Velika ekonomska molba
Moderator: anex
-
ProbuseniDolar
- Posts: 1007
- Joined: 13/05/2008 00:18
- Location: Rajvosa
#1 Velika ekonomska molba
Radim seminarski rad u vezi Monetarnih integracija pa mi fali jedan dio koji nigdje nisam mogao pronaci ... Zamoli bih ako neko ima bilo sta vezano za EVROPSKU PLATNU UNIJU ... Taj dio mi fali, ne treba puno o ovome, pola stranice do 1 stranica ... Unaprijed zahvalan ...
-
Asmara
- Posts: 150
- Joined: 09/07/2008 11:52
#2 Re: Velika ekonomska molba
1.1.1958 godine valute 10 zemalja članica Evropske platne unije postaju konvertibilne
Ukida se Evropska platna unija i osniva se Evropski monetarni sporazum, i njene poslove je i dalje vodila BIS banka
7.-10. maj 1948. U den Haagu je održan Evropski kongres (Congress of Europe) koji je trebao povezati razne evropske pokrete i stvoriti evropsku uniju ili federaciju. Na Kongresu je odlučeno da se stvori Evropski pokret, nezavisna udruga koja i danas koordinira rad organizacija koje promiču evropsko ujedinjenje, a nakon toga nastali su i Vijeće Evrope, Evropska platna unija, Evropska zaklada za kulturu u Amsterdamu i College of Europe u Bruggesu.
BDP po stanovniku u EU u rasponu od 37 do 267 posto prosječnogBruto domaći proizvod po stanovniku, iskazan prema standardima kupovne moći, u Luksemburgu je u 2007. bio za dva i pol puta veći u odnosu na prosjek Europske unije, pokazalo je najnovije izvješće europskog ureda za statistiku Eurostat, koje je obuhvatilo i Hrvatsku, s BDP-om po stanovniku nižim za 46 posto u odnosu na prosjek.
Hrvatski BDP po stanovniku, iskazan prema standardima kupovne moći, u 2006. je bio 48 posto niži od prosjeka u 27-članom EU, nakon što je u 2005. bio za 50 posto manji od prosjeka.
Irska i Nizozemska u 2007. zabilježile su BDP po stanovniku koji premašuje prosjek za oko 50 odnosno 30 posto.
U skupini zemalja čiji je BDP po stanovniku, iskazan standardima kupovne moći, viši za 10 do 25 posto u odnosu na prosjek u EU, nalaze se Austrija, Švedska, Danska, Velika Britanija, Belgija, Finska i Njemačka.
Francuska, Španjolska i Italija zabilježile su razine BDP-a po stanovniku u visini ili tek 10 posto iznad prosjeka u EU, dok su vrijednosti u visini prosjeka ili 10 posto niže zabilježene u Grčkoj i Cipru.
U skupini onih koje bilježe vrijednosti za 10 do 25 posto niže u odnosu na EU prosjek nalaze se Slovenija, Češka, Malta i Portugal.
Ostale nove zemlje članice EU pretežito se nalaze u skupini zemalja čije su vrijednosti BDP po stanovniku manje u rasponu od 30 do 50 posto u odnosu na prosjek. Riječ je o Estoniji, Slovačkoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji i Poljskoj.
Navedenom rasponu pripada i Hrvatska, koju je Eurostat obuhvatio istraživanjem u skupini zemalja kandidatkinja. Usporedbe radi, ostale dvije zemlje iz te skupine BJR Makedonija i Turska zabilježile su BDP po stanovniku 70 odnosno 56 posto niži od prosjeka 27-člane EU.
Među zemljama članicama EU, dno ljestvice u 2007. zauzele su Bugarska i Rumunjska, s BDP-om po stanovniku za oko 60 posto manjim u odnosu na EU prosjek.
Ekonomska i monetarna unija (eng. Economic and Monetary Union, EMU) definirana je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine, a podrazumijeva usklađivanje ekonomskih politika država članica Unije i uvođenje zajedničke valute – eura.
Smjernice za integraciju gospodarstava država članica, poticanje gospodarskog rasta, osiguranje radnih mjesta i konkurentnosti gospodarstva EU kao cjeline na globalnoj razini definirane su Integriranim smjernicama za razdoblje 2005. – 2008., a koje su u skladu s očuvanjem europskog socijalnog modela i visoke razine zaštite okoliša. Ovim je dokumentom stvorena opća strategija makro- i mikroekonomske politike u EMU, a države članice zasebno stvaraju programe reformi u okviru navedenih smjernica.
Iako su sve države članice dio ekonomske i monetarne unije, samo ih 12 koristi euro kao zajedničku valutu: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska, dok Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska te 10 novih država članica još uvijek koriste nacionalne valute.
Kriterij za uvođenje eura je dvogodišnji stabilan tečaj razmjene novca, u čiju je svrhu osnovan Mehanizam tečaja razmjene (eng. Exchange Rate Mechanism, ERM), koji pomaže kretanju fluktuacija u odnosu eura i nacionalnih valuta u dozvoljenim granicama. Osim navedenog, tu su još četiri kriterija koje je potrebno ostvariti prije uvođenja eura. Navedeni kriteriji nazivaju se kriteriji konvergencije, a odnose se na kamatne stope, proračunski deficit, razinu inflacije i vanjski dug države.
Fiksiranje tečajeva i korištenje eura na tržištu deviza i u elektroničkim transakcijama započelo je 1. sječnja 1999. godine, a uveden je 1. siječnja 2002. godine i postupno je zamijenio nacionalne valute. Prijelazno razdoblje istodobnog protoka eura i nacionalnih valuta završilo je 28. veljače 2002. godine.
Monetarnom politikom koordinira Europska središnja banka (eng. European Central Bank, ECB), koja zajedno sa nacionalnim središnjim bankama ima za cilj održanje stabilnosti cijena u euro zoni, kontrolu inflacije itd.
Svaka država članica se prije prihvaćanja zajedničke valute suočava sa sagledavanjem pozitivnih i negativnih posljedica tog postupka. Uvođenjem eura nestaju gubici pri mijenjanju novca iz jedne valute u drugu, a usporedba cijena je lakša, što potiče konkurentnost. Međutim, države se istovremeno moraju suočiti i sa zajedničkom kontrolom nad stopama inflacije, kamatnim stopama i valutnim tečajevima.
Europska unija u deset lekcija
http://www.croatia-lobbying.org/pdf/EU% ... ekcija.pdf
Nadam se da je od pomoći
Ukida se Evropska platna unija i osniva se Evropski monetarni sporazum, i njene poslove je i dalje vodila BIS banka
7.-10. maj 1948. U den Haagu je održan Evropski kongres (Congress of Europe) koji je trebao povezati razne evropske pokrete i stvoriti evropsku uniju ili federaciju. Na Kongresu je odlučeno da se stvori Evropski pokret, nezavisna udruga koja i danas koordinira rad organizacija koje promiču evropsko ujedinjenje, a nakon toga nastali su i Vijeće Evrope, Evropska platna unija, Evropska zaklada za kulturu u Amsterdamu i College of Europe u Bruggesu.
BDP po stanovniku u EU u rasponu od 37 do 267 posto prosječnogBruto domaći proizvod po stanovniku, iskazan prema standardima kupovne moći, u Luksemburgu je u 2007. bio za dva i pol puta veći u odnosu na prosjek Europske unije, pokazalo je najnovije izvješće europskog ureda za statistiku Eurostat, koje je obuhvatilo i Hrvatsku, s BDP-om po stanovniku nižim za 46 posto u odnosu na prosjek.
Hrvatski BDP po stanovniku, iskazan prema standardima kupovne moći, u 2006. je bio 48 posto niži od prosjeka u 27-članom EU, nakon što je u 2005. bio za 50 posto manji od prosjeka.
Irska i Nizozemska u 2007. zabilježile su BDP po stanovniku koji premašuje prosjek za oko 50 odnosno 30 posto.
U skupini zemalja čiji je BDP po stanovniku, iskazan standardima kupovne moći, viši za 10 do 25 posto u odnosu na prosjek u EU, nalaze se Austrija, Švedska, Danska, Velika Britanija, Belgija, Finska i Njemačka.
Francuska, Španjolska i Italija zabilježile su razine BDP-a po stanovniku u visini ili tek 10 posto iznad prosjeka u EU, dok su vrijednosti u visini prosjeka ili 10 posto niže zabilježene u Grčkoj i Cipru.
U skupini onih koje bilježe vrijednosti za 10 do 25 posto niže u odnosu na EU prosjek nalaze se Slovenija, Češka, Malta i Portugal.
Ostale nove zemlje članice EU pretežito se nalaze u skupini zemalja čije su vrijednosti BDP po stanovniku manje u rasponu od 30 do 50 posto u odnosu na prosjek. Riječ je o Estoniji, Slovačkoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji i Poljskoj.
Navedenom rasponu pripada i Hrvatska, koju je Eurostat obuhvatio istraživanjem u skupini zemalja kandidatkinja. Usporedbe radi, ostale dvije zemlje iz te skupine BJR Makedonija i Turska zabilježile su BDP po stanovniku 70 odnosno 56 posto niži od prosjeka 27-člane EU.
Među zemljama članicama EU, dno ljestvice u 2007. zauzele su Bugarska i Rumunjska, s BDP-om po stanovniku za oko 60 posto manjim u odnosu na EU prosjek.
Ekonomska i monetarna unija (eng. Economic and Monetary Union, EMU) definirana je Ugovorom iz Maastrichta 1992. godine, a podrazumijeva usklađivanje ekonomskih politika država članica Unije i uvođenje zajedničke valute – eura.
Smjernice za integraciju gospodarstava država članica, poticanje gospodarskog rasta, osiguranje radnih mjesta i konkurentnosti gospodarstva EU kao cjeline na globalnoj razini definirane su Integriranim smjernicama za razdoblje 2005. – 2008., a koje su u skladu s očuvanjem europskog socijalnog modela i visoke razine zaštite okoliša. Ovim je dokumentom stvorena opća strategija makro- i mikroekonomske politike u EMU, a države članice zasebno stvaraju programe reformi u okviru navedenih smjernica.
Iako su sve države članice dio ekonomske i monetarne unije, samo ih 12 koristi euro kao zajedničku valutu: Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal i Španjolska, dok Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska te 10 novih država članica još uvijek koriste nacionalne valute.
Kriterij za uvođenje eura je dvogodišnji stabilan tečaj razmjene novca, u čiju je svrhu osnovan Mehanizam tečaja razmjene (eng. Exchange Rate Mechanism, ERM), koji pomaže kretanju fluktuacija u odnosu eura i nacionalnih valuta u dozvoljenim granicama. Osim navedenog, tu su još četiri kriterija koje je potrebno ostvariti prije uvođenja eura. Navedeni kriteriji nazivaju se kriteriji konvergencije, a odnose se na kamatne stope, proračunski deficit, razinu inflacije i vanjski dug države.
Fiksiranje tečajeva i korištenje eura na tržištu deviza i u elektroničkim transakcijama započelo je 1. sječnja 1999. godine, a uveden je 1. siječnja 2002. godine i postupno je zamijenio nacionalne valute. Prijelazno razdoblje istodobnog protoka eura i nacionalnih valuta završilo je 28. veljače 2002. godine.
Monetarnom politikom koordinira Europska središnja banka (eng. European Central Bank, ECB), koja zajedno sa nacionalnim središnjim bankama ima za cilj održanje stabilnosti cijena u euro zoni, kontrolu inflacije itd.
Svaka država članica se prije prihvaćanja zajedničke valute suočava sa sagledavanjem pozitivnih i negativnih posljedica tog postupka. Uvođenjem eura nestaju gubici pri mijenjanju novca iz jedne valute u drugu, a usporedba cijena je lakša, što potiče konkurentnost. Međutim, države se istovremeno moraju suočiti i sa zajedničkom kontrolom nad stopama inflacije, kamatnim stopama i valutnim tečajevima.
Europska unija u deset lekcija
http://www.croatia-lobbying.org/pdf/EU% ... ekcija.pdf
Nadam se da je od pomoći
-
ProbuseniDolar
- Posts: 1007
- Joined: 13/05/2008 00:18
- Location: Rajvosa
#3 Re: Velika ekonomska molba
hvala u svakom slucaju .. ali meni nije potrebna EMU ( evropska monetarna unije ) to vec imam ... cev EPU platna unija ... ti mi samo ovdje navede kad se ukida 
... meni treba prediod EPU prije tog ukidanja ... pa ako neko ima nek stavi ...
Tebi Asmara hvala ...
... meni treba prediod EPU prije tog ukidanja ... pa ako neko ima nek stavi ...Tebi Asmara hvala ...
-
Asmara
- Posts: 150
- Joined: 09/07/2008 11:52
#4 Re: Velika ekonomska molba
The European Payments Union
At the end of the Second World War, bilateral payment agreements were signed between certain European countries with the aim of reviving international trade. But these initial agreements were founded on exchange-rate controls, which meant that authorised payments had to be made in accordance with fixed rates that matched the official value of the currencies. In addition, trade and payments had to be balanced within the credit limits set by these agreements. That led to the decision in July 1950 by the Organisation for European Economic Cooperation (OEEC) to replace these bilateral payment agreements by a multilateral system able to revitalise the European economy.
The European Payments Union (EPU) was created on 19 September 1950 by the 18 Members of the OEEC. The EPU facilitated the convertibility of European currencies by setting exchange rates that were deemed to reflect the reality of each country's economic situation. It acted as an international clearing house, helping to compensate and balance the accounts of each European country with those of its neighbours. In practice, each EPU Member set a parity between its currency and the unit of account, which was fixed in grams of gold based on the gold value of the dollar, as well as a single exchange rate. At the end of each month, settlement of trade was carried out partly in gold and partly via the granting of credits to the EPU. The EPU's initial capital, subscribed by the United States, was used to settle with the creditors as soon as the debtors made their payments. Thanks to this system, the national central banks also made their currency available to their partners, while the Bank for International Settlements (BIS) in Basle operated the settlement systems. Every month, the EPU calculated a credit or debit net balance for each country in relation to the rest of the countries in the Union. A quota was set for each Member that represented the maximum that its account balance could attain. Adjustments, partially calculated in gold, were made depending on the monthly credit or debit balance of the country in question. Once the EPU's exchange mechanism had been shown to work, it was gradually made more flexible by the introduction of a bank arbitrage procedure, greater flexibility in the intra-European payment arrangements and their decentralisation, to the benefit of the markets.
In the post-war period, the EPU helped to secure complete stability of exchange rates and to promote free trade amongst the Member States. But the EPU fell victim to a series of crises caused by opponents objecting to price fluctuations and to the convertibility of European currencies between issuing banks but not between individuals. Finally, the EPU, which had advocated a return to full currency convertibility in Europe, but which some feared would compete with the International Monetary Fund (IMF), was wound up on 27 December 1958, and replaced on the same day by the European Monetary Agreement (EMA).
The EMA was signed by the 17 Member States of the EPU on 5 August 1955, thereby creating a European reserve fund for those countries whose balance of payments showed a deficit and a multilateral settlement and equalisation system founded on exchange rates, which were kept as stable as possible. The Bank for International Settlements managed the financial transactions resulting from the EMA, but, unlike the EPU, the EMA's system of multilateral settlements and granting of loans was neither compulsory nor automatic.
Hajd da probamo sa ovim
Evo ti link za download kompletnog dokumeta
http://www.ena.lu/european_payments_uni ... 02182.html
At the end of the Second World War, bilateral payment agreements were signed between certain European countries with the aim of reviving international trade. But these initial agreements were founded on exchange-rate controls, which meant that authorised payments had to be made in accordance with fixed rates that matched the official value of the currencies. In addition, trade and payments had to be balanced within the credit limits set by these agreements. That led to the decision in July 1950 by the Organisation for European Economic Cooperation (OEEC) to replace these bilateral payment agreements by a multilateral system able to revitalise the European economy.
The European Payments Union (EPU) was created on 19 September 1950 by the 18 Members of the OEEC. The EPU facilitated the convertibility of European currencies by setting exchange rates that were deemed to reflect the reality of each country's economic situation. It acted as an international clearing house, helping to compensate and balance the accounts of each European country with those of its neighbours. In practice, each EPU Member set a parity between its currency and the unit of account, which was fixed in grams of gold based on the gold value of the dollar, as well as a single exchange rate. At the end of each month, settlement of trade was carried out partly in gold and partly via the granting of credits to the EPU. The EPU's initial capital, subscribed by the United States, was used to settle with the creditors as soon as the debtors made their payments. Thanks to this system, the national central banks also made their currency available to their partners, while the Bank for International Settlements (BIS) in Basle operated the settlement systems. Every month, the EPU calculated a credit or debit net balance for each country in relation to the rest of the countries in the Union. A quota was set for each Member that represented the maximum that its account balance could attain. Adjustments, partially calculated in gold, were made depending on the monthly credit or debit balance of the country in question. Once the EPU's exchange mechanism had been shown to work, it was gradually made more flexible by the introduction of a bank arbitrage procedure, greater flexibility in the intra-European payment arrangements and their decentralisation, to the benefit of the markets.
In the post-war period, the EPU helped to secure complete stability of exchange rates and to promote free trade amongst the Member States. But the EPU fell victim to a series of crises caused by opponents objecting to price fluctuations and to the convertibility of European currencies between issuing banks but not between individuals. Finally, the EPU, which had advocated a return to full currency convertibility in Europe, but which some feared would compete with the International Monetary Fund (IMF), was wound up on 27 December 1958, and replaced on the same day by the European Monetary Agreement (EMA).
The EMA was signed by the 17 Member States of the EPU on 5 August 1955, thereby creating a European reserve fund for those countries whose balance of payments showed a deficit and a multilateral settlement and equalisation system founded on exchange rates, which were kept as stable as possible. The Bank for International Settlements managed the financial transactions resulting from the EMA, but, unlike the EPU, the EMA's system of multilateral settlements and granting of loans was neither compulsory nor automatic.
Hajd da probamo sa ovim
Evo ti link za download kompletnog dokumeta
http://www.ena.lu/european_payments_uni ... 02182.html