Zaista, o cemu razmisljaju redakcije, medju kojima je i sa-x, kada postavljaju snimke nasilja na medij dostupan svima ... od petogodisnjeg djeteta do psihickog bolesnika.?
Zar je zaista broj klikova jedini kriterij za objavljivanje necega?
Moramo li zaista svi vidjeti svaku raspolozivu scenu nasilja na vascijelom svijetu?
Ovih dana ostajem bez teksta - ne mogu otvoriti niti jednu stranicu a da me ne saceka ikonica sa zamrznutom slikom raskrvavljenog lesa. Pa taman ta histerija prodje, ali evo - hajde sad da vidimo kako neko nekome puca u grudi.
Ako vec nema etike, zar zaista ne postoje zakoni koji bi ovo ogranicili?
Razmislja li iko o ciklusu koji se desava u drustvu ? Dozivljaj nasilja proizvodi nasilje, dokazano.
Jos jedna potvrda da osjecaj licne odgovornosti ne postoji sve dok ne postoji sankcija a sankcije u ovim slucajevima nema, jer ne samo da nema zakonske regulative nego je i nemoguce dokazati i zatvoriti krug odgovornosti. Ko ce dokazati da je mladic pobio cijelu svoju obitelj jer je bio pod utjecajem primjera nasilja koje je primio kroz medije?
Aferim, novinari. Nije potrebno da koristite vlastitu glavu i brinete o svom utjecaju na drustvo. Naravno, vrlo vjerovatno niste ni odgovojeni u duhu potrebe da taj utjecaj bude pozitivan, harmonizirajuci.
'bes drustvo ... daj koju pinku, meni i sad. Reklame ovih dana idu ko lude ... imamo najvise klikova!
