Vaša poezija

[leks0504]

i moja jedna


Umiruća zvijezda, sada me pogledala
Trenutak ili dva je treptala
i sa neba se obrušila...

Bespomoćna i bijesna, sjaj što pada gledala sam
Ruke moje bile su male, da u njih staneš,
Oči moje bile su gladne, pogleda tvojih..

Oprosti mi, prijateljice draga
Koraci su moji kratki, ne mogu te stići
Oprosti mi, što samo čovjek sam.

[crnoplavo]

Točak
Točak se kreće
i putem okreće,
točkasti točak
poglede skreće.

Točak je točkast
i nije rombast,
točak je točku
točionac.

(dramska pauza cirka 4-5 sekundi)

Točkasti točak. (di end)

[crnoplavo]

LOPATAJU LJUDI ZLI
----------------------------
Pahuljaju se pahuljice,
velike i bjele,

pravi mali raj
dolazi
u nas mili kraj,

al neki ljudi okrutini,
opasni ko zmaj,
lisili bi nas,
zadovoljstva,
uzivanja sad...
(pauza)
Lopata se lacu
i
posipaju so....
(dramska pauza)
Ljudi okrutni i zli
lopataju danonoc
(dramska pauza)
Majku him...

[medvjed23]

.

[catori]

Nestaje prostor
između Sunca
i horizonta.
Boje su slične...
Gospodar pojave
obilježene
jednom od njih
pušta korijenje
pored linije
što odvaja
sreću od tuge.
Valovi praznine
tišina
ja i ja
i mladost
od pepela...
Nemogućnost
da povežem
riječi u rečenice
i rečenice
u oproštajnu poruku
čini me...
Tragovi na koži su
nedovoljno duboki, nedovoljno brojni
nepravilno upravljeni...
Završni stadij disperzije...
Ono što je ostalo
vrijednosti nema.

..kako je ovo dobro!

[medvjed23]

.

[StLouis]

Volio bih...

Volio bih da si druga -
kao duga da se prospes,
kao tijelo palog druga,
kao kad se kruni tuga -
da ti mjesto na tren otme
neka druga, masti sluga.

Volio bih da si kao i ja',
da mi budes ravna, stvarna -
ko paravan, kao oko
sto na trene gleda visoko,
kao djumbir, mirodija,
volio bih da si slicna,
da sve vidis kao i ja'!

Volio bih da se stopis
u mom znanju u neznanju,
da mi pricas kad mi godi
da te majka ponovo rodi
na trn sladju, na trn zescu -
pa da te i uokvirim
od dosade da te maknem
na vrh cela da te taknem.

Volio bih da si zlatna -
da te krivim i okvirim
da te kao casu vina saspem
u glasnice, u sit stomak,
da ti ne dam da izadjes,
da te stisnem u stomaku
da mi zaspes, da mi pjevas -
da mi gasnes, da mi splasnes.

Volio bih da te mijenjam,
kao rosu u po dana,
da si slatka kad pozelim
da po tebi padne slana
ishabana, nasmijana,
cedna, zedna, trudna, bludna -
u haljini kamilice da me smiris
da me stisnes u te svoje ruke blisnes.

Volio bih da te ima
onakve kakve te nema
jer sta ce nam ovo malo
kad nas ima dok se mora;
pojma nemas kakva mora'
stisce, prsce, cvili, mili,
kad se mora - ko oseka tjera s mora
a jos kada svane zora;
mene ima kad me ima,
tebe nema kad te nema...

...a volio bih da te ima, kad te nema, kad te nema...

[StLouis]

Ja sam covjek zatvoren
za tebe kao stvoren
malo nacet, odvec napet
ti me mozes spasiti
samo se potrudi
samo nocas budi

budi me

Ja sam kao pogresan akord
al me mozes ispraviti
zadjeni me, pojedi me
odpjevaj me kao dijete
malu, slatku uspavanku
ne zamjeri mi sto sam pogresan
uvijek mozes da me imas
uvijek mozes da se igras

igraj se

Ja sam onaj koji grijesi
i kad greske nisu bitne
sve sto kazem lose zvuci
ako me povedes kuci
mozda budem od koristi
mozda me upotrijebis
svako valjda ima svrhu
mozda je ja bas i nemam
al sam sladak kada drijemam

upotrebi me

Ja sam poput lose droge
osjecam, jos me sluze noge
da pobjegnem od kostiju
sto mi zriju sve uz siju
brze, hitro, najhitrije
hocu, zelim, puta trazim
hitro, brzo, najhitrije
dok me ima, dok mi bije

srce bije

[atko]

Iskopah nesto sto sam napiso prije jedno 10 godina ... i evo pokusavam skontati sta je pjesnik htio reci ... ta umjetnost ti dodje ko olaksavajuca okolnost

Priznajem

Trazio sam te
medju dalekim zvijezdama.
I osluskivao sam
ples talasa na mjesecini.

Eh, nisam se sjetio
uskog sokaka u sjenama, odjeka tvojih koraka
na glatkim plocama krivudavog kamenja.

Sada priznajem
poraze, padove, u svim bitkama.
A sada se predajem
neizbjeznom usudu sjecanja.

Okrivicu sebe
jer, proklet je covjek kad stane na tanku liniju
koju zacrta igrajuci se dubokih misli.

[neruda]

Lijepo i dubokoumno

[brka56]

Nemoj plakati sine

Nemoj plakati sine
Za tijelom bez zivota
Srcem u kojem damar ne drhti
Za dusom izbjeglom u svemir
Koja te izdala nije
Nemoj sine…..
Fatiha ce biti dovoljna
Iako se vjernikom ne smijem zvati
Ovaj put te molim
Budi hrabar milo moje
Svaki put ima pocetak I kraj
Ja sam dosao do poslednje krivine
Iza se nazire ponor mracni
Tamo tebi mjesto nije
Nisi presao svoj dio
Nemoj sine……
Da ostavis mlade izdanke loze nase
Places za onim sto je proslost
Oslusni krike u divljini
Sa njima dolazi nova zora
Ljepsa I svjezija kao nijedna do sada
Umij se rosom njenom
Rahmet nazovi ocu svom
Kreni snazno u novi dan
Pomiliuj mlade cvjetove
Koji ce osmijehom krasiti svijet
Udahnuti novi zivot
Ti ces im pricati bio je dobar djed
Zato nemoj plakati sine
Dok se poslednja lampa gasi
A ja cu sa sobom ponijet zelju
Da te ova poruka ne plasi

Razim Bijelic

[brka56]

Zajedno smo jaci

Mrznja I nacionalizam nam zemlju krasi
Bijeda je na sve strane
Da li je Bog svemoguc
Ko moze da nas spasi

Jebu nas s slijeva, jebu nas s desna
I tako dvadeset godina
Mamu im, gdje ode istina
Zar je drzava za nekog tijesna

Vlast su uzeli mafijasi
Svuda su u velikom broju
Ma dobro, samo neka su “nasi”
A unistili buducnost tvoju I moju

Nije bitno koje si vjere
Isto ti se bolan pise
Vlast te svuda isto dere
Ne zna se ko vise sere

Najgore prodjose mladi
Koji mrznju uce I u skoli
Uspio neko da ih zavadi
Zaista to puno boli

Nema nam sa strane pomoci
Dok smo politicarima plijen lahki
Treba nam iz guzice u glavu doci
Samo smo zajedno jaki

Razim Bijelic

[brka56]

Popovi i hodze to su nase vodje


Popovi I hodze politiku vode
Kazu, narod svoj vole
Plamen mrznje svuda se siri
Dok nam oni pamet sole

Vjera I politika mogu skupa
Tako nam oni kazu
Iskreni u dusi vjera u srcu
U lice nam drsko lazu

Ne treba biti veliki analiticar
Pravi vjernici su posteni uvijek
Pokvaren I pogan do srzi
To moze samo politicar

A narodu treba vodja
Kult mu licnosti stvara
Danas je to pop ili hodza
Dok siromastvo I bijeda hara

Zasto je tako pitam se cesto
Gdje je to nasa pamet
Kako nas varaju tako vjesto
Zemlja je postala jadan planet

Nemojte reci evo ga kuka
Te, on je protiv vjere
Samo sam opisao stanje
Jer kod nas je postalo pravo sranje

Razim Bijelic

[brka56]

Poklanjam ti zivot majko


Moja majko zivot ti poklanjam
Kroz suze I jecaje ti sapcem
Kao slabasna grana sam nam vjetru
Nemam osjecaj da postojim

Tuce me sa svih strana
A ja ne osjecam boli
Stojim na vjetrometini k’o spomenik
Zaboravljen I usamljen kao nikad

Samo me ponekad Mjesec posjeti
Pomiluje sa mjesecinom blagom
A u jutro rano rosa se smiluje
Mije mi lice kameno

Moje misli preko okeana plove
U ocima mi brod sa bijelim jedrima
Nemirne talase osluskujem
Da li me tvoja dusa zove

Samo ti mozes ozivjeti spomenik
Cije srce u kamenu krvari
Da ponovo glasove cujem
Nasa ognjista da me ga griju

Zato ti poklanjam zivot
Za dodir pogleda sretnog
Da me ne grli crna tama
A ti da nikada ne budes sama

Razim Bijelic

[sabinna_ba]

PUTNIK KROZ VRIJEME

Jesam li kamen sto po njemu gaze
sva ta znana i ne znana lica?
Sutaju ga,pljuju dok prolaze
odbacen i sam u svijetu varalica

Jesam li sa cipele grumen blata
obrisan na travi pored autoputa
sto nestaje u jednoj minuti sata
propadajuci u zemlju koja ga guta

Jesam li sjena tek nekog pijanca
koja ga pokorno prati svuda
izgubljenog covjeka sopstvenog stranca
sto zivi bez pitanja zasto i kuda

Ili sam samo putnik kroz vrijeme
zarobljen u tijelu jedne zene
sto hrabro koraca noseci breme
iz proslosti rane nepreboljene

BY ME

[brka56]

Odlicna ti je pjesma Sabina

[brka56]

Sarajevo

Sarajevo ljubavi moja
Bila je popularna pjesma
Tako je pjevao Kemal Monteno
O Sarajevu je pisala i Muratovic Esma

Sarajevsku slavu pronijeli su pisci
Doprinijeli tome i ostali ljudi
Za nevolje nisu bili krivci
Ljepoto nasa opet stari budi

U gradu bila olimpijska vatra
Branila se viteska cast
Ponudjena mnoga bosanska jela
Sve se jelo i to u slast

Danas je centar sevdaha i roka
Tamo su visoke skole
Napredak se vidi golog oka
Samo neka sjecanja bole

U Sarajevu zive pravi Bosanci
U metropolu moze svako doci
Ne mozete nikako biti stranci
I tek tako ravnodusno proci

Ovo je bila o Sarajevu pjesma
Mogla je biti bolja i duza
Inspirisali me Zuko i Esma
Sarajevo ostalo najljepsa ruza


Razim Bijelic

[sabinna_ba]

Odlicna ti je pjesma Sabina

Drago mi je da vam se svidja

[sabinna_ba]

Iskopah nesto sto sam napiso prije jedno 10 godina ... i evo pokusavam skontati sta je pjesnik htio reci ... ta umjetnost ti dodje ko olaksavajuca okolnost

Priznajem

Trazio sam te
medju dalekim zvijezdama.
I osluskivao sam
ples talasa na mjesecini.

Eh, nisam se sjetio
uskog sokaka u sjenama, odjeka tvojih koraka
na glatkim plocama krivudavog kamenja.

Sada priznajem
poraze, padove, u svim bitkama.
A sada se predajem
neizbjeznom usudu sjecanja.

Okrivicu sebe
jer, proklet je covjek kad stane na tanku liniju
koju zacrta igrajuci se dubokih misli.

Prelijepo

[brka56]

Jutros me daljine zovu
Osjecam miris naljepseg cvijeta
To se Brka budi na uranku
Ona je centar mog svijeta

Ranjen sam zavicaju mili
Dusa mi za tobom pati
Prosla je cijela vjecnost
Kada smo tamo bili

Nemoj mi suditi strogo
Sto pustinju napravih od kuce
Zivim u dalekom svijetu
A tamo me srce vuce

Budi strpljiva sa mnom
Kao majka sa nejakim dijetom
Neko i za mnom place
Cuje se cijelim svijetom

Iz grudi se otkida lagani uzdah
Naviru lijepe uspomene
Suze mi sada prave drustvo
Nostalgija odavno muci mene

Razim Bijelic

[trcicu trceci]

Ja veceras stojim, ne znam gdje
Ne znam s kim, i ne znam kako.
Ja veceras stojim, jer eto
Ne mogu da sjedim i rado bi plak'o.
Ja veceras mislim, bar mislim da mislim
Mislim o tebi, dugo u noc...
Ja veceras mislim, i tek poslije
Kada dodjem sebi, shvatim da ce proc'.

I sve je bijelo, snijeg i behar
a do neki dan pun mjesec je sjao.
I sve je sivo, isto kao juce ali gore
Jer sam juce, bio sa tobom, ali opet malo.
I sve je prazno, i sve je tvoje
To sigurno ne znas, i ne zelim da znas (sasvim)
Ovaj trenutak, sat i ja sam tvoj
Vec dugo stojim, blizi li se kraj (kasnim)

Ali ja opet stojim, ko zna koliko
Kao da je to sada bitno
Pitas se samo onda u ljubavi
Kako je divno to sto vrijeme prodje...
Svejedno prolazi brzo
I kada sam sa njom i kada nisam
Mislim o njoj svejedno uvjek...

Ja veceras samo mislim o njoj
Svakog trenutka trazim je u mislima
Ja veceras se ljutim na svoju mastu
Ako je ne nadje onako kako zelim.
Ja veceras samo, zaljubljen je zelim
Sve je tako prazno i sve je tako cisto
Osjecaj je jasan
Ja je volim!

[brka56]

Pocast Proljecu


Iz sna se cvijece budi
Dok se iznad sela magla dize
Pocela da zora rudi
Proljece nam evo stize

Jos je uvijek blatnjav put
Pocela da trava zeleni
Vidi se poneki cvijet zut
Ljepotom svojom oci plijeni

Pojavile se i prve laste
Rasirile svoja krila
Sa pjesmom nas svojom caste
Ova Zima je duga bila

Bas je danas lijep dan
U blizini neko rece
Ovo je kao san
Dolazi nam Proljece

Djeca pokazuju svoju radost
Dosta im je bilo kuce
Sto je lijepa ova mladost
Njih srce vani vuce

Da igramo igre stare
Pozurite sad ce vece
Zagazimo u sve bare
Dobro nam doslo Proljece


Razim Bijelic

[brka56]

Penzioneri


Nasi su penzioneri pravo vrijedni
Al' su cesto i gladni i zedni
Penzioneri su ba dobra raja
Al' drzava pravi puno belaja

Politicari praznu slamu mlate
A ne mogu penzije da im isplate
Oni su to zaradili posteno
Al' im sada postalo jebeno

Nasi penzioneri sada puno pate
Al' niko da im pomogne brate
Gdje su sada ta njihova prava
Penzionerski zivot postao je strava

Svi sada govore uglas
Nas je zivot jedan pravi uzas
Nema mesa, nema bijelog hljeba
Takav zivot nama i ne treba

udarila sad neka i kriza
Pa nam nema izvana deviza
Slabo salje nasa dijaspora
O sudbino zar mozes biti gora


Razim Bijelic

[brka56]

Drzite se sloge


Sinovi moji drzite se sloge
U vama ista krv bije
Zajedno savladasmo nevolje mnoge
Od nase porodice nista vrijednije nije

Za vas sam spreman zivot dati
Ali I za malog unuka
Ne dam ga nikome dirati
Dusmana ce stici moja ruka

Odrasli ste, postali ste ljudi
Za mene je doslo naljepse vrijeme
Sa vama u mislima zora me budi
Ne zelim da nas nesto naopako okrene

Danas imate I svoje zene
Mi ih zavolismo kao I vas
Postujte ih, problem nije za mene
Ne dozvolite da zavade nas

Otisli smo daleko od rodne grude
Gdje su hladne tudje rijeci
Nasoj slozi svi se cude
A nama nema niko preci

Ostanite dobri djeco moja
Bar dok su roditelji zivi
Da se u sreci prozivi godina koja
Posteni I zdravi bili

Razim Bijelic

[brka56]

Sjecanja na oca i djeda

Poranili ljudi u ranu zoru
Jos se smijesi mjesec blijed
Posli su da travu kose
To su otac I moj djed

Poslije kratke I tople noci
Krevet nam topli nudi san
Ali zelene livade salju zov
Valja nama na Ugore poci

Brzo se popila jutarnja kahva
Daleko su nase njive
Dok djed sedla konje vrane
Na gumarice stavljamo kose krive

Dok prolazimo kroz selo nase
Ispred sebe gledam kosu sijedu
Nije mi drago ustati rano
A potrebna je pomoc djedu

Dodjosmo do njive cuju se zabe
Prvi otkosi padose sa strane
Sijevaju kose kao sablje
Znoje se lica djeda I babe

Zavrsio se tezak dan
Mirise svuda opojna trava
Dok ovo pisem razmisljam o tome
Kao da je bio daleki san

Ostase samo sjecanja tuzna
Na mog oca I dragog djeda
Volio bih da cujem njihov glas
Da me otac jednom pogleda

Razim Bijelic