moj prvi sat je bio ruski.. poljot.. ili tako nesto.. cuka prava.. dobio ga kad sam kreno u prvi razred.. na navijanje.. cak je i datum pokazivo.. u to vrijeme babo je imo "slavu", sat koji je dobio na poklon u bivsoj firmi, a mati je nosila darwil..
niko mi nije objasnio da ima puno satova na sviejtu, i da svi nikako ne mogu pokazivati ama bas isto vrijeme.. tako sam ja, gdje god bi se zateko i vidio neki sat, navijo svoj poljot po tome.. u neka doba mi je od silnog saltanja tamo vamo, spala ona kazaljka sto pokazuje minute.. i to je bio kraj..
poslije mi je babo, nakon tajvan-sangaj-singapur navale, kupio onaj sat s digitronom.. i on mi je bio pravo dugo, dok mi ga stariji brat nije konfiskovo, nakon nekih 4-5 godina.. u to vrijeme, plasticna narukvica vec je bila pukla, i sat sam nosio u dzepu..
onda sam dugo vremena nosio kojekakve no-name satove.. one od 10-15 KM, sto se na kilu kupuju.. da bi nekad, pri mom prvom duzmhurovskom putovanju kupio dobar neki swatch, klasicni.. i jos uvijek ga imam, samo mi je kuci u bih.. za 24 rodjendan sam dobio swatch skin od raje.. i njega jos negdje imam.. samo mislim da mu je bakterija davno crkla..
a trenutno nosim i uveliko koristim sat koji sam dobio od mrke kad sam diplomiro.. pravo mi je kul.. a i drag mi je skroz.. swatch irony big hypothese:
a dati vise od 50-60 eura za sat za mene je ionako naucna fantastika..