Dženaza će se obaviti u ponedjeljak, 27. oktobra 2008. godine u 13 30 sati na Gradskom groblju BARE.
http://www.sarajevo-x.com/clanak/081025042
Mislim da je upravo on ''izmislio'' i jednu vrstu šraube kroz noge dok je okrenut leđima protivničkom golmanu (Nisam 100% siguran).[url]http://www.bhdani.com/arhiva/190/t19015.shtml[/url] by Ahmed Burić wrote:
Negdje oko 1960. godine rukomet je u Sarajevu preuzeo primat od odbojke, koja je u godinama nakon Drugog svjetskog rata bila najpopularnija igra s loptom. Tako je, naravno, bilo kad je riječ o "malim" sportovima, jer fudbal je, kako u svijetu, tako i u Sarajevu, bio kralj igara s loptom.
"Bilo je došlo vrijeme da ovdašnji rukomet ima dva savezna prvoligaša: Mladu Bosnu i Bosnu", prisjeća se tadašnji igrač Bosne, a današnji predsjednik Rukometnog saveza BiH Rešad Šarenkapa: "Pored njih, bilo je i nižerazrednih klubova - Sarajevo, Partizan, Stup, Omladinac, Igman - pa je postojala velika baza iz koje su ti klubovi mogli regrutovati kadar. Najveći uspjeh iz tog vremena priredit će sarajevska Bosna, koja je 1963. osvojila Kup Jugoslavije u Novom Sadu, nakon pobjede nad bjelovarskim Partizanom." Tad su igrali golmani Mostarac i Nožica, bekovi Pilić, Bjegović i Rebić, Šarenkapa na liniji i krila Softić te na Grbavici 1992. ubijeni Goran Čengić.
Priče o tome kako su najveći heroji u glavnom gradu BiH tada bili rukometaši već su opće mjesto mitologije "našeg malog mista". Sarajevski FIS je u šezdesetim bio hram pomalo grube, ali igre koja je očiglednim činila sve fizičke mane i vrline onoga ko bi je igrao. Na časovima "fizičkog" bilo je sve više onih koji su čekali da pokažu neku od vještina koju bi naučili gledajući tadašnje igrače Bosne i Mlade Bosne. No, najdraža priča bila je legenda o Čuni.
Prve sarajevske starke Memnun Idžaković, nekadašnji igrač reprezentacije Jugoslavije, bio je nešto nedostižno. Svaki grad, sasvim sigurno, ima svoje legende. Priče o takvim ljudima novim generacijama govore mnogo više od šturih statistika i vremenom često gube autentičnost, ali brojke od 1.000 zvaničnih utakmica i preko 10.000 golova su istinite, kao što je istina i to da je Čuna, kako su ga zvali oni što ga vole, sto puta zaredom, dok bi trenirao sam u FIS-u, mogao pogoditi isto mjesto loptom. Odveć duhovit, ali i hirovit za vrhunskog sportaša, Memnun je odigrao svega trideset i devet nastupa za reprezentaciju Jugoslavije.
U Münchenu 1972. reprezentacija Jugoslavije osvojit će zlatnu medalju, ali u njoj neće biti Čune. Jedan od najvećih rukometnih stručnjaka na svijetu i kasniji selektor njemačke reprezentacije Vlado Stenzel nije imao razumijevanja. Nisu se "našli".
Memnun je volio zabaviti i sebe i publiku. Je li pretjerivao? Možda, ali upitate li velika imena ovoga sporta poput Bjelovarčanina Hrvoja Horvata, topnika iz Zagreba Zlatka Žagmeštra ili Banjalučanina Đorđa Lavrnića - ko je najveći? - čeka vas samo jedan odgovor: Memnun!
Tako je i među rajom. Šta mislite, ko je donio prve All Star patike u Sarajevo, koje će kasnije postati omiljenom ljetnom obućom ovdašnjeg puka? Čuna, naravno!
Velik skoro kao i priča o njemu, nakon igračke karijere postat će novinar. U godinama agresije na BiH bio je u elitnim postrojbama Armije BiH. Ostat će upamćen i tekst koji je posvetio svom nekadašnjem prijatelju Lavrniću, koji je kao jedan od igrača iz BiH (uz Arslanagića, Seleca, Karalića i Popovića) osvojio zlato te 1972. Razočaran Lavrnićevim angažmanom u "odbrani vekovnih ognjišta", posvetit će mu tekst s naslovom Ubiću te smijehom, Žorž...
....Za nastavk klikni na link,...
EL FATIHA!
***Foto i info o datumu, vremenu i mjestu dženaze preuzeti sa:
http://www.bakije.com/umrli/index.php
