Ovo je knjiga za one koji su za vehabizam samo čuli, kao i za one koji su mu se potpuno predali; za one koji misle da je to marginalno pitanje, kao i za one koji misle da je to prvi i glavni prioritet djelovanja – bilo u pozitivnom ili negativnom smislu; za one koji se vehabizma boje, kao i za one koji ga potcjenjuju. Za muslimane i za nemuslimane. Za one čija su se djeca otela i pobjegla u rat na Kosovo ili u Čečeniju i tamo ostavila svoje živote. Za one koje je uhvatio ovaj sindrom, ! za one koji su na njegovom pragu i za one koji se radi njega boje islama. Za one koje zanima istinski korijen ekstremizma i terorizma, ali sa islamske tačke gledanja, na vagi Kur'ana i Sunneta, i riječi islamskih učenjaka. Za one koje zanima da li je to ispravan način revolucije za izbavljenje muslimana. Za entuzijaste koji žele da se vrate Allahovoj izvornoj vjeri. Za one koji se boje da nam se ne desi drugi Alžir, ili drugi Irak. Za one koji imaju najbolje namjere prema svojoj vjeri i prema svojoj domovini.
Za one koji vehabije ne vole! i za one koji zbog vehabizma ne vole druge. Za one zbog čije pasivnosti vehabizam nalazi plodno tlo za djelovanje. Za one koji pod vehabizmom ciljaju na omladinu dugih brada i kratkih nogavica, i žene sa zarovima. Za one koji nose ideje Ebu-Enesa eš-Šamija koji je pred kamerama vršio klanja i egzekucije u Iraku! i bio idejni konstruktor i ideološka eminencija grupe Ebu-Musaba ez-Zerkavija, čiji istomišljenici ubijaju muslimane i u Mekki. Taj isti je slobodno hodao po Bosni i širio svoje ideje. Ova knjiga je za one koji su svjesni šta bi nam samo jedan sljedbenik tih ideja mogao prouzrokovati. Za one koji drže da vehabizam nije našao plodno tlo u Bosni. Za one koji misle da je Bin Ladin daleko. Za one koje zanima odakle je i kako sve to počelo. Za one koje u ime islama nanose zlo i islamu i muslimanima. Za one koji ne vole ekstremizam, terorizam i jednoumlje, bili oni sprovođeni u ime američkog naroda, ili u ime islama. Za one koji se pitaju da li je vehabizam uistinu izvorna verzija islama i radikalno slijeđenje poslanika Muhammeda a.s. Za one koji nisu načisto s ispravnim islamskim akaidom/vjerovanjem. Šta je uradio Ibn Tejmijje, a kakva je bila uloga Muhammeda b. Abdul-wehhaba. Ko je Albani, a ko je Bin Baz, i zašto je drugi proglasio nevjernikom svakoga ko vjeruje da se zemaljska kugla okreće oko sunca i koji se borio protiv vjerovanja u njen loptasti oblik. Za studente islamskih nauka koje su vehabije uspijele poraziti u diskusijama. Za one koji misle da je mudro prešutkivati vehabije i negirati njihov utjecaj radi saudijskih donacija. Za one koji misle da su apsolvirali islamsko vjerovanje. Za one koji o vehabizmu i selefizmu žele saznati nešto naučno i analitički, ne samo oslanjati se na novine i časopise. Za one koji ne znaju šta je antropomorfizam i kako je nastao i kako se uvukao u ummet. Može li se antropomorfizam odvojiti od ekstremizma? Za one koji ne vjeruju u „islamski Srednji vijek“ i inkviziciju protiv nauke. Za one koji su pokupili doktorske disertacije po arapskom svijetu i sami misleći cijelo vrijeme da su slobodoumni, da bi zapravo bili propagatori antropomorfizma i vrijedni radnici vehabijske ideologije. Pa ipak, ova knjiga je tek i početak u nizu odgovora na ova! i druga pitanja.
Riječ urednika
Neki prijatelji i učeni ljudi su mi savjetovali da barem izostavim poglavlje o aktivistima, tumačeći to kao neakademski pristup tretiranju problema, te da to nije ispravan način pobijanja neistomišljenika. Na prvi pogled bi se moglo kazati kako transparentnost u prozivanju imena i pokazivanje na konkretne ljude i institucije uistinu odudara od naučnog metoda. Međutim, to se pokazalo kao nužnost čije bi ignorisanje bilo indiferentno i pasivno. Navest ćemo samo dva razloga za to.
Prvi je priča o čovjeku čiju je smrt prije izvjesnog vremena objavila tv-kuća Al-Jazeera. Taj čovjek je Ebu-Enes Eš-Šami koji je bio drugi najtraženiji čovjek u Iraku, odmah nakon Ebu-Musaba Az-Zarkavija s kojim je zajedno djelovao. Bio je načelnik odjela za javnost i ideološku potporu u njegovom famoznom Džematul-džihad wet-tewhid, koji je odgovoran za televizijska klanja i ubistva muslimana po Iraku. Fetve kakve je izdavao taj čovjek i njemu slični su bile i uzrok smrti muslimana po cijelom muslimanskom svijetu, čak i Mekki!
Što je taj čovjek nama značajan? Iz razloga što je redovno posjećivao Bosnu, a u periodu od '95 do '97 tu – aktivno boravio! Možemo samo pretpostaviti šta je za to vrijeme posijao. To će vrijeme pokazati. Ono što sada možemo naći u velikom broju, a što je samo po sebi dovoljno za alarmiranje situacije je mnoštvo njegovih simpatizera, učenika i onih koji su direktno zaraženi njegovim virusom – vehabizmom.
Drugi od mnoštva razloga je što ovi aktivisti i njihove organizacije djeluju fascinirajuće lukavo, toliko lukavo da se primjera radi njihovi aktivisti u najgorem obliku nalaze i djeluju širom Evrope: u Njemačkoj, Austriji, V. Britaniji. To je stoga što su isti kroz historiju okarakterisani kao stroga manjina i opozicija svim muslimanskim skupinama i učenjima, pa su tako, kao i sve manjine, naučili kako da djeluju iz potaje i kako da se savršeno kamufliraju. Stoga oni rade i itekako su aktivni, a glavni cilj su im široke narodne mase gdje se lahko uklope i izgube (brada i kratke nogavice svakako im nisu nužna obilježja). U takvom djelovanju imaju mnogo iskustva koje su stekli u svom djelovanju širom arapskog svijeta. Tamo je njihova ideologija postala dominantna među velikim brojem narodnih masa, a neki njeni segmenti su se uvukli i na visokoobrazovne ustanove, te je nepovjerenje IZ-a prema tamošnjim studijama opravdano i svakako na mjestu (možda jedini preventivni korak koji je ova institucija povukla protiv ovih). Ta dominacija je jednostavno rezultat njihovog varljivog izgleda i nastupa te nadasve besplatne literature koja je svedena na knjižice i letke. Ta faza je kod nas prošla u ratu i krajem rata, a sada se ovi demagozi u većem broju i s ozbiljnijim nastupom vraćaju iz arapskog svijeta, naročito s medinskog fakulteta s željom da prošire svoj „pravi islam“. Knjige, radio, predavanja i kasete su već rasprostranjeni, i uskoro će, ako se situacija ne preventira i ozbiljno shvati, njihova ideologija itekako dobiti na težini kod običnih muslimana. A onda teško nama! U tome ih svakako pasivnost naše Islamske zajednice i njihovo potcjenjivanje svesrdno pomaže. Vehabizam je rak-rana muslimana koju mogu, a i moraju samo oni zaliječiti. To je najopasnija sekta koja se ikad pojavila u ruhu islama.
Mislim da ne smijemo čekati da eksplodira bomba ispred američke ili britanske ambasade da bismo shvatili koliko zla ovdašnjim muslimanima ovi mogu nanijeti. Što na ovom aktuelnom, globalnom „terorističkom“ planu, što na onom, ovdje nama interesantnijem, a osnovom svega – ideološkom i akidetskom.
Ako pogledamo samo na ove dvije činjenice, tada će nam biti jasno da je ukazivanje na ljude koji predstavljaju opasnost po društvo, ne samo itekako naučni metod, nego i nužnost muslimana, koji želi da ukaže na zlo i da ga pokuša preventirati.
Običnim ljudima koji su ciljana grupa vehabija, treba dati do znanja da su pitanja koja obrađuje ova knjiga, realna pitanja i sušta stvarnost pored koje prolaze, ne nekakve zaboravljene teološke ili daleke filozofske rasprave koje nemaju dodira sa svakodnevnim životom. To je jedino moguće uraditi ispravnom edukacijom masa uz jasno ukazivanje na te ljude i organizacije, i transparentno ograđivanje od istih. Jedina stvar za koju se vehabije mogu uhvatiti je naša, njima poklonjena pasivnost. Knjige koje oni štampaju su na svakom koraku, i to na ulici, pred ljudima, ne u knjižarama u koje ljudi prečesto ne zalaze, nego ispred džamija i na trgovima gdje je najveća frekventnost. Niti ko te knjige pregleda, niti ima stručne i zakonske recenzije, osim formalne i uglavnom od istomišljenika, i običan svijet to čita, a svi nisu u stanju razaznati istinu od podmetnutog. Dovoljna je lukava fusnota, dva-tri retka ili hadis izvučen iz konteksta, sve umetnuto u lijep općeislamski kontekst, da neuk ili neobaviješten čovjek, odnosno mladić ili djevojka nasjednu. To je prilično smjela uvertira koja ima svoj uhodani tok...
O prijetnjama koje smo doživjeli već prije izdavanja knjige nećemo govoriti, a nije lahko breme koje smo ponijeli kada smo se usudili na ovaj konkretni i direktni korak. Sama činjenica da imamo samo jednu recenziju dovoljno govori. Doduše, jednu ali vrijednu. Iako su se od „islamskih imena“ svi redom pozitivno izjašnjavali o ovoj knjizi i tapšali nas po ramenima, samo se uvaženi prof. Rešid Hafizović odvažio stati iza nje.
