.
Istrazivacki tim Slobodne Dalmacije identificirao je predsjednika Mesica kao tajnog svjedoka sa sifrom "svjedok II". Do tog zakljucka doslo se "usporedjivanjem teksta presude s biljeskama koje se odnose na "svjedoka II". Svi citirani dijelovi svjedocenja u presudi odnose se na svjedocenje bas tog svjedoka, i to na stranicama transkripta rasprave 7088-7322 od 16. do 19. ozujka 1998."
Do spomenutih dokumenata Tim je dosao preko Interneta.
Prema novinarima Slobodne Dalmacije Mesic je u Haag otisao tajno i na svoj izricit zahtjev. Mesic se o svemu tome, pise dalje u tekstu, maglovito izjasnjava, zanemarujuci svoju ulogu u procesu protiv Blaskica. Kako su ga, eto, novinari Slobodne Dalmacije raskrinkali kao "svjedoka II" ocita je njegova uloga u Blaskicevoj presudi jer se, u vec spomenutim dokumentima, sud na izjave "svjedoka II" poziva cak 15 puta.
Predsjednik Mesic je u Haagu nastupio kao zasticeni svjedok unatoc suprostavljanju Blaskiceve odbrane koja je tvrdila "kako su Mesicevi stavovi o hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini poznati, jer se o njima javno ocitovao, te da nikada nije trazio nikakvu zastitu zbog toga.
Osim toga, odbrana je istaknula da bi Mesic tajnost svjedocenja mogao iskoristiti za politicke trikove i tako uvuci Haaski sud u "neku vrstu politicke manipulacije (cime bi sud mogao)... postati instrument politickih prepirka u Hrvatskoj".." sto se po novinarima Slobodne Dalmacije pokazalo istinitim.Unatoc tim "opravdanim pa i, gledajuci s danasnje distance, dalekovidnim prigovorima" kako stoji u tekstu clanka, sud je prihvatio zahtjev tuzitelja i Mesicevo je svjedocenje bilo tajno.
Mesicevo svjedocenje, kako su iz Blaskiceve presude iscitali clanovi Tima, potkrijepilo je dvije temeljne tvrdnje optuzbe, a to su:
- da je Hrvatska izravno vojno intervenirala u BiH
- te da je neizravno intervenirala u tu drzavu.
Mesic je pred sudom govorio i tome kako su mnogi pripadnici HV-a bili smijenjeni jer su odbili ici ratovati u Bosnu, a drugi su morali skinuti oznake HV-a i staviti HVO-ove oznake.
Mesic je pritom istaknuo da je boravak hrvatskih postrojbi (tj. HV-a) u Bosni bio nezakonit, jer Sabor nikada o tome nije donio odluku.
Mesic je, kako dalje pise "Slobodna Dalmacija", izricito naveo i imena hrvatskih generala koji su sluzili u HV-u i HVO-u: Milivoja Petkovica, Antu Rosu, Slobodana Praljka i Ivana Tolja.
Za naseg poznatog knjizevnog invalida Tolja je rekao: "... General obiju vojski, a ujedno i zastupnik u Hrvatskom saboru. Isao je u Bosnu i Hercegovinu i u Herceg-Bosnu, bio je fotografiran u odori HVO-a, dok je istodobno bio zastupnik u Hrvatskom saboru.
Isti ti ljudi u Hrvatskom saboru sotonizirali su do granice dopustivog Muslimane i njihovo pravo da brane Bosnu i Hercegovinu.
"Mesic je nadalje naveo kako je bosanskohercegovacki HDZ bio pod direktnim utjecajem Zagreba, te kako je predsjednik HDZ BiH Stjepan Kljujic smijenjen jer se borio za jedinstvenu Bosnu te je na njegovo mjesto instaliran Mate Boban.
Mesic je dalje svjedocio kako se niti jedna vazna odluka HDZ-a BiH nije mogla provesti bez, u najmanju ruku, konzultacija sa Zagrebom, a spominjao je i susret Tudjmana i Milosevica u Karadjordjevu te Tudjmanove misljenje o neodrzivosti Bosne.
Iz navedenog je novinarskom timu "Slobodne Dalmacije" ocito "da je Mesicevo svjedocenje poduprlo sve tuziteljeve tvrdnje, ukljucujuci tu i onu o medjunarodnom karakteru sukoba u BiH, odnosno da je Hrvatska bila agresor u toj zemlji."
Domet i posljedice toga i takvog Mesiceva svjedocenja, ne samo za generala Blaskica, nego i za Hrvatsku, "Slobodna Dalmacija" vidi i "u cinjenici da je u presudi Dusku Tadicu srpsko-muslimanski sukob ocijenjen kao unutarnji sukob (gradjanski rat), dok je u presudi Blaskicu muslimansko-hrvatski sukob ocijenjen kao medjunarodni sukob, tj. agresija Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu!"
"Nakon sto je postao predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesic je nastavio svoju suradnju s Haaskim sudom, dostavljajuci mu izravno, mimo znanja hrvatske Vlade i njezina Ureda za suradnju s Haaskim sudom, golemi broj transkripata i drugih dokumenata. Time su prekrseni hrvatski zakoni, ukljucujuci i sam Ustavni zakon o suradnji s Haaskim sudom." zavrsavaju svoj clanak novinari "Slobodne Dalmacije".
© by Prof. Hamdo Camo
crnileptir:
Evo samo dio istraživanja moga profesora Smaila Čekića, jednog od najuticajnijih historičara u BiH....
KAKO JE REPUBLIKA HRVATSKA 1992. IZVRSILA AGRESIJU NA BOSNU I HERCEGOVINU
HDZ je dio Bosne i Hercegovine pripajao Republici Hrvatskoj
Strucnjaci Instituta za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava nedavno su u Bugojnu objavili najznacajnije rezultate istrazivanja o ucescu Republike Hrvatske u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Direktor ovog Instituta prof. dr. Smail Cekic je iznio podatke o rezultatima.
Od kraja 1992. do 18. marta 1994. godine Republika Hrvatska izvrsila je agresiju na BiH upotrijebivsi vojne snage kolaboracionista iz RBiH i RH, regularne postrojbe Hrvatske vojske i postrojbe Hrvatskog vijeca obrane (oruzane formacije paradrzave "Hrvatske zajednice Herceg Bosna").
Planiranje zlocina
"Raspoloziva dokumenta Hrvatske demokratske zajednice pokazuju stvarne politicke ciljeve te politicke stranke, a to je pripajanje dijela teritorije BiH Republici Hrvatskoj.
U cilju realizacije tog dugorocnog zadatka je, odmah nakon formiranja, a u skladu sa instrukcijama i uz svesrdnu podrsku Franje Tudjmana, predsjednika RH i HDZ, preduzela niz organiziranih aktivnosti.
Tako su, ilustracije radi, na radnom sastanku predsjednika takozvanih kriznih stabova "hercegovacke regionalne zajednice" i "travnicke regionalne zajednice", odrzanom 12. novembra 1991. godine u Grudama (na tom je sastanku prisustvovao i Vladimir Soljic u svojstvu predsjednika SO Bugojno) usvojeni sljedeci zakljucci:
"Hrvatski narod u BiH mora konacno povesti odlucnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije vjekovnog sna - zajednicke hrvatske drzave".
Da bi taj "povijesni" cilj bio i realiziran, navedene "regionalne zajednice" su usvojile stav "da se pristupi formuliranju i obavljanju pravnih i politickih akata (proglasenje Hrvatske drzave u BiH, provodjenje referenduma za prikljucenje RH u njenin etnickim i povijesnim (sada mogucim) granicama."
Povijesni interesi hrvatskog naroda
Polazeci od ocjene da "u dijelu vodjstva HDZ BiH jos uvijek postoje snage koje se protive ovim povijesnim interesima hrvatskog naroda u BiH" i da se te snage "zalazu za nepostojecu suverenu BiH, u kojoj bi hrvatski narod bio osudjen na genocid i povijesni nestanak", predsjednici pomenute dvije regije "traze odlucne poteze koje nas narod ocekuje i zbog kojih se stopostotno opredijelio za HDZ". Predstavnici tih opstina ocijenili su da bi "svako dalje iscekivanje" slabilo njihove pozicije, kako u hrvatskom narodu, tako i na medjunarodnom planu. Stoga su zakljucili da moraju "Evropi i svijetu pokazati koji su to hrvatski prostori u BiH i gdje je nasa buducnost". S tim u vezi, usvojili su zakljucak da hrvatski narod "nece prihvatiti ni pod kakvim uvjetima bilo kakvo drugo rjesenje osim u granicama slobodne Hrvatske."
Da bi realizirali usvojene zakljucke, predsjednici navedenih "regionalnih zajednica" su imperativno usvojili sljedece stavove: "Jasno profilirati stranacku politiku HDZ u BiH, kadrovski je ojacati i izabrati one ljude koji ce moci ove zadatke dovesti do kraja; pokrenuti politicke i pravne akcije na unutarnjem i medjunarodnom planu; vojnicki se jos bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje ce pokusati zaustaviti ovaj neminovan proces u stvaranju slobodne hrvatske drzave; unaprijed odlucno sprijeciti svaku javnu ili tajnu aktivnost u vodjstvu HDZBiH koja bi se protivila ovim odlukama ili bi im mogla nanijeti bila kakvu stetu". Znacajno je ukazati na cinjenicu da su tzv. "hercegovacka i travnicka regija" slicne zakljucke donijele i na "ranijim odvojenim sjednicama".
Jos je interesantnije istaknuti da se na osnovu navedenih zakljucaka od 12. novembra 1991. godine pouzdano moze utvrditi da "hrvatski narod ovih regija ostaje uz jednoglasno prihvacena opredjeljenja i zakljucke" usvojene na dogovorima sa predsjednikom RH Franjom Tudjmanom, odrzanim 13. i 20. juna 1991. u Zagrebu. Pored toga, treba znati da su te dvije regionalne zajednice slicne stavove zauzele i 15. oktobra 1991. u Grudama, a zatim i 22. oktobra iste godine u Busovaci. Sve to svjedoci o kontinuitetu politicke opcije u HDZ.
Uspostava Herceg-Bosne
HDZBiH je, u cilju "proglasenja Hrvatske drzave u BiH" i njenog "prikljucenja RH" donio cijelu paletu zakona, sa osloncem na RH. Tako je 18. novembra 1991. godine donesena Odluka o uspostavi "Hrvatske zajednice Herceg- Bosna" - paradrzavne tvorevine u BiH. U vezi sa tim, pokrenuta je akcija, pa je 9. februara 1992. godine svim opcinskim organima HDZ u BiH upucen teleks u kojem se umjesto referendumskog pitanja o nezavisnosti BiH, koje je Skupstina SRBiH usvojila 25. januara 1992. godine, predlaze preformuliranje referendumskog pitanja koje bi bilo tako postavljeno da unaprijed nezavisnu BiH odredjuje kao zajednicu koju ce "ciniti nacionalni kantoni, hrvatski, muslimanski i srpski cija ce se podrucja utvrditi nakon provedenog referenduma posebnim ustavnim aktom".
U uputstvu za politicku akciju na preformuliranju referendumskog pitanja sugerira se insistiranje na "suverenitetu konstitutivnih naroda", uz istovremenu direktivnu preporuku da se iz referendumskog pitanja izbaci formulacija o ravnopravnosti gradjana. U skladu sa o dlukom o uspostavi tzv. "Hrvatske zajednice Herceg-Bosna" u Mostaru 15. maja 1992. godine Predsjednistvo "Herceg-Bosne", sa Matom Bobanom na celu, donijelo je statutarnu odluku o "privremenom ustrojstvu izvrsne vlasti i uprave na podrucju HZ H-B. "Poslove izvrsne vlasti na podrucju HZ H-B, u skladu sa clanom jedan te odluke, obavlja Hrvatsko vijece obrane HZ HB. Na osnovu clana 7. Statutarne odluke, predsjednik HVO Mate Boban je 10. juna 92' izdao zapovijed br. 334 o formiranju izvrsne vlasti u svim opcinama na podrucju HZ H-B (zapovijed stupa na snagu odmah).
6.8.2000, (Dk. OMERAGIC)
crnileptir:
TUDJMAN JE POGRIJESIO
Mario Nobilo
- MARIO NOBILO -
Dr. MARIO NOBILO, AUTOR KNJIGE O TAJNAMA HRVATSKE DIPLOMACIJE 1991.-1997. GODINE
Tudjman pogrijesio u politici prema BiH
Moja knjiga se suocava s ucinjenim pogreskama, premda imam razumijevanja za teske okolnosti u kojima je predsjednik Tudjman donosio kljucne odluke. Ipak, za kolebljivost oko toga zaratiti ili ne s JNA, prihvatiti ili ne mirovne snage ... imao sam vise razumijevanja nego za kasniju dvostruku politiku prema BiH
Pise: Bruno LOPANDIC
Dr. Mario Nobilo, hrvatski veleposlanik pri OESS-u u Becu, prosloga je tjedna promovirao svoju knjigu pod nazivom "Hrvatska feniks-diplomacija iza zatvorenih vrata (1991.-1997.)". Napisao je vrlo opsezno i zanimljivo stivo o dogadajima u hrvatskoj vanjskoj politici, a posebice su zanimljivi dijelovi koji se ticu medunarodnog priznanja Hrvatske.
- Koji je bio osnovni motiv pisanja knjige?
Medjunarodni odnosi su moja struka. U diplomaciju sam usao zbog burnih politickih i povijesnih okolnosti, agresije na Hrvatsku, kada je netko puskom a netko perom ostvarivao poriv da pomogne. U diplomaciji sam jos uvijek, a svih tih godina sam uredno biljezio dogadaje koji su meni bili dostupni, sastanke na kojima sam i sam sudjelovao. Dosta prostora u knjizi zauzima UN-ova faza, gdje smo bili kreatori odredenih odluka i dinamike povijesti kada je rijec o mirovnim mandatima UN-a, sankcijama prema SRJ, washintonskom i daytonskom sporazumu. Materijale sam prikupljao s motivom da, kao sto je to uobicajeno, s jedne vremenske distancije pisem o tome vremenu. Sada se nekako zatvorio taj krug. Glavni akteri s politicke scene su otisli, bioloski ili politicki.
Otvorena pitanja
- Zelite li reci da je na neki nacin crta povucena?
Crta je povucena, ali su mnoga pitanja ostala otvorena, primjerice sukcesija, razrjesenje unutrasnje situacije u BiH, nova politika prema Jugoslaviji, regionalna odgovornost Hrvatske, Prevlaka, odnos prema Domovinskom ratu, ljudska prava, Haaski sud. Sve su to poglavlja o kojima knjiga govori, no pisana je problemski i kronoloski. Htio sam napraviti sistematski pregled odluka koje su se donosile iza zatvorenih vrata, jer danasnja vanjska politika Hrvatske nije dvotracna, nego transparentna i sve vise demokraticna. Zato sam se odlucio na pisanje knjige i, ako hocete, da ispunim svoj dug javnosti. Javnost objavljivanjem raznih stenograma zna puno o unutarpolitickim odnosima i nacinu odlucivanja, dok je vanjskopoliticka dimenzija slabo rasvijetljena.
- Knjiga govori o mnogim potezima, ali i pogreskama hrvatske vanjske politike tog razdoblja. Koje se pouke mogu izvuci iz tog vremena?
Knjiga se suocava s pogreskama koje su nacinjene, premda kao autor imam razumijevanja za teske okolnosti u kojima je predsjednik Tudjman s hrvatskim drzavnim vrhom donosio kljucne odluke. Za kolebljivost oko toga zaratiti ili ne zaratiti s JNA, proglasiti neovisnost, prihvatiti mirovne snage, uvijek sam imao vise razumijevanja nego za kasniju dvostruku politiku prema BiH. Manje je strateskih pogresaka u diplomaciji napravljeno prije Domovinskog rata, no Hrvatska nije iskoristila svoj status pobjednika, jer je nakon 1995. uslijedio pad medunarodnog ugleda i te godine su izgubljene. Hrvatska se nije mogla transformirati iz jednog ognjistarskog svjetonazora u modernu naciju na nacin da joj model civilnog drustva bude prioritet. Knjiga nema pretenziju davati savjete, nego jednostavno rasvjetljava jedno razdoblje zgusnutih politickih dogadaja i neponovljivih emocija.
- Hrvatska politicka scena jos uvijek je prepuna strasti. Koliko je to recidiv proslih vremena ili je to dio procesa koji se, jednostavno, tek mora zavrsiti?
Ja bih volio da je toga manje, da ima vise strucnih rasprava kako nam opet ne bi netko drugi tumacio sto nam se dogodilo. Strasti ima previse i mislim da su one dijelom manipulirane i politicki posredovane, a dio ljudi ulazi u to misleci da je doista potrebno braniti vrijednosti Domovinskog rata. On je neupitan, mi smo u tom ratu pobijedili, svijet nam je to priznao, kao sto nam je priznao i drzavu koju nam nitko ne moze oduzeti.
Povijesni uteg
- O cemu ce ovisiti daljnji razvojni put Hrvatske?
Koliko ce Hrvatska biti uspjesna, vise ne bi trebalo ovisiti o tome kakav povijesni uteg nosi Srbija. Mi imamo tu regionalnu odgovornost, ali se ona prije svega tice BiH i volio bih da se manje opterecujemo time hoce li nam Srbija "ukrasti" sredstva. Najvaznije je da se oslobodimo situacije u kojoj uopce moramo traziti medunarodnu pomoc za bilo sto, da budemo stabilno drustvo koje investira i koje je potpuno integrirano u svoje okruzenje. Sto je stabilnija regija, nasi domaci uvjeti za investiranje bit ce bolji i ne treba gledati stalno u nekim antagonizmima. Hrvatska ce biti uspjesna u mjeri u kojoj bude sama sposobna tu uspjesnost iznjedriti. Moja knjiga je i apel za mobiliziranje strucnih i dobronamjernih snaga okrenutih novim prioritetima. Bio bih sretan kada bi se citala iz znatizelje i da se oko nje strucno polemizira.
© by Prof. Hamdo Camo
crnileptir:
HVO I DIJELOVI HRVATSKE VOJSKE SU IZVRSILI AGRESIJU NA BIH
INTERVJU: GENERAL MARTIN SPEGELJ
GENERAL MARTIN SPEGELJ General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, koji se smatra osnivacem Hrvatske vojske i dugogodisnji suradnik hrvatskog predsjednika Stipe Mesica, u ekskluzivnom razgovoru za "SLOBODNU BOSNU" kaze:
"U bosanskohercegovackom ratu navijao sam za Armiju BiH:
HVO i dijelovi Hrvatske vojske su izvrsili agresiju na BiH !"
Kada je KOS snimio film o meni, Tudjman je predlozio da se predam sudskim organima JNA
Tudjman i Milosevic nisu racunali na stvaranje Armije BiH
Dijelovi Hrvatske vojske su sudjelovali u ratu u Bosni kada se Armija BiH nasla u najtezoj situaciji
Bio sam u telefonskom kontaktu sa generalom Dudakovicem i razmjenjivali smo informacije o situaciji u Petom korpusu
"Bljesak" i "Oluja" su fingirane operacije ciji je cilj bio zaokruzivanje cistih nacionalnih drzava.
Nova hrvatska vlast podrzava suverenost BiH.
Razgovarala: Medina DELALIC
General Martin Spegelj, prvi ministar odbrane u osamostaljenoj Hrvatskoj, obavlja ovu duznost u vrijeme kada Hrvatska sprema otcjepljenje od Jugoslavije. Spegelj ilegalno radi na formiranju Hrvatske vojske i nabavlja oruzje za nju. Kapetan Vladimir Jagar, oficir JNA na sluzbi u Virovitici, stupa u vezu sa KOS-om i odaje tajne o naoruzavanju Hrvatske. Jagar, i sam Hrvat, bio je sin dugogodisnjeg Spegeljevog prijatelja. Nakon dvodnevne provjere koju je nad Jagarom izvrsio sef KOS-a Aleksandar Vasiljevic, odluceno je da se Spegelju napravi zamka. Mamac je bio kapetan Jagar. U Jagarovoj kuci je video-kamerom izvrseno tajno snimanje u kojem Spegelj govori o naoruzavanju Hrvatske.
U udarnom terminu je na svim TV stanicama 25. januara 1991. emitiran KOS-ov dokumentarni film o naoruzavanju Hrvatske i njenim planovima za obracun sa JNA.
Tudjman je bio suglasan sa zvanicnim Beogradom da Spegelja ukloni iz javnog zivota. Na fonu plana iz Karadjordjeva, trebao mu je ministar odbrane drugacijeg kova. Ovu funkciju preuzima Gojko Susak, koji je u Hercegovini najocitije provodio planove o podjeli Bosne.
Vi ste osnivac Hrvatske vojske, ali niste imali priliku da rukovodite njome. U svakom slucaju ste kompetentni da ocijenite je li HV ucestvovala u ratu u BiH?
Jeste. O tome nema dileme. Godina 1993. je bila kljucna, najteza godina za Armiju BiH. Tada traje jurnjava za teritorijem. Cilj je osvojiti sto vise teritorija. Udar HVO jedinica da bi se osvojio "hrvatski teritorij" u BiH, nije bio dovoljan. HVO je bio slab tako da se ukljucuje Hrvatska vojska, ali moram Vam reci, bez znanja Glavnog stozera. Sta su oni htjeli? Htjeli su prostor od Mostara, Glamoca do Bihaca da pripoje Hrvatskoj. U BiH su poslani dijelovi cetiri brigade. Jedna brigada broji izmedu tisucu i dvije tisuce ljudi. Te brigade su dobro naoruzane, a sa druge strane imaju lose naoruzanu Armiju BiH. U tom sukobu sam apsolutno bio na strani Armije BiH, jer je bila na konceptu za koji sam se i ja zalagao, konceptu cijele BiH.
Ovo priznanje je izuzetno dragocjeno, buduci da je zvanicni Zagreb, pa i mnogi hrvatski generali koji su ratovali u BiH kao recimo Slobodan Praljak, tvrdio da HV nikada nije presla bosansku granicu.
Nema spora da su jedinice HV-a sudjelovale u agresiji na BiH. Ne samo sudjelovale, nego su usle u borbu protiv Armije BiH kada se ona nalazila u najtezoj situaciji. To je bila Tudjmanova agresija. Nije to radio hrvatski narod kao sto ni srpski narod iz Srbije nije bio agresor. U ratu su sudjelovali HVO i profesionalni dijelovi HV, placenici.
Gdje se nalazite 1995. kada su vodene zavrsne operacije u Hrvatskoj i BiH?
Nalazim se u Zagrebu, bez ikakve funkcije. Jos sam 1994. uspostavio kontakte sa nekim zapovjednicima korpusa Armije BiH i satelitskim telefonima smo odrzavali veze. Najcesce sam kontaktirao sa zapovjednikom Petog korpusa, generalom Atifom Dudakovicem, tako da smo razmatrali neke takticko-operativne teme.
Nije Vam smetalo sto se telefon moze prisluskivati?
Iako se taj telefon moze prisluskivati, vojnici se svojim specificnim zargonom mogu dobro razumjeti, a da ne kazu mnogo. Recimo, Dudakovic me jednom pitao: "Kako da branim Bihac? Krenula je ofanziva!" Pitam ga: "Koliko imas snaga?" Odgovara: "Imam puno snaga". Kazem mu: "Idi sa najmanjim snagama u obranu Bihaca, a sa najvecim snagama idi u pozadinu onih koji te napadaju". To je Dudakovic napravio briljantno. On je njima dosao iza leda, poceo je rusiti njihove komore, djelovati po rezervama...Ta je ofanziva stala i prije nego sto je pocela. Dudakovic me je obavjestavao kakva je situacija, a ja sam mu sugerirao sta da radi. Da se ne bi pogresno shvatilo, ja nisam bio na licu mjesta i nisam znao detalje, samo sam sugerirao. Dudakovic je savrseno ostvario sve.
"BLJESAK" I "OLUJA" SU DOGOVORENE OPERACIJE
Kako ocjenjujete zavrsne operacije Hrvatske vojske "Bljesak" i "Oluju" poslije kojih se konacno oslobada Hrvatska i dijelovi BiH?
Operacija koja je za cetiri dana, na prostoru od Benkovca i Zadra do Sunje i od Karlovca do Une, uspjesno izvedena je pod znakom pitanja! To je u povijesti vojnih djelovanja nepoznato da se za tako kratko vrijeme oslobodi tako veliki prostor. Neki politicki dogovor je morao postojati. Nemam dokumenata kojima bih potvrdio svoju tezu, ali su se dogadaji odvijali kao da je dogovor postojao. Cinjenica je da su poslije "Bljeska" i "Oluje" Srbi otisli u Bosnu, a da su bosanski Hrvati, kosovski i vojvodanski Hrvati dosli u Hrvatsku. Posljedice govore da je takvo premjestanje stanovnistvo islo na stvaranje cistih nacionalnih drzava. Radilo se o dogovoru. Nazalost, za taj fingirani dio vojska nije znala. Vojnici su ginuli i sa jedne i sa druge strane.
Tokom ovih operacija Peti korpus Armije BiH se nalazio nadomak Banje Luke. Pod dosta cudnim okolnostima nije doslo do "smotre Armije u Banjoj Luci" kako je najavljivano. Imam dva pitanja: da li je i Peti korpus - makar nesvjesno - bio ukljucen u "dogovoreni rat" i koja je uloga medunarodnih politicara u ovoj epizodi?
Operacije kod Banje Luke 1995. nisu prekinute zato sto su velike sile zestoko reagirale i trazile zaustavljanje operacija, vec zato sto je zaustavljanje operacija kod Banje Luke znacilo da ce moci opstati Republika Srpska, a s druge strane znaci i Herceg-Bosna. Tudjman i Milosevic su bili u neposrednom telefonskom kontaktu svaki dan. Danas se tome mozemo cuditi, ali to je istina. Nazalost, i Izetbegovic je pristao na svoj dio iz te njihove podjele. Granice su iscrtane ondje gdje su topovi utihnuli. Granice su postavljene na mjestima gdje se nalazila srpska, hrvatska, odnosno bosanska vojska. To stanje je Dayton zabetonirao i takvo stanje je neodrzivo.
Vi ste dugogodisnji suradnik i prijatelj novog predsjednika Hrvatske Stipe Mesica, pa mozete odgovoriti kako ce se nova vlast odnositi prema Herceg-Bosni?
Nova vlast u Hrvatskoj ce se prema BiH odnositi kao prema suverenoj drzavi i nece imati posrednika u kontaktima sa Vladom u Sarajevu. Stipe Mesic i nova hrvatska vlast nece priznavati tekovine politike HDZ-a.
Koliko dugo poznajete gospodina Mesica?
Znamo se od 1971. godine, od Hrvatskog proljeca. Najprije sam citao o Mesicu, a onda sam ga upoznao prije nego sto je otisao u zatvor. Ja sam zatim otisao na duznosti u Beograd, bio sam nacelnik staba Druge armije, tako da sam se sa Mesicem ponovo sreo 1982. kada sam se vratio u Zagreb. Inace, u Zagrebu sam kontaktirao sa Mesicem, Mikom Tripalom, Savkom Dabcevic. Kada je 1990. HDZ pobijedio na izborima, izabran sam za ministra obrane Hrvatske i tada se moja suradnja sa Mesicem intenzivira.
Dugogodisnji sef KOS-a, general Aleksandar Vasiljevic je bio veoma ponosan na operaciju otkrivanja kanala kojim ste kao ministar obrane oruzje dopremali u Hrvatsku i na spijunski film u kome ste glavni junak. Kada sam sa kolegicom iz "SB" razgovarala s njim, detaljno je opisao ovaj dogadaj. Zasto je ovaj film bio tako vazan?
Ovom filmu je, doista, data velika vaznost. Tudjman 24. januara 1991. ide u Beograd gdje su ga pozvali na razgovore, 24 sata prije emitiranja filma. Situacija na relaciji Beograd-Zagreb je zaostrena. Tudjman bi isao, ali ne zna koliko je sigurno. Sta ako ode u Beograd, a u medjuvremenu JNA izvrsi vojni udar? Borbena gotovost je podignuta do maksimuma, atmosfera izgleda kao napuhani djeciji balon za koji je dovoljno da ga dotaknete vrhom igle i da pukne. Rekao sam mu: "Idite, ne bojte se nista. Nikakvog vojnog udara nece biti, jer bi oni udarom izgubili sve". Znate, JNA je bila avet, fantom kojeg se ljudi plase, a koji zapravo ne postoji. Oruzje: tenkovi, avijacija, artiljerija, bez ljudi ne znaci nista. Ako su Slovenci, Hrvati, Bosanci odlucili da JNA nije njihova vojska, znaci da ta vojska nema ljudstvo, dakle - ne postoji. Tudjmanu su u Beogradu emitirali KOS-ov film. Savezni ministar odbrane Veljko Kadijevic je rekao: "Vidite sta Vas Spegelj radi?" Tudjman je odgovorio da ce, kada ode u Zagreb, vidjeti sta je u pitanju. Kada je dosao u Zagreb, rekao mi je: "Nemoj se brinuti, i ja sam bio u takvim neprilikama, i mene je ganjao KOS". Malo kasnije je predlozio kako bi bilo dobro da se predam vojnom sudu. Suradnicima je rekao "da bude malo suden, a kada napravimo dobre odnose Srbije i Hrvatske, onda cemo ga nazad vratiti i amnestirati". Otprilike sam mu rekao: "Nemojte to ponavljati. Ja imam oruzje, imam 300 gardista oko sebe. Bit ce puno mrtvih da se ostvari ideja da se uopce pojavim na sudu". Tudjman je problijedio: "Ja to nisam uopce predlagao". Kazem mu: "Dobro, ali neka imaju na umu KOS i ovi nasi ovdje koji predlazu takve stvari da to ne dolazi u obzir". "Nisam ja to predlagao", opet ponavlja. A jeste, pet minuta prije je upravo to predlozio! Nastavio sam raditi, samo konspirativnije. U drugoj fazi ide se na ustroj vojske: pravimo sedam brigada, dvije oklopne brigade, inzinjerijske brigade, nekoliko oklopnih pukova... Dakle, ceka se trenutak kada cemo krenuti na uzimanje skladista i nase opreme.
KAKO ME "IZBUSIO" KOS
Jeste li bili sokirani cinjenicom da je KOS otkrio sta radite?
Istina je da me KOS "probusio" - to je termin iz obavjestajnog rada - u Virovitici, ali s obzirom da sam radio na jos sto razlicitih punktova, u sustini nisu saznali mnogo. Za mene je sokantno bilo sto me izdao Vladimir Jagar kome sam beskrajno vjerovao. Jagar je pristao na suradnju sa KOS-om i izdaju. Snimili su me u Jagarovoj kuci. Ono sto je snimljeno video tehnikom je autenticno. Ono sto govorim, ono sto se na snimku vidi da govorim je autenticno. Autenticno je da govorim o naoruzavanju Hrvatske, autenticno je da govorim kako cemo, ako budemo prinudeni, uzeti skladista JNA i kasarne. Nije autenticno da mi se pripisuje koljacki rat. Ubijanje oficira, njihovih obitelji, zena, djece... U junu 1990., dakle nekoliko mjeseci prije KOS-ovog filma, imao sam intervju na HTV u kom mi je bilo postavljeno pitanje: koja je razlika izmedu konvencionalnog, klasicnog i gradanskog rata? Gradanski rat sam u tom intervjuu opisao kao nesto vrlo gadno, gdje se ubijaju zene, djeca, "sve se sisa, sve ide dole". Oni su tu kasetu ukrali iz TV Zagreb. Uz pomoc tadasnjeg direktora Hrvatske televizije a danasnjeg veleposlanika SRJ u Hrvatskoj Veljka Knezevica i kompanije kasetu je dobio KOS, odnosno Aleksandar Vasiljevic. Kada je montiran film, dodat je taj dio iz intervjua. Buduci da je trebalo to pokriti adekvatnim video snimkom, dakle da se vidi da ja to izgovaram, na tim mjestima su vrsili titlanje, odnosno spiker je to izgovarao, uz objasnjenje kako se taj dio ne cuje najbolje. Kada se emitira takav film, to je sokantno. Vi mozete kasnije pricati, analizirati, objasnjavati, prvi efekat je jaci. Dva sata nakon emitiranja filma, to je bilo pola sata poslije pola noci, govorio sam na TV Zagreb. Sto sam mogao? Nisam mogao ici u detalje, govoriti ovo je istina, ovo nije istina. Negirao sam sve. Rekao sam da je sve podmetnuto, laz, staljinisticka laz. Oni su isli frontalno, ja sam isao frontalno, negirajuci sve. Racunao sam da ce poslije biti vremena za analize sto jeste, a sto nije tocno.
Dakle, KOS Vas je djelomicno "probusio"?
Tako nekako. Otkrili su punkt u Virovitici, ali nisu nista znali o naoruzavanju u Ðakovu, Vinkovcima, Splitu, Dubrovniku... Tamo su bile izvrsene jos vece pripreme. Ja sam krajem augusta 1990. izlozio politickom vodstvu Hrvatske koncepciju ugrozenosti Hrvatske, Slovenije, Makedonije, BiH, Kosova od stvaranja Velike Srbije. To izlaganje je trajalo nekoliko sata. Moja procjena je prihvacena, dijelom presutno, dijelom deklarativno. Zbog toga sam poceo nabavljati oruzje iz Madarske, Njemacke, sa Bliskog istoka, Dalekog istoka. Do kraja 1990. smo uspjeli uvesti 30.000 komada razlicitog oruzja. To su bili poceci stvaranja Hrvatske vojske. Buduci da smo u to vrijeme sa Beogradom pregovarali o mogucoj konfederaciji, stvaranje HV je bilo ilegalno, tajno. Deset godina sam iz neposredne blizine pratio mracne sile u armijskom vrhu i znao sam da se teski, krvavi rasplet moze izbjeci samo uspostavom ravnoteze snaga.
Kakav bi bio odnos snaga da je doslo do frontalnog rata HV i JNA u Hrvatskoj?
Odnos snaga je otpocetka bio na nasoj strani, na slovenackoj i hrvatskoj. Do oruzja nikada nije tesko doci ako imate vojsku koja je spremna ici u borbu. Mi smo imali jak motiv u Sloveniji, Hrvatskoj i velikom dijelu BiH, na liniji koju sam ja kontrolirao, a to je linija Split - dolina Une i dobar dio Posavine. Kada imate jak motiv u narodu, koji nije htio ostati u Jugoslaviji pravljenoj po Milosevicevoj mjeri, kada imate taj motiv, tenkovi, avijacija, artiljerija, nisu problem. JNA nije mogla krenuti u frontalni udar. Sistem popune je bio teritorijalni, sto znaci da se popuna jedinica JNA u Hrvatskoj mogla izvrsiti tako sto bi se Hrvati odazvali na pozive za mobilizaciju, a oni to nisu htjeli. A, sve i da ih mobilizira JNA na prostoru Hrvatske, to je opet moja, hrvatska vojska, a ne njihova. Oni nisu imali nikakav izlaz. Kada moji ljudi krecu na uzimanje skladista, oni vec znaju sta je unutra, tenkista zna koji je broj njegovog tenka...
Kazete da je JNA bila nepostojeci organizam, ali Vam je njena kontraobavjestajna sluzba ipak zadala jak udarac...
JNA nije funkcionirala, KOS je funkcionirao. Svi savezni sekretari, od Gosnjaka do nesretnog Kadijevica, razvijali su kult tajnosti, mistificirali su tu sluzbu kako bi sami sebi dali oreol nadnaravnih ljudi. Naravno, i ta sluzba je postepeno izgradivala svoju nedodirljivost i opcu istinu. Te dvije sestre - KOS i UDBA, usle su u sve pore bivseg drustva i drzave, i bile su u svom dijelu uzrocnik sveopce mrznje onih koji su bili predmet njihove obrade. To je duga prica koja treba biti ispricana, povijesti i pouke radi, da se pokaze u sta se mogu izroditi slicne tajne sluzbe. One su nanijele ogromne stete ljudima, a da je pri tome njihova vrijednost u globalnom razvoju nistavna.
SARAJEVO JE TREBALO UCI U VELIKU SRBIJU
Zasto nikada nije doslo do primjene Vase koncepcije odbrane?
Zbog dogovora Tudjman-Milosevic o podjeli Bosne. Tada se ide na uklanjanje Spegelja, zaustavljanje priprema za odbranu. Mi smo u rat usli nepripremljeni, sto je kasnije zadesilo i BiH. Najveci propust je napravljen u vrijeme kampanje na Sloveniju. Tada smo se trebali dici, krenuti, promijeniti vojni odnos, jer je politicki odnos vec bitno bio promijenjen u korist "ugrozenih republika". Hrvatska je izdala, Tudjman je izdao Sloveniju tako da smo potpuno nespremni docekali agresiju u jesen 1991. U toj neorganiziranoj situaciji se stvara Hrvatska vojska. Ja sam uklonjen 30. jula 1991., uz obrazlozenje da provociram rat, da sam general rata, a ne general mira.
Nakon sto ste smijenjeni, kratko je ministar obrane bio Sime Djodan, da bi nakon preuzimanja duznosti ministra sve konce preuzeo Vas dotadasnji zamjenik, "mirovnjak" Gojko Susak. Sta je njegov prvi korak u radu?
Gojko Susak je ministar obrane od septembra 1991. Njegov prvi korak je obustavljanje nabavke oruzja i municije preko dotad koriscenih kanala u inostranstvu. Oruzje se pocelo kupovati mnogo netransparentnijim metodama, zapravo svercom, dok je domaca proizvodnja zanemarena. Najzasticeniji dio i najveca enigma troskova hrvatskog budzeta bili su troskovi ministarstva obrane. Na temelju neogranicenog raspolaganja novcem Susak stice neogranicenu moc.
Vi ste nakon smjene jedno vrijeme morali napustiti Hrvatsku. Koliko znam, prvo Vam je ponudjeno da idete u Kanadu?
Susak je mene i moju suprugu posjetio 6. augusta 1991. u nasem stanu i predlozio da odemo u Kanadu. Taj put se izjalovio, ali bi politicki bilo jako smijesno da general Spegelj mora sa funkcije u emigraciju, i to u Kanadu odakle je Susak dosao, a Susak iz emigracije dolazi na funkciju. Istina, napustio sam jedno vrijeme Hrvatsku, ali u svom aranzmanu.
Ono sto je, cini se, opravdano uznemiravalo Srbe u Hrvatskoj je prica o pomirbi ustasa i partizana kroz HDZ. To je govorio i tadasnji predsjednik Tudjman...
Na Prvom opcem Saboru HDZ-a u Lisinskom, februara 1990. Tudjman je rekao kako NDH nije samo puka "kvislinska tvorevina" vec izraz povijesnih teznji hrvatskog naroda za vlastitom samostalnom drzavom. Ta izjava nije izrecena u trenutku nadahnuca, ona je zivjela u njemu. Moje uvjerenje je da je prica o pomirbi ustasa i partizana bila velika prevara. Susak je skoro otvoreno najavljivao da pomirba treba u prvom razdoblju dok ne ojacamo u Hrvatskoj i dok Hrvati ne rasciste sa Srbima. U drugoj fazi slijedio bi obracun unutar hrvatskog nacionalnog korpusa.
Dogovor u Karadordevu je podrazumijevao da rata izmedu Srbije i Hrvatske nema, a rata je ipak bilo. To znaci da dogovor nije uspio?
Milosevic je igrao sa figama u dzepu. Pregovarao je sa Tudjmanom i navukao ga je na tanak led kada su dogovorili podjelu Bosne. Milosevic je time uspavao Tudjmana, jer on nije htio pola Bosne. Milosevic je htio cijelu Bosnu i jedan dio Hrvatske. Poslije Karadordeva je Milosevic racunao da Franjo nece raditi na pripremama za obranu zemlje i u toj teskoj situaciji - kada dode do agresije - pretpostavljao je da ce Tudjman pristati da ostane bez juga Jadrana i dobrog dijela zemlje. To je bila Miloseviceva ideja, crta Karlovac-Karlobag-Virovitica. Kasnije su vrsene redukcije s obzirom kako se odvijalo stanje na terenu.
B
crnileptir:
OSNJACIMA JE TREBALO PRIPASTI 9 POSTO BiH!
Da li je dogovor Tudjmana i Milosevica racunao da se BiH dijeli na dvoje ili troje. Da li su racunali na stvaranje Armije BiH?
Ne. Nikada. U pocetku su pricali o podjeli na dvoje. Sarajevo je trebalo pripasti Velikoj Srbiji. Gojko Susak je jednom rekao da Srbima u BiH svakako pripada 66 posto teritorije, a Hrvatima negdje oko 25 posto. Ostatak je bio predviden za Bosnjake, ali je ocito da na tih preostalih 9 posto teritorija oni ne bi mogli napraviti drzavu. Sustina koncepcije podjele je bila da, ako se svi Srbi iz BiH ne mogu otjerati preko Drine, neka ostanu na ociscenom srpskom dijelu, dok ce na preostalom "hrvatskom" prostoru Hrvati i Bosnjaci zivjeti zajedno. Tek kada se pojavila Armija BiH, Tudjman je shvatio da nece moci manipulirati sa Bosnjacima vec ce morati protiv njih kako bi ostvario prosireni hrvatski teritorij. Tako dolazimo do Sarinicevih sintagmi "velika mala Srbija" i "velika mala Hrvatska".
Znate li ko je od dvojice lidera prvi predlozio podjelu BiH?
Buduci da znamo povijest Tudjmanove zelje za Velikom Hrvatskom i Miloseviceve za Velikom Srbijom, tesko je reci. Ja sam mislio da ove utopijske ideje nece moci zivjeti. Na kraju 20. vijeka stvarati Veliku, Tomislavljevu Hrvatsku, stvarati Veliku Srbiju!
Utopija je djelomicno realizirana stvaranjem Herceg Bosne i Republike Srpske.
To je isto dogovor Milosevica i Tudjmana. To je dogovor da se od ideja velikodrzavnih projekata spasi sto se spasiti da. Naravno, smetalo im je postojanje Armije BiH na koje nisu racunali. To je kljucni momenat za opstanak BiH - cinjenica da je stvorena Armija BiH. Vojska sa skoro 200.000 vojnika, pa kakva je takva je, lose naoruzana, uticala je da su Tudjman i Milosevic poceli traziti manje procente teritorije u BiH, a da ne govorim o strateskom znacaju koje je postojanje bosanske vojske imalo za samu Hrvatsku.
Da li su Bosnjaci nevini u prici o podjeli?
Meni je zao sto su neki bosnjacki politicari pristali na podjelu zemlje. U svakom trenutku su morali insistirati na multietnickoj BiH i na multietnickoj Armiji kakvu je zagovarao general Sefer Halilovic kojeg izuzetno uvazavam. Da su bosnjacki politicari insistirali na takvoj Armiji i takvoj BiH, Bosna bi bila kakva je bila prije pocetka rata. Ako ne 1995., takva BiH bi postojala 1996. godine. Drugacija BiH ne moze postojati nego kao drzava u kojoj su Bosnjaci najbrojniji narod i u kojem se prava manjina osiguravaju Ustavom.
Mislim da se SDS-ovcima i HDZ-ovcima u BiH kosa digne na glavi od pomisli da mogu biti manjina?
Naravno, ali to je njihov problem. Sav civilizirani svijet je ureden na tim principima, principima demokracije koja podrazumijeva zastitu manjina. Bosnjaci su temeljni narod u BiH i oni nikada, bez obzira sta hoce Srbi i Hrvati, ne smiju odustati od BiH kao drzave. To je jedina garancija njihovog opstanka.