praznina wrote:Ja sam ikavicu meni se čini čuo čak u Vojvodini. Je li to moguće?
bunjevci su iz Bosne došli u Vojvodinu
Ikavica
Moderator: Chloe
-
jajce32
- Posts: 231
- Joined: 11/07/2008 11:56
#102 Re:
ne,u dubrovniku se pisalo u 16. i 17. st ikavicom,čak i čakavicomPanta Rei wrote:Nikoga ja ni na šta nisam tjerao.
A ti očito ne poznaješ staru dubrovačku književnost, iz 16. ili 17. vijeka. Bila je ijekavska. I ko ih je to tada mogao "tjerati" na ijekavicu.
Ma daj molim te.
A ni u Bosni ljudi nisu "tjerani" na ijekavicu, već se ona jednostavno proširila, imigracijama stanovništva još od dolaska Turaka ovamo. A Bečki književni dogovor i sve ono što je poslije slijedilo je logičan slijed događaja.
A i kad sam rekao da je bošnjačka književnost pisana ijekavicom, mislio sam na preporodnu, dakle Mulabdić, Osman-Aziz, Bjelevac... i svi poslije njih. Drugo je narodna književnost, koja je bila ikavska, ali opet ne sva.
-
jajce32
- Posts: 231
- Joined: 11/07/2008 11:56
#103 Re: Ikavica
POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1398 GODINE - KRALJ STJEPAN OSTOJA
Godine 1398
Dojdoše velič`stvu Kraljevstva mi od slavnoga grada Dubrovnika plemeniti vlastele i poklisarje,a na ime Žun Žurgović i Mihoč Rastić,govore razumno i č`sno vsih dilih Kraljevstva mi.
I meju inimi rabotami - slatko prosiše i moliše,govoreće da bi im platilo Kraljevstvo mi što im osta dužan brat Kraljevstva mi,bivši slavnoga spomenutija gospodin Kralj Tvrtko.
I mi,vidivši prošenije,pravo i dostojno govorenije,i,takoje,razgledavše povelji i listove i kletvi gospodina Kralja Tvrtka,kako da bi se ne ukratila krasna ljubav i dobri zakoni,koji su vazda postali meju Kraljevstvom mi i meju Dubrovnikom...
Vse toj razgledavše i vidivše - stvorismo svit s Kraljevstva mi s poglavitimi vlasteli,koji u to vrime bihu pri nas,vsi s nami jedinosrdno naslidujuće cara nebeskago,koji kripi Kraljevstvo mi u dobrih dilih...
Uslišasmo prošnju poklisarev Dubrovačscih i stvorismo im milost,i zapisasmo po sih naših poveljah - da im platimo i plaćamo dvi tisući i pet sat i petdeset dukat`,što im je ostal dužan Kralj...
SRPSKI MITOMANI KAŽU DA JE ŠTOKAVSKO NARJEČJE SRPSKO?
čime se defeinira štokavskom narječjem?jel možda upitnom rječicom ŠTO?
na otoku Korčuli se kaže što,ali sve drguo je čakvasko,svi oblici.
Bugari kažu ŠTO pa opet ne govore srpskim.
neki smiješni mitomani govore da su bosanske povelje pune ŠTOKAVŠTINE.
ako polazimo od oca srpske književnosti VUKA KARADŽIĆA onda u knjigi svojoj kaže ovako:
1) Mjesto što ili šta oni govore ča, prema slovačkome čo (po čemu ih naši onuda zovu čakavcima), a po varošima ca (prema češkome i poljskome co).
2) Na kraju riječi izgovaraju l mjesto o, npr.: kotal, rekal, molil itd.
3) Mjesto đ i lj govore j, npr.: preja, meja, posteja, zemja, skupje itd.
4) Na mnogo mjesta gdje je u nas ć (od g) oni govore tj, npr.: bratja, prutje itd. Po tome se i u Bosni može čuti bratja, kao što ima i u prvoj knjizi narodnijeh pjesama u pjesmi 510, a po svoj prilici ovamo ide i ono što sam ja u Hrvatskoj slušao od našijeh ljudi netjak mjesto nećak, a po nekijem mjestima i tja mjesto ća.
5) Gdje god mi š izgovaramo št, oni govore šć, npr.: prišć, ognjišće, šćap itd. (ali pošten, gdje je š postalo od č, i oni tako govore).
6) Svuda izgovaraju h upravo kao Nijemci ch.
7) U rod. mn. kažu npr. gradov, žen; a u skaz. gradovih, ženah itd., otkuda se po svoj prilici i u Srijemu govori: po kuća, po livada, po seli, na koli itd.
Koje se riječi muškoga roda u slavenskome jeziku svršuju na ú, u onijeh oni u rod. mn. imaju na kraju ih, npr.: golubih, prstenih, putih itd. Može biti da je i u nas otuda: crvi, mravi, i - u Srijemu i u Bačkoj - puti.
9) Kao što u nas glagoli mogu i hoću, a i velju i viđu, imaju na kraju u mjesto em i im, tako se u njih u svima glagolima govori i jedno i drugo (kao i u nas velju i velim, viđu i vidim), ali opet više na u.
10) Nakl. neopr. kod sviju glagola govore bez i na kraju, npr.: pisat, molit, vuć itd.
11) Kod glagola koji se u nas u sad. vr. svršuju na em i im, u trećem licu, mn. br. (toga istog vremena) imaju na kraju du, npr.: pišedu, govoridu, hoćedu, molidu itd. I ovo je po svoj prilici iskvareno u novija vremena, kao što su i naši gdjekoji ili od njih primili ili sami iskvarili.
12) Mjesto koji govore i ki, mjesto koje ke, mjesto moja ma itd.
13) Na kraju sloga mjesto m svagda izgovaraju n (kao što je kazano za Paštroviće u predgovoru k Srpskijem poslovicama, 1836. na strani XXXI) npr.: Vidil san ga sto putih.
14) Mjesto jezik oni govore i jazik (od čega je po svoj prilici i oko Rijeke postalo zaik); tako govore i: jat, prijat, ujat, jamat, jamanje, jamatva, koje bi riječi po južnome slavenskom narječiju morale imati e mjesto a, kao što se dalje k jugu i govori jemati (brati npr. vinograd), jemanje i jematva.
15) Mjesto grob govore greb, mjesto rastem restem, mjesto vrabac vrebac. Sve tri ove riječi ja sam ovamo slušao i u Dubrovniku. Može biti da je po njihovome govoru i lastovica mjesto lastavica, koje se govori ne samo u svemu primorju (i kod štokavaca) nego i u samoj Crnoj Gori.
16) Gdje je god u slavenskome jeziku k, oni govore i (kao i Rusini a gdješto i Česi i Slovaci) npr.: vira, dite, did, nisam itd. Po ovome sad možemo znati kako je došlo te se u nas gdješto (po sjeverozapadnijem krajevima) govori: nisam (mjesto nijesam, ili nesam), gdi, ovdi, ondi, gnjizdo (mjesto gnijezdo ili gnezdo), prid kućom, priko Dunava, niki ljudi itd.
17) Osim ovijeh razlika imaju oni mnogo i riječi kojijeh mi nemamo: takova je riječ i kruh, koja je i u nas poznata; tako je i križ, otkuda i mi kažemo kriška i križati; ja mislim da je njihova riječ i žudim, požudim i požuda, od čega sam ja i u Tršiću slušao: žudan i gladan.
dakle po Vuku bi trebale ovo povelje biti čakavske a time i hrvatske!!!!
no,samo neki površan ili mitoman će reći da je ova povelja čakavska.ovo je šćakavsko ikavsko narječje,koje se govori i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.znači možemo ga zvati i bosansko,ali bolje reći šćakavsko ikavski.
inače Vuk je jedan običan falsifikator i jako površan lik.čitajući njegove tekstove shvatio sam kolik je mitoman i četnik.
ne samo na ovom primjeru nego na mnogim drugim.naime zbog srpstva se nije standardiziralo TORLAČKO NARJEČJE koje se govori u Srbiji.Srbi imaju dva narječje ŠTOKAVSKO I TORLAČKO ,a ne samo štokavsko što bi rekao četnik Vuka Karadžić.
Godine 1398
Dojdoše velič`stvu Kraljevstva mi od slavnoga grada Dubrovnika plemeniti vlastele i poklisarje,a na ime Žun Žurgović i Mihoč Rastić,govore razumno i č`sno vsih dilih Kraljevstva mi.
I meju inimi rabotami - slatko prosiše i moliše,govoreće da bi im platilo Kraljevstvo mi što im osta dužan brat Kraljevstva mi,bivši slavnoga spomenutija gospodin Kralj Tvrtko.
I mi,vidivši prošenije,pravo i dostojno govorenije,i,takoje,razgledavše povelji i listove i kletvi gospodina Kralja Tvrtka,kako da bi se ne ukratila krasna ljubav i dobri zakoni,koji su vazda postali meju Kraljevstvom mi i meju Dubrovnikom...
Vse toj razgledavše i vidivše - stvorismo svit s Kraljevstva mi s poglavitimi vlasteli,koji u to vrime bihu pri nas,vsi s nami jedinosrdno naslidujuće cara nebeskago,koji kripi Kraljevstvo mi u dobrih dilih...
Uslišasmo prošnju poklisarev Dubrovačscih i stvorismo im milost,i zapisasmo po sih naših poveljah - da im platimo i plaćamo dvi tisući i pet sat i petdeset dukat`,što im je ostal dužan Kralj...
SRPSKI MITOMANI KAŽU DA JE ŠTOKAVSKO NARJEČJE SRPSKO?
čime se defeinira štokavskom narječjem?jel možda upitnom rječicom ŠTO?
na otoku Korčuli se kaže što,ali sve drguo je čakvasko,svi oblici.
Bugari kažu ŠTO pa opet ne govore srpskim.
neki smiješni mitomani govore da su bosanske povelje pune ŠTOKAVŠTINE.
ako polazimo od oca srpske književnosti VUKA KARADŽIĆA onda u knjigi svojoj kaže ovako:
1) Mjesto što ili šta oni govore ča, prema slovačkome čo (po čemu ih naši onuda zovu čakavcima), a po varošima ca (prema češkome i poljskome co).
2) Na kraju riječi izgovaraju l mjesto o, npr.: kotal, rekal, molil itd.
3) Mjesto đ i lj govore j, npr.: preja, meja, posteja, zemja, skupje itd.
4) Na mnogo mjesta gdje je u nas ć (od g) oni govore tj, npr.: bratja, prutje itd. Po tome se i u Bosni može čuti bratja, kao što ima i u prvoj knjizi narodnijeh pjesama u pjesmi 510, a po svoj prilici ovamo ide i ono što sam ja u Hrvatskoj slušao od našijeh ljudi netjak mjesto nećak, a po nekijem mjestima i tja mjesto ća.
5) Gdje god mi š izgovaramo št, oni govore šć, npr.: prišć, ognjišće, šćap itd. (ali pošten, gdje je š postalo od č, i oni tako govore).
6) Svuda izgovaraju h upravo kao Nijemci ch.
7) U rod. mn. kažu npr. gradov, žen; a u skaz. gradovih, ženah itd., otkuda se po svoj prilici i u Srijemu govori: po kuća, po livada, po seli, na koli itd.
Koje se riječi muškoga roda u slavenskome jeziku svršuju na ú, u onijeh oni u rod. mn. imaju na kraju ih, npr.: golubih, prstenih, putih itd. Može biti da je i u nas otuda: crvi, mravi, i - u Srijemu i u Bačkoj - puti.9) Kao što u nas glagoli mogu i hoću, a i velju i viđu, imaju na kraju u mjesto em i im, tako se u njih u svima glagolima govori i jedno i drugo (kao i u nas velju i velim, viđu i vidim), ali opet više na u.
10) Nakl. neopr. kod sviju glagola govore bez i na kraju, npr.: pisat, molit, vuć itd.
11) Kod glagola koji se u nas u sad. vr. svršuju na em i im, u trećem licu, mn. br. (toga istog vremena) imaju na kraju du, npr.: pišedu, govoridu, hoćedu, molidu itd. I ovo je po svoj prilici iskvareno u novija vremena, kao što su i naši gdjekoji ili od njih primili ili sami iskvarili.
12) Mjesto koji govore i ki, mjesto koje ke, mjesto moja ma itd.
13) Na kraju sloga mjesto m svagda izgovaraju n (kao što je kazano za Paštroviće u predgovoru k Srpskijem poslovicama, 1836. na strani XXXI) npr.: Vidil san ga sto putih.
14) Mjesto jezik oni govore i jazik (od čega je po svoj prilici i oko Rijeke postalo zaik); tako govore i: jat, prijat, ujat, jamat, jamanje, jamatva, koje bi riječi po južnome slavenskom narječiju morale imati e mjesto a, kao što se dalje k jugu i govori jemati (brati npr. vinograd), jemanje i jematva.
15) Mjesto grob govore greb, mjesto rastem restem, mjesto vrabac vrebac. Sve tri ove riječi ja sam ovamo slušao i u Dubrovniku. Može biti da je po njihovome govoru i lastovica mjesto lastavica, koje se govori ne samo u svemu primorju (i kod štokavaca) nego i u samoj Crnoj Gori.
16) Gdje je god u slavenskome jeziku k, oni govore i (kao i Rusini a gdješto i Česi i Slovaci) npr.: vira, dite, did, nisam itd. Po ovome sad možemo znati kako je došlo te se u nas gdješto (po sjeverozapadnijem krajevima) govori: nisam (mjesto nijesam, ili nesam), gdi, ovdi, ondi, gnjizdo (mjesto gnijezdo ili gnezdo), prid kućom, priko Dunava, niki ljudi itd.
17) Osim ovijeh razlika imaju oni mnogo i riječi kojijeh mi nemamo: takova je riječ i kruh, koja je i u nas poznata; tako je i križ, otkuda i mi kažemo kriška i križati; ja mislim da je njihova riječ i žudim, požudim i požuda, od čega sam ja i u Tršiću slušao: žudan i gladan.
dakle po Vuku bi trebale ovo povelje biti čakavske a time i hrvatske!!!!
no,samo neki površan ili mitoman će reći da je ova povelja čakavska.ovo je šćakavsko ikavsko narječje,koje se govori i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.znači možemo ga zvati i bosansko,ali bolje reći šćakavsko ikavski.
inače Vuk je jedan običan falsifikator i jako površan lik.čitajući njegove tekstove shvatio sam kolik je mitoman i četnik.
ne samo na ovom primjeru nego na mnogim drugim.naime zbog srpstva se nije standardiziralo TORLAČKO NARJEČJE koje se govori u Srbiji.Srbi imaju dva narječje ŠTOKAVSKO I TORLAČKO ,a ne samo štokavsko što bi rekao četnik Vuka Karadžić.