Vaša poezija

[shibonja]

Slauf

Pred sobom drzim slauf bjeli
imam mu jedno mjesec cjeli
jos jucer ja sam dijetu drzo
a po noci pomfrit przo
jedem sendvic sa sirom i bez
a cokoladom napravim rez
sad me teretana sebi vuce
a slauf umalo da puce
bas sam se bio dotjero ljetos
a sad se kajem koji sam kretos

[ShishMima]

Slauf

Pred sobom drzim slauf bjeli
imam mu jedno mjesec cjeli
jos jucer ja sam dijetu drzo
a po noci pomfrit przo
jedem sendvic sa sirom i bez
a cokoladom napravim rez
sad me teretana sebi vuce
a slauf umalo da puce
bas sam se bio dotjero ljetos
a sad se kajem koji sam kretos

Kul !

[lua]

Kupi moje usne kao ulice kad igramo monopola.
Sagradi na njima tvrđave od šećera tvojih lažnih komplimenata.
U suštini bi samo htio da me povališ, znam.
A možda... Ni ja nisam htjela više.

[Smail Ismic]

PISMO PRVO

Prepiska s mračnom notom zavodljivosti,
Uzimala je maha,
To je bio ples osakaćenih jezika,
Počasni plotun bezidejne nedjelje,
Ništa što je slutilo,
Da se ima razviti u krhotine stereotipne ljubavi,
One iste što je blijedila u očima dječaka kada je gledao oca što ubija majku,
Pretječući vrijeme,
Njene ljubavnike,
I slomljeno srce.

Odustajući od slika djetinjstva,
Slavne vječnosti,
I sam se priklanjajući svakoj sljedećoj bezočnoj, nerazumnoj osudi vlastitih postupaka,
Odlučio sam ti pisati,
Biti tvoje uočenje od onostranog,
Misliti o tvojim riječima kao o hvalevrijednim,
Uvjeriti tebe isto o mojim.

Odlučio sam ti pisati,
Ta duga pisma što imaju za biti moji uprošćeni molitvenici,
A ja što imam biti tvoj Cezanne koji će pred tobom razvijati platna umrljana krvlju tvojih mušterija.

Vjerujem svakoj tvojoj riječi,
Predan sam ti kao majčinim grudima u prvim i posljednjim trenucima života,
Neću te napustiti,
Jer sam putem čuo da nema ništa loše u tome što smo sirova tijela obešćašćena ljepotom.

Odlučio sam ti pisati,
Moja samoća manje svjetla izgara kada imam negdje tebe za sreću,
Plačimo je, jer smo to nekada davno propustili,
I zaboravimo odmah.

Mi smo ovaj trenutak,
Bez ičeg osim nas,
Da ga blagosiljamo u meni dok ti pišem,
Da ga trajemo u tebi dok ga čitaš.

[N / O]

Ne mogu čitav život biti takav
Ti ne shvatas, ti lutas, ti mislis da je zivot bajka.
E nije, ovo je samo jedna prica koja ima kraj,
u kojoj na kraju mozes izaci sretan.
Al' ima i druga strana ne zaboravi,
strana koja ti se ne svida , al' to je ona koja je relanija u ovom svijetu.
Zar ne vidiš ?! Okreni se !
Rekao sam ti, ti sanjas, ti lutas...

[nikola_šop]

o bosni

bosna je lijepa zemlja,puna šume i jezera
al je nešto najdivnije u bosni,a to je povijest i politika
svako nju posvaja,šokci,turci,vlasi,ko zvijer progonjena
svakome bježi,
kao djeva predivna,nikada neosvojenja,
kao najfiniji snovi,nikada neostvarena
sad bi svi htjeli bosnu i kraljeve njene i pjesnike i rijeke
al bosna još se ne da,a o njoj svako snijeva
ni sama bosna ne zna čija je,jer ona nije ničija

ona je posna i blagosna

i danas još političari o njoj kruh zarađuju
a raja se svađa
svaki dan je u novinama,na internet portalima nešto o njoj
ni rat što bješe nije je pokorio,a neće ni ovi
bosna je bosna,multikulturalna i problematična
religijsko-etničko protkana
dok džamije se grade,a fratri i popi utrkivaju
nema za raju ništa posla,osim politike
bosna je divna,bosna je kupus,bosna je bosanski lonac,
ni kriva ni dužna ona je predmet,predmet povijest,predmet geografije
al opet je naša bosna,i vaša i naša,a opet ničija
ona je svoja,kako god okrenemo

[nikola_šop]

bosna je lijepa zemlja,puna šume i jezera
al je nešto najdivnije u bosni,a to je povijest i politika
svako nju posvaja,šokci,turci,vlasi,ko zvijer progonjena
svakome bježi,
kao djeva predivna,nikada neosvojenja,
kao najfiniji snovi,nikada neostvarena
sad bi svi htjeli bosnu i kraljeve njene i pjesnike i rijeke
al bosna još se ne da,a o njoj svako snijeva
ni sama bosna ne zna čija je,jer ona nije ničija

ona je posna i blagosna

i danas još političari o njoj kruh zarađuju
a raja se svađa
svaki dan je u novinama,na internet portalima nešto o njoj
ni rat što bješe nije je pokorio,a neće ni ovi
bosna je bosna,multikulturalna i problematična
religijsko-etničko protkana
dok džamije se grade,a fratri i popi utrkivaju
nema za raju ništa posla,osim politike
bosna je divna,bosna je kupus,bosna je bosanski lonac,
ni kriva ni dužna ona je predmet,predmet povijest,predmet geografije
al opet je naša bosna,i vaša i naša,a opet ničija
ona je svoja,kako god okrenemo

[Generain]

Rado pišem i baš sam posvecen tome Ali buduci da sam još u razvoju trebam tuđa mišljenja i kritike, da znam šta da popravim, na cemu da poradim.
Evo ovdje su 3 moje novije pa prokomentarišite molio bih

Code: Select all

Sarajevo

Nebo, daleko iznad svake zgrade
Tmurno se nadvilo iznad svega
Lagano diktirajuci vrijeme tako
Svi gledamo gore sa sumnjom u ocima

Sve tamne nijanse se ispreplicu
Nema mjesta gdje je nebo cudnije
Nema mjesta gdje je nebo mocnije
Jer ovde se nebo stapa sa umom

Nešto niže od ovog svoda
Nalazimo se mi koji zivimo iz dana u dan
Vjecno vodeci bitku sami sa sobom
Zakopavajuci nerijetko uspjesno duhove prošlosti

Oni su tu i proganjaju nas
Nalaze se na svakom cosku
U razrušenim zgradama,napuštenim domovima
U ranjenim dušama,u snenim očima

Ovdje vrijeme ne teče zadanim tokom
Svako diktira svoj tempo sam
Ljudi žive upravo gdje oni žele
U svojim vlastitim mislima

Ondje gdje je sreca prisutna
Brzo napušta to mjesto kao rastjerana
Cak ni sreca ne moze da prezivi
Samo iscezne brzinom kojom je i došla

Ljudi ne ostavljaju tragove ni mrlje
Nestaju bez sjecanja,kao ugasla zvijezda
Mozda su i sretno što je kraj
Nema više brige, nema više života

Kiša je vec drugi dio priče
Mocna kao i samo nebo
Saljeva se sa tih visokih oblaka
Naizgled skroz nevina i cista

Ona skriva dodatnu patnju
Koja pada lagano po nama
Tako stvara neprekidan tok
Svega čega je i previše

Kada kiša ne pada
Ona je uvijek tu 
Uvijek je prisutna
Jer pada u nama

U Sarajevu treba biti rođen
Živjeti u njemu stalno
Kako bi se čovjek nekako navikao
Navikao da živi u ovom malom svemiru

Sarajevo je doista čudan grad
Sretan ne mozes biti dugo
To je veoma rijetko jer, Sarajevo
Sarajevo čini ljude depresivnim

Samo i oni prezivljavaju
Grad im hrani bijedne duše 
Koje su željne još više patnje
Tok samouništenja je samo upotpunjen

Ljudi su sami svoja propast 
Sretni što rade ono što rade
Nesvjesni onoga u što su upleteni
Prekasno je ionako za sve,prekasno

Radi Sarajevo ono što radi vec neko vrijeme
Igra svoju igru u našim srcima
Od toga se ne moze pobjeci 
A ja kao i svi ostali , to samo prihvatam

Hodam pognute glave 
Ionako nemam šta vidjeti
Sve sami istomišljenici
Koji hodaju uokolo pognute glave

Ionako kada podignu pogled
Bolje je da ga spuste niže
Jer još više boli kada gledate 
Ostalima u oci kako sve ovo prezivljavaju

Uvijek ima neko gori od tebe
Nikada nemoj reci da si bolji
Oni ce to uništiti
Osjecat ces se još gore

Hranim patnjom svoju dušu 
Samo sam na to i naviknut 
Povratka u prijašnjo stanje nema
Sve je nedostizno dok tonemo u mrak

Vrijeme staje,vrijeme teče
Vrijeme uzima svoj danak u krvi
Vrijeme mijenja sve na svijetu
A Sarajevo, Sarajevo ostaje zauvijek tako.

Code: Select all

Slika bez riječi

Slikam u svojoj glavi 
Papir i kist mi nisu potrebni
Jer sve mogu samo jednom misli
Da nacrtam i obojim

Mašta mi je platno
Tako prostrano i mocno
Daje ti moc da poletiš visoko
I da se vratiš dole duboko

Prvo nijansa crne i sive
Za sve one tamne misli 
Pa sve obojim žutom i crvenom
Da se podsjetim na srecu

Jedna velika bijela šara
Da sve zaboravim i krenem iznova
A sada jedna tamnija ljubičasta
Da me razveseli iznutra

Potrebna je i naranđasta
Da izbriše sve sumnje
Tamnija zelena također 
Da se opustim i smirim

Svijetlija plava nakon svega
Da spojim ono nespojivo
Da mostove ponovo izgradim
Da ceste ponovo spojim

Paleta boja presušuje
Ideje polako nestaju 
Tonu u more zaborava
Ne ispuštajuci ni glasa

Brišem crtež jer više nije potreban
Sve ono što sam htio i želio
Sve ono što sam uradio 
Rekao sam bez da kažem išta

Jer to nisu boje što slikaju 
Da izblijede sa vremenom i nestanu
To su osjecaji koji vežu
Koji samo mijenjaju oblik 

Čas ovakvi, čas onakvi
Ponekad traju cijelu vjecnost
Ponekad nestanu kako su i došli
Ali osjecaji, oni su uvijek tu

Boje svijet prema svojim željama
Stvaraju sve prema svojim viđenjima
Tako bezazleni a tako snažni
Ruše sve ono što mogu i žele

Bez imalo milosti i premca
Teku u nama kao rijeka
Bez ušča i izvora
Bez nastanka a i bez prestanka. 

Code: Select all

(Ne)Stvarnost

Stablo koje se ne njiše na vjetrovitom danu
Ogledalo koje odbija dati odraz lica
Val koji miruje kada puše najveca bura
Srce koje ne kuca kada je najsretnije

Lisce koje ne opada u jesen 
Sunce koje ne grije kada je ljeto
Ruža koja ne cvijeta u maju
Vatra koja ne gori sa žarom

Sve stoji mirno bez imalo smisla
Izgubljena misao koja trazi svoj put
Kao stranac u noci koji luta ulicama
Otimajuci se pred čeljustima zvijeri

Pucketanje prstiju i vrisak u mraku
Poremetili su savršenu harmoniju
Tama nestaje sa ociju i sada vide
Svijet koji smo kreirali ne postoji

Neuspjeli pokušaj bijega od stvarnosti
U velikikm prostranstvima mašte
Iza zida koji sami podignemo 
Da bismo mogli preživjeti ovde

Tako smo krhki u tim trenucima 
Kao parče stakla u ruci djeteta
Tako smo ranjivi tada
Kao da prvi put osjetimo bol

Svijest stalno zakljucava vrata 
Baca kljuc u beskraj 
Da se nikada ne bi opet pronašao
Da više nikada ne budemo slabi

Koliko god da bježimo od stvarnosti
Koliko god ne mozemo sebi to priznati
Ona nam treba, ona nam je droga 
Ona nas hrani i svima nam treba

Jedna doza srece popracena dozom patnje
Ne nuzno tim redoslijedom i kolicinom
To nas drzi zivim i gura nas dalje
Dalje kroz okean života

Sve dok jedra ne puknu i sve stane
Tada smo umrli od samog života
Život nam je uzeo dah,zaustavio srce
Platili smo cijenu koje nismo svjesni

Za sve ono što dobijemo od istog
Izgubimo sve radi naše ovisnosti
Tada nestajemo kao zvijezda što ugasne
A nas kao i zvijezda ima velik broj.

[kala]

Bol

U odrazu ogledala
Nevidljiv.
Neko me je promiješao
Iznutra.

[Petit_Beurre]

Bol

U odrazu ogledala
Nevidljiv.
Neko me je promiješao
Iznutra.

U osvit zore pitah se,
da li sanjah?
Ili te ruke stvarno grliše?

Tek sneno majsko sunce,
i u grudima ne izreciva bol,
razuvjeriše me.

[kuma]

Mraz na staklu
odraz stanja mojih snova
tu , u prelijepom obliku zamrznuti
na dnu duse moje
i cuvam ih
A bojim se...
bojim se sunca
odledice ih
nestace...
a ...hladnoca
ona ubija svaki osjecaj
Ko prazna dusa je ona
Koja sanja
A boji se da stvara
Ili ona koja sanja
i uljulja se u svoje snove
jer... cemu snovi
ako se ne ruse
ili ako se ne ostvaruju...

[kala]

Bol

U odrazu ogledala
Nevidljiv.
Neko me je promiješao
Iznutra.

U osvit zore pitah se,
da li sanjah?
Ili te ruke stvarno grliše?

Tek sneno majsko sunce,
i u grudima ne izreciva bol,
razuvjeriše me.

Eto ga, cijela pjesma.

[KapetanGradascevic]

Dobro vece , tebi , nevinosti i cistoco ,
nedirnutosti i bjelino ,
ovog lista papira !

Dobro vece i dobro mi dosla !

Moje rijeci plesu po tebi ,
redaju se i rimuju ,
ljube i dodiruju ,
odvojene zarezima i tackama ,
napisane mojim mislima ,
uspavane tisinom
svjetiljke na stolu.

[TVRDOGLAVI BUGOJANAC]

Poštovanje!
Evo prvijenca, naravno, prvijenca ovdje.



ZBOR
SIROTINJE

Sutra je, akobogda,
zbor pretežno sirotinje
u džamijama širom Bosne i Hercegovine,
i širom svijeta,
sutra je, dakle Kurban-bajram,
za prevarene još jedan
bajram bez bajrama!

Sutra ujutro redamo se
u tijesne i zbijene safove,
jedan od rijetkih dana kad tjesnoća
razbije džamijske praznine kojima zjape
danima, mjesecima...,
od Bajrama do Bajrama.

Sutra ujutro
slušaćemo redovnu, ispranu hudbu,
dosađivat se u nezgodnom, zgrčenom položaju,
nestrpljivo očekujući kraj
pa onda kućama,
da čaršije i sela živnu i
bajramsko-alkoholno provesele se.

Sutra ujutro, dakle
slijedi još jedan slatkorječivi zbor
za prevarenu sirotinju,
kojoj silom ulivaju bogobojaznost i samilost,
i, plašeći je njome,
još jednom joj ispiru mozak
za svoje svakodnevne bajrame.

Pa onda opet po starom:
„Sjaši kurta da uzjaši Murta!“,
„Moj Fireru“!
Moj narode, moja sirotinjo:
„čatmo moja suzom zalivena“
slijepa rajo u crna vremena!!!



Bugojno, 26. 11. 2009. g.

[TVRDOGLAVI BUGOJANAC]

Poštovanje!

A, evo još jedna.




BOSANSKA

PREVARA
( Borac )






Bio je dobar čovjek!
Dobar borac!
Taj nije znao pričati,
ali,
što su mu oči znale govoriti.
eh,
pravo tkanje
na svim jezicima!



Sad mu šuti
i jezik
i miruju oči,
a
zemlja
ne
progovara!!!

[TVRDOGLAVI BUGOJANAC]

Hoćete još jednu? Eto vam. I dosta i puno je za početak!

KAD UMRU RIJEČI


Kad umru riječi,
otrovne misli pritisnu čovjeka.
Kad počneš pipkajući tražiti bližnje naočale,
shvatiš da više dobro ne vidiš,
al' vidiš najbolje
pa počnu riječi da gnjiju,
pa počneš sam sebi vonjati,
pa počneš tumarati
i tražiti nešto što svakom lovcu umakne.

A, ko je to ikad
u traganju potpun cilj poljubio i spas našao?
Niko! Nikad! I neće!

Čovjek umire, traganje ostaje
i u tragolov se prokleti koti,
a na kraju nam se naceri
kad u kasnoći shvatimo
da smo već jedni na druge
a sami na sebe ruke digli previše.

Kad umru riječi, sve krene naopako
i otvara se strahovita provalija
gora od svake smrti.

Kad umru riječi, ljudski sat krene unazad.

Kad umru riječi, bolje da nas nije
jer nastaju prokleta djela!!!


Bugojno, 10. 03. 2006.

[naidy_blacky]

ako te ne pronađem
naći će te mrak
okrutnom rukom pokositi ljubav...

ako te ne pronađem
ostani jak
al ne govori s kim si
neću da znam...

ako me snovi i nadanja
odnesu daleko
ne trudi se da me nađeš, jer to sam ja
okrutna, samoživa, lijepa i ponosna
samo stara slika tvog budućeg zaborava

[TVRDOGLAVI BUGOJANAC]

Dobro vece , tebi , nevinosti i cistoco ,
nedirnutosti i bjelino ,
ovog lista papira !

Dobro vece i dobro mi dosla !

Moje rijeci plesu po tebi ,
redaju se i rimuju ,
ljube i dodiruju ,
odvojene zarezima i tackama ,
napisane mojim mislima ,
uspavane tisinom
svjetiljke na stolu.

Poštovanje!

Krasna slika! Odavno ljepšu nisam vidio, ili u sveživotnoj žurbi više i nemam kad gledati. Fina pjesma, no, prema mom skromnom mišljenju, nije joj tu smio biti kraj. Treba je još. Nadogradite ako možete.
Srdačan pozdrav!

[TVRDOGLAVI BUGOJANAC]

ako te ne pronađem
naći će te mrak
okrutnom rukom pokositi ljubav...

ako te ne pronađem
ostani jak
al ne govori s kim si
neću da znam...

ako me snovi i nadanja
odnesu daleko
ne trudi se da me nađeš, jer to sam ja
okrutna, samoživa, lijepa i ponosna
samo stara slika tvog budućeg zaborava

Poštovanje!

Svaka čast! Ovo me vraća u mladost. Dajte još koju.
Pozdrav!

[elSaik]

ako te ne pronađem
naći će te mrak
okrutnom rukom pokositi ljubav...

ako te ne pronađem
ostani jak
al ne govori s kim si
neću da znam...

ako me snovi i nadanja
odnesu daleko
ne trudi se da me nađeš, jer to sam ja
okrutna, samoživa, lijepa i ponosna
samo stara slika tvog budućeg zaborava

[Smail Ismic]

PRVA LJUBAV

Znam te još od ranog zrijenja,
Bila si mi sestra i ljubavnica.
Saznajem prekasno,
Dva su to lica, jedna skica.

Naše djetinjstvo,
Zadnja je postaja puta bez grijeha,
Otišla si prerano,
Da bih ti znao reći što umijem sada,
Dva smo glasa jednog eha.

Odrasli u vlastita pokajanja,
Ne bacaju nam sjene od debla i granja.

Naša sjena,
Pada od korijena.

...

Nek' nam bude veličanstven zadnji cvat,
Uprimo u nebo neka tuđa gnijezda,
Nas dvoje što bestidno jesmo,
Ona praznina između zvijezda.

[bach]

Ljubičastoj


Ljubičasta djevojko
Okreni se i reci
Čemu tako oštre riječi,
Kada za njih potrebe nema.



Misli moje, ovdje zapisane,
Na ovim nestvarnim i virtualnim zidovima
Koji ipak razdvajaju
Nisu ništa drugo do ono
što svaki razuman ljudski stvor,
okom zdravim vidjeti može.


http://poezijakenanabeslije.blogger.ba/

[Yuuki]

ja sam novi član...prijavila sam se maksuzije za ovu temu.. ...eo neš da pokušam sastavit..


****

Ne, ne razumiješ, kad ti kažem da boli.
I ne, ne shvataš, kad ti kažem da odlazim.
I ne, ne smiješ da me pratiš u stopu.
Jer moje stope se gube, tragovi nestaju.

huh sad je napisa...:/ nezz kak da nastavim, ne znam jesam li ikad završila ijednu pjesmu....imam na desetine papirića sa dva-tri stiha...i nikad nema završetka...

[kuma]

@Yuuki

* * *
Nisi vjerovao mom nezrelom pogledu
Tad, kada mi je srce drhtalo od nepoznatog osjecaja
Kada si bio u blizini...

Hiljdu rijeci izgovorenih, hiljadu napisanih ...
Nijednu nisi cuo, nijednu nisi procitao...

Taj osjećaj... vezan uz tvoje postojanje...
Gubila sam ga i ...vrijeme je dobijalo bitku.
Misao o tebi se skrila na dnu duse
Vjerovala sam da... nestala je...

Zamirisa proljeće ... baš poput tog proljeća
Dohvati me taj pogled ...
U tom trenu kao da
Sva se stvarnost skamenila u jednom trenu
I... kao da su se sve druge misli
Skrile se na dno duše
Samo misao o tebi je isplivala i postojala...
Postojala jako kao onda...

Vrijeme nije dobilo bitku
nasuprot mojim nadanjima...
Ono je samo bacalo prašinu
Ne nešto čiji je sjaj vječan...

I ... opet ne vjeruješ mom pogledu
Ne prepoznaješ osjećaj kojem
I sad ne znam boju...
Vatreno crvena, nježno roza, plava....

Idi... stvarnost samo što nije vratila vlast
Nad ovim trenutkom...

Čekaću te u nekom ovakvom trenu
Opet...nekad...

[I naravno Dzej]

San

Još jednom ću sklopiti oči,

da ne bih poludeo,

Samo tamo sam miran,

kada nemam podsvest

I tako polumrtav

probudiću se jednog jutra

i shvatiti:

Zar celi život nisam spavao!