Kaligula I wrote:[
...čestitam na iskrenosti...a što ja drugo tvrdim nego ono sto si ti ovdje navela...
...1. takvih ljudi iz BiH, kako ih ti oslovi 'kratkoročnih', je najvise u Americi...ipak ljudi sanjaju...dakle Kali, nije nista slago ni izmislio...
...2. i po tom pitanju sam bio jasan i decidan, a to je da su mi ljudi koji žive u SAD rekli da bi sav svoj sadašnji život dali za život iz predratnih vremena, što implicira da nisu zadovoljni svojim statusom...ne znam zašto ne prihvatate stavove tih i takvih ljudi...je li možda hoćete reći da oni lažu da se tako osjećaju...smješno...njihov stav također implicira da se ni oni ne bi vratili u ovakvu BiH kao ni ti...ali je isto je tako fakat činjenica da u BiH ima vrlo uspješnih ljudi koji ni slučajno ne bi mijenjali svoje živote za nihove...to je jednostavno tako pa vi prihvatili ili ne prihvatili...
Nije to ipak tako jednostavno kako ti tvrdis Kaligula.
Znam i ja da je kratkorocnih ovdje pun klinac ali odgovorno tvrdim da su sami odgovorni za to sto su svoje zivote sveli na puko sanjanje. Jako je mali broj onih koji su bili sprijeceni da sebi omoguce bolji zivot, ima i takvih slucajeva naravno i takvim ljudima skidam kapu jer jebeno je boriti se sa opakom "sudbinom" gdje god bili. Ne poricem ja da se ljudi osjecaju kao da si ne mogu priustiti taj merak, samo kazem da me zaboli za te sto kukaju i hrane djecu hljebom i pastetom da bi se nadjebavali sa komsijama za velicinu balkona ili, jos gore, broj spratova kuce u Bosni u koju nikad nece ucije jer si ne mogu priustiti avionsku kartu. Al' nek komsija umre od ljubomore, to je bitno.
Ovog drugog sto se tice - svako ko je prije rata imao neki iole normalan zivot ce reci da bi htio da je onako ostalo. Ali NIJE. Bio rat, svako je nekoga izgubio, svima su zivoti uzdrmani, sve se promijenilo. Ja se licno ne bih vratila ni u to prijeratno stanje jer ni tada nije bilo onoga sto je meni bitno. I ne mozes bas porediti te tvoje kolege koji bi da ih ceka drzavni stan i posao, topli obrok i mnogo sta drugo, naravno sve to bez cekanja na birou za zaposljavanje, pa kad je sve cakum pakum oni dodju s koferima i nekoga ko recimo ima sve ove druge uslove ali je tesko bolestan i to mu je kocnica za povratak. Potpuno dva razlicita scenarija (ovo je samo "food for thought" jer sve trpas u isti kos).
Uspjesnih ljudi sto se tice - prva rodica, kod koje stalno budem kad sam tu, je jako, JAKO uspjesna, i nikada se ne bi selila iz BiH. Ali ona, kao potpuno objektivan sagovornik, vazda kaze da valja biti podobro lud pa se vratiti i jurisati na vjetrenjace. YMMW.