Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Locked
Chaush
Posts: 584
Joined: 19/02/2014 08:17

#1 Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Chaush »

Sjutra kada negdje na ulici sretnes nekog srbina i on ti nazove dobar dan, Bogami se zapitaj da te nije slagao i u te dvije rijeci koje je izgovorio !! To je narod koji zivi na prisvajanju tudjeg, izmisljanju svoje historije koju vremenom pretvore u mitomaniju.

Ali ipak nije sve mracno u tom srpskom mitomanskom ludili. Izgleda da se i nijima napokon pocela ulijevati voda u usi. Srpski mediji, polaHko ali sigurno, pocinju objasnjavati svom srpskom toru da je vrijeme da se napokon izadje iz te srpske mitomanije koja je nerijetko bila uzrok mnogih zala na prostorima bivse nam drzave.

"MARKO KRALJEVIĆ-NAJVEĆA SRPSKA ZABLUDA: Nije bio JUNAČINA, umro je kao turski SLUGA u boju protiv krscana !"

http://www.telegraf.rs/vesti/politika/1 ... -srba-foto


Toliko toga je napisano o ovom "srpskom junaku". Koliko su NAM ispirali mozak sa njim, i mi nesrpska djeca cesto smo se znali diviti njegovom junastvu. Diviti sve dok to nebi spomenuli pred nekim od odraslih koji bi nam OPREZNO pokusali objasniti da to i nije bas tako kako u "knjizi" pise. Da oprezno, jer negiranje srpske "istorije" moglo je biti veoma opasno.

Mislim da je vrijeme da srpski guslari pocnu knaditi guslarske pjesme u kojima ce biti bar malo istine.
Naslovnica
Posts: 35973
Joined: 20/03/2013 15:38

#2 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Naslovnica »

Dobar dan.
8-)
User avatar
japin_mutapi
Posts: 11830
Joined: 11/06/2011 19:00
Location: Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.

#3 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by japin_mutapi »

Naslovnica wrote:Dobar dan.
8-)
merhaba
User avatar
Pismonosa
Posts: 3767
Joined: 18/04/2011 12:35

#4 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Pismonosa »

I opet ne mere Srbin izmislit i iskonstruisat da bi uzdigao svoje, kolko Bošnjo more izmislit i iskonstruisat da bi popljuvo i posro svoje.
User avatar
asurbanipal
Posts: 6692
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

#5 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by asurbanipal »

Chaush wrote:
"MARKO KRALJEVIĆ-NAJVEĆA SRPSKA ZABLUDA: Nije bio JUNAČINA, umro je kao turski SLUGA u boju protiv krscana !"

http://www.telegraf.rs/vesti/politika/1 ... -srba-foto

Zar si tek sad za ovo saznao ?
Avangardno
Posts: 113
Joined: 08/03/2015 16:07

#6 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Avangardno »

Najbitnije je da je srpska misao pokazala moć transformacije.
Prolaze režimi, prolaze vlasti, prolaze društvena uređenja a sa njima i nazivi država u kojima živimo ali srpska misao zadržava svoj izvorni oblik, žilava je, nepromjenjiva, bez centimetra odstupanja od onoga što je navedeno kao sudbina srpskog naroda, te naroda koji su se od Srba proizašli, odrodili se i pobjegli.

Takvom narodu, koji nije odustao od svoga će se kad tad ostvariti viševjekovna želja. I to nije pitanje mogućnosti, to je pitanje dana, sedmice, mjeseca, godine kad će se to desiti.
User avatar
japin_mutapi
Posts: 11830
Joined: 11/06/2011 19:00
Location: Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.

#7 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by japin_mutapi »

Chaush wrote: "MARKO KRALJEVIĆ-NAJVEĆA SRPSKA ZABLUDA: Nije bio JUNAČINA, umro je kao turski SLUGA u boju protiv krscana !"
http://www.telegraf.rs/vesti/politika/1 ... -srba-foto
marko kraljević jeste bio junak
branio je svoj narod i svoju državu i poginuo u borbi ... to je definicija junaka

e sad što su se u tom historijskom momentu interesi osmanske imperije i srpskog naroda i njihovih junaka poklapali i što su srbi takođe bili osmanlije tj. pripadnici osmanske države i što su se žestoko borili za nju nije tema današnje emisije

a možda i jeste
User avatar
Pismonosa
Posts: 3767
Joined: 18/04/2011 12:35

#8 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Pismonosa »

:lol: :lol: :lol:

M-M-M, Kjajević Majko, Majko Kjajević...

Image
User avatar
draganbl
Posts: 2095
Joined: 21/06/2009 00:59

#9 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by draganbl »

Ovakva "vijest" može biti predmet za raspravu samo neobrazovnoj balavurdiji, jer je svakome ko je završio osnovnu školu poznato da je Marko Mrnjavčević (u narodu poznat kao Marko Kraljević) bio srednjevijekovni velikaš sa područja današnje Makedonije i koji je nakon burnih događaja iz tog perioda postao turski vazal (i poginuo kao vojnik na turskoj strani).
"Junačka djela" Marka Kraljevića ne tiču se isključivo njega, već je on simbol otpora okupatoru, a upravo se to isto ime provlači i kroz epsku poeziju naroda Makedonije, Bugarske, pa čak i Hrvatske.

Mitomanija je odlika malih naroda, kada već nije bilo nečeg pretjerano slavnog u istoriji, daj da se izmisli. A sad, ako bih krenuo da nabrajam koji su to sve narodi na našim prostorima mali, pitanje je kojim bih ih redom navodio. Abecednim poretkom sigurno ne bih, jer bi vjerovatno bilo pogrešno shvaćeno.
User avatar
_BataZiv_0809
Nindža revizor
Posts: 84399
Joined: 09/05/2013 13:56
Location: ...da ti pricam prstima..kad padne haljina...
Vozim: Lancia na servisu

#10 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by _BataZiv_0809 »

Dobro, i sta sad?
User avatar
Pismonosa
Posts: 3767
Joined: 18/04/2011 12:35

#11 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Pismonosa »

Mito.. mito... bekrijo!
statixx
Posts: 9938
Joined: 15/12/2011 14:40
Location: Sarajevo

#12 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by statixx »

Zbog toga se duboko klanjam jedinom narodu, Hristolikom mučeniku, srpskom narodu u Bosni, koji "uredno prima sve udarce" sudbine (Sladoje), i za čije viteštvo treba druga nauka i neki drugi Clauzewitz. Za sada, njega izgleda razume jedino sami Bog.

Zato se pitam: da li je ovo bio rat? Rat ima svoje biće, svoje uzroke, ciljeve, početak i kraj, svoga Clauzewitz-a. Ovo nije bio takav, poznati rat. Ovde je uzrok rata bilo puko postojanje jednog naroda. Da li će, dok god postoji taj narod, njegovo postojanje biti opravdan i razumljiv casus belli?
:D

Dr. Radovan Karadžić , Pale
Da li je ovo bio rat ?


http://www.mitropolija.me/stari/duhovno ... zic_l.html
User avatar
Pismonosa
Posts: 3767
Joined: 18/04/2011 12:35

#13 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Pismonosa »

Mitropolimanija.
Chaush
Posts: 584
Joined: 19/02/2014 08:17

#14 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Chaush »

Premijernocom wrote:inace, radi se o istom onom mediju, koji je objavio podugacak clanak o tome da su Turci u vrijeme Osmanske Imperije bili 90% homoseksualci.
Turci su i danas veoma skloni pederasiji, a kamo li onda kada su zakoni o izvanbracnom sexu bili puno stroziji.
User avatar
dobar osjecaj
Posts: 3957
Joined: 01/08/2014 11:31

#15 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by dobar osjecaj »

draganbl wrote:Ovakva "vijest" može biti predmet za raspravu samo neobrazovnoj balavurdiji...
Tragicno je koliko je nase djecurlije i malo odraslije djece koja bi u nekim "normalnim" uslovima do danas upisali 20 i vise godina radnog staza osudjeno da se bave ovakvim nebulozama po cijele dane i da ne postoji niko ko bi ih uputio i pomogao da kvalitetnije zive svoje zivote.

Kadgod procitam da se otvori neka ovakva tema zamisljam nekog rahiticnog djecaka ili muskarca u poodmaklim godinama koji nije uspio da se izbori za svoje mjesto u drustvu, ne stice nista, ne radi na sebi i samo obitava kao dvorska luda koju ce povremeno neko iskoristiti kao svoj dekor ili otirac pod nogama. Previse tuzno.
Chaush
Posts: 584
Joined: 19/02/2014 08:17

#16 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Chaush »

dobar osjecaj wrote:
draganbl wrote:Ovakva "vijest" može biti predmet za raspravu samo neobrazovnoj balavurdiji...
Tragicno je koliko je nase djecurlije i malo odraslije djece koja bi u nekim "normalnim" uslovima do danas upisali 20 i vise godina radnog staza osudjeno da se bave ovakvim nebulozama po cijele dane i da ne postoji niko ko bi ih uputio i pomogao da kvalitetnije zive svoje zivote.
Stvar i jeste i tome sto smo upravo ovu historiju ucili i u vrijeme dok smo zivjeli u nekakvoj "normalnoj" drzavi. Ko se tada smio usuditi da kaze da je to sto nam se potura kao historijske cinjenice samo obicna srpska izmisljotina i mitomanija koja ce vremenom rezultirati u nesto veoma krvavo ??
VCorp
Posts: 1233
Joined: 16/08/2013 16:59

#17 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by VCorp »

Ma Srbi slave i Obilića i milion drugih '' junaka '' za koje se ne moze potvrditi ni da su postojali a i ako moze onda se kosi s pameću.
hAZNADAR
Posts: 11029
Joined: 09/01/2012 08:12

#18 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by hAZNADAR »

Marko kraljevic, Obilici, Jugovici,... i zar se Bosnje stvarno bakcu tim sitnicama a ne primjecuju osnovne i najopasnije postavke srpske mitomanije.

-Bosnjaci ne postoje kao narod jer je to samo produkt tuske okupacije i gomila srpstkih otpadnika sto prodase vjeru za veceru.
-Bosna bila srpska, pravoslavna, Bogumili nisu postojali, Kotromanici bili redom Srbi.
-Bosnjaci kao genetski otpad i urodjeno ponizni su sluzili sve okupatore posebno onda kada su klali Srbe.
-Izmisljaju naciju, jezik, istoriju da bi prikrili bolnu istinu o porijeklu.


I ako cete o srpskoj mitomaniji - izvolite o tome,... ***** vas Marko Kraljevic.

A ta stigmatizacija Bosnjaka je planski pocela kroz medije i selekciju intelektualaca, literature,.. vec na samom pocetku raspada YU, i polako se usadjivala u glave i stereotipi su stvoreni. Kao sto omladina iz Doboja to slikovito transparentom naznaci,.. Bosnjaci su u srpskim ocima prvenstveno kroz prizmu gore podebljanog. Nacionalistickoj politici je to odgovaralo jer se zlocin morao necim opravdati, a obicni ljudi su morali imati neku motivaciju za napad na komsije.
Martinez_
Posts: 2266
Joined: 18/12/2013 09:51

#19 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Martinez_ »

Otprilike svaki klinac u Srbiji čim napuni 9 godina nauči da je junaštvo Kraljevića Marka izmišljotina. Inače Krale Marko je heroj i Makedonaca i Bugara, deo usmenog predanja koji je održavao narodnu svest pod osmanlijskom okupacijom.

Kakav promašaj od teme, podcrtan tolikim predrasudama i šovinizmom. Pritom smo svi svedoci i narastajuće mitomanije o Bošnjacima kroz vekove i njihovim podvizima, pa šta, nikom ništa.
User avatar
Sanjarko
Posts: 28893
Joined: 17/02/2015 19:32
Location: U snu

#20 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Sanjarko »

Martinez_ wrote:Otprilike svaki klinac u Srbiji čim napuni 9 godina nauči da je junaštvo Kraljevića Marka izmišljotina. Inače Krale Marko je heroj i Makedonaca i Bugara, deo usmenog predanja koji je održavao narodnu svest pod osmanlijskom okupacijom.

Kakav promašaj od teme, podcrtan tolikim predrasudama i šovinizmom. Pritom smo svi svedoci i narastajuće mitomanije o Bošnjacima kroz vekove i njihovim podvizima, pa šta, nikom ništa.
:?
User avatar
cyprus
Posts: 39746
Joined: 21/03/2007 22:00
Location: Σαράγεβο / Saraybosna

#21 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by cyprus »

Chaush wrote:Sjutra kada negdje na ulici sretnes nekog srbina i on ti nazove dobar dan, Bogami se zapitaj da te nije slagao i u te dvije rijeci koje je izgovorio !! To je narod koji zivi na prisvajanju tudjeg, izmisljanju svoje historije koju vremenom pretvore u mitomaniju...
Čim to ne naziva selam, nije mu vjerovat...
User avatar
Danguba
Posts: 16239
Joined: 01/12/2003 00:00
Location: Tu negdje

#22 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Danguba »

Boj na Kosovu je najvažnija srpska bitka


1. Mit o boju na Gazimestanu kao ključnom sukobu nastao je tek poslije Velike seobe Srba na sjever u 17. vijeku

MIT: U najznačajnijoj bici u svojoj historiji Srbi su poraženi na Kosovu, a car Lazar se svjesno žrtvovao da bi za Srbe izborio carstvo nebesko.

ISTINA: Uprkos legendi, tok i konačan ishod boja na Kosovu nisu poznati. U bici su, osim vojnika sa obje strane, smrt našla i dva vladara - knez Lazar i sultan Murat. Mada se novi sultan Bajazit poslije bitke povukao iz srpskih zemalja da bi učvrstio svoju vlast u Maloj Aziji, nasljednici kneza Lazara priznali su vrhovnu vlast sultana, kome je još neko vrijeme otpor pružao Vuk Branković, koji je preživio bitku.



Smrt sultana

Ozbiljni historičari kažu da se zna da je sultana Murata ubio neko od srpskih ratnika, ali da nije izvjesno o kome je riječ. Prema nekim verzijama, to je moglo biti prilikom Muratovog obilaska bojnog polja ili prilikom predaje nekog vlastelina.

Mit o Kosovu je nastao tek posle Velike seoba Srba na sjever u 17. vjeku. Mlada inteligencija, Srbi školovani u Austriji i u Evropi uopšte, osjetili su želju da ispišu „novu biografiju svoje nacije“. Historičari još dodaju da je presudna za stvaranje kosovskog mita bila potreba da se Crkva postavi kao zaštitnik Srba u Austriji. Vlastela je prikazana kao nesposobna i nedorasla zahjtevima vremena, zainteresovana samo za vlast i teritorije, a Crkva kao predvodnik borbe za nacionalni interes. Tada je formulisana teorija o prednosti nebeskog nad zemaljskim carstvom.

Uprkos vjerovanju da je na Kosovu knez Lazar glavom platio ovozemaljsku Srbiju kako bi sačuvao nebesku, objektivna historija Kosovski boj smatra tek samo jednom bitkom u nizu u tom periodu, i to bez presudnog značaja. Srpsko carstvo propalo je još ranije, posle smrti cara Dušana, a Lazar je za života priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja i izgubio nezavisnost.

Marička bitka

Mnogo važnija po posljedicama bila je Marička bitka iz 1371. Posle nje su Vizantija, Bugarska, kao i manje srpske i vizantijske državice postale turski vazali. Srpska država je, istina u vazalnom položaju, trajala još vijek i po.

Stvaranju mita o Kosovskom boju doprinjeli su i Turci: da bi objasnili kako im se desilo da u boju s malim narodom prvi i posljednji put u historiji pogine sultan, oni su izmislili da im se na Kosovu suprotstavio savez vojski iz sedam ili devet država, među kojima su bili i Srbi, Bugari, Arbanasi, Ugari, Njemci, Franci… Historijska istina je da su u ovoj bici učestvovale samo vojska Lazareve kneževine i vojska iz Bosne koju je poslao Tvrtko Prvi.

I posljedice historijske zablude da je Vuk Branković bio izdajnik, iako činjenice govore drugačije, osjećamo do dana današnjeg. Uspostavljena je podjela na „crno“ i „bijelo“, pa se Srbi uvijek dijele na borce za slobodu i izdajnike, odnosno na „dvije Srbije“.

Turci krivi za mit

Da bi objasnili kako im se desilo da u boju s malim narodom, prvi i posljednji put u historiji, pogine sultan, Turci su izmislili da im se na Kosovu suprotstavio savez vojski iz sedam ili devet država, među kojima su bili i Srbi, Bugari, Arbanasi, Ugari, Njemci, Franci… Historijska istina je da su u ovoj bici učestvovale samo vojska Lazareve kneževine i vojska iz Bosne

Srbija je branila Evropu od islama


2. Često se govori kako su Srbi spriječili prodor Turaka, ali u jednoj od najvažnijih bitaka Turske i evropskih država upravo srpski oklopnici su donijeli pobjedu Osmanlijama

MIT: Suprotstavljajući se Turcima, Srbija je branila i odbranila Evropu od islama.

ISTINA: Nedaleko od Nikopolja, tvrđave na Dunavu u današnjoj Bugarskoj, 25. septembra 1396. godine, dakle sedam godina posle Kosovskog boja, odigrala se velika bitka. Na jednoj strani bili su Turci i srpski vazali predvođeni Stefanom Lazarevićem, a na drugoj vojske evropskog saveza koji su činile Ugarska, Sveto rimsko carstvo, Francuska, Vlaška, Poljska, Engleska, Škotska, Švajcarska, Republika Venecija, Republika Đenova i vitezovi krstaši.

Pobjedili su Turci, a odlučujuću ulogu u tome imali su sultanovi vazalni oklopnici pod vođstvom Srbina Stefana Lazarevića.

Stefan Lazarević, poznat i kao Stevan Visoki, bio je sin kneza Lazara. Nakon očeve pogibije u Kosovskom boju, kao maloljetan došao je prestao i vladao uz pomoć majke Milice.

Jačanje zemlje

Bio je turski, pa ugarski, a jedno vrijeme i vizantijski vazal. Pošto je slomio otpor vlastele, period mira iskoristio je za snaženje Srbije u političkom, ekonomskom, kulturnom i vojnom pogledu. Krajem njegove vladavine Srbija je bila jedan od najvećih proizvođača srebra u Evropi. Njegova glavna zadužbina je manastir Manasija, a Beograd je od porušenog pograničnog gradića pretvorio u modernu utvrđenu evropsku prijestonicu, proširivši ga gotovo deset puta.

Bio je veliki pokrovitelj umjetnosti i kulture i pružao podršku i utočište kako učenim ljudima iz Srbije, tako i izbjeglicama iz okolnih zemalja koje su zauzeli Turci. I sam je bio pisac, a njegovo najznačajnije djelo je „Slovo ljubve“, pjesnička poslanica upućena, najvjerovatnije, njegovom bratu Vuku. Ona važi za jedan od najljepših kraćih književnih sastava u srpskoj literaturi srednjeg vijeka.

Preminuo je iznenada 19. jula 1427. godine, od posljedica srčanog udara, u lovu kod Kragujevca.

Poveo vojsku

A što se njegove uloge u bici na Nikopolju tiče, pogledajmo šta je pisao čuveni Vil Djurant u monumentalnom djelu „Historija civilizacije“:

„Kroz Srbiju je prošla ujedinjena hrišćanska vojska od 60.000 ljudi i opsjela turski garnizon u Nikopolju. Kad su francuski vitezovi, razgaljeni vinom i ženama, upozoreni da Bajazit s vojskom iz Azije dolazi da ukloni tu opsadu, oni su obećali da će je uništiti. Sa svoje strane, Bajazit se zakleo da će svog konja privezati za oltar Svetog Petra u Rimu (…) Francuski vitezovi projurili su kroz turske redove, ali ih je s druge strane brda sačekalo 40.000 kopljanika (…) Ugari i Njemci su ipak nekako potisnuli Turke, ali je onda srpski kralj Stefan Lazarević poveo 5.000 hrišćana protiv hrišćanske vojske i za sultana dobio odsudnu bitku kod Nikopolja. Od tog dana Bugarska je do 1878. (kao i Srbija) bila provincija Osmanskog carstva.“

Večiti vazal

Stefan Visoki na presto je došao kao dječak, a tokom svoje vladarske karijere bio je turski, pa ugarski vazal, a jedno vrijeme i vizantijski vazal

Bahati Turci ubili su dječaka na Čukur-česmi


3. U obračunu u Beogradu Sava Petković bio je teško povrijeđen, ali Srbija je iskoristila
lažnu vest o njegovoj smrti da otjera turske posade iz gradova

MIT: U Beogradu je 15. juna 1862. godine – po starom kalendaru 3. juna – ubijen srpski mališan Sava Petković, posle čega je ubrzana borba za konačno oslobođenje Srbije od Turske.

ISTINA: Po svom drugom dolasku na vlast 1860. godine, knez Mihailo postavio je za svoj prvi i osnovni zadatak pripremu Srbije, tada autonomne kneževine u sastavu Osmanskog carstva, za rat do oslobođenja. Odnosi sa Turskom se zaoštravaju. Carigradska štampa optužuje Mihaila za sukobe duž granice Srbije i Bosne, a Novine serbske iznose podatke o turskim zločinima – ubistvima i pljačkama na teritoriji Srbije.

Zategnuti odnosi

U samom Beogradu u to vrijeme odnosi između muslimana i hrišćana bili su „veoma zategnuti“. Jedan zapis iz onog vremena kaže: „Srpska masa je, u trenucima borbenog raspoloženja i oslabljene kontrole, muslimanima po čaršiji skidala čalme i obarala ćepenke, a oni ih odvraćali prijetnjom da će se osvetiti i ‚najesti šumadijskih kokošaka‘.“

Petnaesti jun po novom, odnosno treći po starom kalendaru 1862. bio je nedelja.

Najpribližniji opisi kažu da je bilo „između četiri i šest sati“ kad je na Čukur-česmi u današnjoj Dobračinoj ulici, u turskom djelu varoši, došlo do sukoba Srba i turskih vojnika u redu za vodu.

Glavni učesnik sa srpske strane bi je dječak Sava Petković, koji je iz zabitog Lukova kod Kuršumlije došao u Jajince kod rođaka, a oni ga dali u Beograd da bude šegrt kod nekakvog bakalina Alekse, čije ime nije precizno utvrđeno.

Beograd je bio bez vodovoda, a na javnim bunarima i česmama vazda su bili redovi. Osioni Turci te nedelje, prema jednoj verziji, nisu htjeli da čekaju, a u koškanju i svađi Sava je slučajno oborio i razbio njihov krčag. Prema drugoj, tražili su da piju vode iz Savine testije, ali im ovaj to nije dozvolio. U trećoj, sklonili su Savin krčag i pod česmu podmetnuli svoj… Sve se, u tadašnjoj zvaničnoj verziji događaja, završavaju isto: „Turci zemljanim krčagom ubijaju dječaka“, a nju je, zarad pridobijanja evropskog javnog mnenja na srpsku stranu, izmislio Jovan Ristić, srpski izaslanik u Carigradu.

Zapisi

Kosta N. Hristić, pravnik i diplomata, izvjesno vrijeme i ministar pravde, u vrijeme ovih događaja imao je deset godina. O njima u svojim memoarima „Zapisi starog Beograđanina“ piše na osnovu kazivanja i arhive svog oca Nikole Hristića, koji je u trenutku sukoba na Čukur-česmi bio ministar unutrašnjih djela. I on, Kosta N. Hristić, izričito kaže da je „Sava Petković bio samo teško povrijeđen“.

Ali istina se morala zataškati jer su neposredno posle događaja na Čukur-česmi počeli sukobi s Turcima, koji su okončani njihovim povlačenjem iz srpskih gradova, a Srbija se znatno približila nezavisnosti.


Izmislio Jovan Ristić

U više zvaničnih verzija događaj je različito opisan, ali sve se završavaju isto: „Turci zemljanim krčagom ubijaju dječaka“, a to je, zarad pridobijanja evropskog javnog mnjenja na srpsku stranu, izmislio Jovan Ristić, srpski izaslanik u Carigradu

Rusija je uvijek bila prijatelj Srbiji


4. Većina Srba kune se u braću Ruse, vladari najveće zemlje na svijetu češće su nas ostavljali na cjedilu nego što su nam zaista pružili pomoć

MIT: Rusija je prijatelj koji će se uvijek naći Srbima.

ISTINA: U jeku borbi u Prvom srpskom ustanku, 1807. godine, zbog dogovora s Napoleonom, ruski car Aleksandar I, posle uspješnih zajedničkih operacija sa srpskim ustanicima na Malajnici i Štubiku, povukao je svoje trupe iako je to predstavljalo veliku opasnost za očuvanje postignutih vojnih i političkih rezultata. Šest godina kasnije, 1813. godine, cio Prvi srpski ustanak propao je jer obećana ruska vojska nije došla.

Vek kasnije, kad je 1908. Austrougarska pripojila Bosnu i Hercegovinu, princ Đorđe Karađorđević i Nikola Pašić išli su u Petrograd da od cara Nikolaja II traže pomoć. Car im je kazao kako mu srce krvari zbog srpske nesreće, ali da je to volja velikih sila, da se tu ništa ne može i da mora tako biti s Bosnom…

Sanstefanski mir

Ali najdrastičniji primjer svakako je Sanstefanski mir.

Godine 1875. pobunilo se srpskog stanovništvo u Bosni i Hercegovini protiv Turaka, u ustanku poznatom kao Nevesinjska puška. Srbi u Srbiji, i još više u Vojvodini, izvršili su veliki pritisak na vladu u Beogradu i kneza Milana da „braći preko Drine“ pomognu, pa je Srbija 1876. Turskoj objavila rat, u koji je ubrzo ušla i Crna Gora.

Srpska vojska je u rat ušla nepripremljena, pa je ubrzo počela da trpi poraze, a od velike pomoći nije joj bilo ni nekoliko odreda ruskih dobrovoljaca. Situacija se promjenila tek kad je Rusija kao carevina ušla u rat, naravno, iz svojih strateških interesa. Zahvaljujući Rusiji, Turska je poražena, a rat je okončan u martu 1878. mirom u San Stefanu.

Kao sila pobjednica, Rusija je diktirala uslove mira, a oni su bili na veliku štetu Srbije. Sanstefanskim mirom tako je stvorena Velika Bugarska, koja je obuhvatila područja koja danas čine Bugarsku, plus praktično cijelu Makedoniju i velike dijelove koji danas pripadaju Grčkoj, uključujući i izlaz na Egejsko more. Rusija je od Srbije uzela i unijela u Veliku Bugarsku i velike dijelove južne Srbije (gradove Pirot, Dimitrovgrad i Vranje).

Zločini zbog teritorije

Interes Rusije je bio jasan: ovakva Bugarska služila bi joj za dominaciju na Balkanu i ostvarenje strateškog cilja – zauzimanje Carigrada, odnosno Bosfora, preko kojeg ide put iz Evrope u Aziju.

Upravo je strah da taj put ne potpadne pod kontrolu Rusije izazvao reakciju ostalih evropskih sila, u prvom redu Engleske, kojoj je on bio veza sa Indijom, i Austrije, zainteresovane za Balkan.

Sazvan je Berlinski kongres, na kojem je Sanstefanaki mir izmjenjen, a Srbija dobila nezavisnost. Ali Bugarska nije prestala da želi teritorije koje joj je tada poklonila Rusija, pa je zbog njih činila zločine u Srbiji u Drugom balkanskom i oba svjetska rata.



Oduzete zemlje

Prema uslovima mira u San Stefanu iz 1878. Rusija je velike delove južne Srbije (Pirot, Dimitrovgrad i Vranje) oduzela od Srbije i dala ih Bugarskoj. Nepravda je ispravljena na Berlinskom kongresu.



„Rado ide Srbin u vojnike“ je rodoljubiva pjesma


5. Navodno pjesma o želji Srba za slobodom, u stvari govori o srpskim vojnicima koji su ratovali za austrijskog cara

MIT: Pjesma koja počinje stihovima „Rado ide Srbin u vojnike, / Gdje zelene bere lovorike“ slavi želju Srba za slobodom i njihovo junaštvo.

ISTINA: Pančevački prota Vasa Živković (1819-1891) napisao je mnogo rodoljubivih, ali i mnogo nježnih, ljubavnih pjesama.

Na njegove stihove odmah je komponovana muzika, i te su pjesme u srpskim krajevima sjeverno do Dunava i Save bile veoma popularne. Čuvene su mu ljubavne pjesme: „‘Ti plaviš, zoro zlatna“ i „Niči, niči, krine beli“, pa svatovske „Odbi se biser grana“ i „Raduj se, nevo“, ali je najpoznatija „Rado ide Srbin u vojnike“, nastala 1844. godine.

Njen originalni naslov je „Graničarska pjesma“, a stihovi su ovi:

Rado ide Srbin u vojnike,
Gde zelene bere lovorike,
Borba njemu zabava je draga,
Još milije: sakrušiti vraga.
Jer puščani prah,
Ne zadaje njemu strah.
Njega na boj mati,
I nevesta prati,
Otac želi sedi,
Da vraga pobjedi.
Napred ide s oružanom Srbin rukom,
A zimzelen vije mu se za klobukom,
Peva, kliče srpskij sin;
Pred njim strepi dušmanin.
Puška puca a topovi riču,
A junaci oružani viču;
„Ajte, Srblji, ajte u vojnike,
Već se kupe otadžbine dike.
Kivni gazi vrag,
Našeg doma mirni prag.“
Na bojnome polju,
Gdije s vitezi kolju,
Slave ber‘te cveće,
To uvenut neće.
Dok se naša snažna miče desna ruka,
Dopadnuće ljuti dušman trista muka.
Kad zaželi svetli car,
U smrt skače graničar.

Tekst pjesme odnosi se na Srbe koji su služili austrijskog cara. Muziku je komponovao Josif Runjanin, rođen u Vinkovcima, srpski kompozitor koga svojataju i Hrvati, jer je komponovao i muziku za pjesmu „Lijepa naša“, koja je postala himna Republike Hrvatske.

Svojatanje

Muziku je komponovao Josif Runjanin, rođen u Vinkovcima, srpski kompozitor koga svojataju i Hrvati, jer je komponovao i muziku za pjesmu „Lijepa naša“, koja je postala himna Republike Hrvatske.



Puk majora Gavrilovića žrtvovan


6. Dragutin Gavrilović rekao je vojnicima da su izbrisani iz brojnog stanja samo da bi ih nadahnuo. Preživio je osvajanje Beograda i učestvovao u povlačenju preko Albanije I proboju Solunskog fronta

MIT: Major Dragutin Gavrilović i njegov bataljon izginuli su braneći Beograd
po naređenju Vrhovne komande.

ISTINA: Uoči odsudne bitke za odbranu Beograda u Prvom svjetskom ratu, 7. oktobra 1915. godine, major Dragutin Gavrilović održao je govor svojim vojnicima: „Vojnici, tačno u 15 časova neprijatelja treba razbiti vašim silnim jurišem, raznijeti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prijestolnice, mora da bude svetao. Vojnici! Junaci!

Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja. Naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine. Vi nemate, dakle, da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje. Zato naprijed, u slavu! Za kralja i Otadžbinu! Živio kralj, živio Beograd!“

Poprište bitke

Brojno nadmoćniji 59. austrougarski puk već je bio prešao Savu u podnožju Kalemegdana i počeo da se tu utvrđuje.

Poprište bitke bili su Karađorđeva ulica, okolina Kule Nebojše, prostor Donjeg grada i današnjeg zoološkog vrta. Rastojanje između srpskih branilaca i austrijskih položaja na nekim mjestima nije bilo veće od 30 metara. Neprijatelju se nikako nije smjelo dozvoliti da utvrdi mostobran. Jedino rešenje bilo je da sve srpske jedinice na ovom dijelu izvrše kontranapad i Austrijance vrate u Savu.

Posle govora majora Gavrilovića, usljedio je juriš u kojem je većina njegovih vojnika izginula. On sam, međutim, bio je ranjen.

Nesporna je činjenica da Vrhovna komanda takvo naređenje kojim bi žrtvovala neku jedinicu ni tada, a ni prije ni posle toga – nije izdala. Major Dragutin Gavrilović samo je htio da nadahne borce.

Uprkos otporu srpskih vojnika, austrijske snage su 9. oktobra 1915. godine osvojile Beograd i istakle austrougarsku i njemačku zastavu na zgradi Starog dvora.

Bez borbe

Sam major Gavrilović preživeo je borbe u Beogradu, a, iako ozbiljno ranjen, prevezen je u bolnicu u Čačku. Učestvovao je u povlačenju preko Albanije i proboju Solunskog fronta.

U periodu mira posle Prvog svjetskog rata službovao je u Kruševcu, u činu pukovnika, a Drugi svjetski rat proveo je u zarobljeništvu u Njemačkoj, pošto je s dijelom vojske Kraljevine Jugoslavije bez borbe zarobljen u Sarajevu 16. aprila 1941.

Umro je u svom stanu na Slaviji, u Beogradu, ubrzo pošto se vratio iz zarobljeništva.
Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

U ropstvu

Drugi svjetski rat proveo je u zarobljeništvu u Njemačkoj, pošto je sa dijelom vojske Kraljevine Jugoslavije bez borbe zarobljen u Sarajevu 16. aprila 1941.



Boško Buha bio je dijete


7. Maleni bombaš koji je inspirisao generacije pionira rođen je 1923. i imao je 20 godina kad je poginuo, koliko je imao i Gavrilo Princip u vrijeme atentata

MIT: Narodni heroj Boško Buha, rođen 1926. godine, bio je dijete kad je otišao u rat i vrlo brzo postao je jedan od najhrabrijih bombaša. Bio je delegat na Prvom kongresu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ), održanom decembra 1942. godine, u oslobođenom Bihaću. Imao je tada tek šesnaest godina, bio je malog rasta, ali odlučan u nastupu. Kad se popeo na govornicu, jedva se video, ali je svojim govorom izazvao oduševljenje među delegatima: „Ja ću da vam pričam, drugovi, kako mi idemo na bunkere…“, i pričao je kako se on i njegovi drugovi bombaši vjeru i po vrhovima kuća i kroz dimnjake bacaju bombe na ustaše.

Vrhovni komandant NOV i PO Jugoslavije Josip Broz Tito digao se sa svog mjesta i čestitao mu. Tito je Bošku Buhi poklonio sat, koji je on rastavio da bi video kako radi.

Na mjestu njegove pogibije nalazi se kameni biljeg s natpisom: „Ovdje je 1943. godine poginuo pionir, borac i narodni heroj Boško Buha“, a oko spomenika je posađeno sedamnaest borova, jer je imao toliko godina u trenutku smrti.

ISTINA: Boško Buha sin je zemljoradnika iz Nove Gradine, sela iz okoline Virovitice. Godine 1941, nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, njegova je porodica, kao i mnoge druge srpske porodice, pred ustašama izbegla u Srbiju.

U leto 1941. godine stupio je u Mačvanski partizanski odred. Vrlo brzo proslavio se kao jedan od najhrabrijih bombaša II proleterske brigade, u kojoj je bio vođa bombaškog odeljenja. Učestvovao je u borbama u Četvrtoj i Petoj neprijateljskoj ofanzivi.

Poginuo je 28. novembra 1943. godine u blizini sela Jabuke, kod Prijepolja, kad je s doktorkom Sašom Božović i političkim komesarom bolnice Bogdanom Radanom upao u četničku zasjedu. Komesar Bogdan je poginuo na licu mjesta, a Boško je ubijen prilikom pružanja otpora četnicima.

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja.

U „Maloj Prosvetinoj enciklopediji“, vrlo pouzdanoj kad su takvi podaci u pitanju, piše da je Boško Buha bio „borac-omladinac“ i da je rođen 1923. godine. U rat je, dakle, otišao sa 18 godina, a poginuo sa dvadeset. Toliko je, na primjer, imao i Gavrilo Princip.

Njegova hrabrost nije sporna, ali je mit o djetetu-partizanu izgradila posleratna propagandna mašinerija.

Ubili ga četnici

Boško Buha poginuo je 28. novembra 1943. u blizini sela Jabuke, kod Prijepolja, kad je s doktorkom Sašom Božović i političkim komesarom bolnice Bogdanom Radanom upao u četničku zasjedu.



(kurir-info.rs)
User avatar
Chmoljo
Administrativni siledžija u penziji
Posts: 53307
Joined: 05/06/2008 03:41
Location: i vukove stid reći odakle sam...

#23 Re: Uzmi srbinu mitomaniju i bice kao crkveni mis

Post by Chmoljo »

Banned user for reason “kršenje pravila foruma”
» Chaush


:-)
Locked