Dobro to svi znamo, ali ono sto mene fascinira jeste - fenomen apsurdnog privlacenja!
Posao u policiji najvise privlaci kriminalce i ratne zlocince. "Posao u crkvi i dzamiji" najvise privlaci ljude bez morala, ljekarski poziv privlaci pacijente... i shodno tome, univerziteti i univerzitetska zvanja su postali najprivlacniji najglupljima!
Meni je zapravo takva situacija postala svojevrstan filter. Cim mi se neko od prijatelja pohvali da je magistrirao/doktorirao, ja ga smjestam u grupu poznanika i oslobadjam daljeg druzenja sa mnom!
Jer to je patnja od druzenja. Ti su ljudi naprosto PRAZNI. Pricu moram ja zaturiti i to tako sto je odvucem na "njihov teren" tj. na teme na kojima su magistrirali i doktorirali. I opet nista!
Nevjerovatne su to intelektualne rupe. Vecina njih uopce ne prati tehnolosku revoluciju. Mozete li zamisliti univerzitetskog profesora koji se maltene ponosi time sto ne zna koristiti internet (ustvari on ce reci da zna, prima i salje mailove!). O sirim interesovanjima da ne govorim.
Donekle pronalazim i objasnjenje toj situaciji: njima to ne treba, oni imaju "dokaz da su pametni", imaju titule! Osim toga bave se poslom koji jeste ugodan i lezeran, ali mu je druga strana medalje ubitacna - uzasno OTUPLJUJE.
Pa zamislite, kako ne otupiti kad iz godine u godinu ponavljas istu pricu! Neki od njih predaju i predmete koji podrazumjevaju vrhunsku nauku, ali recite vi meni koja tema se ne moze nastrebati! Oni zapravo predaju ono sto ni sami ne razumiju!
I rezultat svega je da sam ih poceo izbjegavati. Oni naravno misle da je to zbog mog zaostajanja i nespremnosti da komuniciram sa intelektualcima njihovog kalibra.
I neka tako i ostane. Njima forma, meni forum!
