Tom Cooper pitanja i odgovori frisko.
Sarcastosaurus
15. april 2023Apr 15, 2023
Zdravo svima!
Nekako 'nisam namjeravao' još jedan post tako brzo nakon posljednjeg, ali sam dobio toliko istih pitanja od različitih čitalaca, da mislim da je barem vrijeme za nešto poput 'Pitanja i odgovora'.
1.) Hoće li Rusija pobijediti u Bakhmutu?
Do sada, da, ovo je vjerovatno.
Razlog je sljedeći: suprotno situaciji u januaru, kada je ZSU još uvijek pokušavala 'ozbiljno' odbraniti Bakhmut, u međuvremenu je promijenila strategiju. U onom što se u vojnom žargonu naziva 'ekonomija sile', to je vezanje maksimalnog broja neprijateljskih jedinica sa minimalnim brojem vlastitih jedinica, uz nametanje ogromnih žrtava protivniku.
Dozvolite mi da ovo malo objasnim.
Na društvenim mrežama još uvijek postoji utisak da je 'veliki broj različitih jedinica ZSU' raspoređenih unutar Bakhmuta. Tako je bilo još u januaru, ali više nije tako. ZSU rotira i izbacuje samo ograničene kontingente iz relativno malog broja jedinica (ukupno nekih 7-8 brigada): to je ono što danas rezultira izvještajima o 'mnogim različitim jedinicama'. Zapravo, i obično, svaki kontingent je u gradu između 2 i 7 dana, a zatim se povlači. Razlog tome je izbjegavanje iscrpljivanja trupa: nakon nekoliko dana stalnog borbenog kontakta, sve trupe postaju umorne. Nisu dovoljno oštri da više prepoznaju ili izbjegnu opasnost i počnu uzimati žrtve. Još više u sadašnjim vremenskim uslovima. Dakle, ZSU ih rotira, a dovodi novi kontingent.
Na ovaj način, Rusi – koji izgleda da ne rotiraju svoje jedinice tako redovno – stalno se bore protiv „svježih ukrajinskih trupa“, i to sa svojim iscrpljenim i istrošenim jedinicama. Istovremeno, masa ZSU nije ni uključena u borbe: dobro je u pozadini, odmara se, reorganizacija, obuka/preobuka, zadržana kao rezerva.
Ova strategija je neophodna jer su – kao što je stalno spominjano – Ukrajinci ispravno zaključili da ne postoji način da se natjera Putin da odustane od svojih planova, bez kolosalnog uništenja VSRF-a: bez izazivanja masovnih žrtava ruskim oružanim snagama. A pošto ZSU nema potrebne količine visokoeksplozivnih sredstava (vidi: artiljerijske granate), ostaje joj bez izbora osim da pronađe alternative.
To je očigledno i iz sledećeg: kao reakcija na masovno raspoređivanje TOS-1 i teških minobacača od strane VDV, i dok mu nedostaje dovoljno granata da odgovori na modni način, od otprilike tri nedelje ZSU je razvio novu 'taktiku'. To je miniranje odabranih velikih zgrada/e u Bakhmutu (posebno onih viših), zatim puštanje Rusima da uzmu jednu od ovih, a zatim je dizanje u vazduh. Ako Rusi ne pošalju dovoljno trupa, Ukrajinci će krenuti u kontranapad i onda pobiti sve unutra. Zatim se cijeli proces ponavlja. Navodno je na ovaj način gotovo potpuno uništeno nekoliko četa VDV-a i ruskih PMC-a.
Rusi se žale da je ovo 'odvratno' i Ukrajinci su ti koji 'uništavaju Artemovsk' (ruski naziv za Bahmut)... Bez sumnje, to će se činiti 'istinom' svakom poštenom obožavaocu Putina, ali imajte na umu da nije Ukrajina (niti 'NATO') napala Rusiju. Hladna činjenica je da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, a Rusija je već u ljeto i jesen prošle godine svojom artiljerijom srušila veći dio grada. Dakle, Bakhmut ne bi bio uništen bez ruskog napada na njega .
Zaključak: ne, suprotno nekim ruskim tvrdnjama, Ukrajinci u Bahmutu - još uvijek - nisu 'okruženi'. Uprkos nekoliko uspješnih kontranapada, ranije ove sedmice, izgubili su dodatne položaje na sjeveru (vidi: Gradska Narodna kuća u uličici ruža i nekoliko blokova južno od nje) i centru grada (Železnička stanica 2), ali jesu tako 'kontrolisanim načinom', i uz nanošenje dodatnih, teških žrtava VDV-u.
BTW, pokazalo se da je najopasniji dio raspoređivanja bilo koje ukrajinske jedinice u grad, ili rotacije iz njega, upravo taj dio misije: tranzit duž puteva u Bakhmut, ili iz njega. Ovdje ZSU ima najviše žrtava - kao što je vidljivo i iz ovog još jednog ruskog videa.
2.) Da li ovo čini neku ukrajinsku kontraofanzivu vjerovatnijom? Hoće li Ukrajinci napasti bokove ruskog napada na Bakhmut? Ako ne, kada i gdje će se održati ukrajinska kontraofanziva?
Ne, nije, i nemam pojma (a čak i da ga imam, ne bih ga podijelio u javnosti).
Naravno, ZSU ima dovoljno vojnika. Čak i ako je većina (ako je moj brzi broj tačan) 14-20 novoformiranih brigada u međuvremenu 'operativna' – tj. dobila opremu i završila obuku – samo to nije dovoljno za ofanzivu.
Imajte na umu da ZSU nikada nije oskudijevao sa trupama. Od jeseni prošle godine bila je u procesu pojačanja svake postojeće brigade sa 5. i 6. bataljonom (obično: streljačkim bataljonima). Od početka ove godine, ovaj obrazac se promijenio i sada ZSU umjesto toga povećava broj brigada, dok ih smanjuje na nešto poput 'pojačanih pukova' (recimo: 1.200-2.000 vojnika, četa MBT-a i relativno mala artiljerijska grupa) .
S tim u vezi, ZSU ostaje kritično oskudan u sistemima za elektronsko ratovanje i protivvazdušnu odbranu, artiljerijskim granatama, i ostaje mu nedovoljan za teško pješadijsko naoružanje (minobacači, automatski bacači granata, teški mitraljezi). Još uvijek ih ima premalo čak i za odbranu Bakhmuta. U tom pogledu, ništa se nije promijenilo od početka ovog rata (drugim riječima: ponavljam se, opet, i opet, i opet, još od početka marta prošle godine; tako da je krajnje vrijeme da me prestanete pitati ista pitanja). Ako se tada nešto promijenilo u tolikoj mjeri da su nevoljnost Kijeva i Zapada kupili dosta vremena da se Sistem Putin prilagodi (kao kada su pokrenuli proizvodnju UMPK-a uz pomoć kineske elektronike).
Malo je vjerovatno da će se to uskoro promijeniti jer su i Kijev i NATO prekasno shvatili da rat neće biti 'gotov do Božića' (2022.). Štaviše, potrošili su otprilike pola godine raspravljajući o „tenkovima“ i „F-16“, umjesto o onome što ZSU zaista treba: Kijev je tek u januaru počeo da poziva na hitne isporuke teškog pješadijskog naoružanja, na primjer. Dakle, umjesto da pojačaju proizvodnju artiljerijskih granata još u proljeće prošle godine, i jedni i drugi su to počeli tek posljednjih nekoliko mjeseci. Čak i ako je proizvodnja čaura per se mogu se ubrzati prilično brzo (sve pod uslovom da postoji politička volja, a samim tim i potrebna sredstva za to), a njihova eksplozivna punila ne mogu. Dakle, proizvodnja je još uvijek u procesu povećanja i – ovisno o proizvođačima u pitanju – trebat će nam veći dio narednih 6 do 12 mjeseci da dostigne potrebne nivoe.
Ovo je još važnije jer blaga zima omogućava ruskoj artiljeriji da povrati dio svoje efikasnosti: Orlan-10 su se vratili na nebo, pa su se MSTA-S, Giatsints i Lancets vratili u redovne napade na ukrajinsku artiljeriju – i protivvazdušnu odbranu , također. A VKS kontinuirano povećava upotrebu UMPK-a, kao što je objavljeno prije dva dana (tokom prošle sedmice prijavljeni su udari takvim i sličnim oružjem sve od područja Sumy, preko Avdiivka, do Orihiva i Hulaypolyea u Zaporožju, do Berislava u severnom Hersonu).
Dvije fotografije iz ruskih videa objavljenih 8. aprila (gornji) i 10. aprila. Prvi je prikazan udar na samohodnu haubicu M109 kalibra 155 mm (američkog porijekla), a drugi udar na samohodnu haubicu Krab istog kalibra. Oba vozila su zapaljena i tako 'barem duže bila van funkcije'.
Štaviše, tlo je još uvijek mokro i blatnjavo. U sadašnjim uslovima nemoguće je voditi čak ni ozbiljnu ofanzivu kojom dominira pješadija. Ovakvo vrijeme je malo vjerovatno da će se promijeniti prije sredine maja.
Stoga, i bez obzira na mnogo paničnih izvještaja na ruskim društvenim mrežama (i nagađanja o mogućim smjerovima ukrajinskog protunapada), i svakojakih želja (posebno u ukrajinskim medijima, ali i sve do Washingtona) bilo koji vrsta razmišljanja u pravcu ukrajinske kontraofanzive je, trenutno, malo više od sanjarenja. Tako će ostati još neko vrijeme.
3.) Šta mislim o 'Pentagon Leaku', izvještavanje o kojem u međuvremenu dominira naslovima u zapadnim medijima?
'Ništa posebno'. Pentagon već godinama 'propušta'. Primarni razlog su pitanja vezana za politike. Odnosno, obično bi neko 'procurio' neku informaciju kako bi uticao na civilne kreatore politike. U ovom slučaju, neko je to učinio da bi izgledao važniji među svojim prijateljima. To je glavna razlika.
Usred svega ovoga mislim da je zapravo apsurdno – ali savršeno razumljivo s obzirom na stepen do kojeg je politička korupcija uništila oruđe državne kontrole u SAD-u (i da je cijelo vrijeme osudila 'državu') - kada se neki žale na 'divlju preteranu klasifikaciju' ' u američkim oružanim i obavještajnim službama, ali u isto vrijeme one pružaju bilo kakvu vrstu 'strogo povjerljivih' informacija pripadnicima Nacionalne garde. Pogotovo dok, i samo na primjer, obavještajna agencija USAF-a goni veterana (i penzionisanog) pilota Boeing RC-135 zbog navodnog korištenja nekog papira s kojeg je skinuta povjerljivost još 1990-ih, ali je potom ponovo klasifikovana kako bi USAF-IA mogla goniti dotičnog veterana po nahođenju jednog od svojih službenika koji želi da obilježi njegovu teritoriju...
Da… skrećem s puta. Pa, da, ali i ja vam objašnjavam svoju poziciju i dubinu percepcije.
Pitanje je: WTF da li IT-specijalista Nacionalne garde treba da zna bilo šta o Ukrajini? Sumnjam da čak i oni koji su odgovorni za davanje sigurnosne dozvole (de-fakto) tinejdžeru koji ima tendenciju da impresionira svoje mlađe prijatelje mogu dati smislen odgovor.
Što se tiče sadržaja procurelih papira: jedino iznenađenje je koliko malo američke oružane snage i obavještajne službe znaju (ili misle da znaju) o ZSU. Ovo navodim zato što se masa 'inteligencije' u ovim leaked papirima može prikupiti putem takozvane 'inteligencije otvorenog koda' tj. OSINT, i prije svega društvenih medija. Zaista: čini se da je masa prikupljena sa blogova poput Oryxa, ili Pentagonovih dnevnih vijesti, i sličnih primjera. Naravno, to je užasno puno posla, tako da hvala ti dečko što si me spasio puno istog, glupane, ali: zaista leaked dokumenti sadrže tako malo 'vijesti', tako malo 'ozbiljnih obavještajnih podataka', za mene je to skoro šokantno – ali i ohrabrujuće – američke oružane snage znaju isto malo o ZSU.
Zašto umirujuće? Zato što smo cijelo vrijeme bili hranjeni stalnom ishranom američkih pritužbi kako ne mogu vjerovati Ukrajincima (jer bi tamo bilo toliko izdajnika) i kako Ukrajinci ne dijele informacije s njima... a sada se ispostavilo da je prava slaba tačka u SAD-u, a Ukrajinci su bili u pravu što nisu podelili ništa zaista osetljivo.
4.) Amerikanci – ili barem američki mediji – ponovo se žale na to da Rusi ometaju GPS signale u Ukrajini i na taj način čine oružje poput M142 HIMARS, M270 MLRS i JDAM neefikasnim?
'Veliko iznenađenje', zar ne? Ne, nije. Iračani su već efektivno ometali GPS, još u periodu 2000-2003: Pentagon je lagao da se ovo ipak ne može ometati. Kakvo iznenađenje ako Rusi – koji u velikoj mjeri ovise o elektronskom ratovanju barem od proučavanja izraelskih operacija u Libanu 1982. – to učine 2023. Pogotovo ako im se pruži dovoljno vremena da se prilagode lokalnim okolnostima i razviju potrebne elektronske protumjere, kao što je dešava u poslednjih 7-8 meseci.
***
Dozvolite mi da ovo završim svojevrsnom 'porukom' za sve one (još) koji su uvjereni da je rat u Ukrajini zaista nešto poput '(Putinovog svetog) rata protiv globalizma'.
Dok se većina Zapada kontinuirano žali na nedostatak kvalifikovane radne snage, ali čini vrlo malo da riješi ovaj problem (zapravo: mnoge naše vlade su paklene da ga povećaju), ipak računa da će Rusi ostati bez Neophodne kombinacije trupa i radne snage, a čini se da Sistem Putin veoma naporno radi na rešavanju ovog problema kod kuće.
Između ostalih, Moskva i Nju Delhi pregovaraju o načinima da privuku indijske radnike u Rusiju, kako bi se smanjio kritični nedostatak ruske radne snage. Koliko sam čuo, Rusi nastoje izbjeći situaciju u kojoj bi mogli postati prezavisni od kineske radne snage i znanja: shodno tome, oni traže saradnju sa Indijom u pogledu razvoja infrastrukture, trgovine itd. RUMINT tvrdi da je Moskva toliko zainteresovana u ovom pogledu da je trebalo da ponudi poseban pakt o socijalnom osiguranju za nastalu indijsku dijasporu...
Naravno, može se sumnjati u sposobnost Putinovog Sistema da pusti hiljade Indijaca da dođu u Rusiju i upravljaju velikim dijelovima industrije i infrastrukture. Zahvaljujući Putinu, Rusi su postali šovinistički i rasistički više nego ikada ranije. Poenta je: postoji mnogo dobro obrazovanih, ali nezaposlenih indijskih mladih; Indijska javnost uglavnom podržava Rusiju u ovom ratu i ne treba sumnjati da su mnogi od njih spremni da krenu.
Jedina apsurdna stvar u ovome je: 'globalizam' je počeo barem kada su ljudi iz Hebrona izgradili put do Dženina, da bi lakše trgovali svojim proizvodima, barem prije 11.000 – neki kažu: čak prije 14.000 – godina. Mislim da je došlo vrijeme da shvatimo da se ne može zaustaviti ovaj proces samo zato što se nekome ne sviđaju efekti korupcije na naša društva, ili ljudi s različitim mrljama, ekonomskim ili vjerskim porijeklom: korupciji se treba suprotstaviti na potpuno drugačiji način od maštanjem o nekakvom 'ratu protiv globalizma'.