Arkan se samo malo bio (za)igrao... dobro pa čovjek ne reče da je sve počelo kad Ćelo ubio srpskog svataJThomas wrote:zvornik, višegrad, vukovar, dubrovnik, slavonija...a što je najgore, dobrom broju ljudi zaista još nije bilo došlo iz guzice u glavu.
Za ljudska stradanja zaista ne moze biti opravdanja , niti bi nacionalnost trebala imati glavnu ulogu.just in bieber wrote: Ja mogu o svemu raspravljati, sve dovoditi u pitanje, nema tabu tema. Ali, jedino o cemu nema ALI ni OPRAVDANJA su ljudske zrtve, bez obzira na nacionalnost.
E moj biberu, tebi treba SKOLA, ali ona najobicnija, odsjek istorija. Nije niko trebo biti prorok, jer su vec do tog datuma (3/5/1992) u mjestima kao Bijeljina, Foca i slicno, gomila Bosnjaka bila poklana, pobijena ili ako su imali srece, protjerani, a sve uz blagoslov te iste JNA. Knjigu u sake biberu, pa se onda dodji praviti pametanjust in bieber wrote:Slusaj buraz, tebi treba politicka skola i skola morala, ne meni. Slazem se da mnogima u Republici Srspkoj treba politicka skola, kao i tebi jer ste, vi, takvi pojedinci u RS, Federaciji, toliko zaslijepljeni mrznjom, predrasudama i nametnutim misljenjima da ste izgubili svaku vezu sa realnoscu. Najgore od svega sto ste UBIJEDJENI da ste u pravu i da ste dobrice.Chmoljo wrote:o čem ti? kakvi jadni vojnici? imali su puške, imali su MTS... a bogami su to i koristili. ko je jadan?just in bieber wrote:
A mene samo zanima kad ce pojedinci poput tebe dozivjeti metamorfozu. De bolan, malo procitaj nesto, informisi se, pokusaj racionalno sagledati neke cinjenice i onda donosi zakljucke. Nego si ti po stereotipno-predrasudnom-iskljucivom stavu koje su nametnule politicke elite a kojih se veliki broj pojedinaca slijepo pridrzava i ne pitajuci, svrstao tog covjeka u kategoriju i dalje nema. Nema, on je cetnik i gotovo. Da ga j..bes, ali nema promjene misljenja jer cu iskakati od matricnog razmisljanja vecine.
Sto se tice Divjaka, tek u posljednje vrijeme sam kao nesto upoznat sa njegovim djelovanjem. Na osnovu mojih spoznaja za ovaj kratak period, zasnovan prije svega na stavovima ljudi koji imaju kredibilitet, misljenja sam da on nije krivac za Dobrovoljacku i vidim da se uz njega veze jako pozitvina uloga u ratu u BiH (koliko bilo sta u ratu moze biti pozitivno).
Ono sto mi smeta u svemu ovome je sljedece:
1. smetaju mi srpske nacionalisticko-iskljucive elite koje bukvalno na silu hoce "navuci" potreban broj zrtava, po bilo koju cijenu. Time pokazuju da im uopste nije stalo do tih jadnih vojnika, vec im je u interesu politikanstvo tj. zele "drugu" stranu prikazati generalno zlocinackom po svaku cijenu. smeta mi kad vidim koji fasisti uzimaju u usta imena ovih neduznih mladica i kao staju u odbranu njihovog dostojanstva. smeta mi rad tuzilastva Srbije koje sve nastoji da ispolitizuje i ovim potezima se najvise ruga ubijenim vojnicima JNA...smeta mi jos mnogo toga...
2. smetaju mi bosnjacko-unitaristicke-iskljucive elite koje bas svaki zlocin nastoje opravdati "agresijom". Dakle, mi smo se branili od njih i bilo koja njihova zrtva je agresorska zrtva, i tu nema odstupanja. smeta mi sto podrsku Divjaku koriste za proturanje raznih likova sumnjivog morala (Ganici, zuze, kur..vi, palcevi).
Da su na vrijeme nadlezne institucije u BiH odradile posao, sudili i osudili odgovorne, danas se ovo ne bi dogadjalo...
Al, jebiga, tako nam grah pao...
Ja malo kren'o sa psovkama, sve nece li me banirati, jer sam to trazio nakon brisanja mojih postova.
unitarizam... očito je potrebna jedna politička škola u RS, da se nauče neki pojmovi... baš kao što se "slučajno" etničko čišćenje ustalilo umjesto genocid.
Da pokusas realno da pogledas, vidio bi da se to dogodilo 1992. dakle, prije genocida u Srebrenici i ostalih strahota koje je dozivjelo bosnjacko stanovnistvo. Ma, ne ti si prorok i znao si vec 92. sta ce se desavati i zato je to opravdano. Ti si znao da je bas sve jedan od tih vojnika jedva cekao da se izvuce na jebeno Pale i da granatira po Sarajevu, jeli proroce? Pa ih je zbog toga trebalo ubiti za svaki slucaj? Iako su se povlacili, trebalo ih je ubiti?
I znas, jos nesto. Ja mogu o svemu raspravljati, sve dovoditi u pitanje, nema tabu tema. Ali, jedino o cemu nema ALI ni OPRAVDANJA su ljudske zrtve, bez obzira na nacionalnost.
jastacu...tol`ko pobudalio nisam, cuj njima da se izvinjavam.jarancuga wrote:dobro je reko moj haver sejo, negdje u ljeto 95...kaze, doce vrijeme kad cemo se morati izvinjavati cetnicima i pravdati se, sto smo odbranili od njihove kame...haman vakat stigo...
Nisu nosili uniformu niti oružje, za razliku od njihovih ubica koji su vjerovatno bili u koloni 3. maja..... Hoće li njihove ubice biti ikada procesuirane...Očigledno neće, jer ih niko više ne spominje (ni žrtve, ni ubice)
Bio sam ja, jedno trista metara od mjesta gdje je presječena kolona, i znam da nit je naše maslo za ramazana, nit je Jovo bez veze vikao "Ne pucaj!" Šest ljudi je ubijeno, "'nako", i skoro svaka nana sa Bistrika i Mjedenice zna ko ih je ubio.muha_sa wrote:mogu li da ti postavim jedno pitanjejust in bieber wrote: Slusaj buraz, tebi treba politicka skola i skola morala, ne meni. Slazem se da mnogima u Republici Srspkoj treba politicka skola, kao i tebi jer ste, vi, takvi pojedinci u RS, Federaciji, toliko zaslijepljeni mrznjom, predrasudama i nametnutim misljenjima da ste izgubili svaku vezu sa realnoscu. Najgore od svega sto ste UBIJEDJENI da ste u pravu i da ste dobrice.
Da pokusas realno da pogledas, vidio bi da se to dogodilo 1992. dakle, prije genocida u Srebrenici i ostalih strahota koje je dozivjelo bosnjacko stanovnistvo. Ma, ne ti si prorok i znao si vec 92. sta ce se desavati i zato je to opravdano. Ti si znao da je bas sve jedan od tih vojnika jedva cekao da se izvuce na jebeno Pale i da granatira po Sarajevu, jeli proroce? Pa ih je zbog toga trebalo ubiti za svaki slucaj? Iako su se povlacili, trebalo ih je ubiti?
I znas, jos nesto. Ja mogu o svemu raspravljati, sve dovoditi u pitanje, nema tabu tema. Ali, jedino o cemu nema ALI ni OPRAVDANJA su ljudske zrtve, bez obzira na nacionalnost.
ako pristanes odgovori mi-
-jesi li bio u SA. tih dana devedeset druge i znas li sta se desavalo do tog treceg maja
e chmoljo jesi neki...Chmoljo wrote:niko ne spominje Srebrenicu. zar stvarno misliš da ako je bio genocid, da je mogao biti samo u Srebrenici, buraz?just in bieber wrote: Slusaj buraz, tebi treba politicka skola i skola morala, ne meni. Slazem se da mnogima u Republici Srspkoj treba politicka skola, kao i tebi jer ste, vi, takvi pojedinci u RS, Federaciji, toliko zaslijepljeni mrznjom, predrasudama i nametnutim misljenjima da ste izgubili svaku vezu sa realnoscu. Najgore od svega sto ste UBIJEDJENI da ste u pravu i da ste dobrice.
Da pokusas realno da pogledas, vidio bi da se to dogodilo 1992. dakle, prije genocida u Srebrenici i ostalih strahota koje je dozivjelo bosnjacko stanovnistvo. Ma, ne ti si prorok i znao si vec 92. sta ce se desavati i zato je to opravdano. Ti si znao da je bas sve jedan od tih vojnika jedva cekao da se izvuce na jebeno Pale i da granatira po Sarajevu, jeli proroce? Pa ih je zbog toga trebalo ubiti za svaki slucaj? Iako su se povlacili, trebalo ih je ubiti?
I znas, jos nesto. Ja mogu o svemu raspravljati, sve dovoditi u pitanje, nema tabu tema. Ali, jedino o cemu nema ALI ni OPRAVDANJA su ljudske zrtve, bez obzira na nacionalnost.
jesi čuo za Bijeljinu, buraz? za Foču, buraz?
Vukovar i Dubrovnik mjesecima prije gorili, buraz?
nije znao samo onaj ko je bio slijep. i ja mogu o svemu raspravljati, i o svemu raspravljam. mada vidim da voliš opaliti generalizaciju.
ti "jadnici" su kako je već rečeno, prije tog datuma ispaljivali sve i svašta na grad. možda bi i imao sažaljenja prema njima kada ih ne bi umotavali u iste halje ko goloruki narod koji je ubijan na vlastitom pragu, ispred vlastitih porodica.
rat nije počeo 2. maja, buraz. slaba ti škola. ikakva.
Nema se tu sta obradjivati, to je sukob zaracenih strana, od kojih se jedna koristi klasicnim teroristickim aktomCorto Maltese wrote:Da se "Dobrovoljačka" tako obradila, davno bi se o njoj prestalo pričati,
od riječi do riječiCorto Maltese wrote: Bio sam ja, jedno trista metara od mjesta gdje je presječena kolona, i znam da nit je naše maslo za ramazana, nit je Jovo bez veze vikao "Ne pucaj!" Šest ljudi je ubijeno, "'nako", i skoro svaka nana sa Bistrika i Mjedenice zna ko ih je ubio.
To nije upitno, uostalom tako i Jovo Divjak govori. Može zvučati cinično, ali šest je sitna cijena u odnosu na to kakav je belaj mogao biti, a s obzirom na paniku i gnjev koji je vladao u gradu tih dana (pucanje i ubistva na Vrbanji, granate po Starom Gradu, pucanje po vozilima hitne pomoći, ubistvo Silve Rizvanbegović, Šećerovića, i onog momka koji je igrao košarku ispred Maršalke, vijesti o klanjima u Istočnoj Bosni, prve izbjeglice iz tog kraja, i da ne nabrajam). Dio ekipa koja je ubila šestorku iz kolone JNA je istu noć postavio busiju na Skenderiji i oko ponoći izrafalao kombi kojim je moja jedinica bila prebacivana na Zlatište. Dvojica mrtva, šest ranjenih i "Joj pa vi Talijanovi!? Jebi ga buraz, a nama dojavilo da kombi pun četnika dolazi od Higijenskog. Izvini!"
Helem, problem sa cijelom ovom pričom je u sljedećem: Najveći zločin i najveća ljaga na Sarajevo su Kazani. Ni iz RS ni iz Srbije, nas niko ne proziva zbog Kazana, u kojima je ubijeno 5 puta više Srba nego u Dobrovoljačkoj. A Dobrovoljačka se neprestano vadi ispod tepiha. Kako to!? Pa tako što smo se, pod jedan, sami obračunali sa Cacom, pod dva, Kazani su, u sred rata, zaključeni i vojno, i policijski i sudski. Koga šta zanima ode u sud uzme predmet, i nema više otvorenih pitanja. Zna se i ko, i kad i kako i gdje i s kim. Da se "Dobrovoljačka" tako obradila, davno bi se o njoj prestalo pričati, i ne bi mogao ni Dodik mahati sa 100 ubijenih, prijetiti hapšenjima, niti bi svako malo RTS puštao slike spaljenih tramvaja 2. maja na Skenderiji, u emisijama koje govore o 3. maju u Dobrovoljačkoj, koja ni tramvajske pruge nema, niti bi ona dvojica Banjalučana nosala one majice sa rešetkama.
gdje je praktično bilo više vojski, pa je uistinu pravo čudo kako nije bilo većeg belaja.
Tačno.Corto Maltese wrote:
Željko Ražnatović Arkan je rođen u Sloveniji gdje je službovao njegov otac Veljko koji je bio oficir JNA. Kao maloljetnik Željko je obijao trafike po Beogradu tako da ga je otac poslao da osmi razred završi u Školi za maloljetne delikvente. Iako je želio postati pilot upisali su ga u Pomorsku školu u Kotoru gdje se kao slijepi putnik ukrcao se na brod i završio u Trstu.
Kada se vratio u Jugoslaviju sa četvoricom svojih vršnjaka, maloljetnika, taksijem krstari po Jugoslaviji. Obijaju trafike, kradu nakit i umjetničke slike koje preprodaju. Grupa je uhvaćena u Zagrebu. Tri godine provodi u zatvoru za maloljetnike u Požarevcu i šest mjeseci u Valjevu. Sa nepunih 20 godina, 1972. emigrira na Zapad. Prema imenu strip-junaka uzima nadimak Arkan. Optuživan je i osuđivan u: Švicarskoj, Švedskoj, Holandiji, Austriji, Belgiji, Italiji, Njemačkoj. U Belgiji je 1974. zatvoren, a tri godine kasnije bježi iz zatvora. U Holandiji je ponovo uhapšen 1979. i iz zatvora bježi dvije godine kasnije, tako da se 1981. vraća u Jugoslaviju. Prilikom bjekstva iz zatvora je ranjen u sukobu sa policijom i našao se na Interpolovoj listi 10 najtraženijih kriminalaca.
Od 1973., dakle kada je imao samo 21 godinu Arkan počinje da radi za saveznu državnu bezbjednost. U početku mu je zadatak da se infiltrira u jugoslovensku emigraciju, a kasnije i da učestvuje u likvidacijama emigranata i neistomišljenika jugoslovenskog režima. Zbog toga ga je iz mnogih rizičnih situacija u inostranstvu izvlačio Stane Dolanc, koji je bio šef savezne Udbe i njena siva eminencija i kada se, zvanično, nije nalazio na čelnoj poziciji šefa jugoslovenske tajne policije.
Zbog posla kojim se bavio Arkan je bio prinuđen naučiti nekoliko svjetskih jezika i tečno je govorio engleski, francuski i talijanski jezik. Poznavao je njemački, holandski i švedski. U Jugoslaviji se nastavio baviti kriminalnim aktivnostima. Kada 1983. dvojica policajaca dolaze u njegovu kuću da ga uhapse, ranjava ih. Pritvaraju ga, ali ga nakon dva dana Stane Dolanc izvlači iz zatvora. Njegov ugled u beogradskom kriminalnom podzemlju raste.
Nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske, pravi incidente u Dvoru na Uni, gdje ga hrvatske vlasti hapse i osuđuju na pet godina zatvora. Nakon šest mjeseci je pod neobičnim okolnostima pušten i vraćen u Beograd. Priča kaže da ga je u zatvoru posjetio Josip Perković, pomoćnik tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Hrvatske, Josipa Boljkovca, tražeći da Arkan ćuti o ubistvu u kojem su zajedno učestvovali, a da će zauzvrat izdejstvovati da bude pušten u Beograd. Između Arkanovog bijega iz holandskog i puštanja iz hrvatskog zatvora, desio se „slučaj Đureković.”
Aprila 1982. emigrirao je u Njemačku direktor marketinga preduzeća INA Commerce Stjepan Đureković. Šesnaest mjeseci kasnije, u njemačkom gradiću Wohlfahrthausenu, udbaška trojka za likvidaciju, okupljena oko Željka Ražnatovića Arkana - a vodio ju je Đorđe Božović Giška – ubija Đurekovića u maloj štampariji smještenoj u garaži, gdje su se štampali emigrantski pamfleti. Čim je Đureković ušao u garažu, Giška ga je ubio sa šest metaka iz pištolja Walther. Njegovo truplo je izmasakrirano udarcima sjekirom, što je bio “potpis” udbaških egzekutora još od ubistva hrvatskog emigranta Vjekoslava Maksa Luburića u Španiji.
Njemačka policija je bila mišljenja da je ubistvo organizirao Josip Perković, koji je 1983. bio načelnik Druge uprave Službe državne sigurnosti Sekretarijata unutrašnjih poslova Hrvatske, dakle odjela koji se bavilo “fašističkom emigracijom”.
Republičke centrale su u ustroju državne bezbjednosti obrađivale ljude iz vlastite sredine i vodile akcije protiv njih gdje god da su se nalazili. Savezna direkcija je akcije samo koordinirala, ali ih nije samostalno vodila. Dolanc je, dakle, znao koje su Arkanove “zasluge”.
Arkan je u Beogradu bio vođa “Delija”, navijača “Crvene zvezde” i zajedno sa njima osniva Srpsku dobrovoljačku gardu “Tigrovi”. Prema njegovim izjavama gardu je osnovao 11. oktobra 1990. u manastiru “Pokajnica”, a centar za obuku se nalazio u Erdutu. Jezgro garde su činili radnici srbijanskog DB-a. “Tigrovi” ratuju u Hrvatskoj, Baniji, Lici, Kordunu i Dalmaciji. U proljeće 1992. Arkan se pojavljuje u Bijeljini i sa “Tigrovima” učestvuje u čišćenju istočne Bosne.
Arkanovi „Tigrovi“ su ušli u Bijeljinu 1. aprila. Nekoliko dana ranije je došlo do pucnjave u centru grada. Slika je bila nadrealna: neki Bošnjak je jahao konja kroz centar grada. Srbi su to shvatili kao provokaciju.
“Azijat je pošao da baci bombu u moj lokal ‘Srbija’, srušili smo ga s’ konja i ja sam pucao u njega”, sjeća se vojvoda Mirko Blagojević. Pitali smo vojvodu Blagojevića kako se zvala njegova jedinica? “Nismo stigli da joj damo naziv. Mi smo srpski četnici i slijedimo tradicije srpskih četnika, stvaranjem Vojske RS moja jedinica je rasformirana i svi njeni pripadnici su prešli u vojne jedinice.” Niko nikada nije mogao dokazati je li ovaj Bošnjak htio baciti bombu. Nevažno, jer su Srbi postavili barikadu ispred kafane „Srbija“, a Bošnjaci kod kafane „Istanbul“, kasnije u trendu opće srbizacije nazvane „Vizantija“.
Upomoć srpskoj braći je stigao Arkan, koji je već bio poznat po zločinima u istočnoj Slavoniji. Naredio je sistematsko zlostavljanje stanovništva, po gradu su postavljeni snajperi i po kratkom postupku izvršavane smrtne kazne. Ubijeno je preko 20 ljudi. Bijeljina je bila značajna, jer se preko nje i Zvornika banjolučka regija vezivala sa istočnom Hercegovinom u kompaktnu srpsku teritoriju. Osim toga, gradovi su na granici sa Srbijom.
Fotografije iz Bijeljine su brzo obišle svijet - srpski vojnik sa rejbankama podignutim na glavu, u savršeno skrojenoj maskirnoj uniformi, nogom je udarao tijelo mrtve žene, provjeravajući je li živa. “Pomislio sam da se radi o fotomontaži, nisam mogao da vjerujem svojim očima. Nisam vjerovao da je takvo nešto moguće”, izjavio je Izetbegović za BBC. Još uvijek vjerujući u neutralnu ulogu JNA, obratio se za pomoć generalima.
Kukanjac priča: “Kada je Arkan upao u Bijeljinu zove me moj pukovnik Savo Janković i kaže: Generale, ovdje u Bijeljini, svašta se dešava. Upao je neki Arkan i ubija ljude. Samo što sam spustio slušalicu zove Alija i plače: Pomozite generale, u Bijeljini četnici ubijaju Muslimane, pobiše mi narod”. Kukanjac je Izetbegoviću rekao kako je iznenađen tom informacijom, mada je znao šta se dešava, i da ga pozove kroz pet minuta kada provjeri o čemu se radi. Prilikom sljedećeg telefonskog razgovora zatražio je od Izetbegovića da u Bijeljinu pošalje Fikreta Abdića, a od Radovana Karadžića je tražio da pošalje Nikolu Koljevića. Umjerenije ljude, kako se izrazio.
JNA je 3. aprila poslijepodne okupirala Bijeljinu. Teror je nastavljen pod pokroviteljstvom jugo-vojske. Skoro sve nesrpsko stanovništvo u panici, bježi. U Bijeljinu je iz Sarajeva upućena delegacija u sastavu Miodrag Simović, Jerko Doko, Biljana Plavšić i Fikret Abdić. „Trebao je ići i Alija Delimustafić, ali se javio i rekao da ne može doći“, kaže Abdić.
Delegaciju već u Ugljeviku zaustavljaju na barikadi. Okolo se kreće mnogo naoružanih ljudi sa srpskim obilježjima, neki od njih imaju maske. Delegaciju jedva propuštaju da dođe do hotela. Čim se domogao telefona Abdić zove u Bijeljinu pukovnika Savu Jankovića i kaže da ima problema. Janković obećava da će poslati svog čovjeka. Major JNA kojeg je poslao Janković preporučuje Abdiću da ne ide u Bijeljinu, jer ima mnogo naoružanih ljudi koje čak ni JNA ne može kontrolisati, kako je rekao.
Nakon kraćih konsultacija članovi delegacija, ipak, odlučuju ići dalje. “Prije ulaska u grad, naišli smo na barikadu”, sjeća se Slavko Jovičić, tadašnji Simovićev pratilac. “Naoružani vojnici sa maskama na licu nisu nam dozvoljavali ulazak u grad. Natjerali su nas da svi izađemo iz auta, a jedan od njih je rekao: Srbi neka se izdvoje. Simović i ja smo stali sa strane.
Njih prvo strijeljajte - naredio je”. Razgovarao je sa nekim preko motorole i naredio da svi legnu. Abdić odbija. „Ja neću leći na zemlju koju kao član Predsjedništva predstavljam“, kaže. Maskirani ljudi mu ponovo naređuje da legne. On ponovo odbija. Budući da očito nisu imali instrukciju šta da rade ukoliko im se neko suprotstavi, ne znaju šta će. Odjednom se pojavljuje Arkan, profesionalni ubica sa talentom za glumu, sa osmijehom i ispruženom rukom prilazi Abdiću i najuglađenije što može kaže da se izvinjava zbog nastale situacije. U pitanju je, kaže, veliki nesporazum. „Znam sve o Vama i cijenim Vaše napore za uspostavljanje mira“, kaže Abdiću. Kao da upravo on nije dao naređenje „Tigrovima“ da demonstrirajući sirovu snagu ponize državnu delegaciju iz Sarajeva, objašnjava da delegaciji ne može garantirati sigurnost u Bijeljini, ali da je u stanju u roku od 24h sata srediti situaciju u gradu i obezbjediti siguran prolaz.
„Mirotvorac“ delegaciju vraća natrag. “Doko je od ležanja u blatu bio toliko prljav da smo mu na povratku u Tuzli kupili novo odijelo”, sjeća se Jovičić.
Na sjednici Predsjedništva se odlučuje da u Bijeljinu ponovo ide nova delegacija u sastavu: Fikret Abdić, Franjo Boras i Biljana Plavšić. Boras kaže da mu nakon Bosanskog Broda ne pada na pamet da više ide bilo gdje. Iz drugog pokušaja Plavšićka i Abdić ulaze u Bijeljinu. Bila je skoro prazna. Sejo Omeragić, tada novinar „Slobodne Bosne“ je ušao u Bijeljinu glumeći Abdićevog pratioca. Pred zgradom skupštine opštine delegaciju dočekuje Arkan. Tako pokazuje ko ima vlast, vojnu i civilnu. TV kamere bilježe Plavšićkin poljubac sa Arkanom. Srpski predstavnici u najvišim državnim organima vlasti i predstavnici srpskog podzemlja, kakav je bio Arkan, postali su jedno.
Ljubiša Savić Mauzer, komandant Srpske dobrovoljačke garde „Panteri“, ubrzo je, prema sopstvenim riječima, Arkana i njegove „Tigrove“ otjerao iz grada. “Arkan je htio džamiju srušiti do temelja.
Bio sam protiv”, ispričao je Mauzer. Dok se srpska zastava vijorila na lokalnoj džamiji, srpske paravojne formacije više nisu tražile opravdanje zašto napadaju susjedni Zvornik. Šef UNHCR-a za bivšu Jugoslaviju Hose Marija Mendiluce, na povratku iz Beograda je morao proći kroz Zvornik. “Sa srpske strane Drine je uslijedilo snažno artiljerijsko bombardovanje. Čak sam vidio i dim kako se izvija iz topovskih cijevi”, izjavio je Mendiluce. “Vidio sam naoružane ljude kako iz kuća izvlače leševe žena, djece i starijih ljudi i tovare ih na kamione. Vidio sam četiri ili pet kamiona punih leševa. Kada sam stigao čišćenje je već bilo obavljeno.”
Napad na Višegrad se desio prvog dana Bajrama. Cjelokupno političko vodstvo se iz grada povuklo po nalogu SDA. Iz Višegrada je prvi zbjeg krenuo 8. aprila 1992. „Tog dana“, sjeća se Murat Šabanović, „sam se nalazio na brani. Grad se ispraznio, pola stanovništva je pobjeglo od srpske vojske, a pola zbog straha od vodenog talasa. Dobio sam naređenje da ne rušim branu. Striktno mi je tako naređeno iz Sarajeva.
Nakon okupacije grada je osnovan građanski forum koji je pozvao stanovništvo da se vrati u grad. Vratilo se nekoliko hiljada ljudi koji su poubijani. Oni koji se nisu vratili, otišli su za Goražde, Žepu i Srebrenicu.“
Kerim Lučarević kaže da je svaki od pripadnika PL u BiH bio spreman aktivirati po 50 ili 100 ljudi. „Naprimjer, našu grupu iz Višegrada je vodio Zijo Subašić. Oni su presreli Užički korpus JNA na Dobrunu i zarobili 40 Belih orlova. Pet dana četnici nisu mogli proći. To je omogućilo da se ljudi povuku iz grada, ali su pozvani da se vrate, garantirano je da će im JNA garantovati mir. I, 3.000 Bošnjaka se vratilo zahvaljujući izjavama iz bh. vlasti. Nakon 15 dana je počelo klanje i ubijanje u Višegradu,” objašnjava Lučarević.
Već je 11. aprila 70 pripadnika bosanske armije u nastajanju položilo zakletvu na Kula-Gradu iznad Zvornika. Na Kula-Gradu su ostali 25 dana, povremeno, preko noći silazeći u okupirani Zvornik da bi krali hranu. Zbog toga su se prozvali “Hap vod”. “Naše snage su se sa Kula grada povlačile u dvije grupe. Jedna je išla preko Kamenice u Tuzlu, a druga u Vlasenicu, da ubijedi tamošnje stanovništvo da ne predaje oružje. Priči o predaji oružja je nasjelo stanovništvo podrinjskog kraja gdje su dolazile patrole JNA i na osnovu fiktivnih dogovora o nenapadanju oduzimale oružje iz muslimanskih sela”, kaže Ibrahim Musić iz Hap-voda.
Kada je proglašen srpski Zvornik, Bošnjaci su pozvani da se vrate, uz obrazloženje kako će imovina onih kojih nema biti konfiskovana. Oni koji su se vratili u Zvornik rijetko su imali srece da kao Vejsil Hamzić čudom prežive.
Tada 23-godišnji Vejsil se nerado sjećao perioda izmedu 1. i 6. juna, provedenog u srpskom zatvoru: “Na početku nas je bilo 800 u jednoj prostoriji. Dođu i kažu treba nam 25 ljudi za razmjenu. Pokolju ih, uđu i kažu da su izvršili razmjenu. Kada je treći dan pravljen spisak zarobljenika, bilo nas je 620. Ponovo su nas potrpali na kamione i povezli na strijeljanje. U kamionima smo jedni preko drugih bili naslagani u tri reda. Zaustavili su kamion, podigli ceradu i naredili da izademo. Vikali su: Izlazite, pička vam materina. Mi smo se čvrsto uhvatili za ruke, također psovali, odbijajući da ih poslušamo. Pošto su vidjeli da nas ne mogu istjerati, počeli su ispaljivati rafale po nama. Kada sam se osvijestio oko mene je bila gomila leševa i ništa drugo.”
Aprila 92. ovi su momci bili zbunjeni. Musić veli kako je tada sa zebnjom slušao vijesti iz Sarajeva, a one su pozivale na mir: “Tako da sam se zapitao jesam li normalan i hoću li od naših vlasti biti osuđen kao ratni zločinac.”
U Sarajevu su se još uvijek vodile rasprave o miru.
Corto Maltese wrote:Bio sam ja, jedno trista metara od mjesta gdje je presječena kolona, i znam da nit je naše maslo za ramazana, nit je Jovo bez veze vikao "Ne pucaj!" Šest ljudi je ubijeno, "'nako", i skoro svaka nana sa Bistrika i Mjedenice zna ko ih je ubio.muha_sa wrote:mogu li da ti postavim jedno pitanjejust in bieber wrote: Slusaj buraz, tebi treba politicka skola i skola morala, ne meni. Slazem se da mnogima u Republici Srspkoj treba politicka skola, kao i tebi jer ste, vi, takvi pojedinci u RS, Federaciji, toliko zaslijepljeni mrznjom, predrasudama i nametnutim misljenjima da ste izgubili svaku vezu sa realnoscu. Najgore od svega sto ste UBIJEDJENI da ste u pravu i da ste dobrice.
Da pokusas realno da pogledas, vidio bi da se to dogodilo 1992. dakle, prije genocida u Srebrenici i ostalih strahota koje je dozivjelo bosnjacko stanovnistvo. Ma, ne ti si prorok i znao si vec 92. sta ce se desavati i zato je to opravdano. Ti si znao da je bas sve jedan od tih vojnika jedva cekao da se izvuce na jebeno Pale i da granatira po Sarajevu, jeli proroce? Pa ih je zbog toga trebalo ubiti za svaki slucaj? Iako su se povlacili, trebalo ih je ubiti?
I znas, jos nesto. Ja mogu o svemu raspravljati, sve dovoditi u pitanje, nema tabu tema. Ali, jedino o cemu nema ALI ni OPRAVDANJA su ljudske zrtve, bez obzira na nacionalnost.
ako pristanes odgovori mi-
-jesi li bio u SA. tih dana devedeset druge i znas li sta se desavalo do tog treceg maja
To nije upitno, uostalom tako i Jovo Divjak govori. Može zvučati cinično, ali šest je sitna cijena u odnosu na to kakav je belaj mogao biti, a s obzirom na paniku i gnjev koji je vladao u gradu tih dana (pucanje i ubistva na Vrbanji, granate po Starom Gradu, pucanje po vozilima hitne pomoći, ubistvo Silve Rizvanbegović, Šećerovića, i onog momka koji je igrao košarku ispred Maršalke, vijesti o klanjima u Istočnoj Bosni, prve izbjeglice iz tog kraja, i da ne nabrajam). Dio ekipa koja je ubila šestorku iz kolone JNA je istu noć postavio busiju na Skenderiji i oko ponoći izrafalao kombi kojim je moja jedinica bila prebacivana na Zlatište. Dvojica mrtva, šest ranjenih i "Joj pa vi Talijanovi!? Jebi ga buraz, a nama dojavilo da kombi pun četnika dolazi od Higijenskog. Izvini!"
Helem, problem sa cijelom ovom pričom je u sljedećem: Najveći zločin i najveća ljaga na Sarajevo su Kazani. Ni iz RS ni iz Srbije, nas niko ne proziva zbog Kazana, u kojima je ubijeno 5 puta više Srba nego u Dobrovoljačkoj. A Dobrovoljačka se neprestano vadi ispod tepiha. Kako to!? Pa tako što smo se, pod jedan, sami obračunali sa Cacom, pod dva, Kazani su, u sred rata, zaključeni i vojno, i policijski i sudski. Koga šta zanima ode u sud uzme predmet, i nema više otvorenih pitanja. Zna se i ko, i kad i kako i gdje i s kim. Da se "Dobrovoljačka" tako obradila, davno bi se o njoj prestalo pričati, i ne bi mogao ni Dodik mahati sa 100 ubijenih, prijetiti hapšenjima, niti bi svako malo RTS puštao slike spaljenih tramvaja 2. maja na Skenderiji, u emisijama koje govore o 3. maju u Dobrovoljačkoj, koja ni tramvajske pruge nema, niti bi ona dvojica Banjalučana nosala one majice sa rešetkama.
ko je glavni tuzioc suda BiHexliberal wrote:Mozemo sad pricat sta god hocemo ali ko sto Corto rece rat je stao 95 , znalo se da Srbija i njeno tuzilasto prozivaju za Dobrovoljacku i sta se uradilo....nista?
Imalo se vremena vise nego dovoljno da se napravi istraga, da tuzilastvo javno izadje sa nalazima i opet nista.
Ko koci sprovodjenje istrage kad se manje vise zna ko bi bio obuhvacen istragom ja neznam ali se ova prica mogla davno zavrsit, to sam rekao i kad je Ganic bio uhapsen.
mozda covjek "radi" svoj poso po instrukcijama 
To treba da zakljuci Sud BiH. Sud u Haagu je zatvorio to pitanje, sud u Sarajevu treba da uradi isto i rijesena stvar. Mi se trebamo protiviti sudskom procesuiranju branilaca od strane Beograda, a svaku inicijativu od strane pravosudja u Haagu i Sarajevu treba podrzati. Nemamo sta kriti.jutarnji wrote:Nema se tu sta obradjivati, to je sukob zaracenih strana, od kojih se jedna koristi klasicnim teroristickim aktomCorto Maltese wrote:Da se "Dobrovoljačka" tako obradila, davno bi se o njoj prestalo pričati,
da bi izdobrila. U tom sukobu neki su zaplatili, a sta su zaradili, dobro su prosli.
Eto, slazem se. Sud u Sarajevu neka uradi isto sto je uradio i sud u Hagu, i baci optuznicu u kantu za smece.1gorstak wrote: a svaku inicijativu od strane pravosudja u Haagu i Sarajevu treba podrzati.
* Koji su vam najveći problemi u istragama za ratne zločine? Ima li dovoljno tužilaca koji bi radili na predmetima ratnih zločina?exliberal wrote:Mozemo sad pricat sta god hocemo ali ko sto Corto rece rat je stao 95 , znalo se da Srbija i njeno tuzilasto prozivaju za Dobrovoljacku i sta se uradilo....nista?
Imalo se vremena vise nego dovoljno da se napravi istraga, da tuzilastvo javno izadje sa nalazima i opet nista.
Ko koci sprovodjenje istrage kad se manje vise zna ko bi bio obuhvacen istragom ja neznam ali se ova prica mogla davno zavrsit, to sam rekao i kad je Ganic bio uhapsen.
Bosni je do istine, Jovanu Divjaku je do istine...Pera Trta wrote:Ako vi mislite da je Srbiji do istine i da će bilo kakvu istinu osim vlastite prihvatiti, bez obzira na more dokaza i presuda, prespavali ste zadnjih 20 godina.
