cHupjahalic@ wrote:Bumbar wrote:ja sam stvarno skontala da moram odvojiti vrijeme da skeniram...:S...a i o sefu sam razmisljala...hmmm
Bumbi, ne razmisljaj dugo nego to uradi, jer nikad se ne zna.
ja sam ljetos isla i pokupila neke stvari iz sefa (dan-dva prije putovanja u Bosnu), zaboravim stvari vratiti i dok sam bila na odmoru desilo se sta se desilo sa stanom gdje je trunkica falila da dodje do pozara.
znaci radi moje nepaznje mogla sam jos jednom ostati bez slika.
sada vise ne cekam ni dana, nego stvari radim odmah kad mi je skener pri ruci (mada se ne mogu hvaliti da sam nesto vrijedna, imam i ja posla i posla da totalno sve skeniram, ali svaki dan je bolje i bolje).
chupka divna ideja
i u pravu si....fakat vrijedno truda
ja sam to nekad davno uradila s dijelom slika, ali nikako da negdje na sigurno odlozim kopije CDova/DVDova na kojima su slike
meni uvijek na pamet padnu knjige
koliko truda, koliko ljubavi je ulozeno u sakupljanje istih....koliko je dragih ljudi potrosilo vrijeme, energiju, napisalo posvetu...koliko lijepih trenutaka, koliko beskrajno vrijednih uspomena lezi sakriveno na tim stranicama.....da, mogu kupiti novu knjigu, ali nije to isto
i da, gubilo se sve i svasta tokom rata
gubitci voljenih osoba se nikad ne mogu mjeriti gubitkom stvari, nije to cak ni na istoj planeti desavanja....ali sjecanja koja gubimo
da li uopste vrijedi pokusati ih sacuvati od zaborava....
naravno razlicite "lekcije" iz ratnog iskustva....ne vezati se vise za materijalne stvari....neki su to cak prenijeli u "ne vezati se vise ni za ljude"
al' ja eto i dalje ludo i sentimentalno cuvam uspomene od zaborava....cuvam kutije sa pismima....cuvam slike....cuvam sitnice
razglednice.....al' eto posebno pisma
uvijek mi ta kutijetina sa pismima padne na pamet kad se pomene vatra.....
Slaba sam na sentimentalu
necu nauciti ni iz miliona lekcija
onda pocne da se mazi...izvrne se na ledja i prica mi nesto
