Utopia ili stvarnost?

[boucheron]

DAYTON: Stvarni rezultati provođenja Aneksa 7
Zemlja lažnog povratka

Lazni PovratakU godišnjem izvještaju Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH konstatuje se da postoji sve manji interes za stvarni povratak, te zaključuje da je etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini u završnoj fazi. Zvanični podaci kažu da se od 1991. do 1995. godine unutar zemlje iselilo ili raselilo oko 2,2 miliona stanovnika

Ilijas Šabić, Bošnjak iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja, 2001. godine zamijenio je kuću sa poznanikom Hrvatom koji živi u istom gradu. Ilijas kaže da nije sretan jer je to uradio, ali da drugačije ne može živjeti u ovom gradu sa dva imena.
- Poznanik Hrvat mi je 1999. godine predložio zamjenu, za stan u Vakufu, kuća u Uskoplju. Sadašnji stan i nekadašnja kuća su danas udaljeni nekih 700 metara. U našim uslovima to je jako daleko. To ti je demokratija na naš način - svako je izabrao sa koje strane da živi - kaže Ilijas.
Jedva pet minuta vožnje od stana u kojem živi je njegova nekadašnja kuća. Vrata nam otvara djevojka koja kaže da je kćerka čovjeka sa kojim je Ilijas zamijenio kuću. Tvrdi da je zadovoljna jer živi u etnički čistom dijelu gradu.

- Ne znam šta je tu neobično. Meni je ovakav život normalan. Makar ne mislim kada se kasno vraćam koga ću sresti ispred kuće - kaže ova 21-godišnjakinja.
I Ilijas i njegov poznanik Hrvat su povratnici u Gornji Vakuf - Uskoplje.
U godišnjem izvještaju Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH konstatuje se da postoji sve manji interes za stvarni povratak, te zaključuje da je etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini u završnoj fazi.
Zvanični podaci kažu da se od 1991. do 1995. godine unutar zemlje iselilo ili raselilo oko 2,2 miliona stanovnika.
Mirhunisa Zukić, predsjednica Udruženja saveza izbjeglica BiH, kaže da i danas, kao i prije deset godina, politički utjecaj diktira tempo povratka.
- Još uvijek je politički utjecaj strašan. Isto tako, važno je naglasiti da se ne sprovode dijelovi Mirovnog sporazuma koji se odnose na elementarna ljudska prava, pravo na dom i život - tvrdi Zukić.

Naglašava i da postojeće institucije nisu dovoljno jake da obezbijede povratak, naročito ne održiv i da postoji potpuna nekoordinacija rada na terenu, i to na svim nivoima.
Helsinški komitet pak napominje da su međunacionalni odnosi i dalje opterećeni nastojanjem vladajućih nacionalističkih stranaka da sačuvaju etničku homogenost - pothranjivanjem straha od drugog, insistiranjem na tezi o ugroženosti sopstvenog naroda od druga dva, ove stranke uspijevaju da se održe na vlast, stoji u izvještaju za 2005. godinu.
Paddy pere ruke
Prema procjeni UNHCR-a, od Daytona do kraja septembra prošle godine u BiH vratilo oko 50 posto izbjeglica i raseljenih lica. Istovremeno, govori se da je skoro 99 posto imovine vraćeno prijeratnim vlasnicima.
Zadovoljan podacima o povratu imovine, visoki predstavnik Paddy Ashdown je 2003. godine ugasio odjel pri OHR-u koji je radio na obnovi i povratku i svu odgovornost prebacio na domaće vlasti.
- Ljudi vrate imovinu, ali se ne vrate da žive. Statistika pak evidentira takve slučajeve kao povratnike. Tako mi sada imamo jedan zvanični podatak prema kojem se skoro polovina raseljenih i izbjeglih vratila, a na terenu mislim da nema ni trećine ostvarenog povratka - kaže Mirhunisa Zukić i naglašava da se većina povrataka dijeli na tri grupe: dnevni, vikend i sezonski povratnici.

Upućeni kažu da se pažnja mora obratiti na takozvane manjinske povratke. U Ministarstvu nam pojašnjavaju da je riječ o tehničkom terminu koji se odnosi na povrat osoba koje su se vratile u općinu prijeratnog prebivališta gdje trenutno preovladavaju drugi konstitutivni narodi.
UNHCR podaci kažu da je registrovano oko 450.000 manjinskih povratnika do 2006. godine.
Kancelarija Ombudsmena u Republici Srpskoj u izvještaju o stanju ljudskih prava u ovom entitetu za 2005. godinu zaključuje da povratnici vraćenu imovinu često prodaju ili izdaju u zakup, a njihove kolege u Federaciji BiH u svom izvještaju naglašavaju da niko u državi ne vodi računa o broju zamjena ili prodaje nekretnina.
Primjer iz Gornjeg Vakufa - Uskoplja, jednog grada sa dva imena, samo je jedan od mnogih.

Nakon rata između HVO i Armije BiH 1993. godine, grad je podijeljen i tako je ostalo do danas. Do prošle godine općina je imala specijalni status zbog postojanja paralelizma na svim nivoima. Godine 2001. OHR je imenovao specijalnog izaslanika sa zadatkom da ujedini grad. Te godine je OHR odlučio da će se grad zvati Gornji Vakuf - Uskoplje.
Do 2005. grad je formalno postao jedna cjelina, ali su podjele vidljive na svakom koraku. Danas je ovaj gradić sa oko 20.000 stanovnika, što je oko 5.000 manje nego prije rata, jasno podijeljen na dvije strane - stranu B i stranu H - kako vole reći njegovi građani. Srba povratnika ima neznatan broj te o strani na kojoj oni žive niko ne vodi računa.
Zvanični podaci kažu da je 80 posto imovine vraćeno prijeratnim vlasnicima.
Na vlasti su HDZ i SDA, a u Skupštini općine pokojeg poslanika imaju i Stranka za BiH i SDP, koja je ujedno i jedina partija u općini koja ima članove obje nacionalnosti.
Fatima Mehanović, SDP vijećnica u općini, kaže da ova stranka gotovo nema snage jer su uvijek preglasani. Za stanje u općini kaže da je betonirano i da ima malo nade da će situacija promijeniti jer strankama na vlasti odgovara podijeljenost.

U samom gradu ne postoji fizička granica između strane B i H, ali svi tačno znaju gdje se ona nalazi. Čak pokazuju na ovu zamišljenu liniju, sigurni da je vidite kao i oni, mada nema nkakve razlike između bošnjačke i hrvatske strane.

Završeno preseljenje

Zbirni podaci o zamjenama imovine među građanima različitih nacija u BiH ne postoje. Ombudsmeni Federacije su istražujući ovaj fenomen prikupili djelimične podatke od mjesnih poreznih ureda.
Tako je u Zenici u protekle četiri godine prodato 4.386 stanova, 547 privatnih obiteljskih kuća, i zaključena 863 ugovora o zamjeni nekretnina.
U Tuzlanskom kantonu tek oko 40 posto povratnika živi u prijeratnim stanovima i kućama. U Tuzli više od 80 posto povratnika ne živi u vraćenoj imovini, dok je u Živinicama prodato više od 90 posto vraćenih stanova.
U glavnom gradu BiH nacionalna struktura stanovništva je gotovo potpuno promijenjena - oko 80 posto stanovništva čine Bošnjaci, oko 11 posto Srbi, oko 6 posto Hrvati, te tek oko 2 posto ostali.
Prema popisu iz 1991. godine u Sarajevu je bilo oko 49 posto Bošnjaka, oko 29 posto Srba, manje od 7 posto Hrvata, malo više od 19 posto Jugoslovena i oko nešto manje od 4 posto ostalih.

U Republici Srpskoj, prema postojećim procjenama, danas živi 90 posto Srba.
Ombudsmeni Federacije smatraju da je da je završen proces povrata imovine, te da je danas BiH faktički podijeljena zemlja u kojoj dominiraju jednonacionalni teritoriji, jer je izostao stvarni povratak. Da se ništa ne može promijeniti kaže i načelnik općine Gornji Vakuf - Uskoplje Marinko Krajina.
- Mislim da je preseljenje završeno. To sigurno nije normalan život. Ali treba poći od činjenice da je ovdje bio rat i da je sada situacija sto posto bolja nego tada - kaže Krajina.
U Savezu dodaju još jedan podatak koji govori o izgradnji novih naselja na području pojedinih općina u koja se naseljavaju pripadnici većinskog naroda.
Zukić kaže da se grade nova naselja u kojima se naseljavaju raseljena lica, ali i izbjeglice sa Kosova i iz Hrvatske, sve kako bi se stvorila dominacija jedne grupe.
- Od Modriče do Bosanskog Broda postoji desetak takvih naselja. Najviše to rade duž linija entiteta. Ti objekti će se vjerovatno legalizovati jer je takav zakon napravljen. Ako je vrijednost u korist objekta, ne ruši se. Zemlja najmanje vrijedi - upozorava Zukićeva na činjenice koje se u bh. javnosti malo spominju.
Nemogućnost ostvarivanja prava na rad, odnosno diskriminacija na nacionalnoj osnovi pri zapošljavanju, prvi je na listu problema mnogih povratnika.
Najveći broj povratnika je u kategoriji siromašnih. U Ministarstvu ljudskih prava i izbjeglica raspolažu podatkom da oko 80 posto povratnika nema stalni posao. Među nezaposlenima prednjače poljoprivrednici, domaćice, radnici, ekonomisti, činovnici...

Ministarstvo je nedavno provelo anketu pitajući povratnike koji nemaju posao kako se izdržavaju. Oko 20 posto je dalo odgovor Nikako.
U općini Gornji Vakuf - Uskoplje prije rata je radilo oko 5.000 ljudi. Danas jedva 2.000, a u Zavodu za zapošljavanje se vodi oko 3.300 nezaposlenih osoba.
Načelnik Krajina konstatuje i da u gradu postoji samo jedna radna organizacija u kojoj rade i Bošnjaci i Hrvati.
- Ne postoji zakon koji bi natjerao poslodavca da uposli ili vrati na posao pripadnike manjina - povratnike, kaže nam sagovornik u međunarodnoj zajednici.
Diskriminacija na nacionalnoj osnovi pri zapošljavanju bila je predmet istraživanja Amnesty Internationala. Izvještaj Bosna i Hercegovina - Iza zatvorenih vrata: etnička diskriminacija i zapošljavanje koji su objavili u januaru ove godine nije imao značajnog odjeka u BiH.

Amnesty je upozorio da je diskriminacija pri zapošljavanju jedna od najozbiljnijih prepreka povratku.
Ovo je naročito izraženo u dijelovima gdje su zločini na etničkoj osnovi provedeni u najvećem stepenu, kao što je Prijedor ili Banja Luka ili dijelovi istočne RS koji su pod kontrolom bosanskih Srba, te neki dijelovi koji su bili pod kontrolom bosanskih Hrvata, piše u izvještaju AI.
Mirhunisa Zukić daje primjer iz općine Prijedor gdje je do danas ostvaren najveći povratak. Prema podacima Saveza, od 30.000 povratnika 12.000 je nezaposleno. Drugi primjer je Bosanski Novi gdje od 6.000 povratnika u organima uprave rade tri Bošnjaka. Ostali se vode kao nezaposleni. Slične primjere je moguće naći i u drugim dijelovima BiH - u Srebrenici samo 10 posto policajaca su Bošnjaci, u općinskoj administraciji Čapljine radi jedan Bošnjak i nijedan Srbin, u dobojskim školama svi uposlenici su srpske nacionalnosti, u prosvjeti na području općine Foča radi jedan Bošnjak, od 211 uposlenika općine Novi Grad Sarajevo 185 je Bošnjaka...

Škole sa dva ulaza

Povratnici, oni mlađi naročito, žale se i na obrazovne sisteme u sredinama gdje su manjina. Mada godinama traju napori da se izvrši detaljna reforma obrazovnog sistema, čini se da nema puno uspjeha.
Gornji Vakuf - Uskoplje je drastičan primjer, ali nije jedini. U ovom gradiću postoje dvije osnovne škole - jedna za Bošnjake, druga za Hrvate, te dvije srednje škole pod jednim krovom.
- U srednjoj školi djeca ulaze na dva različita ulaza, odmori su im u različito vrijeme tako da se ni slučajno ne mogu sresti. Dakle, za vrijeme nastave oni nemaju nikakvu mogućnost da se druže - kaže nam Dževad Dedić.

Prema dostupnim podacima, 52 škole u BiH funkconišu na isti način. Dedić je uposlenik Doma zdravlja i kaže da i tu postoje podjele.
- Imamo dva Doma zdravlja. Jedan radi u zgradi predratnog Doma, ali je 50 posto prostora neiskorišteno. Drugi radi u iznajmljenim prostorima nekadašnje fabrike - objašnjava Dedić.
Problem u ostvarivanju zdravstvene zaštite pominje i Amnesty International, dodajući i socijalnu zaštitu, te penziono osiguranje.
U Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice naglašavaju da se u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite krše brojni međunarodni i domaći propisi. Tako veliki broj povratnika nije osiguran niti po jednoj osnovi, a da bi ostvarili osnovna prava u ovoj oblasti moraju prolaziti kroz komplikovane procedure.
Sve do novog popisa stanovništva nije moguće saznati koliko je zaista nakon rata promijenjena etnička kompozicija stanovništva.
U Federalnom zavodu za statistiku kažu da bi se popis mogao napraviti 2011. godine.

Dok jedni tvrde da je popis neophodan, među kojima su brojne organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava, drugi upozoravaju da će popis samo utvrditi etničko čišćenje na terenu.
Politički analitičar Senad Slatina, direktor Centra za evropske integracione strategije u Sarajevu, objašnjava da je popis za BiH primarno političko, a ne ekonomsko pitanje.
- Tako je zbog vrlo relevantnih ustavnih odredbi koje predviđaju proporcionalnu zastupljenost u javnim institucijama u skladu sa posljednjim popisom. Pravo pitanje bi možda bilo da li bi u interesu humanosti i poništavanja efekata entičkog čišćenja bilo primjereno tražiti da se proporcionalna zastupljenost u našim ustavima veže trajno za popis iz 1991, a ne za posljednji popis- zaključuje Slatina.

Problem u gradovima

Nakon deset godina teško je reći ko su glavni krivici što nema održivog povratka i što su rezultati etničkog čišćenja potvrđeni.
U Helsinškom komitetu smatraju da krivicu dijele domaće vlasti i međunarodna zajednica.
- Primjetna su nastojanja međunarodne zajednice da proces povratka prikažu nečim što je u završnoj fazi ili već završeno - konstatuje Helsinški komitet u posljednjem izvještaju o stanju u oblasti ljudskih prava u BiH.
- Mi smo optimisti. Nije kasno. Ljudi se nadaju. Oni koju krenu u poljoprivredu, ostanu. Problem su gradovi. Treba nam ekonomski oporavak - decidna je Zukić.
Ne žele odustati ni mladi Gornjeg Vakufa - Uskoplja. Već deset godina nevladina organizacija Omladinski centar okuplja mlade sa obje strane. Mada takav koncept zvuči jednostavno, kažu da je to težak posao.

Jedan od projekata na kojem rade su zajednička putovanja nacionalno-mješovitih grupa djece na ljetovanje ili zimovanje.
- Kada ih izvedemo van ove sredine, djeca su sretna. Igraju se, bliski su. Ali, već pri povratku se počinju odvajati i kada se vratimo sa putovanja, svako ode na svoju stranu - kaže Adnan Gavranović, jedan od instruktora.

Adnan i Sead Mašetić, obojica u ranim dvadesetim, kažu da su i sami odrasli uz Centar i da im je to pomoglo da sačuvaju zdrav način razmišljanja. Upozoravaju da stariji ljudi u gradu djeci daju pogrešne informacije o drugoj naciji.
- Nama se dešava apsurdna situacija da izvedemo djecu izvan ove sredine i čujemo ih kako nakon što se upoznaju jedni drugima govore da nisu znali dovoljno o njima- kaže Sead.
Ipak, ni njih dvojica ne žive u Gornjem Vakufu - Uskoplju.
- Svaki put kada dođem, rastužim se. Očekujem da se nešto promijeni, ali teško. Ne sjećam se kada je neko zadnji put rekao ostaću ovdje - kaže Sead. ?