Uvijek i oduvijek zene biraju...

[onako]

Uvrijezeno je misljenje da muskarci odbiru zene...Kaze digao sam je, pokupio sam je, osvojio sam je i mnogo drugih fraza...Da li je to zaista tako...Ja mislim da nije, i ovaj tekst je svojevrstan esej o zeni i odabiru...

Odavno znam da ono što je meni lijepo ne mora biti drugome i obrnuto, jer jedna od definicija ljepote kaze da je „ljepota u ocima onog koji gleda... I zaista, kada je tematika ljubav i želje svakog od nas pojedinaćno iskreno smatram da nema savjeta, jer je svaka individua svemir za sebe sa bezbroj unutarnjih svjetova, stanja, snova, želja, osjećanja, misli. A kada je odabir u pitanju, ma oduvijek one biraju, ali nama je ljepše da mi mislimo da biramo pa tako nam i dopuštaju.
Ponekada kada gledam prijatelje i slusam kako svakodnevno vode borbu sa voljenom, od najmanjih sitnica do krupnijih stvari i kako te gledam dok uporno pokušavaš da je mjenjaš, brišući znoj sa lica svog, da joj karakter promijeniš, prilagodiš sebi, znaš li da unaprijed vodiš izgubljenu bitku. Boris se dan i noc i nastojis da ocistis karakter zene, dok sam brises svoj znoj. Bolje je da sebe prociscavas u njoj, nego da nju prociscavas u sebi, idi pored nje, i prihvati sve sto ti kaze, makar ti to izgledalo nemoguce.

I ja se poodavno držim ovoga, ne želim i ne pokušavam da je mijenjam niti razumijem, jer je ljepota, draž i sve njene čari upravo u toj njenoj prirodi, koja mi je nerazumljiva i kojoj sam nedorastao da je analiziram i stvraam etalone. Kada je Frojd otac psihoanalize umirao, pitali su ga za formulu ženske psihe. Odgovorio je:"Cijeli svoj život posvetio sam ženama, svo svoje vrijeme misli, znanje, umjeće i svaki svoj osjećaj da je razumijem. Sada kada umirem, pitam se šta žene hoće..." Casanova, u svojim memoarima kaže:"Nikada nisam ulagao napor da ih shvatim, samo sam želio da ih osvajam i da ih volim. I osvajao je volio i bivao voljen. I moje skromno mišljenje stećeno na osnovu ličnih iskustava kroz život, od prvoga poljupca, od prvog ushita i razočarenja, od prvog dodira i milovanja, od prvog mirisa i voljenja, od prvog nestajanja i stapanja u očima žene, od prve sjete, čežnje i tuge, prve ljubavi, pa do danas jeste da istinski ništa neznam i ni u šta nisam siguran, osim da je trebam i želim cijelim sobom uvijek voljeti i sebe u potpunosti predavati u ljubavi prema njoj. I da li će biti uzvraćeno neznam, da li će ona biti zadovoljna neznam, da li ću je usrećiti i od nje načiniti najsretniju i najzadovoljniju ženu neznam, da li će me prevariti, ohladiti se, dosaditi joj samnom, drugi zagrljaj i drugo gnijezdo potražiti neznam, da li će zauvijek ostati samo moja jedina, svu svoju ljubav, sebe samo meni zauvijek davati i predavati neznam, ali znam da je treba voljeti na naćin da je svaki dan kao prvi, da je želiš svaki put kao prvi put, kao da je zadnji put vidiš i znam da ne želim, ne umijem i neznam da je razumijem, ali želim da je volim uvijek i zauvijek da u ocima joj vidimu sjaju zadovoljnog njenog srca da je sretna.

Zaboravljaš da je ona stvorena da ti bude savršena družbenica, saputnica. Jer dok ti misliš da je mjenjaš, da te sluša, dok ti ona tako dopušta da misliš neznaš da je to svakodnevna igra u kojoj si ti nedorastao, prefinjena i suptilna, bez kraja i poćetka, zaćeta još u Džennetu od rijeći, pogleda, postupaka, vruće-hladnog, uzmicanja i primicanja i neznaš da je ikada dala efekta i da si ikada ti u njo uspio u kojoj je sve ulog, srce, osjećaji, misli, tijelo, miris, dah, sve... I da li znaš nekoga da je ostvario svoju namjeru? Ako ti neko nekada kaže da jeste slobodno se nasmij i ovo mi ispricaj. Istina, stvarnost i realnost koju neznaš i nikada nećeš sebi da priznaš, da je ona je to što jeste i zavoliš je takvu kakva jeste i čemu onda napor i svakodnevni trud da je oblikuješ i mjenjaš prema sebi, jer je ona tebe odabrala, a da ti to nisi ni znao, a dopušta ti vjekovima da ti misliš da si je osvojio, da si ti nju izabrao i odabrao. I to je tako od kada je svijeta i vijeka. Da, upamti, ona bira, jer da neće, da ne želi, da nisi odabran s njene strane, nikada ne bi bila s tobom ni minutu a kamoli duže i više. I imaju posjeduju, umiju i znaju bezbroj naćina a da ti neznaš ni jedan da ućine sve da je zapažiš, okreneš se za njom, slućajno sretneš, upoznaš ili nazoveš i priđeš, a da ti svaki tvoj postupak predstave onako kako one hoće. I čuva te a da ti to i neznaš i brine o tebi a da ti ni to neznaš i pazi na svaki tvoj korak, odluku i misao, a da ti to neznaš, jer to ne kazuje tebi, s tobom je ono što ti želiš da bude i voljena i mazna i podantna i bezražlo ljubomorna i sjetna da je tješiš, da zna koliko ti je stalo do nje uvijek iznova i prijateljica i sestra i najvatrenija ljubavnica, sve samo da ti udovolji i da te zadovolji, jer si ti njen i ne da te drugoj, sve dok osjeća da je voliš, makar i malo. I dok joj prićaš o fizici, ribolovu, kladionici, šarafima, autu, o svemu što nju ni najmanje ne interesuje, samo na trenutak pomisli da se ona dva sata spremala da bude s tobom ne da bi to slušala, nego da bi je volio, jer jer je spremajući se za tebe snivala o tvom zagrljaju i poljupcu., nježnosti, rijecima blagim i nježnim kojim ceš joj kazivati o njenoj ljepoti, posebnosti...
Ona vodi hiljadu i jednu bitku na hiljadu bojišnica, za koju ti neznaš ni da postoje iz sata u sat, svkodnevnu. Za nju nema odmora, predaha, sigurnosti. Ono što je tebi sitnica za nju je kosmos, ono što je tebi naizgled bezazleno, za nju je nagovještaj opasnosti, ono što je tebi lahor, za nju je orkan, ono što je tebi ljubav, za nju je tek poćetak ljubavi, ono što je tebi sigurnost, za nju je nesigurnost, kada si ti opušten ona je budna, kada ti kazuje ne i kada te odbija, kazuje ti da, želi te, kada je ljuta na tebe, voli te i beskrajno te želi, ali te uci da je cijeniš i poštuješ, da se boriš za nju, da osjeti tvoju želju, da ti je istinski stalo, uci te da je osvajaš na naćin kako ona želi. I ako nije uspjela danas, nije zaboravila, samo je odložila za neki drugi put kada ona procjeni, kada bude spremnija, kada budu okolnosti koje njoj ici u prilog. Kada misliš da joj je svejedno za tebe, da je hladna i neznaš da gorke suze lije u sobi krijući se od pogleda i najbolje prijateljice. Kada pomisliš da je prejaka, nadobudna, znaj da je tada krhka, plašljiva i ranjiva. Znaj da joj nemoc nutrinu izjeda i sve u njoj plae i odiše tugom. Kada joj ne ide po planu, kada vam je veza u krizi, svima kazuje da je sretna, jer zna ona dobro šta je ljubomora, zna ona kako ne smije pokazati slabost. I za nju nema poraza, nema kraja, ti odeš dalje, misliš zaboravljen si, gotovo je kraj je, bilo pa prošlo, a neznaš da te stotinu njenih očiju prati dalje, da i dalje zna gdje si, s kim si svaki tvoj korak i procjenjuje tvoju novu partnericu i misliš odustala je, a neznaš da ona tada samo procjenjuje momenat i vrijeme, strpljivo čeka svoj trenutak, jer ti si njen, jer te voli. I onda kada se uvečer vratiš nikada više ne reci kako si pokupio, digao, djevojku, jer to nije istina, nije stvarnost ma kako ti se činilo i ma šta ti rekla, jer nikada nećeš znati da si ko zna kada na ulici, u kafiću, u praodavnici, na nekom mjestu, njenim prvim pogledom na tebe poodavno odabran. I kada sav sretan pomisliš kako si je osvojio nikada nećeš znati da ona u sebi uzdahne i pomisli koliko ti je samo dugo vremena trebalo i koliko je suptilnih tebi nevidljivih poteza učinila da se ti večeras vratiš kući misleći kako misliš i koliko li je samo noći dozivala ti ime, od vazduha ti pravila lik. I dok ti sav sretan i zadovoljan svojom muškošću i mirno kao zadovoljna beba spavaš, ona ne spava, jer je za nju i pred njom toliko puno posla oko tebe i ona razmišlja o sutra analizira ti svaku rijeć, pogled, naćin kako pušiš cigaru, kako se smiješ, kako hodaš, oblaćiš, kako razmišljš, svaku tvoju sitnicu, sve o čemu ti i ne sanjaš, sve to u filter svoga stavlja, prosijava, pretresa sve po stotinu puta, poredi, vaga, izvodi zaključke i stvara nove planove za sutra, polagano, da se ne prepadneš, ne ustukneš, da ti sujetu i ego ne povrijedi, neosjetno te usmjeravajući u pravcu u kojem ona želi da vam veza ide, jer si njen, jer si odabran, jer te čuva i svim sredstvima koja su tebi nepoznata nezamisliva i nepojmljiva, brani, čuva i štiti svoj teritorij od drugih, a to si ti. I neznaš dok se zajedno s tobom smije kada joj prićaš o prijateljima i da dok se diviš njenom osmjehu da ih ona dijeli na opasne i dobre za njenu vezu...neznaš dok joj prićaš o bivšima a ona te drži za ruku pogleda punog razumijevanja, da nijednu ne podnosi, da je nijedna ne interesuje i da ih ne voli, ali te razumije, pušta te da koji put to ispliva iz tebe, jer joj treba i tvoja prošlost da je zna, jer si njen i neznaš da maksimalno koristi krilaticu "bolje mala laž nego velika drama", jer si njen, jer te bolje poznaje nego ti sam sebe. Neznaš kada joj prićaš o prijateljicama svojim da su one za nju najgori neprijatelji, nepoželjne u tvojoj blizini. I ne znaš da sniva o tebi kao suprugu i da sniva o djeci i gnijezdu s tobom i o zajedničkom životu, neznaš kada joj doneseš cvijeće i sav si sretan što se obradovala i što ti je rekla da je to baš ono što voli, da uopšte ne voli to cvijeće, ali želi te učiniti zadovoljnim da to opet činiš pa će ti slućajno u razgovoru nagovjestiti šta voli i neznaš da ne voli da je pitaš da ona odabere mjesto gdje ćete izaći i zna ona za tvoj ego i sujetu i po potrebi ga nekada hrani, a nekada ga zaobilazi, ili ti puše pod krila sujete. I neznaš da ti prikriva i ublažuje mane a uvećava tvoje vrline i neznaš da je za nju sve opasnost i sve je njena stalna borba da te saćuva, jer si njen, jer te davno odabrala, jer, upamti za sva vremena ona je ta koja uvijek bira i odabire,a ne ti i da sve to ćini jer te voli, jer te želi...jer si njen...Jer ljubav je prijatelju žena i tek kada te ona zavoli i srce ti i sve svoje na povjerenje tebi zauvijek na cuvanje pokloni, onda znaj da je ta žena ona čaarobnica, ona magicna riječ LJUBAV...ona koja svojom ljubavlju, nježnoscu umije sve u tebi, natapajuci te ljepotom, ugodom, blaženstvom i osjecajem srece, ona koja ti potomstvo daruje da bi se ti osjecao ponosnim ocem...

Da je ona ta riječ LJUBAV sa bezbroj imena u svakom je slovu, nema mirisa, a miriše najljepšim mirisima, da nema ukusa a slatko je, da nema početak i kraj a sveprisutno je, da nema dom, a u svemu je. U njenom osmjehu, u njenoj kosi, u njenim očima, trepavicama, u naćinu kako izgovara volim te, želim te, trebam te, u njenom vratu, usnama, bedrima i grudima, u punini i slatkoći usana, u njenom naćinu hoda i kako me grli.U njenom prijekoru i njenoj maznosti, u naćinu kako se oblaći, kako se češlja, u njenom sjaju očiju dok se ljubi, u njenom tijelu sklupčanom uz moje, glave položene na prsa, dok mirno sniva. U njenim rukama, prstima, mehkoći dodira i milovanja. U načinu kako ulazi na vrata, u naćinu na koji sjeda, u njenoj spontanosti i opuštenosti, u njenom povjerenju. U njenom zadovoljstvu i ispunjenosti, u vrelini tijela i daha, u njenom mirisnom znoju, u njenim uzdasima zadovoljstva. U njenom postojanju, pojavi, liku, sjeni, prigovoru, zagovoru. U toplom vlažnom mirisnom dahu, u naćinu na koji me gleda, dodiruje, tješi, uzdiže, u njenoj krhkosti, ranjivosti, predavanju, brižnosti, u ženi koja je rođena da voli i bude voljena, koja živi i diše ljubav, ženi koja je i duga i kometa i zvijezda, ženi koja svemu daje sjaj, ljepotu i čar, ženi, od ćije se ljepote i srca natopljenog ljubavlju i duga se na nebu postidi, a mjesec joj obasjava lice dok sniva, ženi koju i ja ti sanjamo svake noći i u snove nam dolazi, vodeći nas u našu oazu mira, beskrajne nježnosti i ljubavi i prije nego što nas jutrom vrati, nježno nas još jednom poljubi i kaže nam volim te, čekam te mili moj, čekam te i čuvam te...

I želi da joj kažeš da je tvoja bezbroj puta, da joj se diviš uvijek iznova, da je posebna, želi da osjeti da se boriš za nju, da ti je stalo, želi da joj uvijek iznova dokazuješ ljubav prema njoj na hiljade naćina, želi da je sigurna uz tebe, želi da je jedna i jedina, želi da joj zvijezdu spustiš mjesečinu pokloniš svijet joj pred noge staviš, želi da je ljubiš dugo i grliš jako...da utone u tebe, jer te odabrala, jer je hiljadu bitaka morala izvojevati da bi bio njen, dok ti tek misliš, desilo se eto jer te jednostavno zavoljela i voli. I bezbroj toga ja i ti ne znamo i ona i ne traži da znamo, ne traži da je razumijemo, shvatamo, poimamo i analiziramo, ona jednostavno želi da je voliš i da ti je jedina i najvažnija na svijetu....
I zato je poštuj, cijeni, brini se...pazi je, zaštiti...čuvaj je...uvažavaj......i voli...voli... voli je cijelim sobom....voli je uvijek i zauvijek u svim okolnostima i stanjima više od života...od svijeta...od samoga sebe...

[*mima*]

Sta je ovo? Trebamo li ovo citat?

[onako]

Sta je ovo? Trebamo li ovo citat?

Ma jok ne zamaraj se, ovo je o zabludi odabira

[*mima*]

Sta je ovo? Trebamo li ovo citat?

Ma jok ne zamaraj se, ovo je o zabludi odabira

[otherside]

Slazem se da zene uvijek biraju, na direktan ili indirektan nacin. I kad ceka da bude izabrana tu je opcija da odbije tu cast od nekog ko joj ne pashe iz ovog ili onog razloga. Prijateljski savjet za tebe i naravno, ovo je samo moje misljenje: skrati malo postove jer se gubi poenta u masi teksta a za forume su ipak efektnije krace i koncizne forme. Ukoliko je ovo vid nekog licnog "praznjenja" ili "popunjavanja" onda je to druga prica

[onako]

Slazem se da zene uvijek biraju, na direktan ili indirektan nacin. I kad ceka da bude izabrana tu je opcija da odbije tu cast od nekog ko joj ne pashe iz ovog ili onog razloga. Prijateljski savjet za tebe i naravno, ovo je samo moje misljenje: skrati malo postove jer se gubi poenta u masi teksta a za forume su ipak efektnije krace i koncizne forme. Ukoliko je ovo vid nekog licnog "praznjenja" ili "popunjavanja" onda je to druga prica

Hvala na iskrenom odgovoru...Slazem se s tobom u vezi postova, ali na ovakav nacin sam se odlucio iz razloga sto prelistavajuci teme uocio sma nesto sto mi je zasmetalo...veoma olako se postavi neka tema bez nekih obrazlozenja...I kako mi se cini svaka se siri u svim smjerovima...Smatram da ako zelim postaviti temu i obrazlagati neki svoj stav da ga kao takvog u cjelosti i obrazlozim...Jer u suprotnom ima mnogo nedorecenog...I znam da ce ga citati zaista onaj koga tema interesuje i da ce kao i ti nakon njega ostaviti svoju impresiju...I slazem se s tobom da su na forumu efektnije krace i konciznije forme Ali eto, ja nekako to u ovoj formi izrazavam...Hvala na impresiji

[Baby Jane]

Malo je glupo reci da bira samo jedno, ili samo drugo. Ja mislim da je to obostrano. Proces eliminacije dok se ne pronadje odgovarajuci par.

[otherside]

Sve ok hvala tebi sto si shvatio dobronamjerno moj post (jer i jest totalno dobronamjeran). obicno na forumima neko nesto "primjeti" a onda onaj kome je to namijenjeno ospe paljbu i od toga izadje 3468 stranica

[mojgrad]

Otvori blog pa tamo objavi svoje tekstove. Ima nekih koji bi rado citali..

[SsTtEeLlAa]

I ja se poodavno držim ovoga, ne želim i ne pokušavam da je mijenjam niti razumijem, jer je ljepota, draž i sve njene čari upravo u toj njenoj prirodi, koja mi je nerazumljiva i kojoj sam nedorastao da je analiziram i stvraam etalone. Kada je Frojd otac psihoanalize umirao, pitali su ga za formulu ženske psihe. Odgovorio je:"Cijeli svoj život posvetio sam ženama, svo svoje vrijeme misli, znanje, umjeće i svaki svoj osjećaj da je razumijem. Sada kada umirem, pitam se šta žene hoće..." Casanova, u svojim memoarima kaže:"Nikada nisam ulagao napor da ih shvatim, samo sam želio da ih osvajam i da ih volim. I osvajao je volio i bivao voljen. I moje skromno mišljenje stećeno na osnovu ličnih iskustava kroz život, od prvoga poljupca, od prvog ushita i razočarenja, od prvog dodira i milovanja, od prvog mirisa i voljenja, od prvog nestajanja i stapanja u očima žene, od prve sjete, čežnje i tuge, prve ljubavi, pa do danas jeste da istinski ništa neznam i ni u šta nisam siguran, osim da je trebam i želim cijelim sobom uvijek voljeti i sebe u potpunosti predavati u ljubavi prema njoj. I da li će biti uzvraćeno neznam, da li će ona biti zadovoljna neznam, da li ću je usrećiti i od nje načiniti najsretniju i najzadovoljniju ženu neznam, da li će me prevariti, ohladiti se, dosaditi joj samnom, drugi zagrljaj i drugo gnijezdo potražiti neznam, da li će zauvijek ostati samo moja jedina, svu svoju ljubav, sebe samo meni zauvijek davati i predavati neznam, ali znam da je treba voljeti na naćin da je svaki dan kao prvi, da je želiš svaki put kao prvi put, kao da je zadnji put vidiš i znam da ne želim, ne umijem i neznam da je razumijem, ali želim da je volim uvijek i zauvijek da u ocima joj vidimu sjaju zadovoljnog njenog srca da je sretna.

@onako svaki put sa zadovoljstom procitam tvoje postove... za ovo izdvojeno zaista nemam rijeci

[onako]

Malo je glupo reci da bira samo jedno, ili samo drugo. Ja mislim da je to obostrano. Proces eliminacije dok se ne pronadje odgovarajuci par.

Mozda si ti upravu...Znam samo da sam bezbroj puta od prijateljica slusao ono sto u uvodniku napisah...I tada pomisljao koliko samo stvari o kojima ni ne slutim...

[onako]

I ja se poodavno držim ovoga, ne želim i ne pokušavam da je mijenjam niti razumijem, jer je ljepota, draž i sve njene čari upravo u toj njenoj prirodi, koja mi je nerazumljiva i kojoj sam nedorastao da je analiziram i stvraam etalone. Kada je Frojd otac psihoanalize umirao, pitali su ga za formulu ženske psihe. Odgovorio je:"Cijeli svoj život posvetio sam ženama, svo svoje vrijeme misli, znanje, umjeće i svaki svoj osjećaj da je razumijem. Sada kada umirem, pitam se šta žene hoće..." Casanova, u svojim memoarima kaže:"Nikada nisam ulagao napor da ih shvatim, samo sam želio da ih osvajam i da ih volim. I osvajao je volio i bivao voljen. I moje skromno mišljenje stećeno na osnovu ličnih iskustava kroz život, od prvoga poljupca, od prvog ushita i razočarenja, od prvog dodira i milovanja, od prvog mirisa i voljenja, od prvog nestajanja i stapanja u očima žene, od prve sjete, čežnje i tuge, prve ljubavi, pa do danas jeste da istinski ništa neznam i ni u šta nisam siguran, osim da je trebam i želim cijelim sobom uvijek voljeti i sebe u potpunosti predavati u ljubavi prema njoj. I da li će biti uzvraćeno neznam, da li će ona biti zadovoljna neznam, da li ću je usrećiti i od nje načiniti najsretniju i najzadovoljniju ženu neznam, da li će me prevariti, ohladiti se, dosaditi joj samnom, drugi zagrljaj i drugo gnijezdo potražiti neznam, da li će zauvijek ostati samo moja jedina, svu svoju ljubav, sebe samo meni zauvijek davati i predavati neznam, ali znam da je treba voljeti na naćin da je svaki dan kao prvi, da je želiš svaki put kao prvi put, kao da je zadnji put vidiš i znam da ne želim, ne umijem i neznam da je razumijem, ali želim da je volim uvijek i zauvijek da u ocima joj vidimu sjaju zadovoljnog njenog srca da je sretna.

@onako svaki put sa zadovoljstom procitam tvoje postove... za ovo izdvojeno zaista nemam rijeci

Hvala

@Moj grad:
Iskreno vise volim ovaj vid komunikacije...Ali u svakom slucaju hvala na sugestiji

[SsTtEeLlAa]

mislim da onog koga zanima sta pises i kako pises, moze uvijek da nadje vemena da tvoje postove procita, jer zaista su vrijedni toga...@onako samo tako nastavi

[Šeherzada]

mislim da onog koga zanima sta pises i kako pises, moze uvijek da nadje vemena da tvoje postove procita, jer zaista su vrijedni toga...@onako samo tako nastavi

Slazem se!
Onako davno sam rekla da trebas u pisce.I malo cesce pisi,zaista je zadovoljstvo citati tvoje postove!

[TiDamJa]

priznati da ne razumijes je korak blize razumijevanju...
pravila postoje, izuzeci postoje, al jedno zaista i postojano cvrsto stoji, bezuslovno prihvatanje, voljeti nekoga kompletnog. mijenjamo se prema potrebi, ljubav nas mijenja, prilagodjava, adaptira, mi se savijamo, no nikad ne lomimo...promijeniti mozes samo sebe, a prihvatas sve u nekome, nema polovicnog....

[zauzeto]

mislim da onog koga zanima sta pises i kako pises, moze uvijek da nadje vemena da tvoje postove procita, jer zaista su vrijedni toga...@onako samo tako nastavi

Slazem se!
Onako davno sam rekla da trebas u pisce.I malo cesce pisi,zaista je zadovoljstvo citati tvoje postove!

Podapisujem

[Truba]

treeeeeebe biraju između onih koji joj se upucavaju kao kad bacaš kovanicu u zrak i gubiš samo ako padne na rub

ajd proberi između onih koji te ne primjećuju

[Zelena Carapa]

jako lijepo!

[fishtrija]

Odlično napisano i na mjestu, stilski lijepo izraženo, u svakom slučaju za pohvalu. Samo, neka te ne pokolebaju ovi što im je mrsko čitati, za njih to nije ni pisano svakako... I ja sam gario prije hiljade i hiljade riječi u jednom postu (pod drugim nickom ), da bih objasnio, i uvijek je bilo onih koji odgovore jednim smajlijem... Inače, složio bih se u većini stvari s tobom, a imam jarana kojemu je neki starac rekao da nemaš šanse sve dok cura tebe ne odabere, i on se toga drži ko pjan plota... Helem, s time se ne slažem u potpunosti, mislim da puno toga može učiniti ono što muškarca najviše i čini muškarcem pred ženom - samopouzdanje. Dakle, zanemarivši većinu tih očitih činjenica + muntanje, kao fizički izgled, priča, materijalni status... sve to često pada u vodu ako ženi pokažeš da si ti jedna kompletna ličnost i da znaš šta hoćeš, pa i samim tim što si joj prišao. Ako to pokažeš u potrebnim trenucima i u dovoljnom vremenskom roku, sve ostalo što budeš govorio, šta god nosio na sebi, kakvim god vrtio il ne vrtio ključevima pred njenim nosem, bio Alain Delon il Carlos Tevez... to postaje nebitno. Samo, na žalost, i mnoge žene će ovo osporiti, da ne govorim muškarci, iz jednog prostog razloga - nema puno muškaraca koji to rade tako i shvataju tako.

Što se tiče ostatka teksta, moram se složiti sa onim što najviše i promovišeš, a to je činjenica da žene treba voljeti, i voljeti i voljeti... bez obzira kakve bile, i šta bile u našim životima. Voljeti ih na sve moguće načine, davati im pažnju i nalaziti snagu u njihovom zadovoljstvu jer ih volimo i jer smo tu zbog njih. Koliko god bile okrutne, neodgovorne i bezobzirne nekada, ipak ih treba voljeti i stavljati ih na jedan mali pijedestal (ne veliki da nam ne zavrte um), i hraniti se sjajem iz njihovih očiju...

[xyz2007]

Uvrijezeno je misljenje da muskarci odbiru zene...Kaze digao sam je, pokupio sam je, osvojio sam je i mnogo drugih fraza...Da li je to zaista tako...Ja mislim da nije, i ovaj tekst je svojevrstan esej o zeni i odabiru...

Odavno znam da ono što je meni lijepo ne mora biti drugome i obrnuto, jer jedna od definicija ljepote kaze da je „ljepota u ocima onog koji gleda... I zaista, kada je tematika ljubav i želje svakog od nas pojedinaćno iskreno smatram da nema savjeta, jer je svaka individua svemir za sebe sa bezbroj unutarnjih svjetova, stanja, snova, želja, osjećanja, misli. A kada je odabir u pitanju, ma oduvijek one biraju, ali nama je ljepše da mi mislimo da biramo pa tako nam i dopuštaju.
Ponekada kada gledam prijatelje i slusam kako svakodnevno vode borbu sa voljenom, od najmanjih sitnica do krupnijih stvari i kako te gledam dok uporno pokušavaš da je mjenjaš, brišući znoj sa lica svog, da joj karakter promijeniš, prilagodiš sebi, znaš li da unaprijed vodiš izgubljenu bitku. Boris se dan i noc i nastojis da ocistis karakter zene, dok sam brises svoj znoj. Bolje je da sebe prociscavas u njoj, nego da nju prociscavas u sebi, idi pored nje, i prihvati sve sto ti kaze, makar ti to izgledalo nemoguce.

I ja se poodavno držim ovoga, ne želim i ne pokušavam da je mijenjam niti razumijem, jer je ljepota, draž i sve njene čari upravo u toj njenoj prirodi, koja mi je nerazumljiva i kojoj sam nedorastao da je analiziram i stvraam etalone. Kada je Frojd otac psihoanalize umirao, pitali su ga za formulu ženske psihe. Odgovorio je:"Cijeli svoj život posvetio sam ženama, svo svoje vrijeme misli, znanje, umjeće i svaki svoj osjećaj da je razumijem. Sada kada umirem, pitam se šta žene hoće..." Casanova, u svojim memoarima kaže:"Nikada nisam ulagao napor da ih shvatim, samo sam želio da ih osvajam i da ih volim. I osvajao je volio i bivao voljen. I moje skromno mišljenje stećeno na osnovu ličnih iskustava kroz život, od prvoga poljupca, od prvog ushita i razočarenja, od prvog dodira i milovanja, od prvog mirisa i voljenja, od prvog nestajanja i stapanja u očima žene, od prve sjete, čežnje i tuge, prve ljubavi, pa do danas jeste da istinski ništa neznam i ni u šta nisam siguran, osim da je trebam i želim cijelim sobom uvijek voljeti i sebe u potpunosti predavati u ljubavi prema njoj. I da li će biti uzvraćeno neznam, da li će ona biti zadovoljna neznam, da li ću je usrećiti i od nje načiniti najsretniju i najzadovoljniju ženu neznam, da li će me prevariti, ohladiti se, dosaditi joj samnom, drugi zagrljaj i drugo gnijezdo potražiti neznam, da li će zauvijek ostati samo moja jedina, svu svoju ljubav, sebe samo meni zauvijek davati i predavati neznam, ali znam da je treba voljeti na naćin da je svaki dan kao prvi, da je želiš svaki put kao prvi put, kao da je zadnji put vidiš i znam da ne želim, ne umijem i neznam da je razumijem, ali želim da je volim uvijek i zauvijek da u ocima joj vidimu sjaju zadovoljnog njenog srca da je sretna.

Zaboravljaš da je ona stvorena da ti bude savršena družbenica, saputnica. Jer dok ti misliš da je mjenjaš, da te sluša, dok ti ona tako dopušta da misliš neznaš da je to svakodnevna igra u kojoj si ti nedorastao, prefinjena i suptilna, bez kraja i poćetka, zaćeta još u Džennetu od rijeći, pogleda, postupaka, vruće-hladnog, uzmicanja i primicanja i neznaš da je ikada dala efekta i da si ikada ti u njo uspio u kojoj je sve ulog, srce, osjećaji, misli, tijelo, miris, dah, sve... I da li znaš nekoga da je ostvario svoju namjeru? Ako ti neko nekada kaže da jeste slobodno se nasmij i ovo mi ispricaj. Istina, stvarnost i realnost koju neznaš i nikada nećeš sebi da priznaš, da je ona je to što jeste i zavoliš je takvu kakva jeste i čemu onda napor i svakodnevni trud da je oblikuješ i mjenjaš prema sebi, jer je ona tebe odabrala, a da ti to nisi ni znao, a dopušta ti vjekovima da ti misliš da si je osvojio, da si ti nju izabrao i odabrao. I to je tako od kada je svijeta i vijeka. Da, upamti, ona bira, jer da neće, da ne želi, da nisi odabran s njene strane, nikada ne bi bila s tobom ni minutu a kamoli duže i više. I imaju posjeduju, umiju i znaju bezbroj naćina a da ti neznaš ni jedan da ućine sve da je zapažiš, okreneš se za njom, slućajno sretneš, upoznaš ili nazoveš i priđeš, a da ti svaki tvoj postupak predstave onako kako one hoće. I čuva te a da ti to i neznaš i brine o tebi a da ti ni to neznaš i pazi na svaki tvoj korak, odluku i misao, a da ti to neznaš, jer to ne kazuje tebi, s tobom je ono što ti želiš da bude i voljena i mazna i podantna i bezražlo ljubomorna i sjetna da je tješiš, da zna koliko ti je stalo do nje uvijek iznova i prijateljica i sestra i najvatrenija ljubavnica, sve samo da ti udovolji i da te zadovolji, jer si ti njen i ne da te drugoj, sve dok osjeća da je voliš, makar i malo. I dok joj prićaš o fizici, ribolovu, kladionici, šarafima, autu, o svemu što nju ni najmanje ne interesuje, samo na trenutak pomisli da se ona dva sata spremala da bude s tobom ne da bi to slušala, nego da bi je volio, jer jer je spremajući se za tebe snivala o tvom zagrljaju i poljupcu., nježnosti, rijecima blagim i nježnim kojim ceš joj kazivati o njenoj ljepoti, posebnosti...
Ona vodi hiljadu i jednu bitku na hiljadu bojišnica, za koju ti neznaš ni da postoje iz sata u sat, svkodnevnu. Za nju nema odmora, predaha, sigurnosti. Ono što je tebi sitnica za nju je kosmos, ono što je tebi naizgled bezazleno, za nju je nagovještaj opasnosti, ono što je tebi lahor, za nju je orkan, ono što je tebi ljubav, za nju je tek poćetak ljubavi, ono što je tebi sigurnost, za nju je nesigurnost, kada si ti opušten ona je budna, kada ti kazuje ne i kada te odbija, kazuje ti da, želi te, kada je ljuta na tebe, voli te i beskrajno te želi, ali te uci da je cijeniš i poštuješ, da se boriš za nju, da osjeti tvoju želju, da ti je istinski stalo, uci te da je osvajaš na naćin kako ona želi. I ako nije uspjela danas, nije zaboravila, samo je odložila za neki drugi put kada ona procjeni, kada bude spremnija, kada budu okolnosti koje njoj ici u prilog. Kada misliš da joj je svejedno za tebe, da je hladna i neznaš da gorke suze lije u sobi krijući se od pogleda i najbolje prijateljice. Kada pomisliš da je prejaka, nadobudna, znaj da je tada krhka, plašljiva i ranjiva. Znaj da joj nemoc nutrinu izjeda i sve u njoj plae i odiše tugom. Kada joj ne ide po planu, kada vam je veza u krizi, svima kazuje da je sretna, jer zna ona dobro šta je ljubomora, zna ona kako ne smije pokazati slabost. I za nju nema poraza, nema kraja, ti odeš dalje, misliš zaboravljen si, gotovo je kraj je, bilo pa prošlo, a neznaš da te stotinu njenih očiju prati dalje, da i dalje zna gdje si, s kim si svaki tvoj korak i procjenjuje tvoju novu partnericu i misliš odustala je, a neznaš da ona tada samo procjenjuje momenat i vrijeme, strpljivo čeka svoj trenutak, jer ti si njen, jer te voli. I onda kada se uvečer vratiš nikada više ne reci kako si pokupio, digao, djevojku, jer to nije istina, nije stvarnost ma kako ti se činilo i ma šta ti rekla, jer nikada nećeš znati da si ko zna kada na ulici, u kafiću, u praodavnici, na nekom mjestu, njenim prvim pogledom na tebe poodavno odabran. I kada sav sretan pomisliš kako si je osvojio nikada nećeš znati da ona u sebi uzdahne i pomisli koliko ti je samo dugo vremena trebalo i koliko je suptilnih tebi nevidljivih poteza učinila da se ti večeras vratiš kući misleći kako misliš i koliko li je samo noći dozivala ti ime, od vazduha ti pravila lik. I dok ti sav sretan i zadovoljan svojom muškošću i mirno kao zadovoljna beba spavaš, ona ne spava, jer je za nju i pred njom toliko puno posla oko tebe i ona razmišlja o sutra analizira ti svaku rijeć, pogled, naćin kako pušiš cigaru, kako se smiješ, kako hodaš, oblaćiš, kako razmišljš, svaku tvoju sitnicu, sve o čemu ti i ne sanjaš, sve to u filter svoga stavlja, prosijava, pretresa sve po stotinu puta, poredi, vaga, izvodi zaključke i stvara nove planove za sutra, polagano, da se ne prepadneš, ne ustukneš, da ti sujetu i ego ne povrijedi, neosjetno te usmjeravajući u pravcu u kojem ona želi da vam veza ide, jer si njen, jer si odabran, jer te čuva i svim sredstvima koja su tebi nepoznata nezamisliva i nepojmljiva, brani, čuva i štiti svoj teritorij od drugih, a to si ti. I neznaš dok se zajedno s tobom smije kada joj prićaš o prijateljima i da dok se diviš njenom osmjehu da ih ona dijeli na opasne i dobre za njenu vezu...neznaš dok joj prićaš o bivšima a ona te drži za ruku pogleda punog razumijevanja, da nijednu ne podnosi, da je nijedna ne interesuje i da ih ne voli, ali te razumije, pušta te da koji put to ispliva iz tebe, jer joj treba i tvoja prošlost da je zna, jer si njen i neznaš da maksimalno koristi krilaticu "bolje mala laž nego velika drama", jer si njen, jer te bolje poznaje nego ti sam sebe. Neznaš kada joj prićaš o prijateljicama svojim da su one za nju najgori neprijatelji, nepoželjne u tvojoj blizini. I ne znaš da sniva o tebi kao suprugu i da sniva o djeci i gnijezdu s tobom i o zajedničkom životu, neznaš kada joj doneseš cvijeće i sav si sretan što se obradovala i što ti je rekla da je to baš ono što voli, da uopšte ne voli to cvijeće, ali želi te učiniti zadovoljnim da to opet činiš pa će ti slućajno u razgovoru nagovjestiti šta voli i neznaš da ne voli da je pitaš da ona odabere mjesto gdje ćete izaći i zna ona za tvoj ego i sujetu i po potrebi ga nekada hrani, a nekada ga zaobilazi, ili ti puše pod krila sujete. I neznaš da ti prikriva i ublažuje mane a uvećava tvoje vrline i neznaš da je za nju sve opasnost i sve je njena stalna borba da te saćuva, jer si njen, jer te davno odabrala, jer, upamti za sva vremena ona je ta koja uvijek bira i odabire,a ne ti i da sve to ćini jer te voli, jer te želi...jer si njen...Jer ljubav je prijatelju žena i tek kada te ona zavoli i srce ti i sve svoje na povjerenje tebi zauvijek na cuvanje pokloni, onda znaj da je ta žena ona čaarobnica, ona magicna riječ LJUBAV...ona koja svojom ljubavlju, nježnoscu umije sve u tebi, natapajuci te ljepotom, ugodom, blaženstvom i osjecajem srece, ona koja ti potomstvo daruje da bi se ti osjecao ponosnim ocem...

Da je ona ta riječ LJUBAV sa bezbroj imena u svakom je slovu, nema mirisa, a miriše najljepšim mirisima, da nema ukusa a slatko je, da nema početak i kraj a sveprisutno je, da nema dom, a u svemu je. U njenom osmjehu, u njenoj kosi, u njenim očima, trepavicama, u naćinu kako izgovara volim te, želim te, trebam te, u njenom vratu, usnama, bedrima i grudima, u punini i slatkoći usana, u njenom naćinu hoda i kako me grli.U njenom prijekoru i njenoj maznosti, u naćinu kako se oblaći, kako se češlja, u njenom sjaju očiju dok se ljubi, u njenom tijelu sklupčanom uz moje, glave položene na prsa, dok mirno sniva. U njenim rukama, prstima, mehkoći dodira i milovanja. U načinu kako ulazi na vrata, u naćinu na koji sjeda, u njenoj spontanosti i opuštenosti, u njenom povjerenju. U njenom zadovoljstvu i ispunjenosti, u vrelini tijela i daha, u njenom mirisnom znoju, u njenim uzdasima zadovoljstva. U njenom postojanju, pojavi, liku, sjeni, prigovoru, zagovoru. U toplom vlažnom mirisnom dahu, u naćinu na koji me gleda, dodiruje, tješi, uzdiže, u njenoj krhkosti, ranjivosti, predavanju, brižnosti, u ženi koja je rođena da voli i bude voljena, koja živi i diše ljubav, ženi koja je i duga i kometa i zvijezda, ženi koja svemu daje sjaj, ljepotu i čar, ženi, od ćije se ljepote i srca natopljenog ljubavlju i duga se na nebu postidi, a mjesec joj obasjava lice dok sniva, ženi koju i ja ti sanjamo svake noći i u snove nam dolazi, vodeći nas u našu oazu mira, beskrajne nježnosti i ljubavi i prije nego što nas jutrom vrati, nježno nas još jednom poljubi i kaže nam volim te, čekam te mili moj, čekam te i čuvam te...

I želi da joj kažeš da je tvoja bezbroj puta, da joj se diviš uvijek iznova, da je posebna, želi da osjeti da se boriš za nju, da ti je stalo, želi da joj uvijek iznova dokazuješ ljubav prema njoj na hiljade naćina, želi da je sigurna uz tebe, želi da je jedna i jedina, želi da joj zvijezdu spustiš mjesečinu pokloniš svijet joj pred noge staviš, želi da je ljubiš dugo i grliš jako...da utone u tebe, jer te odabrala, jer je hiljadu bitaka morala izvojevati da bi bio njen, dok ti tek misliš, desilo se eto jer te jednostavno zavoljela i voli. I bezbroj toga ja i ti ne znamo i ona i ne traži da znamo, ne traži da je razumijemo, shvatamo, poimamo i analiziramo, ona jednostavno želi da je voliš i da ti je jedina i najvažnija na svijetu....
I zato je poštuj, cijeni, brini se...pazi je, zaštiti...čuvaj je...uvažavaj......i voli...voli... voli je cijelim sobom....voli je uvijek i zauvijek u svim okolnostima i stanjima više od života...od svijeta...od samoga sebe...

Sve tacno.
Osoba koja dosegne ovaj nivo ljubavi je obicno moze realizovati samo sa osobom koja je isto tako na ovom nivou ljubavi. Ili tacnije koje imaju kapacitet i sposobnost da ovako duboko dosegnu ljubav. Mislim da ovo sto pises je univerzalno i za muskarce i zene. Jer ipak ljubav je izmedju 2 duse, znaci duhovne prirode a moze se manifestovati mentalno, emotivno, fizicki.... Njihov start je u startu puno jaci i znacajniji ( obicno ljubav na prvi pogled sa totalnom nemogucnoscu da se kaze 'ne' ) - onda se mimo svih stvari na koje se naidje u zivotu uspiju i izdignuti iznad svih prepreka nesebicnoscu prema jedno drugome. Dodju onda do faze kad jedno pocne osjecati kao da je ono drugo i na osnovu tog iskustva kad je njena sreca tvoja sreca a tvoja sreca njena sreca tj kad ona osjeca tebe i tvoje misli i emocije kao da je ona ti, a ti mozes da osjecas nju i njene misli i emocije kao da si ti ona, skupa s tim sta vi individualno osjecate ponaosob to je vec mozda 7 ili 8 stupanj - jako visok nivo ljubavi. Ali mene zanima sta ide poslije? Ako si na visem nivou i do toga si vec dosegao ..... sta ide poslije? Znam da mnogi nisu imali ovakva iskustva ali .... za sve postoji prvi put.

Isto tako u ovoj vrsti ljubavi postoji sinhronizacija licnosti, tj kada se dvije osobe kroz ljubav sinhronizuju i dolaze do istih spoznaja emotivno, mentalno i duhovno a posebno duhovno i skoro u isto vrijeme a da prethodno o time nisu pricali tj kao rezultat svojih emocija prema drugom njih dvoje se nikad ne mogu rijesiti jedno drugog jer samim postojanjem jednog i ono drugo postoji. Udaljavanjem onog jednog ovo drugo Osjeca bol. Njihova iskustva u zivotu kao i sve odluke su radi te osobe zbog te osobe u vezi te osobe oko te osobe ... ( svjesno/nesvjesno) Onda oni uce tj dolaze do istih spoznaja zivotu samo svako u svojoj kozi, i vjerovatno i sami znate koliko je to zanimljivo kad neko osjeca apsolutno istu stvar i razumije apsolutno isto tu istu stvar a da vi niste uopste pricali o tome. Ja mislim da su neki ljudi najsretniji na svijetu jer imaju sansu da osjecaju ovakvu ljubav, ( boziji dar, poklon ) koja se tesko moze i objasniti a posebno generalno osobama recimo koje srecemo u zivotu - osim par pjesnika koje si nabrojao ovo je jako jako jako rijetko. Ali me zivo zanima sta ce biti dalje....koja je sljedeca faza? Ne zato sto je vazno kuda se ide, nego jednostavno samo iskustvo ovakve ljubavi je toliko duboko i fanstasticno da bi svako pozelio da vidi sta je sljedeca faza?

[onako]

@ xyz2007
Zadovoljstvo ce mi biti pokusati na tvoja odlicna pitanja pokusati bar djelic odgovora dati...

[Vertigo]

Zene su zenstvene

[onako]

@ xyz2007

Lijepe su tvoje misli koje pitaju gdje je taj vrh planine Ljubavi, i ima li Ljubavi poslije Ljubavi...Pitanja koja prerastaju u sferu ezoterike, duhovnosti...na mjesta gdje nas Ljubav na kraju i vodi...Ja cu ti kazivati o svom videnju na koji nacin sam je dozivljavao, kako sam je posmatrao, sta sam mislio i osjecao...Nadam se da cu bar na jedan mali djelic uspjeti dati odgovore na odlicna pitanja koja si postavio...

Ma gdje bio i ma u kakvoj se situaciji nalazio, uvijek sam nastojao... težio.. želio...cijelim sobom stremio biti zaljubljenik i to strastveni zaljubljenik...uvijek prepuštajući srcu da vodi a ja da ga slijedim...potiskujući hiljadu razumnih opravdanih razloga da je to bolno... teško... idealistićno... neshvaćeno... neuzvraćeno..neostvarljivo..suludo i sanjalački...
I kada se uprkos svemu...nakon bezbrojnih upornih kucanja...traganja i lutanja...padova i posrtanja...ranjavanja i razočarenja... bezbroj odustajanja i vraćanja...ipak upornošću...i istinskom istrajnošću...vrata ljubavi se otvore... i srce se natopi njome...postaćeš i bivaćeš uvijek zaljubljen u svim stanjima i okolnostima...u svim formama i oblicima...jer ako si posijao pšenicu...ona će sigurno nići...i ona će biti i u klasu i u peći...Kada je istinski zaljubljenik koga svijet i njegovi najbliži nisu razumjevali i osuđivali ga zbog stanja u kojem je bio zbog ispunjenošću i natopljenosti stanjem bezrezervne ljubavi... odvažni i istrajni zaljubljenik Medžnun poželio da napiše pismo voljenoj prekrasnoj Lejli...uzeo je pero i napisao ove stihove...

Tvoje ime je na mojim usnama...
tvoja slika je u mojim očima..
uspomena na Tebe je u mom srcu;
kome onda da pišem...?

On je u cjelosti zaplovio u ocean Ljubavi... I ovim kratkim besmrtnim stihom ispisao cijeli roman stanja ljubavi u njemu... rekao je je da je njena slika sveprisutna u njegovim očima...da njeno ime nikada ni noću ni danju... ni kada ćuti ni kada govori...ne napušta njegove usne...da je uspomena i svaka slika i miris, pogled, dodir, svaki poljubac...dah...uzdah i zagrljaj pohranjena u dubini njegove duše i da onda nema kome da piše jer se ona sva u svemu nalazi i sve njegovo je natopljeno njom...Nije bio pojavno sa njom...ali je živio sa njom u sebi...voleci je, čuvajući je, ziveci je dahom je disao i udisao nju...Pero je slomio i papir pocijepao... Bili su cijeli život razdvojeni...i nikada nisu posustali... odustali... umorili se predali...Bili su od poćetka do kraja života u svim nedaćama i preprekama...u vjećnoj razdvojenosti odani i vjerni ljubavi koju su nosili i čuvali jedno za drugo....I svi koji su ih cijeli život osuđivali i odgovarali od ljubavi koju su nosili u srcima...sami su sebi potajno.. da im se to nikada na licima i riječima ne primjeti željeli isto...i u trenucima osamljenosti i tišine noći... vapili za komadićem njihovog stanja i to jedni drugima priznavali...kada su oplakivali njihov odlazak u vječnost... kada su obje njihove plemenite nježnošću i ljubavlju natopljene duše napokon našle mir napuštajući svijet koji im nije pružio dobrodošlicu i otvorio vrata slobodi njihove ljubavi......I dan -danas njihova ljubav živi u Nizamijevom djelu i na njihovom plamenu bezbroj drugih sličnih srca i ljubavi grije svoja i nalazi snagu da izdrže sve nedaće i prepreke...Oni su nadzivjeli sve...Njihoa Ljubav ih je ucinila besmrtnim...Njih nema...oni su u vječnosti spojeni zajedno...ali pečat i tragovi njihove ljubavi stotinama godinama opstaju...a niko ih nije razumio...niko ih nije shvatao...niko im nikada nije nićim olakšao i učinio bilo šta da im pomogne...sve je bilo protiv njih...ali oni su nadživjeli sve...

I ima mnogo ljudi čije je srce ispunjeno takvom i sličnom ljubavlju... takvim stanjima i osjećajima..; ali ih oni ne mogu izraziti u određenom obliku i određenim riječima kako bi istinski opisili svoje unutarnje svjetove ugode...osjećaj ljepote koji je u njihovim srcima... mada su zaljubljeni i mada to žele i nastoje... pa isto kao i Gilgameš kada je nakon cjeloživotnog traganja na dnu mora našao...travu života i želio je ne samo za sebe i svoj vječni život... već podijeliti s ljudima...tako i oni ponekada žele svoje zadovoljsvo i ushit koji osjećaju dijeliti s ostalima... I to nije ništa iznenađujuće i nimalo ne sprječavaniti umanjuje ljepotu i sjaj njihove ljubavi... koju nose u srcima da bude išta manja i veće...jaća ili slabija od onih koji je znaju riječima iskazati...iz prostog razloga što je izvor srce...želja...osjećanje...

Kao što dijete voli mlijeko i iz njega izvlaći snagu i raste, a ipak ne može ništa objasniti niti reći o mlijeku; ono svoje zadovoljstvo ne može izrazti riječima...ono ne može reći niti objasniti kakvo zadovoljstvo osjeća dok pije mlijeko i kako bi bilo slabašno da ga ne pije...mada je njegova duša zaljubljena u mlijeko i žako ga želi...S druge strane...iako odrastao čovjek može objasiti na hiljadu naćina šta je mlijeko...razlagati...racionalno objašnjavati...uzroćno-posljedićno analizirati...on u njemu ne nalazi nikakvo zadovoljstvo i ne uživa....pa je tako i u ljubavi...

I nebitno je i nevažno za onoga koji voli da li će to znati i umjeti objasniti...da li će biti shvaćen ili neshvaćen da li će ga neko razumjeti...ili čudno pogledavati...da li će ga neko hvaliti ili osporavati...savjetovati ili kuditi...on naprosto osjeća zadovoljstvo što voli...jer mu je srce nalazi zadovoljstvo i ljepotu...u ljubavi...isto kao što je i dijete nalazi u mlijeku...
I nije mu bitno kako će se nazvati i kakvim riječima opisati taj osjećaj...za njega je najvažnije da ga on ne napušta i želi i da ga zadrži u srcu zauvijek... Pa će nekada...prićati...nekada čutati....nekada pisati...nekada slikati...nekada vjetru i tmini noći šaputati... s cvijećem i pticama razgovarati... i sve će činiti da taj osjećaj koji je nakon dugo traganja...kroz trnje i krhotine stakla koje su ranjavale duše...tijelo i srce na tom putu stekao... odbrani i nikada i nićim ne zatamni i ne zaprlja...sačuva i očuva kroz vrijeme i život pred njim...
I uvijek sam nastojao ako već nisam bio u stanju pojmiti i ne mogu razumjeti i objasniti postupke duša koje su slićno Medžnunu I Lejli...ispunjene i natopljene opojnim vinom ljubavi jedne prema drugoj...da budem od onih koji će se kretati njihovim stazama...

I da li sam zažalio zbog toga...Jesam bezbroj puta i oplakao i odbolovao...i privremeno odustajao..ali se uvijek iznova vraćao i nastavljao... I sada kada sam ovo što jesam... i kada ovaj naš sadašnji život ne bi bio premijera...i ako bi nekada ponovo imao izbor u biranju staza i puteva kojima bi išao dok mi je određeno da živim...opet bi izabrao da idem i koraćam putevima ljubavi...i radije bio neshvaćeni...odbaćeni i prezreni Medžnun u očima svijeta...poznanika i prijatelja...ali Medžnun koji je svojom čistom i velikom ljubalju nadživio vjekove....nego čovjek koji živi...bitiše... proživi...i ode u nove životne cikluse i forme...u nove početke... a... nikada u svojoj neponovljivoj premijernoj izvedbi zvanoj njegov život...nijje probudio svoje srce... da voli i bude voljeno...

Nadam se da su ove misli i rijeci bile barem djelic, kaplja, u opisima beskrajnih oblika i formi Ljubavi, barem jedan djelic te vjecne slagalice i nase zelje da ugledamo njeno lice u cjelosti...

[xyz2007]

I opet sve tacno.
U vezi ovakve ljubavi moje spoznaje su bile sljedece:
Nakon faze o spoznaji da bez ozbira na sve mi uvijek tezimo zbog ovakve ljubavi prema ujedinjenju mi smo onda kao + i - = magnet, jedna cjelina sa dva razlicita esensa - (jin-jang) Mi smo istovremeno i individualni, pa je tako u ovakvoj ljubavi jedno ovako a drugo je drugacije ali isto tako ravnopravno dobro, i ravnopravno potrebno jer bez onog drugog ni prvo nije moguce. Zbog toga cesto kazem da je ovakva ljubav ljubav izmedju srodnih dusa - stoga duhovna jer tezi kao tom ujedinjenju samim cinom njenog postojanja i bas kao magnet ne moze a da ne tezi jer takva je prirodno, ljubav uvijek tezi ka ujedinjenju. Kako ne mozemo razdvojiti + i - tako ne mozemo ni razdvojiti ovo dvoje, neznam koliko da su udaljeni oni ce uvijek teziti ka tome i bez obzira na situacije u kojima se nalaze. Znaci samo sa onom drugom cjelinom moguce je njima da budu ono sto jesu. Inace uvijek osjecaju da im nesto fali. I oni to znaju. Svjesni su toga. Tu se i pocnu javljati pitanja, kako i zasto... i pocne dolaziti do raznih spoznaja.

Eh sada o osobinama ovakve ljubavi. Vec si opisao sve lijepo. Osobine ovakve ljubavi kao i samog fenomena jing/jang su iz mog iskustva identicne: 1. dvije osobe koje su razlicitie se savrseno nadopunjuju 2. njihova ljubav ima isti korijen, kad se sastave zajedno formiraju fenomen 3. Oni su prirodno dinamicki ekvibilirium, kad jedna osoba padne druga automatski odluci da jaca u onom omjeru u kojem je druga osoba pala da nakodnadi za njih oboje i to se mijenja tako da je na kraju isti broj borbe samo u razlicito vrijeme i ekvivalentan je onom drugom. Nijedno ni drugo ne teze na silu vec prirodno takvi su od pocetka, oni su jednostavno takvi sa tom osobom, mozda su drugaciji sa svima drugima ali naletili su na svoj jing/jang. Kompletan krug predstavlja fenomen ljubavi u njenom punom potencijalu, a njih dvoje su interakcija. Posto su oni otvorenog srca i duse oni ispunjavaju taj krug/ljubav u potpunosti a ljubav automatski ispunjava njih samim time ljubav takvu i dozvljavaju. Ali opet su neminovni jedno drugom jer Svaki od njih ima elemenat koji je korijen onom drugom i tako jedno bez drugog ne mogu da postoje, ili ako mogu oni postoje samo fizicki ali duhovno mentalno i emotivno oni su skupa sa onom osobom. Nikada ne mogu razdvojiti jer ih veza ona linija kojom su spojeni ( "i kad nisam tu tu sam sa tobom", "i kad nisi tu fizicki sa mnom si u mislima i srcu", "i kad si delako blizu su" itd" ) Sve su ovo verzije jednog te istog osjecaja spojenosti. Fizicki mozemo s nekim biti jako blizu a mentalno, duhovno i emotivno jako daleko. Ljubav je duhovna ona se samo manifestuje na razne nacine, na nacine koji su joj dostupni u datom momentu.

U jednom periodu se dodje do zakljucka da ovakva ljubav izmedju dvoje odraslih nije uobicajena vecini pa se onda i ne osjeca neka potreba pricati o njoj u smislu trazenja misljenja vise kao izraz onog sto se osjeca. Ona je sama po sebi dovoljna. Stoga oni koji osjecaju ovakvu ljubav obicno je dijele izmedju samih sebe i pisu jedno drugome o tome. I sto je najzanimljivije oni isto tako zele da cuju kako ona druga osoba to dozivljava i da li je isto? I onda nacin na koji se to objasnjava u ovozemaljskom svijetu nije identican osjecaju. S toga samo s onima koji dosegnu taj nivo moguce je voditi konverazciju. Onda je tu i faza mnogo ranije prije dolazenja do ovakvih spoznaja gdje osobe probaju nekako da se izvuku i da usmjere fokus na nesto drugo na nekoga drugog ali ni to ne uspjeva jer svi putevi vode prema toj osobi jednostavno na kraju svakog izbora stoji ta osoba. Onda dodje faza prihvatanja kad je nama sasvim jasno da niko i nista pa cak ni mi sami ne mozemo to izmjeniti, a onda se pocnu postavljati pitanja i sa njene i sa njegove strane zasto je ovo ovako, zasto nije nikako drugacije, zasto je razdvojenost neminovna u jednom periodu? Eventualno se dodje do spoznaje da je prepreka upravo ono sto uzrokuje da se oni duhovno grade, znaci razdvojeni su sa razlogom duhovnog izgradjivanja svojih licnosti jer jedino on moze izgraditi sebe na osnovu razdvojenosti s njom a tako i ona na osnovu razdvojenosti s njim. Oni onda dosezu taj visi emotivni, duhovni, mentalni i svaki drugi nivo i izdizu se iznad prosjecne ljubavne svjesti. Ta borba je upravo to sto definise njihovu ljubav.

To je isti osjecaj kao kad gladnom covjeku ne damo da jede, i od zednog covjeka oduzmemo vodu. Jedino pod tim uslovima osobe koje vole mogu da spoznaju jacinu i cijenu hrane i vode/ljubavi, pa tako i ovakve ljubavi nas uce kolika je vrijednost imati a nemati, i onda mi pod ovakvim uslovima pocnemo razmisljati i dolaziti do novih i novih spoznaja i to sa obje strane sinhronizovano. To jedna vrsta sudbinske ljubavi, gdje se ljubav integrisala mimo cinjenica i svh ovo zemaljskih realnosti i postoji bez ozbira na ono kako to drugi vide. Mislim da je sljedeca faza prihvatiti spoznaju i jednostavno biti s tom osobom i kroz to ostvariti sopstvenu harmoniju. E ako ima jos nekih karakteristika ovakve ljubavi napisite... a posebno me zanima sljedeca faza. Cak stavise imam osjecaj da se nikad ne moze ni znati ta sljedeca faza dok ne dodjemo do nje ... ali ja se nadam opet da ima neko ko je vec bio tu samo treba prepoznati stupanj znaci sve poslije onoga kad osoba moze da osjeca onu drugu kao da je on ona, a ona osjeca njega kao da je ona on... sto si vec opisao... poslije toga ima nova faza... pa me zanima kakva bi mogla biti... sta je sljedece... ?

[onako]

@xyz 2007

Ispricacu ti prijatelju svoju pricu koju zivim jer ne znam da li ima dalje i sta je dalje... i ne pitaj me dragi prijatelju sta je poslije i ima li poslije, ne pitaj me da li je ostala..da li je otisla i vratila se ili otputovala tamo kuda svi na kraju idemo...znam da ces me razumjeti... pricu o zeni koja me he voljela i cekala...kada nijedna druga nije...zenu u cijem sam zanosu ljubavi postao najuzviseniji i najslobodniji covjek zeni koja mi je pokazala da ne postoji vrijeme i da u razbuktalom duhu ljubavi postadosmo jedno i sve...


Želio bi ti nešto napisati ...ushićen upitah je prije nego je pogledom ispratih želeći joj kazivati o sebi i koliko mi znaći... darovati... ostaviti svoj miris i vječni pećat svoje ljubavi prema njoj... za kratko kao tren i dugo kao vječnost vrijeme koje provedesno zajedno...do nekada....Jednom sam želio i učinio slično...ali su miomirisne latice cvijeta moje ljubavi i svega svilenog u meni bešćutno potrgane i vjetar nezrelosti zauvijek ih je raspršio i odnio u zemlju daleku i hladnu...divlju i pustu..zemlju prošlosti izaborava...

Nasmiješila se.. uzela mi ruke i spojila sa svojima... koje i sada dok pišem osjećam kako me nježno miluju...znajući da je posljedni put dok je očima milovala ove rijeći...zastala...zažmirila...osluhnula moje sapate i svaka rijeć joj je šaputala volim te... milujući joj svileno srce i dušu...I danas ću duže pisati..jer ona plovi u mojim morima...svaku rijec pisem njoj...za sjecanje na nju...na zenu koja je iskonska tvorevina ljubavi...sennzualn, prelijepu i carobnu...zenu cija je ljubav...toplina i blagost...otopila sve nase svjetovne hridi...odanoscu... i bolnoj dugoj vjernosti sagorila... rastopila...rasprsila i preobrazila sve ovozemaljske i ljudske prepreke...na zenu koja me je svojom ljubavlju zauvijek zasula najvisim ushicenjem zivota... koja je potekla i dosla iz vjecnog i vratila se natrag u vjecno....zenu koja je voljela i cekala...kada nijedna druga nije... zenu u cijem sam zanosu ljubavi postao najuzviseniji i najslobodniji covjek zeni koja mi je pokazala da ne postoji vrijeme i da u razbuktalom duhu ljubavi postadosmo jedno i sve...

Nisam poznavao put...ali sam poznavao cilj... I uvijek sam trazio vjecno cisti svijet ljubavi...otvorenost u svim stanjima bez kompromisa i mijesanja uvrijezene svakodnevnice s niskoscu svijet u kojem mi srce i duh uvijek ostaje cisto...I poodavno sam kormilo svog srca okrenuo prema beskonacnom...uzvisenom... nedokucivom zalu ljubavi...I znao sam da osjetiti...dosegnuti... primiti i naposljetku zivjeti ljubav ne mogu ostvariti letimicnim predavanjem djelica srca i duha... I cesto sam sa svojom ljubavi kucao na vrata neprijateljskog svijeta i na njegovim pragovima krvario i padao kao razbijena rusevina... i ko zna koliko puta iskusio nemoc duha protiv celicne stvarnosti.. nakon kojih mi je samoca bila moj suncani dvorac...zaspala u zimi i ukocena kao led...a osjecaji otupljeli od bola...pravili zeljezno nebo...
I skupljao komadice srca...vadio trnje i krhotine boli iz svake svoje emocije...koje mi prepreke svjetovne darivase...I pridizao se...i nastavljao...I nisam poznavao nijednu pravu ljubav koja u sebi nije sadrzavala poniznost i tugu...koja nije trazila junastvo bez brutalnosti...koja nije trazila bezotporno...potpuno predavanje svake misli...osjecaja...suze i znoja...svake zelje i sna...svake pohranjene tajne i slabosti....premocnoj potrebi da zauvijek istinski volis i budes voljen...

U ljubavi sam razaznavao bozanski dah...jedinu harmoniju u kojoj onoliko koliko traje blazenih trenutaka, popusta i nestaje vjecna rascjepljenost zivota u ceznji za prvobitnim iskonom i sveprisutna napetost zivljenja sa pohranjenim sjecanjem i zalom za nekadasnjom vjecnom ljubavi...I znao sam da ona nije samo neki ukras na duhovnom tijelu covjecanastva...vec najdublja i najvisa svrsovitost...koja sve odrzava i oblikuje...I posvetiti zivot ljubavi u svim oblicima i formama za mene je bila jedina vrijedna i dostojna zrtva...svoga boravka kao gosta na ovoj nasoj kratkoj...usputnoj stanici...I nekada je bila uzvracena krace ili duze...nekada je bila odbacena...neshvacena...kadkad sam ja poimao da ljubav i koju nosim uzalud dajem i predajem u pogresno srce...kao kada djetetu das skupocjenu igracku kojoj ono ne zna vrijednost...nekad opet shvatao da neko srce ne cijeni i ne zasluzuje moju spremnost za bezrezervnim davanjem cijeloga sebe...i sam odlazio...krvavog srca...ranjenih osjecaja...
Cesto sam mjesto svjetla dobijao tamu...ali i u najtezim tenucima dolazila mi je zora svjetla ljubavi smilovavsi se bolnoj ceznji koja me je pohodila...I slutio sam da ljubav kao besmrtna pojava...presnazna...nepojmljiva u svojoj velicini i oblicima nece me zauvijek pohoditi dok je ne budem zelio u svim stanjima koja mi bude donosila i svim tragovima koje mi bude ostavljala na srcu...dusi i tijelu...sve dok je ne budem volio svakim svojim dijelom..postupkom...namjerom..zacetom misli...osjecajem...zeljom...snom... svakim i najmanjim komadicem sebe i onoga od cega sam sazdan... jer ruza tek onda postaje zaista ruzom kad je pogled zeli promatrati i upiti u sebe..a vecernje rumenilo postaje tek onda divno kada se odrazava u zjenici moga oka...I zivot mi je postao stepeniste i isao sam cistom dusom u susret ljubavnim olujama...ponekad orkanima i hladnim burama...a ponekad proljetnim uimilnim blagim lahorima.... I sve se vise uvjeravao i poimao da zeljeti istinsku ljubav je izazov upucen sudbini...koji trazi poboznost i smionost.. jer ako zelis voditi razgovor sa ljubalju ne smijes se bojati i povlaciti pred njenim munjama i kusnji na koju te ona stavlja, jer i ona na taj nacin razgovora sa tobom, mjerka i ispituje da li si joj dostojan sagovornik...koliko si uistinu jak..spreman i odlucan u svim stanjima.... kako bi ti otvorila svoja bezbrojna zakljucana vrata ljepote ushita i uzitaka...I uzima ti i razdvaja... i smije se tvojoj nemoci...ali i dalje te posmatra...mjeri tvoju snagu i spremnost odmjerava svaki tvoj osjecaj i zaviri u svaku tajnu i otkrije svaku tvoju slabost... I u tim traganjima i razgovorima cesto sam dozivljavao i umor osjecaja...muklu melankoliju...rastrojenost izmedu ljubavi koju imah i onog sto istinski zeljeh... Ljubav o kojoj budan sanjah bila je moje odusevljenje i moja nevidljiva krila koja su me u cestim trenucima cemera i boli...gorcine...sjete...razarajuce ceznje vodila i uzdizala u jedan visi svijet....Ljubav za kojom sam
tragao...bila je kao otvorena oranica koja u sebe sise sunce i kisu i sve elemnte donjeg i gornjeg...pojavnog i nevidljivog svijeta... a ja i svo moje sjeme... svi zivotni sokovi...i srce koje je temeljito njena snazna ruka preorala... cekao uz nju spreman da proklijem kraj njenog plodnog polja....

Sve dok ne ugledah njene oči...u kojima se zauvijek utopih u moru njene ljubavi...

I nakon mnogih ushita i padova...u jednom trenutku sva moja predavanja i bezuvjetna vezivanja koje mi je ljubav donosila... postala su lakokrila...uznesena...melodicna i svakodnevno svjeza kao jutarnja rosa... U njima su se moji snovi ozivljavali i sve ono sto u srcu sanjah i zeljeh pojavljivalo se u stvarnosti...tajanstveno oslobodeno...poprimalo je najljepse oblike njeznosti i blagosti...neopisivog uzitka i davale i stvarale nevidljive duse ljubavi koje postase...ostase i dalje bitisu bez obzira kako je zivot spajao i razdvajao...u vjecnoj plimi i oseci... zadrzavao i oduzimao voljena srca kojima sam se predavao uvijek iznova snazno i strastveno kao da je prvi i posljednji put.... Ljubavi koje sam dozivljavao bila su vatrena kola do zvijezda i djelici tajne snage stvaranja... U njima sam plamsao i spaljivao sva ona sjecanja na trenutke sjete...razocarenja...zala i neumitne boli...djetinje ceznje za nevidljivom domovinom radosti i zadovoljstva... i tuge paloga andela za svojim nebom ljubavi...Znala je ljubav i zestoko da me kazni kada sam bivao dovoljno drzak da pomislim kako ja posjedujem necije srce... kako sve sto dobijam... imam i dozivljavam lijepo je moja zasluga a ne njena i...pustala bi me da joj se priblizim.. da mi dusa raspjevano pjevusi i bruji u svom zadovoljstvu...a onda bi me oslijepila i smrskala mi svaki osjecaj i san i vracala i bacala u jos tamniji dubljii bunar bola...
I od njenih razgovora samnom postajao sam senzibilniji... osjecajniji i prenadrazeniji i ono sto bi druge jedva i okrznulo... mene je ranjavalo do krvi.. I sve sam vise radosno placao svoj ceh gorcini i boli za sve cesce posjete... darove i zivot u ljubavi...
I sve sam se vise uvjeravao i spoznavao da u ljubavi razaznajem i mirisem samo ono sto cvijeta ( iskreno osjeca)...a ne razazanajem ono sto misli..i da postajem samo i jedino velik kada volim cijelim sobom...
I nisam posustao...pokleknuo...umorio se i odustao...
Veceras blazeno lebdim oblacima ushita i srece...uznesen do dzennetskih vrata na kojima me cekase hurija iz nezemaljskog nevidljivog svijeta sa ispruzenim rukama...koju mi ljubav nekada davno... plimom donese i osekom zivota odnese... ispunjen nedjeljivim zanosom slatkoce njehin usana i mosusnog miomirisnog daha...ljupkoscu svakog njenog pokreta..natopljen i preplavljen njenom melodijom njeznosti i dodira njenih toplih i svilenih ruku...dugih poljubaca od kojih je sve u nama titralo od vatre koja je buktaka u nama i uzdizala nas snagom zajednicke ljubavi u vjecni let u nebo...
Cvjetali smo i lebdjeli udivljenih srca u zanosnoj snazi njeznosti i zagrljaja koji nas je na krilima strasti odveo u jedan visi svijet...

Ne pitaj me dragi prijatelju sta je poslije i ima li poslije, ne pitaj me da li je ostala..da li je otisla i vratila se ili otputovala tamo kuda svi na kraju idemo...nije ni vazno...jer je opet... vecernji suton svojim dahom udahnula u ogledalo moje duse...i sapnula mi da onome koji u ljubavi umije sve zrtvovati.. sve ce se prevoriti u ljepotu bez pocetka i kraja... I veceras zbog nje pisem...jer njena besmrtna ljubav i njeznost koju mi svojim smaragdnim ocima...vlaznim mirisnim dahom... dodirom kose i tijela podari..ljubav koja je cista i bijela... lelujava kao oblak koji pliva..vjetar koji huji..bistra kao voda prozracna...u kojoj se zare sve dugine boje.. dala mi je zauvijek osjecaj neceg andeoskog...dah odusevljenja i zanosa..trajnost uzvisenog stanja... sudbinskog velicanstvnog nebeskog ritma ljubavi...
I hrabre rijeci" volim te mili...tebi pripadam...bila sam i ostacu tvoja za sva vremena i za sve svjetove.-.." koje mi iz srca saputase..dok se posljednjim poljupcem od men4e i ovozemaljskog zivota oprastase prije nego se dzennetska vrata na kojima stajase zatvorise... bile su kao voda duse koja izvire iz najdubljih planina...i svojim kristalnim kapljicama natopise svaki dio mene...

I od tada prijatelju pisem o Ljubavi, ziveci s njom u sebi, noseci sve njeno sto mi je darovala i u amanet ostavila...