Veliki Covjek i nebitni mali ljudi...
-
PipiDugaDevetka
- Posts: 19071
- Joined: 25/12/2003 00:00
- Location: Živim u nadi RBiH, druge adrese nemam. Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.
#27
Pridružite se poderalistima!http://www.bhserpe.com wrote:Bitno je prepoznati i demistificirati papka, a zatim ga neutralisati.
Last edited by PipiDugaDevetka on 28/11/2005 17:43, edited 1 time in total.
-
Vozdra_123
- Posts: 2213
- Joined: 31/12/2003 00:00
- Location: SAD/Kanada
#28
kako ono ide...
na brdovitom balkanu.... blah blah... zemlja seljaka... blah blah
ovcama treba coban.... ali u bih sad za sada nema dobrog cobana....
@edu
ljudi trazili slobodu pa je i dobili...
tebi mirza nesto znaci onim papcima ne znaci....
njima neko lijevi nesto znaci a tebi ne....
njih je nazalost vise nego tebe zato uklopi se
na brdovitom balkanu.... blah blah... zemlja seljaka... blah blah
ovcama treba coban.... ali u bih sad za sada nema dobrog cobana....
@edu
ljudi trazili slobodu pa je i dobili...
tebi mirza nesto znaci onim papcima ne znaci....
njima neko lijevi nesto znaci a tebi ne....
njih je nazalost vise nego tebe zato uklopi se
-
Vozdra_123
- Posts: 2213
- Joined: 31/12/2003 00:00
- Location: SAD/Kanada
#30
ne mogu i necu ni ja...edu wrote:ako se ti mozes uklopiti u onu..kad su svi glupi onda cu biti i ja..tebi na dusu..ja ne mogu i necu...
zato sam vani i ne idem na "nase" maskenbale
savjet ti dajem jer sekiras se bezveze... ne mozes nista promijeniti a samo sebi jedes zivce...
-
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#31
ma sve bi bilo drugacije da je Bosna malo veca, da ima malo vise prostora za razlicite interese. Morate ipak priznati da za tako malu drzavu (mali prostor) Bosna posjeduje izuzetno zivu scenu necega sto bi se moglo nazvati visokom kulturom (umjetnicki film, teatar, knjizevnost, likovna umjetnost) koja se doduse odrzava zahvaljujuci individualnom naporu nekih izuzetnih licnosti, ali tu je. Ne bih rekao da je brak izmedju malogradjanstine, nereguliranog kapitalizma koji granici sa kriminalom, samog kriminala, nacionalisticke politike, i krkanske zabave iskljucivo bosanska specijalnost. Sta vise, to je tako manje vise svugdje u svijetu. Za razliku od Edu ja se nemoram zajebavati sa takvim problemima jer ovdje gdje zivim mogu sam probrati sta cu raditi. Koliko god da se uzasavam takvih okupljanja vise me nerviraju pozivi na njihovu zabranu ukidanje, lincovanje itd.. Neko rece na forumu da dok je ljudi koji ce placati za to, do tada ce biti takvih sijela. Tako i treba da bude. Kada bude postojao interes za Njujorsku ili Sarajevsku filharmoniju da napuni stadion Kosevo po cijeni od $50.00 tada ce jedan od vlasnika iste te Aqua ili kako se to vec zove organizirati koncert.
Sada sto se tice datuma koji su odabrali ja i tu ne vidim problem i nevidim kakve veze ima to sto je Kindje umro na taj dan. Ja sam valjda vec dovoljno star da sam prebolio onaj mladalacki romanticni zanos, vise sam onako, na obadvije noge stojim, srednjovjecni covjek. Da se odmah razumijemo: Malo ih je koji su voljeli i skoro pa idolizirali Kindjeta: Od prve kosarkaske utakmice na koju sam otisao a koja je bila jedna od prvih Kindjetovih utakmica nakon sto je dosao u Sarajevu (mala sala Skenderije protiv tada najjace ekipe u Jugoslaviji: Radnicki FOB sa Marovicem, Damjanovicem,.. kod Bosne najbolji igrac Pesic, a Kindje ulazi povremeno mjesto Milavica. Raje negdje oko stotinjak, i samo cujes komentare: ovaj ce mali biti pravo dobar. sest poena taj dan), preko mog treniranja nekoliko godina u onome sto se onda zvalo pionirski- omladinski pogon Bosne gdje sam ga svako vece gledao na treningu i kontao kad moze Mirza pusiti i igrati mogu i ja (mi smo svi bili pomalo zaljubljeni u Gordanu Janjic igracicu prvog tima koja kad bi prosla pored Kindjeta bi gubila dah, a Kindje je nije tretirao/iako su kruzile glasine da ju je vec "odradio"), kasnije prateci svaku njegovu tekmu u Bosni i reprezentaciji, (sjecam se negdje u nekakvom krsu kod Promajne ocajnicki pokusavajuci na nekakvom divljem tranzistoru da slusam prenos Juga-Brazil kada samo uspijevam uhvatiti glas komentatora da zadjnje slobodne na kraju tekme kod jedan razlike za Brazil izvodi Mirza i klik; tek sutra u novinama naravno nalazim da je Kindje ubo oba), sjecam se kako sam bio ponosan na Kindjeta kada je konacno izbacio Moku Slavnica iz prve petorke i postao sto je necuveno do tada bilo plejmejker u reprezentaciji sa 197 cm. Sjecam se kako sam bio ponosan na njega kad sam doznao (ako nije bila glasina opet) da su Rusi u njihovim kosarkaskim akademijam prikazivali Kindjetov skok-sut. Pa ta pobjeda na Emersonom. Cini mi se da je ubo 31 poen, nisam siguran, jer znam da je Varaja onda zapanjio Evropu, ali nacin na koji je Mirza vodio tim, na koji je cinio svakog oko sebe boljim to je ono sto ce biti neprevazidjeno. Od svih utakmica u kojim sam ga gledao na mene je najveci utisak ostavila obicna ligaska utakmica protiv Smelt-Olimpije na kojoj je Kindje briljirao. Mislim da je na toj utakmici napravio jedno destetak "rollinga" koji je bio Kindjetov zastitni znak, saljuci cijelu odbranu u suprotnom pravcu; skok suta, kuca iza ledja, lijevi horog desni horog; nema cega tu nije bilo. Imao sam tu srecu i privilegiju da negje cini mi se 94 sjedim sa Mirzom u jednoj od Sarajevskih kafana i da ga priupitam u vezi te tekme. Kindje me pogledao i kazao: "Sjecam se svake minute te tekme, uvijek sam mislio da je to moja najbolja tekma u zivotu". Joj jesam bio ponosan na sebe tu noc. Mirza je tada vec bio bolestan; utisak koji sam odnio nakon te noci je da on sam vise nije vjerovao u zivot; da ne govorim o gomili majmuna kojim ja uvijek bio okruzen u to doba; koji su na taj nacin kupovali dio legende. Meni ostaje ponekad samo da u nekim dugim nocima, vracajuci se kuci, vozeci se na nekom od interstate autoputeva, sjetim se ovih dragocjenih trenutaka, u glavi ozivim jednu od onih velicanstvenih tekmi, zakotrljam pokoju suzu; a kad dodjem kuci, privucem se na prstima u djecju sobu, poljubim usnule sina i kcerku, i odem u krevet cvrsto obecajuci sebi da cu im jednog dana ispricati sve o mojoj domovini i ljudima koji su je cinili.
Ja poceh o jednom a zavrsih o necemu puno ljepsem.
Sada sto se tice datuma koji su odabrali ja i tu ne vidim problem i nevidim kakve veze ima to sto je Kindje umro na taj dan. Ja sam valjda vec dovoljno star da sam prebolio onaj mladalacki romanticni zanos, vise sam onako, na obadvije noge stojim, srednjovjecni covjek. Da se odmah razumijemo: Malo ih je koji su voljeli i skoro pa idolizirali Kindjeta: Od prve kosarkaske utakmice na koju sam otisao a koja je bila jedna od prvih Kindjetovih utakmica nakon sto je dosao u Sarajevu (mala sala Skenderije protiv tada najjace ekipe u Jugoslaviji: Radnicki FOB sa Marovicem, Damjanovicem,.. kod Bosne najbolji igrac Pesic, a Kindje ulazi povremeno mjesto Milavica. Raje negdje oko stotinjak, i samo cujes komentare: ovaj ce mali biti pravo dobar. sest poena taj dan), preko mog treniranja nekoliko godina u onome sto se onda zvalo pionirski- omladinski pogon Bosne gdje sam ga svako vece gledao na treningu i kontao kad moze Mirza pusiti i igrati mogu i ja (mi smo svi bili pomalo zaljubljeni u Gordanu Janjic igracicu prvog tima koja kad bi prosla pored Kindjeta bi gubila dah, a Kindje je nije tretirao/iako su kruzile glasine da ju je vec "odradio"), kasnije prateci svaku njegovu tekmu u Bosni i reprezentaciji, (sjecam se negdje u nekakvom krsu kod Promajne ocajnicki pokusavajuci na nekakvom divljem tranzistoru da slusam prenos Juga-Brazil kada samo uspijevam uhvatiti glas komentatora da zadjnje slobodne na kraju tekme kod jedan razlike za Brazil izvodi Mirza i klik; tek sutra u novinama naravno nalazim da je Kindje ubo oba), sjecam se kako sam bio ponosan na Kindjeta kada je konacno izbacio Moku Slavnica iz prve petorke i postao sto je necuveno do tada bilo plejmejker u reprezentaciji sa 197 cm. Sjecam se kako sam bio ponosan na njega kad sam doznao (ako nije bila glasina opet) da su Rusi u njihovim kosarkaskim akademijam prikazivali Kindjetov skok-sut. Pa ta pobjeda na Emersonom. Cini mi se da je ubo 31 poen, nisam siguran, jer znam da je Varaja onda zapanjio Evropu, ali nacin na koji je Mirza vodio tim, na koji je cinio svakog oko sebe boljim to je ono sto ce biti neprevazidjeno. Od svih utakmica u kojim sam ga gledao na mene je najveci utisak ostavila obicna ligaska utakmica protiv Smelt-Olimpije na kojoj je Kindje briljirao. Mislim da je na toj utakmici napravio jedno destetak "rollinga" koji je bio Kindjetov zastitni znak, saljuci cijelu odbranu u suprotnom pravcu; skok suta, kuca iza ledja, lijevi horog desni horog; nema cega tu nije bilo. Imao sam tu srecu i privilegiju da negje cini mi se 94 sjedim sa Mirzom u jednoj od Sarajevskih kafana i da ga priupitam u vezi te tekme. Kindje me pogledao i kazao: "Sjecam se svake minute te tekme, uvijek sam mislio da je to moja najbolja tekma u zivotu". Joj jesam bio ponosan na sebe tu noc. Mirza je tada vec bio bolestan; utisak koji sam odnio nakon te noci je da on sam vise nije vjerovao u zivot; da ne govorim o gomili majmuna kojim ja uvijek bio okruzen u to doba; koji su na taj nacin kupovali dio legende. Meni ostaje ponekad samo da u nekim dugim nocima, vracajuci se kuci, vozeci se na nekom od interstate autoputeva, sjetim se ovih dragocjenih trenutaka, u glavi ozivim jednu od onih velicanstvenih tekmi, zakotrljam pokoju suzu; a kad dodjem kuci, privucem se na prstima u djecju sobu, poljubim usnule sina i kcerku, i odem u krevet cvrsto obecajuci sebi da cu im jednog dana ispricati sve o mojoj domovini i ljudima koji su je cinili.
Ja poceh o jednom a zavrsih o necemu puno ljepsem.