Vaša poezija

[semir*]

rijeci stezu okove okacene poput pehara na mome vratu
statika polako puca, ritam je postao duzi, vracam se zanatu
jer ne vidim sebe, kad gledam u ogledalo svoje duse
vidim patnika, vec odavno izgubljenog u cekanju da mu ruku pruze
oni koji nekad su mu bili sve, sad polako, odlaze bez pozdrava
brzinom do zaborava, rijecima do spajanja, al ova slovarica je pospana
pa nestaje poput sutona, svaki dan drugacije dise, pa za ovaj suton nema povratka
a za mene isto sve, ostajem slika bolesnog insana, sa nadom u ruci
dok baskarim po cijeli dan, razmisljam kako disem u svojoj savijesti
mnogo slova baceno,mnogo rijeci nedoreceno, mnogo dijela sakriveno
mahnito slovo pisano, vec dugo u svesci uspomena zaboravljeno, uguseno
mozda sam egocentrican, dok gledam kroz monitore ljudskih glava
nekad uplakane, a vecinom traze novi nacin da skrenu mi misli
a ovi bedemi donose zabranu prilaska, pa polako se udaljavam
kroz razmak zidova kroz suplje dijelove trazim poglede
koji lako me povrijede, bez potrebe, do prve provlije
pa ne znam nazad da vratim se........

[semir*]

Lutam u mislima
plutam po povrsini savjesti
samo da bih osjetio tu granicu
koja me svaki put iznova baca u ocaj
ostaje samo odraz moga lika
na bacenom staklu
negdje duboko u podrumu
tuzan pogled
uprljan krvavim snovima
koji se preljevaju iz ovog korita
dolazim u dio bajke
gdje lose je dobro
a dobro je nedostizno
a ja prljav igrac
nikad nisam bio dobar trkac
pa predajem drugom stafetu..
neka trci u beskraj
ja sam se davno spotako
i nikog nije bilo tu
da pruzi ruku podrske
mene je samoca uzela pod svoje

[Andrej4MRN7H]

Slusam tisinu u mraku, osijetim kako dise
satapam se sa njom, gledam kako zora svice
snovi i budjenja puna gadjenja, i taj poljubac bijesa
na mome putu, samo oznacuje gdje sam
kao podsjetnik na stara vremena, proslost izgubljenu
pocasna salva odzvanja kao oda sjecanju
al opet u sebi nosim tu buru nadanja., kao talisman
da ce od ovog svijeta, punog smoga ispast nesto bolje
a java je samo ledeno duboka nocna mora
griznja savjest nas pece, ali naviknuti smo na nju
skamenjene duse nas tiste, tjeraju srecu nasu
tuzna sudbina nijema i nemocna, samo glavu okrece
pronalazim razloge, objasnjavam prilike da bi ih prikazao tocnije
sporost i nesigurnost stranke vladajuce
obecanja, uzaludna radovanja, a gdje je bila vlada jucer?
na bolje sutra racunalo se
a sad kad smo na dnu samo nove racune nose
a ja u mraku pisem, sklanjam zavjesu i promatram neprozirnu maglu
tama korak po korak uzima srce i dusu mome gradu...


ova mi se dopada Semire i ona zadnja,gdje lutas mislima na granici ocaja,u staklu sjeciva duboko u podrumu snova..

pisi i dalje,ove mi se sve dopadaju,ali sam ove dvije izdvojio jer su mi ostavile najaci dojam..

[Andrej4MRN7H]

Definitivno

Definitivno te volim
i u sucut kad sam pretvoren
kada smo dvije polulopte svijeta
ti u maglama zacaranosti,
ja u isposnistvu kajanja
definitivno
ta nevidljiva nit vezana osjecajima
tvoje oci uprte pustim zidovima
prozoru i horizontima
u iscekivanjima nema slucajnosti mila..

..ja sam te volio
i kad nisi slutila da postojim
ovakav neiscrpan
po zamisljaju prolazecih kadrova
iz drugog zivota
kojeg su mi Bogovi podarili
da ispravim greske proslosti
definitivno
ti si moj cilj,meta razine
krinka nasminkana toplim bojama
pastelom sna izvajana
direktiva srca
pozuda s vrha usana..

definitivno
najdraza tacka misli
paronija ironije
izolacija sveopsteg bola
oko kojeg se vrtim danima
definitivno....

evo Semire za raju jos jedna...

[semir*]

i kad nisi slutila da postojim
ovakav neiscrpan
po zamisljaju prolazecih kadrova
iz drugog zivota
kojeg su mi Bogovi podarili


ovi stihovi su mnogo jaki... svidja mi se nacin na koji pises... ja sam tek pocetnik pa jos trazim iskustva nova iz pjesme u pjesmu...
i hvala na komentaru

[semir*]

i sunce iznova izlazi
opet sam sam
sa alkoholom u plucima
uranjam u san
u san mi vila pride
rece da imam
zelje dvije...

prva mi bijase
da mi zamraci
oci
da ne vidim
kako iskvaren
ovaj je svijet
vila se zacudi,
iako zna da je
samo u snu....
i pita, a druga?
a ja onako
pripit
da mi nestane lica
kad jutrom se probudim
da ne vidim budalu
koja jos...
vjeruje u vile...

[Andrej4MRN7H]

U predvorju Pakla


Noci vjecno gladne tvojih pogleda
snovi te zeljni ostase
ti rijecima samo odjevna
bogovi pijani u paklu pospase
vatra dogorjeva..

Evo noc se kruni stota
ja i ti u basti raja...

Mirisu madarine,rascvjeto ruzmarin
ko u vece blagog smiraja
iz pepela sintakse tvojih rijeci
nicu nasa djeca ko iz raja...

Govorim da su mali andjeli
milujuci te po kosi
a iz nista nebo doliva zaborav
mutnim kisama prkosi...

Smisljam rezervnu bol
oboruzan snagom bludnih vjetrova
na tvoje grudi usnama upisujem sjecanja
zlu netrebalo,do dzavola...


Semire dobra ti i ova zadnja,jedna u stvari od zescih poema..imam osjecaj da ti ne dovrsis stih,i kao ostavljas ga takvog da citalac razmislja o epilogu..
Pozdrav ti pjesnice!

[Andrej4MRN7H]

JUTRO JE


Jutro je..
rekla si
a lijeno iz zasjede
meracilo nas sunce
i puzavice se sirile
pod oskrinutim oknima
nasih snovidjenja...

zastadoh da udahnem dah

i ponudih ti treptaj oka
mladez s kraicka usana
labs hlace s tregerima
ko jednadzba u matematici
jesen sazrijevala
taj lajm zelee od mlijeka
na pomadu mirisala
pili smo sok od trske
slogan nam je bila istina
...reci im,
oni ne znaju
ne razumiju nas
ovdje smo plakali
voljeli se
i smijali
ovdje smo citali Ku`ran i Bibliju
na krovovima nasih snova
zadovoljstvo je dolazilo
iz granica osjetila
s puno svjetlosti svetlilo
inkubacijom...
A iz oblaka na tvojoj haljini od barsuna
najskuplje kovanice
cvjetak ukradenih carki
nosila si titulu najlepseg cvijeta Balkana
osjecanje ljubavi i topli smijeh
moje srce
rijeci s visina
ti za razliku od sviih
uzdah zivota
kao dah vjecne srece
Vasa exelencija Dragana
doci ce u smiraj umornog dana
u ponoc kad legnem da spavam...

PS; Ovu poemu sam posvetio dragoj pesnikinji Dragani Vukovic iz Sapca.Ona je zasluzna i s punim pravom i sama je deo te poeme.

[semir*]

svidjaju mi se obje, ova druga za dlaku bolja lako se prepoznat u takvom osjecaju...
i ponudih ti treptaj oka
ova stih mi je savrsen

[semir*]

Pismo majci.....

"pozivam za svjedoka pero i ono sto se perom pise, pozivam za svjedoka vrijeme pocetak i svrsetak svega...
Svako ima svoju zivotnu pricu ovo je moja"

Prvo pismo
Draga majko i dan danas se sjetim 93-e, iako sam imo 3 godine slike su mi tako stvarne... Sjecam se, kako sam te uhvatio cvrsto za ruku dok smo prolazili kraj kamiona da bi nasli slobodno mjesto...
Sjecam se tvojih suza, kad si mi kroz njih govorila, sve je u redu, idemo kod bratica u Hrvatsku....
Da, zao mi je sto si ostala.. Ovdje u Americi ispunjuju mi se svi snovi... Sad cu u kolovozu napunit 18, vec 15 godina nisam ti piso, vec 15 godina nisam nikog od vas vidio... Nema se vremena svi trce za parama, ja sam jos dijete pa uzivam u carima Amerike... Nas jezik polako zaboravljam jer nema ti ovdje domace raje previse, i oni koji su domaci totalno su se promijenili. Cujem se s bratom , kaze u Njemackoj je super, bas neki dan mi je poslo sliku od njegove druge kcerkice. Radi u privatnicima i ima para za lagodan zivot. Ja jos ne razmisljam na zenidbu jos je prerano. Ne mogu izdrzat sa saznanjem da nisam vidio ni tebe ni starog vec 15 ljeta.. Cesto sam na koncertima, i budem mi drago kad dodu ovi nasi domaci, neki dan su bili Halid i Edin Osmic... Pjevaju o obicajima nasim domacim, koje nikad nisam ni znao... Ovdje toga nema, bitan je samo posao. Tako sam odrasto i ne zelim se micat iz Amerike jer ovdje je predivno. Evo saljem ti slike da vidis kako ti sin izgleda, na prvoj kao sto vidis iza mene suma , stvarno u prirodi je predivno. Druga slika pun frizider da se ne brines, nisam gladan, Adnan bratic koji me ovdje doveo, i dalje mi je poput oca kojeg nisam nikad vidio. Saljem vam i dvije karte za ovamo, skupio sam nesto sa strane..
Nadam se da cete doci, pozdravlja vas vas sin!

Drugo pismo
Procito sam pismo tvoje, suze mi jos niz obraz klize. Shvacam da sad trebas ostati sa starim, bas sad kad je pred samrti. Dosao bih kod vas dole, al tek sam naso posao. Moram cijelu godinu radit bez godisnjeg. Odijelo me definira, postao sam pravi americki gospodin. Para sve vise, nasa tvrtka se siri.
Prosli puta kad sam ti piso imo sam 18. sad je 10.08. 2011. bas prekjucer napunio sam 21. godinu.
Volio bih vas viditi, al tesko je. Shvatio sam gdje sam zivio do sada, vidila si sliku onu gdje je iza mene suma. Da majko, to nije dokaz prirode, nas pridoslice su bacili na takva mjesta daleko od civilizacije. Ne zelim tako zivit do kraja, napustio sam Adnana i sad zivim u gradu u jednosobnom stanu. I dalje uzivam sve sto mi srce pozeli master card mi ponudi. Preko jednog kredita kupio auto, preko drugog sam kupio ovaj stan.. Jos 7 mjeseci trebam radit da ih uspijem pokriti...
Eh, da skoro pa zaboravih naso sam si i curu, vec dvije godine smo zajedno. Zove se Jesica i radi u tvrtci s kojom sam poslovo, tako smo se upoznali. Sretni smo, sve sto ona pozeli to joj omogucim, bas pretprosli tjedan smo posjetili chicago i bili na splavovima niagare... Sad cemo na more, i polako razmisljamo o svadbi.. Nadam se da cete moci doci.
Ovaj put vam saljem malo para pa ako budete mogli dodite...
S ljubavlju vas sin!

Trece pismo
Majko, ne znam gdje da ti saljem ovo pismo jer mozda si promijenila adresu.. polako ulazim u 30-etu godinu.. Vec devet godina ti nisam nista piso. Mnogo toga se promjenilo...
Znas onu tvrtku sto sam ti spominjo, gdje sam radio.. Radili su ilegalno pa sad sam propo nemogu naci posao. I Jesica me ostavila, dok je bilo para bila je sretna, a sad je sretna al sa jaranom koji ima gomilu para i s kojim sam je ja upozno... Pljujem po svom ponosu, kad prode pored mene u novom autu, uzmem dolar kako bi imo sta za jesti. Smrso sam skroz, jer umjesto hrane kupim si alkohola na litre.
Amerika je samo iluzija, nista ovdje nema.. Sad sjedim ispred velikog trga, i prosim kako bih imo par dolara.. Alkohol i cigarete pomalo me ubijaju, a zgrade i tvornice u centru grada disati mi ne daju.. Nemam zdravstveno, pa nemogu kod doktora.. Patim se dok nocima na klupi lezim cekajuci novi dan.
Samo odbrojavam dane...
Nadam se da ces dobit ovo pismo, pa ako imas sto para da mi posaljes kartu da dodem kod vas u bosnu...
Sa ljubavlju vas sin!

evo jedna prica od mene...

[Andrej4MRN7H]

Gluhoca vremena u nama

U skracenosti vremena
u hipokriziji sto nas razbija
lazna skromnost iz zenita ociju
za nekolko godina
prezivjesmo sve
ala minute...
masa neiskusenih uspomena
vec je obavijena paucinama
probali smo razlicite izlaze
tu i tamo teturali do ovog vijeka
niko kao da nas nije ni vidio
u prolazu
u kadrovima vremena susretali smo
lijepe lazi i krvave istine
nadsvodili jeziv ponor
pod paklenim tempom zivota
a tko zna,
jel to bjese u borbi za svojim himerama???

A ja sam i nasamo koracao
u ogorcenju i mraku pesimizma
u bezizlaznosti bez putokaza
u groznicavom izgrizavanju muda
dijagnostiku deziluzinirao u gustari mraka
u sudaru s zbiljom pucao unakrsno..

U nesnalazenju u prostoru i vremenu
kinjih svjetova
ponizenja cutao u sramoti zuluma
i zbog bezglavog bespravlja
u holokaustu duse umirao tiho.


dragi prijatelju Semire,procitao sam sva tri tvoja pisma,u zivotu svih nas ima slicnih turbulencija i sudbina,uzvisenja i padova,nije to lose napisano bar kao poucno stivo,koje je mene ovako emocionalna ganulo duboko,ali ovdje je topic Semire namjenjen poeziji,poetski licni osvrti...pa si mozda trebao otvoriti topic ..pisma.
Bas sam pozelio percetom i drzalom u tinti da napisem pismo,to je romantika cini mi se...

[Andrej4MRN7H]

Noc Adagio van de erotica


Svuda svi spavaju
uzvrela tisina na jastucima
usne povampirene zedjim
noc se prolama uzdasima
poljubac na aorti drhtaja pjeni
medju nogama grc ushicenja
jecaji strascu narkotizirani
u utrobi smaragdne noci
nas dvoje sami...
dlacice od rose svetlucaju
svjeca u igri sjena zaludjena
zvjezde u zrenju iskre fosforom
gledam ti oci grafitne
ljubim usne od karmina
iz magle u maglu pratis me
nebo gori nad nama
....fatalna areja jave i snova
u igri svjeca i zidova...
...usne od vode
kukovi od stakla
pupak zrno bisera
rana jesen u casi od caja....

balerino moja sapcem ti...

nosi me na krilima andjela
odnesi daleko kud znas
nema vise uzmicanja...

za ljubitelje erotske...

[Andrej4MRN7H]

Distinkcija rekvija za Maju Libre

Pises mi da si obavijena zivotnim maglama
smjernicama ceznje
utjelovljena u rascjep iskusenja
da ti je krv uzvrela
od tjelesnog i dusevnog bunila
i da si
kodirana kultom pepela
ugasena u jeku plamena..

Znam, Maja Libre
te bodiljkave zice tabua
i hiljade inijeh srda
sto stoljetnih godina cekanja
da niknu vrhovna cula
u plisanom tijelu
kroz poglede iskrivljene
na sve strane svijeta
svi su te precutkavali
nijekali da postojis
cak i u kamenu
dok si ti dijelila samocu
na osami pjescanih dina
i trpjela zest
za rijekom i horizontom
odgonetala zagonetke nabujalih strasti
osluskivala munje i divlje vjetrove
kisnih jeseni
kradomice bacala bombe osmjeha
sizofremim udvaracima
skrivala tajne mojih vrelih pogleda
u haljine sudbine...

[Mister_NL]

Bravo Andro za ovu poeziju,napisi nam jos koju!

[Smail Ismic]

LJUBAV ŠTO NAS HRANI

Glad se nastanila u kori hljeba,
Iznutra se napasala žitke krvi i klijala u grijeh.

Naš čovjek iz prethodnih priča uzeo je vjeri za zlo,
Brojao kopilad što su se spuštala planinom Hermon,
I bilježio kredom u pijesak svako posrnuće.

Nisu siroti mučenici prevječnog Jerusalema niti slutili da se on,
S planinom pomaknuo tako daleko,
U potmuli glas,
U besani pokoj,
U bjelilo...

[Andrej4MRN7H]

LJUBAV ŠTO NAS HRANI

Glad se nastanila u kori hljeba,
Iznutra se napasala žitke krvi i klijala u grijeh.

Naš čovjek iz prethodnih priča uzeo je vjeri za zlo,
Brojao kopilad što su se spuštala planinom Hermon,
I bilježio kredom u pijesak svako posrnuće.

Nisu siroti mučenici prevječnog Jerusalema niti slutili da se on,
S planinom pomaknuo tako daleko,
U potmuli glas,
U besani pokoj,
U bjelilo...

pozdrav gospon Ismicu,bravo za ovu poemu,hvala i Ratku na tom gore komentaru...napisi nam jos koju Smaile...ova me je odusevila..

[Andrej4MRN7H]

Za Karlu de` l Mondo(Espanola)

Setas me plantazama pomoranci,
usrecen tvojim ocima od porculana
dugom kosom po plecima
u bijeloj haljini
El Puerto de Santa Maria...
Svasta bi da te pitam,
a cutim
bavim se strahovima,
strah da nam ne pokvarim ljepotu kusnji,
u uzivanju i setnjama...

(a i spanaski me jebe
u ljubavnoj prici)...

Ti pocinjes,pa opet cutis,
u uzdah pretvorena..
Sunce te prati ko moje oci
panoramom goruceg neba
zrake usidrava na tvoj dekolte
i susi rosu...

Osam ti kapi znoja na grudima prebrojavam
Do tebe devet kora neprehoda
Kusnje koje sam prosao trnjem Isusovim
99 neprebola bolovao
Sapet mrezom slutnje lomio se u nakanama
i putevima…

U tvojim pozivima i glasovima,
u ceznji i mailovima
nasrtao vatrama u vapajima...

Evo sad… koliko me je ostalo...

Ljubis me ko najrodjenijeg…
Andaluzijska periferija pukla pred nama
Laguna de regla,
zagrljeni do bola...

Zvacu te Sanja,
lakse mi je,
ako mi ne kazes pravo ime,
...Karla del Mondo,....neobicno...

[Andrej4MRN7H]

A sot sakas ti od mene

Krevet gdje smo vodili ljubav
sad je iza nas
grob staklenih perli bludnicenja
sve njeznosti tebi namjenjene
otisle u svoj logov
u dijelove tisine,
kama sutra rucno i oralno
panem mostrum na zidu prevara
laz s ostricom noza
"Mirisu li nase ruze"... neko pjeva,

citiram njenu oraciju;

A sot sakas ti od mene
ubavo ti velamnesakam
nikakva vrska so tebe
kako da ti napisam
kako da ti objasnam
ti si se seknal nacisto
more dete ima tolko ubavi devojcinja
batali ne nas rospije
odi so niv da uzivas da fatis mevce,
gaze, cice.....
sto se zanesuvas
sto zastranuvas
zivotot e tolku ubav,
zosto go trosis na neubavi raboti....

[semir*]

sjedim u parku, uzivam u prirodi zamotanoj u papir
dolaze dva plavca, osijetili miris pa morali navratit
od posljednjeg susreta ledja jos su plava
a evo i danas osjecam kako pendrek rebra mi slama
sve zbog dva grama, policija nas smara
uhvatili me jednom pa sad me stalno prate
od kafane do stana...
prepipavaju djepove, traze paketice
babilonu vazno je samo da rastu uhvate..
ne misle oni, ne misle ne da ganja je lijek
da majka priroda prenosi ga iz vijeka u vijek
ne misle oni, ne misle ne
da uz marijaanu osjecaj pravi je
mlate me sto motam hedove
a ignoriraju vjerske vodje sto kradu novcanice
jelacica i starcevica i sve druge kovanice
koriste za mito, zivot im ne ide bez korupcije
pored nase policije ne trebamo zlocince
ne cuju nase povike da se ganja legalizuje...

~ legalizujte sve te biljke svete i lijekovite
legalizujte da svijet se iz sivila podigne
smotajte sve te biljke, zelene i mirisne
smotajte da glas mrznje utihne
mrvite, da granje ljubav svijetom prenose
mrvite osusene stabljike da srecu nam poklone
uzgojite sjemenke, jer narod plodnu godinu ocekuje
uzgojite uz zrake sunceve, da rasta nikad vise bez ganje ne ostane...~

Godina je svije tisuce tristo i peta
politika se samo na ganju svela
ova godina, godina je za pamcenje
ukinuta je vojska a nema vise ni policije
svi su veseli i raste slave
babilo je srusen uspijela je legalizacija trave
trgovine su pune skenjare i hedova masnih
za ratove nema se vremena svi uzivaju u travi
u skolama novi predmeti rolanje i na bongu chillanje
umjesto hitlera i sadama na satu povijesti ucimo albume marleyeve
rak pluca i ostale bolesti sve su rijedje
jer pored ganje cigare vise nitko pusit nece
amerika propala sada jamajka je srediste svijeta
umjesto u vatikan i meku sada na kingston ide se na putovanja vjerska...


~ legalizujte sve te biljke svete i lijekovite
legalizujte da svijet se iz sivila podigne
smotajte sve te biljke, zelene i mirisne
smotajte da glas mrznje utihne
mrvite, da granje ljubav svijetom prenose
mrvite osusene stabljike da srecu nam poklone
uzgojite sjemenke, jer narod plodnu godinu ocekuje
uzgojite uz zrake sunceve, da rasta nikad vise bez ganje ne ostane...~

[kuma]

Bol, kao vrisak u tihoj noci
razli se po mojim grudima.
Usne zadrhtase...
Pogled izgubljen a jasno te vidim
tu stojis
u sredistu moje duse
Duboka kao more
krije milion tajni...
i tebe..najtamniju
i tebe...najsvjetliju...
i tebe...
Prst na usnama...
nocas precuti tugu
skupi snagu iz propalih nadanja
i nadaj se opet...
Kazu, bice bolje...
Kazu.

A.S.

[Smail Ismic]

TAKO ĆE BITI


Praznina je bila dovoljno vješta da sudbinu preokrene u svoju korist,
Na onaj dan kada se sjenka okrenula od Mjeseca,
I odvagnuvši specifičnu težinu institucije zločina,
Oprostila se od prevladavajućih sivih tonova istine.

Pogledali su svi u istu siluetu na horizontu,
I pljunuli u lice svakoj od maškaradi oprečnih stavova,
Što su amandmanom A skretali bolesničku žeđ u pravcu poraženog Nurnberga.

U knjigu usiljene žalosti tri su se od njih upisala,
Svaki svoju tačku šutke i ni riječ,

Posljednji od njih u praznu tintarnicu zazvao je
...nastaviće se.

[Smail Ismic]

DJEVICA

Okovana u mjehur osjenčen purpurnim sjenilom,
Budila je usputne vojske na last minute aranžmanu.
Osupnula se kada je shvatila da nedostaje ritam sekcija,
I ispalila rafal u meke grudi prve glupače do sebe.

Pejzaž kakvog priželjkujemo,
Svježa krv na dojkama nerotkinje,
Ostvario je prve pozitivne rezultate.

Posljednji makro Marakesha objavio je suze radosnice na lokalnom radiju,
I svjetina se rasula u heroje.

Vrela smola je klizila niz obraze,
Portparolu međunarodne organizacije za mir
Dok je proglas završavao riječima:

Odraslo je doba nove putenosti.

[semir*]

uz zadnju cigaretu u kutiji
promatram zvijezde kako se gube u putanji
mozda i one traze svoju sretnu zvijezdu
vjecnu ljubav, dusu usamljenu
mozda i one gledaju u mene
promatraju korake promatraju moje sjene
ocima uzarenim miljama daleko
mozda i one u meni vide svoje svijetlo
svoju nadu dok koracaju u oblake
traze svoj raj i vide ga u obliku nase planete
pa svako malo u grupama na zemlju slete
a mi ljudi sebicni rijetko tko ih primjeti
pogledi nam samo novce vide, a vidik se izgubi
u patnjama i ceznji, pa ne dajemo osmijeh
maloj zvijezdi koja je kao turist dosla u nas svijet
prekratak nam je zagrljaj da bih je uhvatili dok leti
pa nam jos nije jasno, da i zvijezda zivi u sjeti
dalekoj pod oblacima tihoj i sakrivenoj
i lice zvijezdino suzama je pokriveno
ceka bice sa planete da rasiri ruke prema njoj
al ljudi kao inace gledaju samo u djep svoj
pa zvijeda malena ostaje i dalje razocarana
prestaje vjerovati u nase poglede
od danas zna da zemlja koju promatra
puna je govana....

[semir*]

rodjen 74e proveo djetinjstvo u srebrenici
dugo nisam shvaco da sam jedan od rijetkih sto je imo srece u nesreci
kad 92e u moj grad prve granate padose
i okupatori tenkovima u grad uletise
majke sinove i kcerke preko grane vodile
sve price na pad srebrenice su se svodile
nisu pomagale ni lazne zastite ujedinjenjih nacija
jedna ogromna drzava tad je trodijelna postala
a mi smo za vrijeme primirija igrali fudbala
na skolskim igralistima dok granate nisu opet pale po nama
bratstvo i jedinstvo jeftino se prodalo
ostalo samo gomila suza isplakano u nadanju
95e doslo vrijem da se spasava ziva glava
preko sume do tuzle pjeske to je bio put spasa
danima glad je postajala sve veca
oci se navikla da gledaju gdje je vojnicka ceta
dok su nasumice granate po sumi padale
mnoge glave su stradale, put nastavile ranjene
nocima u lutanju danju u strahu
mnogi ljudi nisu mogli izdrazat pa odlucili se na predaju
kamioni crvenog kriza u nepoznato ih vodili
a mi ostali, kasnije smo shvatili da sve su ih pobili
jeli su se mladi orasi obilazili sumski putevi
vode danima nismo okusili
od straha glad nismo ni osijecali
kroz krvave livade se probijali do planina
samo da bih dosli do tuzlanski zidina
o familiji ni traga ni glasa samo vjera
nas je tjerala da prodjemo sumu spasa
10 do 15 tisuca ljudi haralo je sumama
dok smo dosli do tuzle polovici je nestalo traga
i dan danas nerado se sjecamo zrtava u potocarima
i dan danas u mislima krvava tijela brace i sestara
danas 2009 jos traju iskopavanja masovnih grobnica
i samo jedna poruka nikad nece biti zaboravljena srebrenica...
dan sjecanja na genocid srba u srebrenici na vijestima
kakva ironija 2009a a ta govna nacionalisticka jos zive slobodna ....

[semir*]

U divljini praznih stranica pustam rijeci
setam uz zvijezde nadajuci se da cu svoju sresti
u sumraku nadanja i zori stvarnosti
nasao sam mjesto gdje samo ona postoji
uz procvijetane zute jaglace u novi dan krecem
vrijeme se danas zaustavilo samo za tebe i mene
zato pusti da ti pokazem put do zvijezda
nek ove rijeci ne budu samo jos jedna pjesma
ispisana uz svitanje preporoda nekog novog vijeka
u kojem cemo biti zajedno, kao obala i rijeka
ni stranice nisu vise prazne, ni mi ismo samo stranci
koje ce vjetar otpuhati kada proslost se vrati
divljina nije toliko pusta kaka je popuni radost
ni tuga nije toliko tuzna, kada ne predstavlja stvarnost
pa pusti da ti pokazem da zvijezde su stvarne
one i dalje postoje kada zora svane
ne gube svoj sjaj kada osmijesi se susretnu
uvijek su tu, kada kazaljke za nas pokleknu....