toliko profesionalan list.
10.3.2005 DANAS I OVDJE
Justicija u Sarajevu Pa, da pocnemo. Jednom se i to moralo. Nemam namjeru - a i da hocu, to nije u mojoj moci - da Karli del Ponte i Pediju Esdaunu kvarim njihovo raspolozenje stvoreno jucerasnjom ceremonijom u zgradi Suda Bosne i Hercegovine, kojom je oznacen sluzbeni pocetak rada domacih institucija zaduzenih za procesuiranje ratnih zlocina. Poznato je da se glavna tuziteljica Tribunala nalazi u ozbiljnoj vremenskoj stisci i mora da je zadovoljna sto je ustupanjem jednog broja haskih optuznica ovdasnjem pravosudju svoj tim oslobodila suvisnog prtljaga. Pretpostavljam da dlanove trlja i nas gubernator Pedi, uvjeren kako mu je ovaj dogadjaj donio nekoliko dragocjenih poena.
Ipak, ljudima iz medjunarodne zajednice koji su osmislili i pripremili ovaj eksperiment treba postaviti pitanje jesu li sigurni da su ucinili pravu stvar? Ne sumnjam da je sa stanovista komfora, ukljucujuci i visoke plate sudija i tuzilaca, Odjel za ratne zlocine spreman da uzme u postupak i nekoliko haskih predmeta. Sve ostalo je, izgleda, sporno. Tako bar misle skeptici. Postoje brojni kocnicari koji ce pravdu ometati i dovoditi je u pitanje. Ni “haski Srbi”, ni “haski Hrvati” ne zele da im se sudi u Sarajevu, o cemu su se njihovi advokati javno oglasili. Iako ce sudijski i tuzilacki timovi po svom sastavu biti nadnacionalni i predvodjeni strancima, njihova nepristrasnost je unaprijed izlozena nacionalistickom osporavanju. Tocak kampanje pokrenuli su politicari, poput predsjednika Republike Srpske Dragana Cavica, a slijede ih njihovi medijski propagandisti. Lako je zamisliti kakva ce se halabuka dizati tokom sudjenja i nakon izricanja presuda.
Indikativno je takodje da i vrhovi drzavne vlasti izbjegavaju da se izjasne o preuzimanju haskih optuznica, jer ni oko toga ne mogu da se usaglase. Razlog je poznat: etnicki refleksi su i u tim institucijama iznad svakog racionalnog interesa. Od ljudi koji su na najvise polozaje dosli po izboru nacionalnih stranaka nista drugo se ne moze ni ocekivati. Oni su bili i uvijek ce biti samo stranacki deputati, kojima “centrale” ne preporucuju pretjerano bavljenje drzavnim poslovima.
Ali, cak i ako se ispostavi da je strah od preuzimanja haskog prtljaga bio neopravdan, postavlja se jedno vazno pitanje: hocemo li u Sarajevu imati mali, “bosanski Hag”, kopiju onog nizozemskog, koji je znao izreci i nepodnosljivo blage kazne, ili ce sudjenja, u ime pravde, u punoj mjeri uvazavati krik zrtve? Tvrdi se, naime, da ce na predstojece procese jednim okom motriti i Haski tribunal. Svaki cinik ce primijetiti da to onda i nije neka garancija da ce oni biti djelotvorni. Ako cemo i ovdje prisustvovati maratonskim sudjenjima i neprimjerenim nagodbama sa ratnim zlikovcima, poput one koju je Karla del Ponte postigla sa Biljanom Plavsic, razocarenja su neizbjezna.
U Nirnbergu je sve bilo drugacije, ali Hag nije Nirnberg. U Njemackoj su prije 60 godina pobjednici sudili pobijedjenima, koji su presude morali primiti bez gundjanja. U medjuvremenu su se mnoge stvari promijenile. U savremeno pravosudje su ukljucena i ljudska prava, cime su u sudskim procesima uspostavljeni novi standardi. Zato se i tretman ratnih zlocinaca u Seveningenu, koji uzivaju komfor ravan onom u nekom solidnom hotelu, kao i presude koje im se izricu, doimaju kao nepravda prema njihovim zrtvama.
Medjutim, ni najrazvijenija demokratija ne mora biti prepreka nemilosrdnom kaznjavanju ratnih zlocinaca. Svi smo se rogusili na odbijanje Amerike da podrzi osnivanje stalnog medjunarodnog suda za ratne zlocine. Ona je ostala pri stavu da sama sudi svojim gradjanima. I upravo nam je ta velika i mocna zemlja nedavno pokazala kako njeno pravosudje postupa prema optuzenima za krsenje medjunarodnog ratnog prava. Vojni sud u Fort Hudu, drzava Teksas, izrekao je polovinom januara kaznu od 10 godina vojnog zatvora rezervisti Carlsu Greneru zbog zlostavljanja irackih zarobljenika u zatvoru Abu Grajb. Sudjenje je trajalo samo cetiri i po dana, a rezervista Grener, bivsi strazar u jednom civilnom zatvoru, proglasen je krivim za fizicki napad, zavjeru, zlostavljanje zatvorenika, nemoralno ponasanje i zanemarivanje duznosti. Vidjeli smo ga na televiziji kako s rukama i nogama u lancima, rascinjen i izbacen iz vojske, odlazi u zatvorsku celiju.
U Hagu, naravno, ne treba ocekivati nista slicno, iako su u bivsoj Jugoslaviji pocinjeni neuporedivo tezi ratni zlocini. Ali, sta je - tu je. Justicija je juce stigla i u Sarajevo, s vagom u jednoj i macem u drugoj ruci. Pa, da pocnemo.
Gojko BERIC
Uvijek se pitam zasto je Oslobodjenje
-
digger
- Posts: 2925
- Joined: 03/12/2004 02:10
- Location: blizina Toronta
#2 Re: Uvijek se pitam zasto je Oslobodjenje
Gojko Beric je #1. Gojko ruleZ!Kazimoglu wrote:toliko profesionalan list.
Justicija u Sarajevu
